Komentari
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Marketing
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Pisma uredništvu
Linkovi
 

Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru

Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet

Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete



Izabrana
posebna izdanja i brojevi NSPM sa sadržajima

Multikulturalizam

Globalizacija

Svet posle 11. septembra

Etnički stereotipi
Sadržaj
Contents
 
LINKOVI
 

samo po nspm.org.yu
po celom SCG web-u
  _____________


_____________


-
 


Kosovo i Metohija

 
  Podsećamo Vas da rado očekujemo vaše komentare!
     
  Noam Čomski: Kobne posledice kosovskog primera (NIN)  
  Odbacujući te mogućnosti, Sjedinjene Države su zauzele trijumfalističku poziciju koja je ugrozila rusku bezbednost i istovremeno odigrale ključnu ulogu u guranju Rusije u ozbiljan ekonomski i društveni kolaps, što je dovelo do smrti miliona ljudi. Proces je drastično eskalirao daljim Bušovim širenjem NATO, razvrgavanjem ključnih sporazuma o razoružanju i agresivnim militarizmom. Matlok piše da je Rusija možda mogla da toleriše uključivanje bivših ruskih satelita u NATO da “NATO nije bombardovao Srbiju i nastavio da se širi. Međutim, kad se sve svede, postavljanje antibalističkih projektila u Poljskoj i nastojanje da se Gruzija i Ukrajina učlane u NATO predstavljalo je potpuni prelazak crvene linije. >>ceo tekst  
     
  Ivan Stoilković: Siva zona  
  U novonastalim uslovima, kada je političkim i diplomatskim sredstvima zaustavljen proces priznavanja nelegalne tvorevine Kosovo na teritoriji legalne srpske pokrajine Kosovo i Metohija, otvorena je nova stranica u procesu regulisanja spornih pitanja. Da li uopšte postoji neko kome još nije jasno da “prolazak” inicijative Srbije u UN da Međunarodni sud pravde da mišljenje o unisonoj deklaraciji prištinske privremene skupštine, predstavlja proces od krucijalnog značaja za svetske, a ne samo za regionalne prilike? I upravo u takvim međunarodnim uslovima Republika Makedonija bi trebalo da donese odluku o eventualnom priznanju Kosova! >>ceo tekst  
     
  Bogdana Koljević: Principijelnost i pragmatizam  
  To je smisao u kojem je odbrana Kosova odbrana Srbije. Ali kao i svako drugo, za Vojislava Koštunicu to je demokratsko pitanje, pitanje naroda o njemu samom, jer„ne može jedan čovek odbraniti Kosovo, kao što ga jedan čovek ne može ni izgubiti. Kosovo može da odbrani samo ceo narod ili ga ceo narod, ako tako odluči, može izgubiti.“ Zato Odbrana Kosova stoji kao odluka za Srbe o budućnosti ne samo Kosova već cele Srbije. Vojislav Koštunica u ravni filozofske, etičke, pravne i političke argumentacije ukazuje na izbor koji se pred srpski narod stavlja između principijelnosti i pragmatizma, podsećajući nas pri tom da nikada ne smemo zaboraviti da je istina jača od svakog nasilja.>>ceo tekst  
     
  Boris Tadić: Potrebno je razviti pragmatične odnose sa SAD  
  Tadić: Mi kosovsko pitanje i naše interese na Kosovu ne možemo odbraniti bez drugačijeg razumevanja tog problema od strane SAD. Ne očekujem da će one vratiti svoju odluku na početak, i malo je zemalja u istoriji učinilo tako nešto. Bivša Jugoslavija je to učinila sa zapadnom Saharom, ili Makedonija sa Tajvanom, ali je teško očekivati da velika zemlja kao SAD učini reverzibilnim svoju odluku. No, SAD već drugačije pristupaju tom problemu na Generalnoj skupštini. To je već velika stvar, ali verujem da nakon izbora u SAD možemo otvoriti novu stranu u našim bilateralnim odnosima i možemo reći - ono što se dogodilo dogodilo se, tražimo novu šansu. >>ceo tekst  
     
  Boris Tadić: Srbija rezolucijom brani Kosovo, UN i međunarodni poredak (Govor pred Generalnom skupštinom UN)  
 

Jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova predstavlja pokušaj rasparčavanja jedne države članice Ujedinjenih nacija protiv njene volje i bez saglasnosti Saveta bezbednosti, samo zato što je jedna njena etnička zajednica pretila nasiljem ako se njenim zahtevima ne izađe u susret. Kao rezultat svega dovedena je u pitanje sama priroda međunarodnog sistema. Poznato je da širom sveta ima na desetine Kosova, a sva ona samo čekaju da secesija dobije legitimitet i da postane prihvatljiva norma. Zato moramo biti svesni da bi tako nešto dovelo do eskalacije postojećih sukoba, ponovnog rasplamsavanja zamrznutih konflikata, dok bi neki novi sukobi time mogli biti izazvani. >>ceo tekst

 
     
  Svetlana Vasović-Mekina: Brisel lomi srpski otpor prema Euleksu (Politika)  
  Brisel bi najradije da se Srbija odrekne ruskih usluga u Savetu bezbednosti UN, saznajemo iz izvora EU, jer je Uniji veoma stalo da legalizuje svoje prisustvo (Euleks) na Kosovu, a to nije moguće učiniti dok se ne skrši rusko-srpski otpor prema Euleksu. „Politika” je, podsećamo, prva prenela stav ruske diplomatije da „Rusi neće biti veći Srbi od Srba” u pogledu zahteva na Kosovu. Pa ako Srbi budu „malo manje Srbi”, i natuknu Rusima da popuste prema Euleksu, rezonuju evropske diplomate, onda time izbijaju važan adut Moskvi u sporenjima sa Zapadom. >>ceo tekst  
     
  Miloš Jovanović: Pitanje priznanja država u međunarodnom pravu: Slučaj Kosova i Metohije  
  Javna debata koja je usledila nakon jednostranog proglašenja nezavisnosti, tj. secesije Kosova i Metohije, otvorila je niz izuzetno teških teorijskih pitanja. Glavni predmet javne rasprave predstavljalo je pitanje mogućih pravnih mera koje stoje na raspolaganju državi Srbiji i posebno pitanje mogućeg podnošenja tužbi Međunarodnom sudu pravde (MSP) protiv država koje su priznale nezavisnost južne srpske pokrajine. Različita mišljenja data ovom prilikom odslikavaju kompleksnost osnovnog pitanja koje se paradoksalno može formulisati na sasvim jednostavan način: da li su zemlje koje su priznale nezavisnost Kosova i Metohije prekršile međunarodno pravo? >>ceo tekst  
     
  Vuk Jeremić: Obistinjuju se posledice nezavisnosti Kosova  
  Kada smo se poslednji put sastali (19. februara), govorio sam o presedanu koji bi mogao da se izrodi iz prezrivog neuspeha kosovskih Albanaca da prigrle evropske principe 21. veka, pre svega kompromis, ustupak i izgradnju konsenzusa. "Sa vama sam podelio svoje strahovanje da bi jednostrano nametanje rešenja za etničke sukobe moglo da stvori vrlo opasne posledice za zajednicu demokratija kakva je OEBS, a čak i gore. Govorio sam o tome šta rasplamsavanje secesionističkih pokreta može da proizvede. Izrazio sam duboku zabrinutost zbog toga šta bi moglo da se izrodi iz pokušaja nasilnog razbijanja suverene, demokratske države kakva je Srbija. >>ceo tekst  
  Vuk Jeremić: Stalni savet OEBS ćutao pred dokazima  
     
  Svetlana Vasović-Mekina: Sledbenici topuza (Politika)  
 

Svi koji su se strasno zalagali za otcepljenje Kosova od Srbije sada treba sebi da postave jednostavno pitanje: Je li vredelo? To pitanje u poslednjem „Njuzviku” nameće Rut Vedžvud, profesorka međunarodnog prava na Univerzitetu Džons Hopkins, da bi potom registrovala brdo „loših vesti” kao posledicu jednostranog otcepljenja Kosova. „Ironija je da bi Kosovo moglo da postigne gotovo isto i pomoću međunarodno garantovane autonomije u okviru Srbije, ali Vašington nije dozvolio da se raspravlja o alternativama”, zaključuje komentatorka „Njuzvika”. >>ceo tekst

 
     
