Komentari
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Marketing
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Pisma uredništvu
Linkovi
 

Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru

Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet

Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete



Poslednja
posebna izdanja i brojevi NSPM sa sadržajima

Izbori
Sadržaj
Contents
Rezimei
Abstracts

Multikulturalizam

Globalizacija

Svet posle 11. septembra

Etnički stereotipi
Sadržaj
Contents

Polni stereotipi
Sadržaj
Contents

Antisemitizam
Sadržaj
Contents
 
LINKOVI
 

samo po nspm.org.yu
po celom SCG web-u
  _____________


_____________


-
 



Crkva i politika

 
  Podsećamo Vas da rado očekujemo vaše komentare!
     
   
  Preskromno je i preblago ako kažem da sam zatečen i zapanjen nakon čitanja teksta ''O ''metodologiji'' i ''činjenicama'' nekih kritičara knjige Predraga Ilića'' (diskusija na Okruglom stolu u Zavodu za proučavanje kulturnog razvitka Srbije, 9. juna 2007.g.), koji je napisao uvaženi akademik Crnogorske akademije nauka i umetnosti (CANU) g. Momčilo Zečević i koji je, zajedno sa tekstovima ostalih učesnika na Okruglom stolu, objavljen na veb sajtu Nove srpske političke misli . I ne samo to. Ozbiljno sam se presabrao i zapitao da li smo se uvaženi akademik CANU Momčilo Zečević i moja malenkost, kao i još petnaestak naših sagovornika, 9. juna 2007. godine nalazili na istom mestu. >>ceo tekst  
  Nefalsifikovana diskusija akademika Momčila Zečevića  
     
  Slobodan Durmanović: Odjeci poruka bosanskog reisa  
  Srbi i Hrvati su, izgleda, već odavno navikli na poruke reisa Cerića i gotovo da više ni ne reaguju, valjda s ubeđenjem da od duhovnog vođe bosanskih muslimana ništa bolje ni ne mogu očekivati. Još veću opasnost u reisovim ukazanjima, po sopstveni koncept „bosanske građanske države“, naslutili su liberalni intelektualci u Sarajevu. Povod za oštru reakciju našli su u porukama bošnjačkih mladića koji su, nakon nedavne fudbalske utakmice Hrvatska-Turska, nosili turske zastave i klicali „majci Turskoj“ kako u Sarajevu, tako i u Zenici i u još nekim gradovima u Federaciji BiH s bošnjačkom većinom. Tarik Haverić je zaključio da su bošnjački najvijači Turske „samo sledili“ poruke koje im upućuje njihova verska i politička elita, primećujući kako se „u javnom prostoru ulaže neviđen trud da se Muslimani Turcima što više približe i s njima izjednače, na afektivnom i istorijskom planu“.  >>ceo tekst  
   
  Mladen Đorđević: Islamski izbori za destabilizaciju Srbije
  I pored oštre i jasne podele na dve islamske zajednice, IZuS i muftija Zukorlić su bili i ostali odlučni u nameri da sebe prikažu kao jedine legitimne predstavnike muslimana u Srbiji, a izbori su trebali da budu jedan od najsnažnijih argumenata. Stoga, da bi ih sproveli nisu se libili da u pojedinim sredinama poput Prijepolja, u kojima većina imama pripada IZS, pokušaju da glasanje sprovedu i na silu, zbog čega je u tom gradu došlo do fizičkog sukoba. Ovakvim stavovima Zukorlić očigledno pokazuje da sebe shvata ne samo za verskog, već i za političkog lidera i nacionalnog vođu, a kako vreme prolazi, očigledno je i da su njegove ambicije sve veće i veće. >>ceo tekst
   
  Dušan Kovačev, Branko Radun: Raskoli i pomirenja u sandžačkoj Umi
  Muslimani Srbije, naročito muslimani koji više nisu to po nacionalnom izjašnjenju, već su postali Bošnjaci, odavno se veoma politički razilaze. Devedesetih godina veći deo islamske zajednice je bio u opoziciji beogradskom muftiji Jusufspahiću. Predvodnik Islamske verske zajednice u Srbiji napadan je tokom nesrećnog rata u BiH da je “Miloševićev muftija” ili “politički podobni muftija”. Naročito nije bio po volji srpskim muslimanima radikalnije orijentacije, kao i onima koji su poglede upirali u Sarajevo (što se uglavnom poklapalo). >>ceo tekst
   
  Vaskršnja poslanica partijarha Pavla: Svetlost večnog života
  Neka svakom roditelju Kosovo i Metohija bude jedna od prvih reči koje će šapnuti svom novorođenom detetu! Neka svaki ratar prvu brazdu zaore i posveti Kosovu i Metohiji! Neka svaki radnik prvi sat svog radnog vremena posveti i pokloni Kosovu i Metohiji! Neka svaki političar svoju prvu političku misao i napor na međunarodnom planu posveti odbrani Kosova i Metohije! Neka svaki duhovni pastir svoju prvu molitvu Bogu uznese za Kosovo i Metohiju!
To je poziv na borbu neprestanu, koja će biti Bogu mila, a naša molitva od njega uslišena jer pitanje Kosova i Metohije ne predajemo u ruke varljivih ljudi i njihovih interesa, već ga predajemo Bogu i sudu Njegovom. >>ceo tekst
   
