Komentari
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Marketing
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Pisma uredništvu
Linkovi
 

Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru

Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet

Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete


Prijavite se na nasu mailing listu - posaljite prazan mail na lista@nspm.org.yu


Poslednja
posebna izdanja i brojevi NSPM sa sadržajima

Izbori
Sadržaj
Contents
Rezimei
Abstracts

Multikulturalizam

Globalizacija

Svet posle 11. septembra

Etnički stereotipi
Sadržaj
Contents

Polni stereotipi
Sadržaj
Contents

Antisemitizam
Sadržaj
Contents
 
LINKOVI
 

samo po nspm.org.yu
po celom SCG web-u
  _____________


_____________


-
 

Srbija među ustavima

 
  Podsećamo Vas da rado očekujemo vaše komentare!  
   
  Politika: Gotov nacrt vojvođanskog „ustava”
  Radikali i narodnjaci su ocenili da Vojvodina time dobija obeležja državnosti, odnosno da ona novim statutom dobija zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, te da taj dokument nije u skladu s Ustavom Srbije. DSS je bio najoštriji u oceni saopštivši da je nacrt pokrajinskog statuta „zapravo prepisani recept rasturanja bivše Jugoslavije”.S druge strane, vojvođanski premijer Bojan Pajtić (DS) rekao je da će se u novom statutu Vojvodine naći one novine koje je uveo Ustav Srbije u naš pravni sistem, odnosno da su u pitanju nove nadležnosti u oblasti privrede, saobraćaja i infrastrukture, sve u skladu sa Ustavom Srbije.Pajtić je podsetio da Skupština Srbije mora da da saglasnost na taj akt. On je rekao i da pokrajina nema pravo na zakonodavnu vlast, niti na vrhovne sudove ili policiju.>>ceo tekst
  Prednacrt Statuta AP Vojvodine
   
  Nenad Vuković: Ustavne granice "partijskog" mandata
  Cilj partijski kontrolisanog poslaničkog mandata jeste u disciplinovanju poslanika ograničavanjem mogućnosti njihovih postizbornih “prebega” i neprincipijelnih koaliranja mimo političkog programa zahvaljujući kome je lista dobila poverenje birača, ali istovremeno, cilj ovakvog ustavnog rešenja trebalo bi interpretirati u interesu narodne suverenosti, volje birača i njihovog izbornog prava. A svaka izborna koalicija za sebe, sa stanovišta političke veštine, zna da joj je, mereno stepenom političke isplativosti, preporučljiviji dijalog i zajedničko delovanje na temelju programa za koji je dobila poverenje birača na izborima. >>ceo tekst
   
 
  U uslovima kada ustavni sistem Republike Srbije nije izrastao u jasno politički profilisan i sistem zrele parlamentarne i ustavne demokratije, novi srpski Ustav (2006) produbio je kontraverze u tumačenju pravne prirode parlamentarnog mandata. Ustavno rešenje dovelo je do konfuzije u tumačenju principa narodne suverenosti, predstavničke demokratije i političke reprezentacije, kao i u pogledu slobode misli i izražavanja mišljenja koje predstavljaju osnovne vrednosti ustavne demokratije. Ustav Srbije reguliše prirodu poslaničkog mandata posredno što otvara mogućnosti za različita tumačenja: „Narodni poslanik je slobodan da, pod uslovima određenim zakonom, neopozivo stavi svoj mandat na raspolaganje političkoj stranci na čiji predlog je izabran za narodnog poslanika" (čl. 102. st. 2). >>ceo tekst
   
  Vladan Petrov: Novi ustavni sud republike Srbije
  Ustav Republike Srbije od 2006. g. uneo je značajne novine u oblasti ustavnog sudstva. Novi ustavni sud Srbije ima proširene stare i sasvim nove nadležnosti, u njegovom obrazovanju ravnopravno učestvuju nosioci sve tri vlasti, a zakonom se regulišu „uređenje Ustavnog suda i postupak pred Ustavnim sudom i pravno dejstvo njegovih odluka“. Zanimljivo je da se tzv. Venecijanska komisija u svom mišljenju o ovom ustavu jedva osvrnula na deo Ustava koji uređuje Ustavni sud, premda ga ocenjuje kao „generalno pozitivan“. Ovaj deo Ustava svakako zaslužuje veću pažnju imajući u vidu težnju ustavotvorca da postavi koncepciju „jakog“ Ustavnog suda, kao i ozbiljne normativne propuste koje on sadrži. >>ceo tekst
   
  Milan Jovanović: Od slobodnog mandata ka promenljivom delegatu
  Novodonetim Ustavom je, na samom početku, u definiciji republike Srbije, pored ostalog utvrđeno da se Srbija zasniva i "... na pripadnosti evropskim principima i vrednostima" (Ustav, čl.1.). Evropske vrednosti karakteriše i slobodan mandat poslanika. Međutim, neskrivenom namerom ustavotvorca slobodni mandat se dovodi pod oštru kontrolu stranaka, čitaj stranačkog lidera, i time u našoj praksi ovaj "evropski" princip pretvara u ustavno-pravni fosil. Tako je ustavotvorac, sve žureći za Evropskom unijom, ispunjavajući predano zahteve i naloge i koji se ne traže i ne očekuju, pogazio jedan od neupitnih principa parlamentarne reprezentacije koji se u Evropskoj uniji smatra standardom demokratije i parlamentarnog prava. >>ceo tekst
   