  Saša Gajić: Kriza na Kavkazu i njen uticaj na međunarodni poredak  
  Međunarodni odnosi posle krize na Kavkazu neće ostati isti, a realpolitika i geostrategija vraćaju se na velika vrata. Ovo nije ništa novo u međunarodnim odnosima. Vek ideologije, koji je trajao od kraja Prvog svetskog rata do kraja dvadesetog veka, bio je samo jedna epizoda u realpolitičkim odnosima velikih sila, gde su se one borile za svoje interese i kontrolu prostora, energenata i svih ostalih resursa koji su neophodni za funkcionisanje velikih državnih organizama i ostvarivanje njihovih strateških nauma. Zapravo, mi se na neki način «vraćamo» u jedan period poput onog koji je postojao pre 1914. godine u kojem se države nisu razlikovale ni ideološki, ni po načinu funkcionisanja ekonomije, tj. privrede. Jednostavno, reč je o tome da postoje različiti interesi, projekcije i strategije u odnosu na određeni prostor, gde svaka od strana pokušava da ostvari svoj interes. >>ceo tekst  
     
  Rut Vedžvud: Kosovo, ipak presedan (Njuzvik)  
  Ali ima i mnogo loših vesti. Stopa nezaposlenosti mladih je 60 odsto. Planinska država bez izlaza na more, mogla bi biti bašta Evrope, ali nedostaje joj bilo kakva infrastruktura, ako se izuzmu putevi sa dve kolovozne trake, železnica koja propada i skupe vazdušne veze. Premijer Hašim Tači, nekadašnji lider Oslobodilačke vojske Kosova, obećava da će izgraditi auto-put do susedne Albanije za pet godina, ali to se teško može nazvati putem ka spoljnom svetu. U međuvremenu, struje često nema satima, čak i u prestonici, Prišini, a izgradnja nove termoelektrane koju će finansirati Svetska banka usporeno je zbog natezanja oko toga ko će biti snabdevač uglja. >>ceo tekst  
     
  Gordon N. Bardoš: Osveta Balkana (The National Interest)
 
  U međuvremenu je na Kavkazu čin proglašavanja nezavisnosti Kosova od 17. februara skoro neposredno doveo do povećanja tenzija. Ruse možete nazivati različitim imenima, ali se za njih ne može reći da sporo uče. Tokom tekuće krize, Moskva je doslovce kopirala Vašingtonov “priručnik o Kosovu” tako što su optuživali gruzijske snage za etničko čišćenje i ratne zločine, prozvali Sakašvilija ratnim zločincem (baš kao što je Vašington 1999. godine uradio sa Slobodanom Miloševićem), i insistirali na tvrdnjama da su ovakvim akcijama Gruzini sami sebe nadalje diskvalifikovali u vezi sa upravom nad Južnom Osetijom i Abhazijom. Veoma nalik na zvaničnike NATO iz 1999. godine, ruski zvaničnici takođe tvrde da je njihova intervencija u Gruziji zasnovana na “humanitarnim” motivima. U stvari, ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov je konkretno uporedio ruske vojne akcije u Gruziji sa akcijama NATO-a u Srbiji. >>ceo tekst  
     
  Ted Galen Karpenter: Presedan Kosovo ipak odneo pobedu (The National Interest)  
 

Umesto da pogorša već alarmantu tenziju sa Rusijom, Vašington treba da povuče svoju politiku prema Kosovu i zatraži dogovor sa Moskvom. Pozicija SAD i EU po pitanju Kosova je neodrživa, kako sa stanovišta promišljene diplomatije, tako i sa stanovišta osnovne logike. Američki zvaničnici su sebe stavili u nezgodan položaj tvrdeći da je teritorijalni integritet kvazidemokratske Gruzije svetinja, dok teritorijalni integritet u potpunosti demokratske Srbije nije. Štaviše, uprkos očekivanjima lidera u Vašingtonu i Prištini da će većina država brzo priznati nezavisnost Kosova, to je učinilo samo bednih četrdesetsedam država – a i od njih su većina dugogodišnji saveznici Amerike. Ostatak sveta i dalje brine o širim posledicama presedana Kosova i uzdržava se od priznavanja. >>ceo tekst

 
     
  Ali Gharib: Kosovo se Sjedinjenim Državama vraća kao bumerang (Asia Times)  
 