 
  Magistar Džomić mi je, naime, uz ostalo, zamerio i to što nisam odgovorio na sve njegove kritičke primedbe i primedbe drugih autora iz redova SPC. Prvo što mi je u vezi sa tom primedbom upalo u oči jeste ono: «naše kritike» i izostanak polemisanja «sa nama». Iako je u nekoliko navrata tvrdio da nema nikakvog orkestriranog napada na mene iz redova SPC, gornje formulacije, ipak, upućuju na suprotan zaključak. Očigledno je da on sebe vidi kao deo jedne grupe učesnika ove rasprave, grupe koja odlučno i hrabro brani ne samo SPC, nego i istorijsku istinu, od mene i nekih drugih učesnika ove rasprave, koji, po njemu, pripadaju drugoj grupi. >>ceo tekst
   
 
  Nevolja je u tome što crkveni istoričar i magistar V. Džomić nikada nije čuo za P. Ilića kao autora knjige «Vatikan i slom Jugoslavije u Drugom svetskom ratu» (1995), koja je inače, uspešno odbranjena doktorska disertacija na Pravnom fakultetu u Beogradu. Među stručnjacima ova se knjiga, po svom značaju, svrstava odmah iza dela V. Novaka, B. Petranovića i D. Živojinovića o ovoj problematici, pre svega po svojoj argumentovanosti i objektivnoj analizi. Uvaženom magistru očigledna nekompetentnost ni malo ne smeta da udara «packe» redovnim profesorima, da ih optužuje da su preporučili «knjigu-plagijat», da «to što Ilić nije ni privirio u arhiv SPC», tu manu oni nisu uočili..>>ceo tekst
   
  Protojerej Velibor Džomić: Pravoslavna Mitropolija Crnogorsko-primorska nakon razdvajanja Srbije i Crne Gore
  Na početku političkih diskusija koje se dotiču crkava i verskih zajednica treba pomenuti da se Pravoslavna crkva Hristova skoro već dve hiljade godina u svojoj sveštenoj misiji rukovodi na osnovu Svetoga pisma i Svetoga predanja, ali da tu sveštenu misiju ljudskog spasenja obavlja u konkretnim državnim okvirima i njihovim pravnim sistemima. Kao što Crkva ne prenebregava činjenicu postojanja države, njene uloge i njenog pravnog sistema, tako isto nijedna država ne bi trebalo da prenebregava činjenicu realnog postojanja Crkve Hristove, njene uloge i njenog kanonskopravnog ustrojstva. >>ceo tekst
   
  Slobodan G. Marković: O knjizi Predraga Ilića
  U zaključku autor optužuje za pogrešno iznošenje činjenica o boravku patrijarha Gavrila Dožića i episkopa Nikolaja Velimirovića SPC, političku emigraciju, samog patrijarha i episkopa Nikolaja, srpske svetovne istoričare i komunistički režim u Jugoslaviji. Ispada da je ova heterogena grupa skrivala i menjala činjenice o boravku patrijarha Gavrila i episkopa Nikolaja u Dahuu, a da je autor razotkrio ono što on naziva u podnaslovu knjige „mit o zatočeništvu patrijarha Gavrila i episkopa Nikolaja Velimirovića u Dahauu“. Iako je ova grupa heterogena, autor u prvom redu stavlja na teret odgovornost za ovaj mit licima iz SPC, i smatra da je ovakav stav bio prisutan u SPC u cilju kanonizacje Nikolaja Velimirovića. >>ceo tekst
   
  Đorđe Borozan: Iz izlaganja na skupu o knjizi P. Ilića: "SPC i tajna Dahaua"
  Saznanja o zatočeništvu patrijarha Gavrila Dožića i episkopa Nikolaja Velimirovića tokom njihovog boravka u koncentracionom nacističkom logoru Dahau, zbog nedovoljnih interesovanja svjetovnih i crkvenih istoričara, ostavljala su utisak nedorečenosti, nagađanja, konfuznih i neprovjerljivih tvrdnji. U medijskoj javnosti povremeno su prepoznavani oprečni stavovi, praćeni suvišnim politizacijama s jedne i mitologizacijama s druge strane. Time su ostajala nerazjašnjena mnoga pitanja u vezi sa ovim zatočeništvom, posebno ona oko upućivanja u logor, vremenu boravka u njemu, uslovima i tretmanu ovih visokih crkvenih dostojanstvenika. >>ceo tekst
   
  Momčilo Zečević: O knjizi Predraga Ilića "Srpska pravoslavna crkva i tajna Dahaua"
  U čitavoj dosadašnjoj javnoj polemici pada u oči činjenica da niko nije pominjao recenzente koji su ocenili vrednost ovog Ilićevog rada i preporučili ga za objavljivanje. I to očigledno nije bilo slučajno, jer su i recenzenti odgovorni ako su stali iza nekog rukopisa koji ne sadrži naučne i stručne kvalitete ili ima bilo kakve vannaučne pobude i ciljeve. A ocenjivači su trojica profesionalnih istoričara, redovni profesori univerziteta, specijalisti za period i tematiku o kpjoj se u knjizi govori. Ako izuzmem svoju malenkost, druga dvojica recenzenata su među vodećim istoričarima savremene istorije na Katedri za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu. >>ceo tekst
   