  Slobodan Antonić: Venecijanska komisija i ćirilica
  Osnovno što pada u oči jeste da Venecijanskoj komisiji, izgleda, ne smeta izostavljanje ustavne odredbe kojom se jezici i pisma nacionalnih manjina izričito proglašavaju službenim na teritorijama na kojima su one u većini. Štaviše, Venecijanska komisija kao da uopšte i ne primećuje da su iz ustavne odredbe o sužbenoj upotrebi jezika ispale nacionalne manjine. Ali, Venecijanska komisija baš te nacionalne manjine koristi da bi kritikovala čl. 10 Ustava. Jer, Venecijanska komisija zna da nacionalne manjine u Srbiji više vole da srpski pišu ili čitaju latinicom nego ćirilicom. Zato ona kritikuje pisce Ustava, pošto su im ovo njihovo pravo i zadovoljstvo uskratili. >>ceo tekst
   
  Slobodan Antonić: "Dobri" i "loši" momci
  Na nedavnom sastanku grupe ustavnopravnih stručaka iz Srbije rečeno je da Ustav ima mana, ali da su primedbe Komisije uglavnom neopravdane. Ustav zaista nije savršen. Ali, iza njega je stalo 96 odsto poslanika u Skupštini i 3,4 miliona građana na referendumu. U današnjem svetu mišljenje srpskog parlamenta i srpskih građana o tome kakav treba da bude srpski ustav možda i ne vredi mnogo. Ali još uvek vredi makar malo više od mišljenja „zamenika sekretara u danskom ministarstvu pravde“. I gospodin Marton i ostali „ustavoborci“ moraće da nađu jači razlog da se Ustav mora promeniti – nego što je to mišljenje. >>ceo tekst
   
  Nikola Tanasić: Stručnjaci kritikovali kritiku Venecijanske komisije
 

Ustav Srbije, olako je „skinut sa dnevnog reda“ nakon što je usvojen prošle godine, i gotovo da uopšte nije kritički razmatran u proteklih godinu dana. Politička elita bi ga se „setila“ kada se na njegov autoritet trebalo pozvati po nekom dnevnopolitičkom pitanju, dok se na mišljenje stručne javnosti, ni pre ni posle, nije obraćala skoro nikakva pažnja. Ovo je, između ostalog, konstatovano na skupu koji je, povodom godišnjice referenduma na kojem Ustav potvrđen, održan u subotu na temu „Ustav Srbije u svetlu primedbi Venecijanske komisije Saveta Evrope“. >>ceo tekst

   
  Vladan Kutlešić: Da li je promena ustava Srbije "izuzetno teška i vrlo složena"
  Posle svega što je izloženo u ovoj analizi, argumentovano možemo odgovoriti na pitanje koje je postavljeno u naslovu, a taj odgovor glasi: Ocena Venecijanske komisije o revizionom sistemu Ustava Srbije iz 2006. godine je netačna, odnosno Ustav Srbije u ovom pogledu ni po čemu nije „izuzetan“, jer se nalazi u velikoj grupi od 10, od ukupno 28, a naročito zbog toga što se u toj istoj grupi nalazi čak 6 od 10 evropskih referentnih ustava. Najveći nedostatak i najveća opasnost u navedenom mišljenju Venecijanske komisije je netačna i nestručna vrednosna ocena, koja je implicitno sadržana u ovom mišljenju, a to je da su teško promenljivi ustavi loši, odnosno da je to nedostatak ovog ustava, koji treba ispraviti. >>ceo tekst
   
  Vladan Kutlešić: Venecijanska komisija o ustavu Srbije
 

Mišljenje Venecijanske komisije o Ustavu Srbije je duboko i teško opterećeno političkim preferencijama i to kako na liniji odnosa sadašnja – prethodna vladajuća grupacija, tako i unutar sadašnje. Mišljenje je velikog obima, ali njegov stručni značaj, sem manjeg broja izričito naznačenih izuzetaka, mali, a ponekad i trivijalan. Razume se da ova ocena o značaju Mišljenja važi na akademsko-stručnom nivou, dok u praktično-političkom životu ono možda ima veći značaj. Mišljenje je pisano nadmenim, a ponekad i sarkastičnim tonom, što nije primereno prirodi i ulozi tela koje ga iznosi, iako može biti i jeste svojstveno u ličnoj polemici. Ustav Srbije zaslužuje ozbiljniju i stručniju ocenu i kritiku od one koju je iznela Venecijanska komisija. >>ceo tekst