Berns je odgovorio IPS-u da se nezavisnost Kosova i Južne Osetije i Abhazije „fundamentalno razlikuju“. “Bili smo u pravu što smo podržali pravo Kosova na nezavisnost”, rekao je Berns, objašnjavajući da je fundamentalna razlika u tome što je Kosovo pod kontrolom UN otkako je u Srbiji okončan rat krajem devedesetih, a koji je počeo, po rečima Bernsa, „zverskim napadom“ srpskog lidera Slobodana Miloševića na Kosovo. Međutim, neki komentatori govore da su SAD, i pre nego sto je Kosovo pre šest meseci proglasilo nezavisnost, morale da znaju da je kreiranje međunarodnog presedana kud i kamo složenije od pukog proglašavanja nečeg takvim „jedinstvenim slučajem“. >>ceo tekst

 
     
  Džordž Fridman: Amerikanci nisu shvatili Ruse ozbiljno (Politika)  
 

Evropljani i Amerikanci su odbili ovaj zahtev kao što su ranije odbili sve ruske argumente oko Kosova. I što je još značajnije, Rusi su jasno stavili do znanja da neće prihvatiti ideju da je nezavisnost Kosova jedinstvena situacija, nego da će je, zapravo, posmatrati kao presedan za sve buduće slučajeve. Problem nije bio u tome što Evropljani i Amerikanci nisu slušali Ruse . Problem je bio što im prosto nisu verovali – nisu shvatali Ruse ozbiljno. Godinama su slušali Ruse kako pričaju. Nisu razumeli tri stvari. Prvo, da Rusi više nemaju kud. Drugo, da ruska vojna moć nije ono što je bila 1999. godine. Treće i najvažnije, NATO, Amerikanci i Evropljani nisu shvatili da su donosili političke odluke koje ne mogu vojno da podrže. >>ceo tekst

 
     
  Aleksandar Mitić: Zašto Kosovo nije "jedinstven slučaj"?  
  I pored stotina komentara svetskih analitičara, pa i zvaničnika - poput rumunskog predsednika Trajana Baseskua - koji govore o očiglednom efektu kosovskog presedana, u Briselu i Vašingtonu se i dalje oštro tvrdi da to nije moguće. U poslednje tri godine, od početka procesa rešavanja statusa Kosova i Metohije, zvaničnici EU, NATO i SAD su koristili nekoliko argumenata za svoje tvrdnje. Svaki od njih, medjutim, lako se može opovrgnuti, kao što pokazuje analiza projekta "Kosovski kompromis" u kojoj se uporedjuju stavovi pobornika i protivnika teze o "jedinstvenosti" Kosova. >>ceo tekst  
     
  Branislav Kostić: Da li Srbija ima šanse u Hagu?  
  Nedvosmisleno je jasno da se od suda u Hagu, iz sasvim pragmatičnih razloga, traži ''savetodavno mišljenje'', a pred njim se ne pokreće tužba protiv onih država koje su, što znaju i vrapci na grani, priznale kvazi nezavisnost i ''državu'' Kosovo i, naravno, prekršile, i to najgrublje što se moglo, međunarodno pravne norme. Naravno, to se ne čini iz više razloga, jer Sud, ukoliko bi želeo da sačuva sopstveni dignitet, ako do njega i dođe nekakva inicijativa, ne bi mogao da ''presudi'' nikako drugačije, već u korist međunarodnog prava. A ono je više nego jasno - secesija, kao nelegitimni čin i kao posledica, takođe nelegitimnog i nasilnog raspada SFRJ, iz čega je proizašla čitava priča vezana za tragediju na Balkanu, koja je bio prvi zločin, zločin protiv mira, iz čega je sve kasnije eskaliralo. >>ceo tekst  
     
  Vitalij Portnikov: Gruzijsko Kosovo  
  Danas imamo taj slučaj. Sutra, kada utihnu topovi, doći će do otrežnjenja. Gruzijsko društvo moraće da shvati, kako je udarac na Južnu Osetiju – šta god da ga je izazvalo – stavio tačku na uspostavljanje teritorijalne celovitosti Gruzije u okviru strateške perspektive, te da se u susedstvu ne nalaze dve pobunjeničke autonomije, već dva Kosova, i da je potrebno samo vreme kako bi to Zapad u potpunosti shvatio. Međutim, to Gruziju neće naterati da odustane od Južne Osetije i Abhazije. Sakašvili će u svesti javnosti ubrzo postati simbol trajnog poraza, baš kao što je to za srpsku svest bio Slobodan Milošević nakon neuspelog kosovskog blickriga. >>ceo tekst  
     