  Aleksandar Lazić: Hristos, iz doma Davidova
  Nedavno se na sajtu Peščanika, kao neka vrsta božićne antičestitke, pojavio tekst Ričarda Dokinsa "Happy Newton Day!" Umesto proslavljanja Hristovog rođenja, Dokins je srećan što ima i drugih opcija – može se slaviti/čestitati rođendan Isaka Njutna! Ovom prilikom nećemo ulaziti u to da je, po svemu sudeći, i sam Njutn slavio Hristovo rođenje ( "Isak Njutn je napisao više o Bibliji negoli o zakonima prirode") – jasno je da svako ima pravo da slavi i proslavlja šta god hoće: jedan komentator Dokinsovog teksta napisa da je na Božić po gregorijanskom kalendaru rođen osnivač Pakistana Muhamed Ali Džina (Mohammad Ali Jinnah), pa sledeće godine Dokins može da čestita (i) "Happy Jinnah Day"! >>ceo tekst
   
  Božićna poslanica patrijarha Pavla
  Upućujemo Vam poruku nebeskog MIRA koji neka se useli u srca vaša, u duše vaše, u živote vaše, kao što one blagoslovene noći rođenja Emanuilova uđe u srca i duše vitlejemskih pastira. Imati MIR BOŽIJI znači imati mir sa Bogom, sa bratom sa čovekom, sa sveukupnom tvorevinom Božijom. To je privilegija svetih hrišćana. Čak i onda kada valovi ovog nemirnog sveta zaprete da sve potope i unište, kao što je to u ovo naše vreme, mi oblagodaćeni i ispunjeni božanskim mirom ostajemo mirni i spokojni, jer znamo da je veran Onaj Koji sve hrišćane svih vremena hrabri rečima: NE BOJTE SE! i dodaje „....ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka" (Mt 28, 20). >>ceo tekst
   
  Radovan Bigović: Fenomenologija praznika (Politika)
  Čovek je po svojoj prirodi homo adorans, biće koje slavi i raduje se. U svim epohama i kulturama čovek vapije za besmrtnošću i večnim vremenom. Zato su praznici (religijski i svetovni) svojevrsno poricanje sveta i istorije, tj. poricanje njihovog apsolutnog značenja i važenja. Na praznike se sve „obrće“ i uspostavljaju se nova pravila života koja ne važe u tegobnoj svakodnevici. Savremena civilizacija je stvorila „industriju praznika“. Pretvorila ih je u „prazne dane“, „neradne dane“, u dane „dokolice“, „razbibrige“, „relaksacije“, „besposličenja“, „zabave“, „prejedanja“, „komercijalnog bluda“, „programiranog uživanja“ i neograničene potrošnje. >>ceo tekst
   
  Jovan Janjić: Najbolji čovek u najgorem vremenu (NIN)
  Za vreme građanskog rata u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini patrijarh Pavle je često apelovao na svetske moćnike da se zauzmu za postizanje pravednog mira, ali i na svoje vernike da čine koliko do njih stoji da se ratne strasti stišaju, i da na zločin ne odgovaraju zločinom. Pozivao je i sastajao se sa poglavarima Rimokatoličke crkve i Islamske verske zajednice, da zajednički apeluju i mole za mir. Pri tom morao je da miri u više navrata zavađena rukovodstva Srba s leve strane Drine, a onda među sobom i rukovodstva s obeju strana Drine... >>ceo tekst
   
  Nataša B. Odalović: Dan posle nas (Danas)
  Ovo je nedelja zametanja tragova i svakojakih zapljuvavanja sa dvostrukim učinkom: "Nisam!" i "On je!", ili: "Nismo" i "Oni su". Prijatelji stari, gde ste - zove se njihova tužna muzika. Užas je njihova furka, parafraziraću "Azru". Ovo je takođe i nedelja u kojoj možda ostaje sa nama, a možda zauvek odlazi jedan čovek. Dok ovo pišem četvrtak je. On je tako slab da ne mogu znati gde će biti u petak. Pišem dalje verujući da će još malo ostati među nama. Dobrota je njegova furka. Praštanje je njegova muzika. Oni imaju njegov blagoslov. On ima njihov podsmeh. >>ceo tekst
   
  Slobodan Antonić: Kalup kakvog nigde nema
  Zanimljivo je kako se uvek nalaze samo iskustva koja su na štetu ovdašnje tradicije. Iz SAD će se uzeti ovo, iz Švedske ono, pa će se od svih tih komada napraviti kalup ,,modernog, sekularnog društva” u koji će se gurati Srbija. Ali, taj kalup i nije sekularno društvo. To je ateističko, čak antiteističko društvo u kome će manjina opet gušiti većinu. Zbog pola odsto deklarisanih ateista, predsednik ili premijer neće smeti javno da se prekrste. Zbog onih koji ne vole ni da vide sveštenika, neće biti litije. Zbog onih koji ne vole što postoji ono ,,Srpska” u nazivu crkve napraviće se ,,Evropska pravoslavna crkva”. >>ceo tekst
   