   
  Venecijanska komisija: Mišljenje o ustavu Srbije
   
  posle ustava
  Saša Gajić: Ustavni postfestum: "Ustavoblatitelji"
  To što kritičari novog ustava mahom nisu pravnici, niti su na bilo koji način upućeniji u ustavnopravnu problematiku, ne bi trebalo da predstavlja problem. Osnovno poznavanje demokratskih instituta i načela, kao i spoljne i unutarpolitičke stvarnosti, svakako je dovoljno da se na ustavna rešenja kritički osvrnemo sa „političkih pozicija“! Međutim, kada samo bacimo pogled na naslove njihovih priloga koji novi ustav kvalifikuju kao „odelo sa hiljadu zakrpa“ (Torov), „konstituciju ohlokratije“ (Samardžić), „trijumfalnu radikalsku povelju“ (Domonji), sve sa „preambulom za diktaturu“ (Panćič) koja „gura autonomiju u državnost“ (Stepanov) i koja pri tome „licemerno brani Kosovo“ (Sikavica), postavlja se pitanje iz koje perspektive se sagledava jedan pravni akt kada ga neko doživljava na tako izobličen način? >>ceo tekst
   
  Slobodan Vučetić: Novi-stari predsednik (Blic)
  Ako uporedimo osnovnu sadržinu starog i novog ustavnog rešenja, dobićemo sledeću sliku. Prvo, uprkos snažnom otporu radikala, zadržan je neposredan izbor predsednika, kao izraz njegove visoke demokratske legitimacije i autoriteta funkcije. Za razliku od starog ustava, novi Ustav ne predviđa da predsednik može biti opozvan kad Narodna skupština dvotrećinskom većinom od ukupnog broja poslanika oceni da je prekršio Ustav, a to neposredno potvrdi većina od ukupnog broja birača. Umesto toga, predviđa da se predsednik Republike, na inicijativu najmanje trećine, a odlukom najmanje dve trećine poslanika razrešava zbog povrede Ustava, ako Ustavni sud Srbije utvrdi, odnosno odluči da je predsednik povredio Ustav. Na taj način, i novo ustavno rešenje efikasno štiti predsednika od olakog i politički motivisanog razrešenja u Skupštini. >>ceo tekst
   
  Boško Jovanović: Pouke referendumske apatije
  Mala izlaznost građana Srbije na referendum treba sve ozbiljno da nas zabrine? Zašto? Iz više razloga koji su simptomi duboke društvene krize i nezadovoljstva građana postojećim stanjem, a koju pogoršavaju realne i naduvane podele u našem društvu od strane određenih političara i medija. Umesto da probaju da stavilizuju politički život, oni koriste svaku priliku da prodube političko-ideološke podele i raskole, a sve zarad čvršćeg vezivanja glasača za svoje stranke i par procenata boljeg izbornog rezultata. >>ceo tekst
   
  Dejan Vuk Stanković: Svi na dobitku (Politika)
  Iako su ovog puta bili uz vladu, ni demokrate ni radikali nisu mogli ništa da izgube. Naprotiv, i jedni i drugi su dobili izvesnost skorog održavanja izbora. Uz to, svako je kroz ustavnu kampanju dobio priliku da proturi po koju stranačku poruku, a posle uspeha referenduma i jedni i drugi mogu da kažu da su dali doprinos izgradnji Srbije kao države i pomogli pregovoračkom timu koji bije diplomatsku bitku za Kosovo. Ostale parlamentarne stranke učestvovale su manje u dogovorima i u kampanji oko donošenja ustava. Uprkos tome, i njima je jasno da je bolje što je predloženi tekst dobio podršku. >>ceo tekst
   
  Goran Đorđević: Postreferendumske opomene
 

Održani referendum je možda neočekivano stavio u prvi plan više nego izražen problem apstinencije birača. Nema dileme da je reč o problemu koji nije nepoznat i odveć prisutan od ranije, ali je očekivano i neopravdano stalno bio skrajnut silom argumentacije dnevne politike. Međutim, hronologija izbora od 2000-te na ovamo nije ništa drugo nego istorija gradacije apstinencije, koja traje, i koja se lako mogla završiti najgorim činom - neusvajanjem novog ustava. Već poslednji lokalni izbori su bili važan pokazatelj odustva motivacije proisteklo iz nepoverenja birača u političku elitu Srbije. >>ceo tekst

   
  Vojvođansko pitanje i ustav
  Saša Gajić: Autonomija Vojvodine – kamen referendumskog spoticanja
  Ustavna “darivanja” Vojvodini, od taksativno nabrojanih izvornih nadležnosti do višestruko uvećanog pokrajinskog budžeta, iako premala za pseudodržavne ambicije tvrdih autonomaša, imaju i svoje naličje. Kod “tvrdih” suparnika autonomaša, a takvih je nekoliko puta više od pristalica Čanka i Čede Jovanovića, jačanje vojvođanske autonomije takođe je navelo, iz potpuno drugih razloga, jedan deo glasača na bojkot referenduma. Oni su, naime, smatrali da je ovaj ustav delimični povratak na stanje iz 1974. godine, koje će ne samo ekonomski osnažiti autonomaše da finansiraju svoje paradržavne projekte, već i legalizovati njihove farsične simbole poput grba i zastave koji su bili sve do sada protivustavni. >>ceo tekst
   