  Goran V. Đorđević: Umišljaj izgubljene bitke  
  Za uspeh inicijative Srbije potrebno je da za inicijativu (u vidu rezolucije) glasa 96 zemalja članica UN. Nesporna je činjenica da je nezavisnost Kosova priznalo 45 zemalja. Više je nego predvidljivo glasanje zemalja koje su priznale secesiju Kosova. Svakako, ne treba očekivati da će te zemlje (među kojima se nalaze i najveći pobornici nezavisnog Kosova) pristati da se posipaju pepelom i strepeći očekivati odluku Međunarodnog suda pravde i još jedno suočavanje sa međunarodnim pravom. >>ceo tekst  
     
  Branko Radun: Osetijo, Osetijo  
  Kakva se paralela može povući između Osetije i Kosova? Rusija je mišljenja da ona u oba slučaja brani međunarodni poredak i međunarodne ugovore, jer je na Kavkazu dobila mandat da štiti mir i poredak, pri čemu je Gruzija jednostranim i ničim izazvanim napadom to prekršila. Taj stav ima osnova naročito ako se paralela povuče do kraja. Naime, da Rusija „sledi SAD" u politici ona bi bombardovala par meseci Tbilisi i celu Gruziju kao što su onomad, 99' nas bombardovali „saveznici", pa bi za koju godinu Osetiju i recimo Abhaziju proglasili za nezavisne. Zatim bi, sledeći Ameriku, Rusi mogli pokrenuti „evroazijski tribunal" koji bi sudio Sakašviliju za etničko čišćenje lokalnog stanovništva, a pri tome i pokušati na silu „izvesti demokratiju" u Gruziji. Na sreću, izgleda da Rusija neće ići „američkim putem". >>ceo tekst  
     
   
 

Utorak

Tokom noći jedinice naše vojske ušle su u južnu srpsku Pokrajinu. Sever Pokrajine je već oslobođen u prvim časovima današnjeg dana, a srpska vojska je ušla u predgrađa Prištine, izvršen je vazdušni desant u Štrpce.  Kosovski mediji na albanskom jeziku izvestili su da su srpski pripadnici KPS-a pucali na albanske kolege, a jedinice KFOR-a napustile su većinu punktova na severu i severoistoku. Generalni sekretar NATO saveza, Jap de Hoop Shefer poručio je da je ova akcija Srbije za žaljenje i da će Alijansa na pravi način odgovoriti na srpsku agresiju. >>ceo tekst

 
     
  Biljana Mitrinović: Otvoren put za prenos dužnosti na Euleks bez odluke Saveta bezbednosti UN (Politika)  
  Od juče je počela rekonfiguracija Unmika smanjivanjem broja osoblja i za nekoliko meseci broj zaposlenih u misiji Ujedinjenih nacija trebalo bi da se smanji za 70 odsto, najavio je juče portparol Unmika Aleksandar Ivanko prištinskom radiju „Blu skaj”. U narednih nekoliko meseci bez posla će ostati oko 1.400 službenika Misije UN u procesu rekonfiguracije međunarodnog prisustva na Kosovu, izjavio je portparol Unmika Aleksandar Ivanko, prenose prištinski elektronski mediji. Ovim je, bez odluke Saveta bezbednosti UN, a na osnovu preporuke generalnog sekretara Ban Ki Muna, otvoren proces preoblikovanja međunarodnog prisustva na Kosovu i Metohiji i saradnja sa civilnom misijom EU (Euleksom), koji će od Unmika preuzeti deo dužnosti. >>ceo tekst  
     
  Slobodan Antonić: Srbija, Kosovo i EU  
 

Naravno, srpska elita nije jedinstvena kada je reč o odnosu prema Kosovu i EU. Tu imamo dve jasno odvojene grupacije. Prvu čini evroentuzijastički deo srpske elite. Nju simboliše Boris Tadić. Strateški cilj ove grupacije jeste da Srbija uđe što dublje u EU, kako bi, sa jedne strane, mogla da koristi EU fondove, a sa druge strane da se iznutra bori za Kosovo. Oni veruju da je to sasvim moguće i pri tome se pozivaju na primer Kipra, koji se kao član EU bori za povratak Republike Severni Kipar pod državni suverenitet. Njihov problem je izvesna naivnost. Nijedna zemlja EU nije priznala Severni Kipar. Zato i nije bilo problema da Kipar postane član EU. U srpskom slučaju, međutim, neke od najvažnijih zemalja EU već su priznale nezavisnost Kosova. Zato je naivno očekivati da se od Srbije u veoma skoroj budućnosti neće tražiti i «regulisanje odnosa sa susedima».  >>ceo tekst