  Predrag Ilić: O nekim reagovanjima na knjigu «Srpska pravoslavna crkva i tajna Dahaua»
 

Poznajući stanje u Srpskoj pravoslavnoj crkvi danas, ja sam bio svestan da se ta promena, tj. kritika dosadašnjeg mita o navodno velikom stradanju dvojice srpskih crkvenih velikodostojnika u Dahauu (naglašavam, u Dahauu, a ne tokom celog Drugog svetskog rata) mnogima neće svideti u toj crkvi. Uprkos tome, nadao sam se da će biti i mnogo onih kojima je pre svega važna istina i koji će sa pažnjom i interesovanjem čitati moju knjigu. I pisati o njoj. Ne krijem da sam očekivao čak i određena priznanja, bar za ono što je evidentno novo u njoj. Od svega toga ostvarila su se, na žalost, samo ona prva, negativna, očekivanja. >>ceo tekst

   
  Velibor Džomić: O knjizi Predraga Ilića - još jednom!
  Ilić je od Štefanove pozajmio ne samo osnovne teze nego i izrazito hrvatsko-rimokatoličku terminologiju, metod rada, način zaključivanja i selektivnost i pristrasnost prilikom korišćenja istorijskih izvora. Štefanova, recimo, mnogo pre Ilića govori o ''privilegiranim zatvorenicima'', o ''počasnim zatvorenicima'', ( erenheftlinge erenheftlinge ), ''potpunim uvjetima za rad u počasnom bunkeru'', o ''potpunim neistinama suvremene srpske medijske promidžbe, pa i Srpske pravoslavne crkve'', o srpskoj ''obuzetosti svojom tradicionalnom mitomanijom'', o ''širenju mita o mučenicima iz Dahaua'' i slično. >>ceo tekst
  Velibor Džomić: Još nekoliko reči o knjizi P. Ilića (diskusija)
   
  Oliver Potežica: Podele u islamskoj zajednici sežu daleko u prošlost
 

Otkud dve islamske zajednice u Srbiji? Islamske verske zajednice na Balkanu potresaju različite nestabilnosti još od kraja 19. veka, od vremena povlačenja Turske, od Berlinskog kongresa 1878. godine. Potrebno je posebno ukazati na to da su muslimani na Balkanskom poluostrvu regionalno izdiferencirani i etnički heterogeni , kao i da je njihov položaj bio, posle povlačenja Turske, krajnje neujednačen. Pomenimo još da su balkanski muslimani podeljeni etnički i nacionalno (jezički) na četiri grupacije (slovensku, albansku, romsku i tursku) i da su te grupacije dalje međusobno izdeljene na više regionalnih i drugih podgrupa. >>ceo tekst

   
  Mark Lila: Politika Boga
  Sumrak idola je pomeren za neki kasniji datum. Više od dva veka, od doba Američke i Francuske revolucije do loma sovjetskog komunizma, svetska politika se vrtela oko problema koji su bili prevashodno političke prirode. Rat i revolucija, klase i socijalna pravda, rasa i nacionalni identitet – to su bila pitanja oko kojih smo se razilazili. Danas smo, međutim, stigli do tačke na kojoj naši problemi liče na šesnaestovekovne probleme, uvučeni smo u sukobe između različitih religijskih otkrovenja koja se međusobno nadmeću, u sukobe vezane za pitanja dogmatske čistote i božanskog naloga. >>ceo tekst
   
  Venceslav Glišić: Prilog diskusiji o knjizi Predraga Ilića "Srpska Pravoslavna Crkva i tajna Dahaua"
  Mišljenja sam da se mogla izbeći ovako oštra polemika i neposredne uvrede povodom knjige, da je rukopis dat na recenziju nekom ko se bavio istorijom Srpske pravoslavne crkve. Navedeni recenzenti jesu poznata i priznata imena u istorijskoj nauci, ali, oni nisu mogli da pomognu autoru da ovo pitanje svestranije osvetli – jer se zapravo njime nisu ni bavili. Osim toga, iako je naveo brojne napomene i obiman spisak izvora i literature, sam naslov i podnaslov unutar knjige, pa i sadržaj, pokazuju da autor nije dovoljno ovladao metodologijom istorijske nauke, te knjiga u celini više deluje kao publicistički nego naučni rad. U svakom slučaju, pozitivno je što je knjiga Predraga Ilića „Srpska pravoslavna crkva i tajna Dahaua“ objavljena, jer je izazvala burnu diskusiju. >>ceo tekst
   
  Boško Obradović: Tajna "Tajne Dahau"
  Šta mislite kako posle svega što smo preživeli u komunizmu jednom običnom srpskom čitaocu može da izgleda pojavljivanje knjige koja se iznova negativno izražava o jednom srpskom svetitelju, posebno kada je njen autor dugogodišnji službenik zloglasne Državne bezbednosti, i to, ni manje ni više, godinama direktno zadužen za praćenje rada upravo verskih zajednica? Da UDBA može da ponudi relevantnu istorijsku građu i besprekorne naučne metode za njeno iznošenje, u to se, posle svega, teško može poverovati. Ali čak i kad bismo zanemarili ovu autorovu zaleđinu, ostaje mnogo drugih pitanja bez odgovora. >>ceo tekst
   