  Mileva Tomić: Ustav i "vojvođansko pitanje"
  Kao i svaka ''zatrpana'' istorijska tema, priča o autonomiji obiluje opštim mestima, stereotipima, pa i falsifikatima. Moglo bi se reći da su stvari, ipak, krenule nabolje, jer smo, ne tako davno, mogli pročitati da je ''istorija pokrajine duga više od 300 godina''. Sada je ta impresivna cifra svedena na polovinu, što, razume se, takođe ne odgovara istini... >>ceo tekst
   
  Nadežda Radović: Intervju sa Rankom Končarom (Danas)
  Objektivno, sva rešenja koja će derogirati autentični ustavni status i autonomiju Vojvodine, izazivaće otpore različitih političkih grupacija, kao što je to bilo u prošlosti. U tom smislu ne treba se uopšte zavaravati. Taj otpor biće objektivno snažniji i zavisiće od sazrevanja i razvoja demokratske svesti. Preovladaće mišljenje kako je autonomija Vojvodine demokratsko pitanje Srbije, a ne separatističko, kakvim su ga činili i čine protagonisti srpskog nacionalizma i konzervativizma. >>ceo tekst
   
  posle ustava - nastavak
  Vilijam Montgomeri: Referendumski makijavelizam (Danas)
  U svim pomenutim slučajevima počinioci su potpuno verovali u ispravnost svojih akcija zbog toga što su ciljevi opravdavali sredstva, baš kao i s usvajanjem ovog referenduma. Jedini problem s ovim pristupom jeste da građani gube veru u demokratski proces i umesto vladavine zakona stvar se završava vladavinom onih koji su politički najekspeditivniji. Nimalo ne sumnjam da bi se, da je sada na vlasti bio Milošević i sproveo ovaj referendum kako je to učinjeno, na njegovu glavu sručila puna težina i kritike međunarodne zajednice i da bi same demokratske snage koje su progurale ovaj referendum dovele u pitanje njegov legitimitet. >>ceo tekst
   
  Đorđe Vukadinović: Koštuničin gambit (Politika)
  Iako verovatno s najkiselijim osmehom medju pobednicima, ni Demokrate nemaju razloga da budu nezadovoljni. Čedomir Jovanović im, po svoj prilici, za sada ipak nije otkinuo preveliki deo biračkog tela, a naklonjena medijska i analitička mašinerija već će nekako zabašuriti činjenicu da je, uprkos uglavnom korektnom držanju Borisa Tadića, DS očito igrala dvostruku igru, priželjkujući neuspeh referenduma i izbore za ustavotvornu skupštinu kao „rezervnu“, odnosno svoju pr(a)vu opciju. Kao formalno ravnopravni sa-učesnik ustavnog kompromisa Demokrate će sada još žešće ispostaviti svoje zahteve vezane za datum i vrstu budućih izbora, ali odluka o tome sada će još više nego ranije biti isključivo u Koštuničinim rukama. >>ceo tekst
   
  Izjave i komentari posle izglasavanja ustava
  Koštunica: Ovo je pobeda Srbije i pobeda građana, dokaz snage, zrelosti i odgovornosti Srbije. Sa Ustavom Srbija je jača. Ona je demokratska i pravna država, koja je još jednom pokazala da je Kosovo i Metohija njen sastavni deo. Ustavom je uvela i niz novih ekonomskih rešenja. Tadić: Jako je dobra vest da je skoro četiri miliona građana bilo za Ustav. Očekujem da se ispoštuje procedura kako ne bi ni trunka sumnje pala na referendum. Ogroman posao je pred nama. Najveća vrlina je što smo ostavili Miloševićevo doba iza nas. Otvara se nova mogućnost za Srbiju budućnosti. EU: Evropska unija je zadovoljna referendumom, navodeći da je on bio dobar i uredan. "Sada treba očekivati stvaranje stabilne demokratske vlasti u zemlji posle izbora", rekli su danas zvaničnici Evropske unije u Briselu. >>ceo tekst
   
  Dejan Simonović: Ustavna euforija i postustavna depresija
  Srpski poziciono-opozicioni politički establišment, pojačan estradnim umetnicima svih fela (od glumaca, filmadžija i muzikanata do akademika i dežurnih analitičara) uspeo je da na ustavni referendum nekako, povuci-potegni, baba za dedu, deda za repu, izvuče većinu birača. Stvar je visila o koncu. Da ne bi Čekua i njegovog slavlja, pitanje je kako bi se sve to završilo. >>ceo tekst
   
  pre referenduma
  Milan Milošević: Ustavni referendum: Crvena crta na 3.318.957(Vreme)
  Sudeći po rezultatima terenskog istraživanja u realizaciji "Nove srpske političke misli" i agencije Politikum, pod rukovodstvom profesora dr Slobodana Miladinovića i Đorđa Vukadinovića a koje je obavljeno od 25. jula do 10. avgusta na teritoriji Srbije bez Kosova i Metohije na stratifikovanom uzorku od 1167 ispitanika, na pitanje šta je potrebno prvo uraditi – doneti ustav pa onda ići na izbore ili prvo ići na izbore a posle toga doneti ustav, najveći broj anketiranih je smatrao da je ustav važniji od izbora te da treba prvo doneti ustav pa onda ići na izbore (ali njihov broj je iznosio 41,6 odsto, što je nedovoljno za odobravanje ustava); za varijantu "prvo izbori pa ustav" tada se opredelilo 29,67 odsto, a o tome nije imalo stav 28,73 odsto ispitanika. >>ceo tekst
   