  Vladimir Dimitrijević: Nešto o knjizi Predraga Ilića nakon susreta sa njim
  Jedan od osnovnih razloga mojih oštrih reči na račun Ilića (pre no što smo se sreli) jednostavan je: Ilić je radio u SDB, i to u odeljenju koje je pratilo verske zajednice... Ilić je ostao pri svojoj tezi da su Nemci bili blagi prema Gavrilu i Nikolaju. Koliko su Ilićeve teze tačne u odnosu na pravo stanje stvari, govori njegova tvrdnja da je "režim zatočeničkog boravka u Vojlovici bio vrlo liberalan", pri čemu taj "liberalizam" podrazumeva da su zatočenici mogli da se sastaju i razgovaraju među sobom, čitaju i pišu i da se mole Bogu; uzimali su knjige iz biblioteka, imali su hartiju i pribor za pisanje. Nisu smeli ni s kim da se dopisuju, ali su to ilegalno radili, a hranili su se "više nego dobro, iz manastirske kuhinje". >>ceo tekst
   
  Zlatoje Martinov: Odgonetnuta tajna Dahaua
  Buđenjem velikosrpskog nacionalizma ozvaničenog Miloševićevom instalacijom na vlasti sredinom i krajem osamdesetih, a naročito tokom ratnih devedesetih godina, počeo se prvo u krilu Srpske pravoslavne crkve, a docnije u celom društvu, preko tekstova pojedinih crkvenih velikodostojnika (Amfilohija Radovića, Atanasija Jeftića, Jovana Velimirovića, Artemija Radosavljevića), razvijati mit o svetosti vladike Nikolaja upravo na osnovi njegovog “stradalništva u zloglasnom logoru smrti u Dahauu”. U svim tim tekstovima i panegiricima nije bilo nimalo ozbiljnih pokušaja da se istraže činjenice o datumu odlaska, dužini boravka i tretmanu vladike Nikolaja i patrijarha Gavrila u Dahauu. >>ceo tekst
   
  Mladen Đorđević: Kontroverza oko vladike Nikolaja Velimirovića
  Teško da u srpskoj istoriji postoji ličnost koja je izazivala i izaziva toliko oprečne sudove i reakcije poput vladike Nikolaja Velimirovića. Za jedne nacionalni svetitelj i putovođa, drugi Sveti Sava i čovek koji je u svojim delima izrazio srpsko nacionalno biće, za druge je antikomunista, antisemita, idejni mentor Ljotića i Mihajlovića, saradnik okupatora, verski fanatik, inspirator srpskog nacionalizma i jedna od najkonzerativnijih ličnosti u istoriji srpskog naroda. U situaciji toliko suprotstavljenih stavova, tribina održana u subotu 9. juna u prostorijama Zavoda za proučavanje kulturnog razvitka zaista bi se mogla smatrati malim čudom. Skup koji su organozovali NSPM i Udruženje za političke nauke bio je naime posvećen knjizi ''Srpska pravoslavna crkva i tajna Dahaua'' autora Predraga Ilića, čije su teze izazvale oštre reakcije iz redova SPC. >>ceo tekst
   
 
  Analizu valja započeti kvantitativnim pokazateljima, tj. obimnošću teksta koji je u programima posvećen religiji i verskim zajednicama. U prvoj grupi izdvojile su se četiri političke partije koje o tome sadrže kratke tekstove, i to: LDP 15 reči, DS 33 reči i GSS 53 reči, a njima pripada i G17 plus kao ekstreman slučaj sa samo dve reči u sklopu nabrajanja različitih osnova ravnopravnosti ljudi. U drugoj grupi nalazi se šest političkih partija čiji programi sadrže znatno duže tekstove, i to: Nova Srbija sa 89 reči (što je u odnosu na dužinu celog programa koji je dat u formi političkih i programskih načela, tekst značajne dužine), SPS sa 158 reči, DSS 211 reči, LSDV 238 reči, SVM sa 306 reči i ekstrem iz ove grupe – SRS sa 590 reči. >>ceo tekst
   
  Hans King: Pojednostavljena slika Zapada o islamu (Danas)
  Islam, s kojim kršćanstvo ima zajedničke granice od više hiljada kilometara, se od mnogih na Zapadu sve više osjeća kao izrazita prijetnja. I u početku (u predgovoru, prim. M.L.) citirani američki politikolog Samuel Huntington je 1993. godine ustvrdio: Granice islama su krvave. A granice kršćanstva kao nisu? Tako se produciraju predodžbe o islamu kao protivniku, neprijatelju, vrlo uporabljive za one ideologe (u Americi i bilo gdje drugdje) koji potrebuju bezuvjetno, za njihovu imperijalističku vojnu politiku i hegemonijalne ambicije, neprijatelja - neprijateljsku sliku islama! >>ceo tekst
   
  Jan Buruma: Evropa pred muslimanskim izazovom (Danas)
  Čak i kad bi svi muslimani Evrope bili islamisti - što je daleko od stvarnosti - oni ne mogu ugroziti suverenitet kontinenta, pa ni njegove zakone i prosvetiteljske vrednosti. Naravno, postoje grupe kojima je islamizam privlačan. Deca imigranata, rođena u Evropi, osećaju da nisu potpuno primljena u zemlje u kojima su odrasli, ali ne osećaju ni neku specijalnu vezu s domovinom svojih roditelja. Osim što im nudi odgovor na pitanje zašto nisu zadovoljni svojim životom, islamizam im daje osećaj sopstvene vrednosti i veliki razlog za koji se može umreti. Uostalom, jedina stvar koja zaista može narušiti evropske vrednosti jeste način na koji će Evropa odgovoriti svojoj nemuslimanskoj većini. >>ceo tekst
   
  Vaskršnja poslanica patrijarha Pavla
 

Nažalost, svedoci smo velikog greha koji se svakodnevno vrši u svetu. Već od samog začeća nevino dete u utrobi majke strepi za svoj život. Milioni običnih ljudi žrtve su nemaštine i gladi, dok manji broj živi u neograničenoj raskoši i telesnim zadovoljstvima. Mnogi narodi mukom i krvlju stečenu slobodu brane od nasilja globalističkog sistema. U ime lažne slobode i demokratije nameću se gotova rešenja, unapred spakovana. Svedoci smo najnovije drame – opet drame nas pravoslavnih Srba – na Kosovu i Metohiji. Ne malo nevolja ima naš narod i u Bosni i Hercegovini, u Hrvatskoj i, nažalost, u Crnoj Gori. Ne možemo, a da se i ovog Vaskrsa ne osvrnemo na Golgotu i Veliki Petak našega Kosova i Metohije, na pomračenu savest svih onih koji sebi daju pravo, gazeći pravni poredak u svetu, da hladnokrvno presuđuju ne samo o nametnutom menjanju statusa Kosova i Metohije već i o čitavoj našoj istoriji i kulturi, kao i o državnosti Srbije! >>ceo tekst

   
  Milenko Pešić: Božićni intervju sa episkopom jegarskim Porfirijem (Politika)
  Čovek današnjice nije svestan da je Bog uvek sa nama zbog toga što je uronjen u sivilo svakodnevice, gde se masa solipsističkih individua dodiruje samo u interesnoj sferi. Reč je o otuđenom čoveku. Ali, treba da znamo da čovek nije ono što on jeste; on tek treba da bude ono što jeste. Činjenica je da je smrt Boga, koju je objavio Niče, u ljudskim umovima učinila svoje. Proces sekularizacije je učinio da živimo u jednom svetu gde su mnogi bez nade. Setimo se Beketa, Joneska, Kafke i drugih protagonista beznadežnosti i očaja. Spomenimo i činjenicu koju je Adorno označio kratkom sentencom koja glasi: „Posle holokausta pesništvu je odzvonilo”. >>ceo tekst
   
  Božićna poslanica Patrijarha Pavla
  Znamo dobro za sve naše padove, raskole i podele. Molimo se Gospodu da to prestane jednom zauvek, a sve vas molimo da budete jedno u Gospodu, kako bismo svima pokazali čistu veru i svetu slogu, svu lepotu vere u Boga i vere u čoveka Božjeg. To će biti onda kada prestanemo da se među sobom delimo na razne načine, najčešće po bezumlju. Pokušajmo, u radosti božićnjega slavlja, da se izmirimo i saberemo oko kolevke Bogomladenca i da prevaziđemo sve naše besmislene podele! Naravno, treba o svemu promišljati, suočavati različite stavove i raspravljati, ali to ne sme da bude razlog za međusobnu mržnju ili za mržnju prema bilo kome. >>ceo tekst
   
  Zoran Ćirjaković: Šta bi Isus uradio sa Kosovom? (NIN)
  Evangelističke vođe su svojim aktivizmom obezbedile dve izborne pobede Džordžu Bušu. Zato ima smisla verovati da bi mogli da pomognu Srbiji da ostvari pobedu u diplomatskom boju za Kosovo. Episkop Artemije i njegovi savetnici su dobro uočili da su sve moćniji američki evangelisti izuzetno angažovani u svetskoj politici. Evangelistički aktivizam je, na primer, bio jedan od ključnih faktora koji je Bušovu administraciju naterao da se dodatno angažuje na postizanju mirovnog sporazuma na jugu Sudana, gde postoji šansa da posle krvavog višedecenijskog rata uskoro bude uspostavljena nova, hrišćanska država na teritoriji zemlje kojom je donedavno vladao jedan od najfundamenatalističkijih režima u islamskom svetu. >>ceo tekst
   
  Oliver Subotić: Terorizam kao katalizator novog totalitarizma
  Sve neodoljivo podseća na stanje pred pad zapadnog dela Rimske imperije, izgrižene sličnim unutrašnjim bolestima. Rimska imperija 21. veka pokušava da se od modernih varvara zaštiti tako što će podići tehnološke bedeme, koji će najviše ograničavati sopstveni narod, a samo će odložiti  finalni pad. Bez unutrašnjeg preporoda, bez potrage za autentičnim hrišćanskim identitetom, zapadna civilizacija u veku koji je pred nama stoji pred istorijskim slomom. >>ceo tekst
   