  Nikolas Vud: Srbi će glasati za rđav dokument, kažu kritičari (New York Times)
 

Srpski lideri, uglavnom vođeni dubokim političkim suparništvima, ovog meseca pokazali su iznenađujući stepen jedinstva. Srpski ultranacionalisti i reformisti, oni demokratičniji, udružili su se da bi podržali nedavni predlog Ustava za koji će se glasati na referendumu 27. i 28. oktobra (datumi navedeni u originalnom tekstu, prim.prev.). Prema kritičarima, predlog Ustav je duboko pogrešan i isti je napisan pre da dokaže “dobru veru” političara po pitanju Kosova, nego da postavi zemlju na kurs istinske demokratije. >>ceo tekst

   
  Zoran Ćirjaković: Srbija u "dobu ustava"
  Ono što je zajedničko ustavima demokratskih zemalja je, kako piše Elster, shvatanje da je „demokratiji, da bi bila stabilna, neophodan ustavni okvir, a ustavu, da bi bio legitiman, neophodan je demokratski pedigre“. Interesi, razum i strasti imaju, kako ističe, i ogroman uticaj na proces donošenja ustava. Elster navodi da nije teško identifikovati ulogu koju su faktori kao što su cenkanje, ucene ili pretnje otcepljenjem imali u pisanju mnogih evropskih ustava. „Debate oko ustava više podsećaju na svađe radnika i uprave oko plate, nego na racionalnu diskusiju između nepristrasnih tvoraca“, piše Elster. >>ceo tekst
   
  Slobodan Antonić: Rišeljeov metod
  Čitava ova stvar, ipak, lepo pokazuje stanje duha naše nacije. Nepoverenje, klevetanje i mržnja sasvim su nam zaokupili mozgove. Mi više nismo u stanju da razumno mislimo i da svoju glavu upotrebljavamo za nešto drugo osim za fanatično sukobljavanje. Dok se busamo u grudi kako smo otvoreni i bez predrasuda, čitav naš pogled na svet počiva na stereotipima i apriornim konstrukcijama koje od nas prave slepce. Nama sve toliko ne valja, da nam nikakav boljitak, ma koliko velik i brz bio, više nije dobar. Zamišljamo da se stvari mogu dovesti u red samo odjednom i sve zajedno, i sve što je manje od toga nama je sumnjivo i otužno. >>ceo tekst
   
  Miloš Nikolić: Zašto je evropski glasati ne
  Položaj narodnih poslanika u suprotnosti je sa nizom drugih odredbi Predloga Ustava. Jer, zašto će partija skraćivati skraćivati mandat svojim poslanicima? Više nego verovatno, zato što se suprotstavljaju njenoj volji. Idealan narodni poslanik, dakle, treba da sledi volju partije, no to nije u skladu sa čl.5 predloga Ustava po kojem političke stranke ne mogu neposredno vršiti vlast, niti je potčiniti sebi. Šta je raspolaganje mandatima narodnih poslanika mimo njihove volje ako ne upravo potčinjavanje zakonodavne vlasti volji partije do te mere da se može govoriti o neposrednom vršenju zakonodavne vlasti. Da ne govorimo o tome na šta se svodi suverenost građana (čl.2) kada njihovi predstavnici u skupštini ne odlučuju slobodno. >>ceo tekst
   
  Zoran Avramović: Ustav i demokratija
  Da se razumemo. Nije uošte sporno niti nedopušteno da «ligaši» traže rešenja za Ustav koja traže. Demokratija i postoji za to da se izraze različite ideje, interesi, zahtevi. Ali, problem je isti kao i kod (ne)svesnih samoupravljača: oni neće da znaju da je demokratija odnos manjine i većine. Nijedna ozbiljna demokratija ne može da računa na potpunu saglasnost. Ovaj sistem vlasti, dopušta otvorenu raspravu o svakom pitanju, ali kada treba da se odluči onda dolazimo da manjinskog i većinskog stava. >>ceo tekst
   
  Srđan Cvijić: Populistički bojkot (Politika)
  Strategija bojkota predstavlja svojevrsnu političku manipulaciju. Pored građana koji na referendum neće izaći iz ubeđenja, većina apstinenata biće u stvari ljudi koji su potpuno razočarani u demokratske institucije i političare, koji zato i ne glasaju, i neće glasati na referendumu ne zato što im se pojedine odredbe predloga ustava ne sviđaju nego zato što ne misle da će njihov glas i novi ustav išta suštinski promeniti u njihovom životu. Ako na kraju ustav ne dobije podršku zakonski propisanog broja birača, političke partije koje su pozivale na bojkot reći će da svi koji za predlog nisu glasali podržavaju njihove političke razloge. A to je naprosto daleko od istine. >>ceo tekst
   