  Oliver Potežica: Organizacija Islamske konferencije
  Uticaj islamskog faktora na međudržavne odnose i saradnju muslimanskih zemalja posebno je došao do izražaja, u protekle četiri decenije, kroz delovanje Organizacije islamske konferencije. Organizacija islamske konferencije je jedina međunarodna organizacija u savremenom svetu koja je utemeljena i deluje na verskoj osnovi. Po brojnosti zemalja članica, 57 zemalja članica, kao i 3 zemlje sa statusom posmatrača, ona je druga međudržavna organizacija u svetu, posle Organizacije ujedinjenih nacija. U zemljama članicama Organizacije islamske konferencije, na četiri kontinenta, živi oko 1,3 milijardi ljudi, što čini približno više od petine svetske populacije.>>ceo tekst
   
  Oliver Potežica: Koncept suverenosti Imama Homeinija
  Kada govori o „zemaljskoj vlasti“, Imam Homeini u svojim delima upotrebljava pojam autoritet, a ne pojam suverenost, koja pripada, kao vrhovna vlast, isključivo Alahu. U evropskoj političkoj teoriji i praksi, korišćenje reči autoritet je preovlađivalo do perioda apsolutnih monarhija, kada ova kategorija ustupa mesto kategoriji suverenosti. Kao opšta karakteristika, treba ukazati da u teoriji politike i u političkoj praksi skoro svih država utemeljenih na verskim osnovama preovlađuje korišćenje pojma autoritet, dok je pojam suverenost znatno manje korišćen. >>ceo tekst
   
  Branko Radun: Crkva između Scile i Haribde
  Što se optužbe za nacionalizam tiče, treba reći da srpska crkva, iako nacionalna, u svojoj istoriji nikad nije bila i ideološki nacionalistička, nego pre narodnjačka. Svetosavlje je negde između krajnosti internacionalnog katoličanstva i "nacionalne religije" zapadnoevropskog nacional-romantizma. "Nacionalizam" crkve je benigan i svodi se na jeremijade nad žalosnom sudbinom naroda i na apele koji u vremenu za nama nisu urodili skoro nikakvim plodom. Čak ni takav "nacionalizam" nije uspeo da se nametne kao dominantan u crkvenoj jerarhiji, jer je uvek imao jaku opoziciju u vidu "pravoslavnog univerzalizma" i pragmatizma. >>ceo tekst
   
  Oliver Potežica: Odnos islama prema drugim religijama
  U većini savremenih islamskih zemalja odnos između države i crkve bi mogao biti opisan kao cezaropapizam (kao, na primer, u Saudijskoj Arabiji), mada ima zemalja u kojima postoji neki oblik eklesiokratije, odnosno ustavne teokratije (kao, na primer, u Iranu) . Dakle, u muslimanskim zemljama imamo pretežno situaciju da je „crkva“ je u zavisnom odnosu i da je podređena državi. Ali, islam kao zvanična religija ostaje bitna odrednica utemeljenja svih muslimanskih država. Vođa islamske revolucije u Iranu, Imam Homeini, rekao je jednom prilikom da „nije islam deo života, već je život sastavni deo islama“. >>ceo tekst
   
  Džonatan Darman: Nezgodna žena - u potrazi za stvarnom Marijom Magdalenom
  I pored svih svojih revolucionarnih prodora, "Davinčijev kod" je izrazito staromodan, pošto je u njemu glavni kvalitet Marije telo, a ne duh. U filmu vidimo skrhanu Magdalenu sa oteklim stomakom koju bodri gomila ljudi okupljenih izvan Jerusalima. Ali mi nikad ne čujemo njen glas. Autor "Davinčijevog koda" očito smatra da veo tajanstvenosti, koji tradicionalno prati Magdalenu, čini nju čuvstvenom i pohotnom. U stvarnosti, međutim, to govori o nečem daleko subverzivnijem: o intelektualnoj jednakosti polova. Postojeći kult Magdalene još je usmeren na njenu seksualnost, mada nijedan rani hrišćanski spis uopšte ne pominje njenu seksualnost. "Zašto osećamo potrebu da ponovo seksualizujemo Magdalenu", pita se Karen King, autor "Jevanđelja o Mariji iz Magdale". "Mi se oslobađamo mita o njoj kao o prostitutki. Sada se probija tendencija da je posmatramo kao suprugu i majku. Zašto ne bi bilo adekvatnije da je vidimo kao učenika i apostola". >>ceo tekst
   
  Jovan Janjić: Međe, državne i duhovne (NIN)
  Arhiepiskop Amfilohije nije prvi u istoriji Crne Gore u tom svojstvu. Početkom 20. veka to je bio, ne sve vreme, mitropolit Mitrofan Ban (1841-1920). Ustav Sv. sinoda Kneževine 1903. godine govori o Cetinjskoj arhiepiskopiji, kojom upravlja arhiepiskop, koji nosi titulu mitropolita crnogorskog, brdskog i primorskog. Mala kneževina je 1910. postala kraljevina, tome sasvim odgovara rang arhiepiskopije, slično kao što je u to vreme bilo na primer u Grčkoj. Retko ko pak je koristio ovu zvučniju titulu „poglavice sve pravoslavne crkve u Crnoj Gori”, kako se tada govorilo. Greška današnjih autokefalista, koji nemaju podršku u kleru već u politici, je da nameću zaključke u vezi prošlosti kako bi legitimisali sadašnje namere. >>ceo tekst
   