  Dušan Pavlović: Ustav u preambuli (Politika)
  Tu se pokazuje kako se današnja srpska elita ne razlikuje mnogo od one koja je vladala Srbijom pod Miloševićem, što znači da simboličkog raskida s miloševićevskom erom neće biti. Jer, da se zaista želelo raskinuti s prethodnim periodom, osnovni sadržaj političkog identiteta građana Srbije koji će se definisati ustavom trebalo bi da budu ljudske slobode, privatna svojina, tržišna privreda, konsolidacija demokratije i vladavina prava. To bi trebalo da bude razlog što se donosi ustav – baš zato što to nije bio razlog zbog koga je donesen prethodni ustav. Umesto toga, ustav je iskorišćen da se po ko zna koji put ponovi kako će „Kosovo zauvek ostati u Srbiji”. >>ceo tekst
   
  Slobodan Antonić: Ustav i pouke prošlosti (Politika)
  Ovo je ustav koji se može mnogo lakše popravljati nego prethodni. Onako kako se menja društvena svest, društvene vrednosti i on će bivati unapređen. Svaka nezadovoljna grupa više ne mora da ruši ceo sistem kako bi postigla svoj cilj. Dovoljno je da pridobije javnost za potrebu drugačijeg rešenja. Druga je, naravno, stvar što mnoge grupe nikada ne mogu pridobiti većinu za svoje ideje. Kada one ovaj ustav napadaju kao oktroisan, to je često mnogo više zato što znaju da se njihove sopstvene ideje samo oktroisanjem mogu nametnuti ovom društvu, nego što je on zbilja takav. >>ceo tekst
   
  Đorđe Vukadinović: Partijske sablje prete referendumu (Dnevnik)
  Nema sumnje da će za veliki broj građana to biti važan motiv za izlazak, ali isto tako bi kao motiv morala da se potencira i potreba da se Srbija konačno ustroji kao normalna država. Jer, više od pola decenije suočeni smo sa gotovo šizofrenim ustavno-pravnim stanjem, gde smo imali državu sa granicom, simbolima i ustavom koje niko ne poštuje, ni u zemlji ni van nje. Zato je izuzetno važno da se ta priča nekako smisleno zatvori, a novi ustav, i pored svih manjkavosti, najbolji je put za to. Inače, valja znati i da bi, ukoliko novi ustav ne bude usvojen, to bio jasan dokaz nemoći ne samo aktuelne političke elite, nego i građana ove zemlje, da se saglase čak i oko temeljnih državnih i nacionalnih pitanja. >>ceo tekst
   
  Saša Gajić: Novi ustav Srbije: kako je donet i šta donosi?
  Usvojeni ustav, kao kompromis između ova dva predloga, a sa dopunama na kojima su insistirali radikali kao treća ključna strana u njegovom donošenju, predstavlja, dakle, rezultat višegodišnje debate. Ovaj rezultat sada je dat na referendum građanima po principu “uzmi ili ostavi”, dakle bez mogućnosti dalje izmene i dorade. Javna rasprava o njemu tokom oktobra služiće da se građani prema njemu odrede i izjasne jesu li za njega ili ne. Kritikovati slobodu ovakvog izbora znači ne samo poricati ovdašnju političku realnost već i prenebregavati činjenicu da se u realnosti uopšte slobodni izbor najčešće svodi na izbor između datih i nepromenjivih postojećih opcija. >>ceo tekst
   
  Darko Velimirović: Ustav ili mrtvo slovo - problem reči "Kosovo"
  Treba li budući ustav Srbije da bude opterećen sa propalim nacionalno-romantičarskim konceptom i jednom poraženom politikom, koja se u Srbiji sprovodila sa manje ili više kontinuiteta od 1804. godine. Treba li građani Srbije da budu taoci te i takve politike? Zašto se kao primarni motiv za donošenje novog ustava ne navede Srbija kao prosperitento društvo? Zašto se Srbija ne definiše pre svega kao zemlja slobodnih i odgovornih pojedinaca, a ne talac teritorije koju je u ratu sa međunarodnom zajednicom pre sedam godina izgubila? >>ceo tekst
   
  Bogdan Tirnanić: Ustavno pitanje (NIN)
  Ali, ništa nas ne sme iznenaditi. Pa tako ni brzina u donošenju Ustava. To je, uostalom, najmanja nedoumica. Potreba da se ustavno pitanje prelomi preko kolena izazvana je nužnošću da se konstitutivnim aktom Kosovo proglasi neotuđivim delom države Srbije pre okončanja pregovora o njegovom konačnom statusu. Da nije te istorijske nužnosti, Srbija bi na Ustav čekala još godinama. A ustavno pitanje je, koliko se sećam, bilo prioritet svih političkih činilaca posle 5. oktobra. >>ceo tekst
   