  Zoran Ćirjaković: Biblijom za "veliki Izrael" (NIN)
  Mnogi pogrešno veruju da su svi cionisti Jevreji. Danas su neki od najvećih cionista “ponovo rođeni” hrišćani u SAD – članovi rastućih jevanđeoskih, harizmatskih, neopentakostalnih i fundamentalističkih denominacija (američki mediji ih zajedno najčešće nazivaju “jevanđeoskim hrišćanima”). Iako nemaju nikakvo “organizaciono jedinstvo”, njihove brojne organizacije pokazuju zavidno “akciono jedinstvo”. Od stotinak miliona “ponovo rođenih” Amerikanaca – među njima je i predsednik Buš – procenjuje se da su najmanje njih 40 miliona hrišćanski cionisti. >>ceo tekst

  Živica Tucić: Draž "nebiblijskog" Isusa
  Da knjiga i film, koji je izgleda najvećim delom po njoj rađen, sadrže priličan broj teoloških i istorijskih netačnosti, nije bilo teško utvrditi. Ima se utisak da se autor nije ni potrudio da tematiku detaljno prouči, namerno je stvarao konstrukcije koje nemaju teološku podlogu. Nije mu ni bila namera da se drži Novog zaveta, već da stvori svoj „stori”. Ne radi se o „istorijskom filmu”, u tom slučaju on svakako ne bi ni izbliza izazvao ovoliku pažnju. >>ceo tekst

  Timoti Ribek: Jozef Racinger – od Hitlerjugenda do pape Benedikta XVI
  U proleće 2004. godine Jozef Racinger otišao je u Francusku kao lični izaslanik pape Jovana Pavla II, koji ga je zamolio da prenese papske blagoslove na komemoraciji povodom 60-godišnjice iskrcavanja u Normandiju. Racinger, koji je tada bio sedamdesetsedmogodišnji kardinal, trebalo je da učestvuje na nekoliko službi, uključujući i ekumensku ceremoniju na engleskom groblju na Omaha Biču, koja je održana u subotu 5. juna, uz prisustvo kardinala Fransisa Džordža iz Čikaga. Sledećeg dana Racinger se pridružio brojnim liderima na plaži Aromanaha. Među prisutnima bili su i francuski predsednik Ž ak Širak, nemački kancelar Gerhard Šreder, ruski predsednik Vladimir Putin, kraljica Elizabeta II i Džordž Buš. >>ceo tekst

  Branko Radun: "Pink" pravoslavlje
  Ako je ideološka podela na “dve Srbije“, na onu narodnjačku i globalističku, ma kako gruba i pojednostavljujuća, u stvari istinita, postavlja se pitanje kako se ona reflektuje na srpsku crkvu. Na to naravno nije moguće dati jednostavan odgovor. Srpska crkva je tradicionalno osa nacionalnog identiteta, a u isti mah je deo vaseljenske nadnacionalne crkve sa svojom nadistorijskom idejom. Ta dvostrukost u fenomenu crkve je njena osnovna karakteristika. Stoga je, bitišući u savremenom, dinamičnom svetu, podložna i ličnim i društvenim uticajima, kako na nacionalnom polju, tako i na polju svetskih i univerzalnih pitanja. >>ceo tekst

 
Povezane rubrike
  Kuda ide Srbija?
 
   
 
Raniji tekstovi u rubrici Crkva i politika
  Oliver Potežica: Vahabiti: pridošlice na Balkanu (06.07.06)
Nedjeljko Rudović:
Mitropolit za sva vremena
(Vreme, 19.06.06)
Duška Anastasijević:
Mali povod globalnih posledica (15.02.06)
Mile Lasić:
Ruženje Muhameda (Danas, 11.02.06)
Ejub Štitkovac:
Opasno zatezanje konopca (Danas, 10.02.06)
Radovan Bigović:
Hristijanizacija društva (09.01.06)
Božićna poslanica SPC
(07.01.06)
Radmila Vojinović:
Ruska pravoslavna crkva i vlast (13.10.05)
   
  Svi tekstovi u rubrici Crkva i politika
   
   
 

Klub prijatelja Nove srpske političke misli   

NSPM Analize



Brojevi se mogu nabaviti u knjižarama Medija Centar i Plato. Cena pojedinačnog primerka NSPM Analiza je 250 din, a godišnja pretplata na je 1200 din.

Edicija "Politički život"

Slobodan Antonić Gutanje žaba

Mario Brudar: Nada, obmana, slom na engleskom jeziku: Mario Brudar: Hope, delusion, collapse - The Political Life of Serbs in Kosovo i Metohija (1987-1999).

Knjige možete kupiti u prostorijama NSPM u Dečanskoj 8 (tel: 3231 206, sredom od 12 do 16 h i petkom od 14 do 17 h) i u knjižarama Plato i Krug komerc.

Posebna izdanja


Vojvođansko pitanje

  Naručite!

Cena jedne sveske:
450 din
. + troškovi slanja pouzećem

(posebna izdanja možete naručiti i na način opisan u pretplati)

Žiro - račun NSPM
205-38371-17


Adresa NSPM:
 IIC NSPM
Terazije 38/II, Beograd