  Dragoljub Žarković: Ustavno sito i izborno rešeto (Vreme)
  Ne verujem da će se, kako se u nekim vestima pominje, u akciji namicanja neophodnog broja glasova da bi bio usvojen Ustav, na istoj bini naći Boris Tadić, Vojislav Koštunica, Tomislav Nikolić, Mlađan Dinkić... Mora da im je dosta jednih drugima, više nego što je nama dosta njih. Visok nivo kohabitacije između predsednika države i premijera na ustavnim radovima biće da ih je zamorio, a da ne govorim o usaglašavanju s radikalima. >>ceo tekst
   
  Slobodan Divjak: Šest godina za konsenzus (Politika)
  Oni poručuju da Kosovo nije trebalo stavljati u preambulu novog ustava, pošto se ono u postojećem već tretira kao integralni deo Srbije. Ali, svako ko nije posvađan s elementarnom logikom zna da je jedna stvar kada Kosovo, kao pokrajina bez atributa suštinske autonomije, figurira unutar granica Srbije u starom, „miloševićevskom” ustavu, a sasvim druga kada se ono kao entitet sa suštinskom autonomijom unosi u preambulu novog demokratskog proevropskog ustava kao zajedničkog dela svih bitnih političkih činilaca i građana Srbije. >>ceo tekst
   
  Ruža Ćirković: Ustavno ubrzanje (NIN)
  Pod pretnjom da će međunarodna zajednica uskoro doneti nepovoljnu odluku o statusu Kosova, politički lideri Srbije su postigli da se što pre i bez javne rasprave raspiše referendum za novi ustav Srbije. Šta su se dogovorili i šta se nisu dogovorili, javnost Srbije će saznati već naredne nedelje. >>ceo tekst
   
  Nikola Simićević: Srpska ustavna agonija - čija je Srbija?
  Kako konstituisanje Srbije kao države započinje Prvim srpskim ustankom 1804. godine, kako je to bio ustanak srpskog naroda koji je njime počeo formiranje vlastite nacionalne države, koja je stoga i nazvana Srbijom, to je pitanje nosioca suvereniteta u Srbiji i njenog državnog konstituenta u najmanju ruku bespredmetno. Kao što nikome ne pada na pamet da postavi besmisleno pitanje da li je Mađarska država mađarskog naroda, Rumunija rumunskog, Nemačka nemačkog, isto bi po analogiji moralo biti i sa Srbijom i srpskim narodom. Ukoliko bi se pak desilo, u potpunosti u suprotnosti sa srpskom i evropskim državotvornim tradicijama, da Srbija bude ustavom definisana kao država „svih njenih građana i građanki“, onda bi pravno gledano sasvim legitimno bilo postaviti pitanje zašto nam se država uopšte zove Srbija. Zašto je onda ne bismo nazvali „Građanijom“ ili tome slično. >>ceo tekst
   
  Vasilije Mišković: Nevolje sa ustavom
  Zbog toga je, do stvaranja povoljnije klime koja će dovesti do suštinske saglasnosti svih aktera srpskog višestranačja, pametnije ići na delimičnu ustavnu reviziju, tj. amandmansku promenu prevaziđenih delova ustava po postojećoj proceduri. U međuvremenu će iza Srbije ostati teški haški, kosovski i mnogi drugi problemi koji će se prevazići na ovaj ili onaj način. Tek tada, kada stvari budu dovedene na čistac i Srbija bude na sigurnom putu u EU, a podele unutar srpskog društva i uticaji centrifugalnih sila budu obuzdani i dovedeni u prihvatljive granice, može se krenuti u usvajanje potpuno novog ustava. A ako je nekome stalo do dobijanja političkih poena na ustavnom pitanju, može da ih dobije i amandmanskim izmenama postojećeg ustava, a ne može ništa da izgubi. U svim drugim slučajevima, rizik je daleko veći od moguće dobiti. >>ceo tekst
   
  Dušan Pavlović: Ustav bez preglasavanja (Politika)
  Ideja o ustavotvornoj skupštini počiva na pretpostavci da je novi ustav nemoguće usvojiti po postojećoj proceduri. Postojeća procedura za promenu, međutim, ne sadrži nikakve nedostatke ili pravne protivurečnosti da bi neko mogao da tvrdi kako je po njoj nemoguće usvojiti novi ustav. Jedina „prepreka” jeste to što je procedura zahtevna, odnosno teška. Ali težina je relativna kategorija. Ako pokušate sami da podignete 100 kilograma, možda nećete uspeti. Ako se udružite s nekim, onda svakako imate više šanse. Sve što je potrebno jeste saradnja. >>ceo tekst
   
  Goran Budžak: Mogućnost donošenja novog ustava republike Srbije
  Prva razlika između ova dva nacrta ogleda se već u uvodnom delu, tj. preambuli u kojoj se definiše državni koncept. Tako je vladin nacrt ustava predvideo građansko-nacionalni koncept države, jer je utvrdio da polazeći od državne tradicije srpskog naroda i ravnopravnosti svih građana i etničkih zajednica u Srbiji, građani Srbije donose Ustav Republike Srbije. S druge strane, model ekspertske grupe predlaže građanski koncept po kome „građanke i građani“ Srbije, polazeći od državne i slobodarske tradicije srpskog naroda, od dostojanstva, slobode, jednakosti i ravnopravnosti i odlučnosti da žive u društvu u kojem su osnovne vrednosti poštovanje ljudskih sloboda i prava, mir, tolerancija, demokratija, vladavina prava, tržišna privreda i socijalna pravda i opredeljenja da žive u ujedinjenoj Evropi, donose Ustav Srbije. >>ceo tekst

  Slobodan Antonić: Vreme je za ustav
  Zašto bi onda uopšte opozicija činila zadovoljstvo Koštunici i sarađivala sa njim na novom ustavu? Što da mirno ne sačeka decembar 2007. i da tako Koštunicu, bez ustava i sa smanjenom državom, jednostavno otpravi u političku istoriju? Odgovor je prost – zbog privatizacije. Kada se do kraja 2007. budu privatizovali NIS, EPS, Mobtel, Telekom itd, pitanje vlasti za mnoge će biti potpuno nevažno. Biti u Srbiji na vlasti, u ovom trenutku, znači odlučivati o poslovima vrednim milijarde evra. Biti na vlasti u Srbiji 2008. značiće odlučivati o poslovima vrednim ne više od par desetina miliona. U tome je razlika. >>ceo tekst

  Marijana Pajvančić: Komparativna analiza nacrta ustava Srbije
  U ovom prilogu biće uporedno prikazana organizacija vlasti izneta u Nacrtu Ustava koji je pripremila Vlada Republike Srbije i Nacrtu na kome je radila grupa eksperata koju je angažovao predsednik Republike Srbije. U javnosti se mogu čuti mišljenja da među ovim predlozima nema bitnijih razlika. Da li razlike postoje i kakva je njihova priroda pokušaćemo da pokažemo na primeru organizacije vlasti. Pažnja će posebno biti usmerena na položaj organa zakonodavne (skupština) i izvršne vlasti (vlada i predsednik republike). Uporedno će biti prikazana samo ona rešenja u vezi sa kojima beležimo razlike među predlozima. Pored toga, pažnja će biti usmerena i na ona rešenja koja bi mogla izazvati probleme prilikom primene. >>ceo tekst

  Đorđe Vukadinović, Saša Gajić: Kako razvezati ustavni Gordijev čvor?
  Iako, dakle, sa obe strane imamo na delu više-manje sličan, instrumentalan i manipulativan odnos spram najvišeg pravnog akta države, to ne znači da su i pozicije koje zainteresovane stran(k)e zastupaju podjednako (ne)prihvatljive i opravdane. Po našem mišljenju, bez obzira što ima razloga i za jedno i za drugo, u ovom trenutku nesumnjivu prevagu ipak odnose argumenti u pravcu ustavnopravnog kontinuiteta. Razlozi protiv, eventualno, pretezali su jedino u relativno kratkom periodu od jeseni 2000. do juna 2001, dok je još vladalo kakvo-takvo jedinstvo DOS-a, a među građanima trajao postpetooktobarski entuzijazam. Nakon toga, tj. od momenta izručenja Miloševića i izlaska DSS-a iz republičke vlade, svi "revolucionarni" predlozi koji bi išli u pravcu ustavnog diskontinuiteta, bez obzira na njihovu dobronamernost, ne mogu biti kvalifikovani drugačije nego kao kombinacija naivnosti i politikanstva. >>ceo tekst

 
Povezane rubrike
  Kuda ide Srbija?
   
 
Raniji tekstovi u rubrici Srbija među ustavima
  Zoran R. Tomić: Kontinuitet ustavnog licemerja (Danas, 19.06.06)
Branislav Ristivojević:
Nacrt "Osnovnog zakona": Najviši opšti pravni akt jedne pokrajine ili Ustav jedne države (13.09.05.)
Miloš Nikolić:
Reagovanje na članak Č. Antića Ustavno pitanje (12.04.05.)
Čedomir Antić:
Ustavno pitanje (23.03.05.)
Aleksandar Lazić: Ustav nam dajte (05.03.05.)
Zoran Lutovac: Ustavno potkopavanje (24.02.05)
   
  Svi tekstovi u rubrici Srbija među ustavima
   
   
 

Klub prijatelja Nove srpske političke misli   

NSPM Analize



Brojevi se mogu nabaviti u knjižarama Medija Centar i Plato. Cena pojedinačnog primerka NSPM Analiza je 250 din, a godišnja pretplata na je 1200 din.

Edicija "Politički život"

Slobodan Antonić Gutanje žaba

Mario Brudar: Nada, obmana, slom na engleskom jeziku: Mario Brudar: Hope, delusion, collapse - The Political Life of Serbs in Kosovo i Metohija (1987-1999).

Knjige možete kupiti u prostorijama NSPM u Dečanskoj 8 (tel: 3231 206, sredom od 12 do 16 h i petkom od 14 do 17 h) i u knjižarama Plato i Krug komerc.

Posebna izdanja


Vojvođansko pitanje

  Naručite!

Cena jedne sveske:
450 din
. + troškovi slanja pouzećem

(posebna izdanja možete naručiti i na način opisan u pretplati)

Žiro - račun NSPM
205-38371-17


Adresa NSPM:
 IIC NSPM
Terazije 38/II, Beograd