 
     
  Aleksandar Mitić: Kompromis sa nasilnikom (Literaturna gazeta)  
  Jasno je da stvaranje najveće američke vojne baze u Evropi «Bondstil»  na teritoriji Kosova nije slučajan splet okolnosti. To je čvrsta strateška pozicija koja omogućava kontrolu ključnih koridora: energetskih i transportnih, kao i akvatorija Sredozemnog, Crnog mora i Bliskog Istoka. Ne smemo zaboraviti da Ahtisarijev plan direktno ukazuje na to da je NATO najviša vlast na Kosovu. Građanska kontrola NATO delovanja nije čak ni predviđena. NATO iza zidova «Bondstila» može da radi šta god mu padne na pamet, niko nema kontrolu nad njim. Ne nazivaju Kosovo uzalud «NATO kraljevstvom». Na primer, NATO odluka da trenira vojsku Kosova nije predviđena nijednim sporazumom. >>ceo tekst  
     
  Bogdana Koljević: Liga demokratija i ideologija ljudskih prava  
  Svakako da ovakvo delovanje i potpuni zaokret politike prema Kosovu i Metohiji – pospešen i dodatnim insistiranjem Danijela Frida da Srbija mora biti konstruktivna – nisu neobični za politiku koja je jasno iznela da je njen prioritet ulazak Srbije u EU po svaku cenu. Pitanje je samo čemu je služilo višemesečno obmanjivanje građana Srbije čuvenom samoprotivrečnom parolom „I Kosovo i EU“ kada je – što se u najnovijem forsiranju priče o „životu i praktičnim problemima Srba na Kosovu“ ponajbolje vidi – teorijska pozadina ove politike zapravo jednaka nenadmašnom LDP-ovskom sloganu prema kojem je „život zakon“. Život“ u ovoj postavci svakako je EU, koja je, samim tim, i jedini „zakon“, pa makar to bilo i s druge strane svakog zakona. >>ceo tekst  
     
   
 

Budući da Kosovo sada ima svoje državne institucije i organe, nema nikakve potrebe za UNMIK-om, niti Ban Ki Munovim „neutralnim mešanjem“ u razgovore sa Srbijom, jer ni UNMIK, ni EULEX nemaju više šta da razgovaraju sa Srbijom, pošto je status Kosova sada rešen od strane Sjedinjenih Država i EU. Ovo pitanje ne postoji više kao takvo ni za Kosovo, ni za Ameriku, ni za EU, jer je Kosovo izgubilo svoj nekadašnji kolonijalni status (1912-1999.), i sada je nezavisna i suverena država na Balkanu, kao što su i Albanija, Srbija, Crna Gora, Grčka, Bugarska, Hrvatska, itd. >>ceo tekst

 
     
  Goran Bogdanović: Kosovo je iznad svega (Večernje Novosti)  
  Vaša stranka osvojila je veoma mali broj glasova birača na Kosmetu. Hoće li vam to otežati saradnju sa žiteljima na terenu, gde su najveće poverenje dobili radikali i DSS?
- Problem KiM nije stranački, već najozbiljniji državni i nacionalni problem. Srbi na KiM žive u izuzetno teškim uslovima, bez elementarnih prava. Njihovi problemi nadrastaju stranačke interese, i kad god je u prošlosti, a to se mnogo puta događalo, stranački interes bio ispred nacionalnog i državnog, to nije donosilo dobro građanima KiM. Demokratska stranka je osvojila 15 odsto glasova na KiM na prošlim izborima, ali mislim da je najvažnije poverenje građana Kosmeta u državu Srbiju, a ono neće izostati ako poboljšamo položaj ljudi u pokrajini. Pre svega, u onim sredinama južno od Ibra, ali pri tome ni na koji način severno Kosovo neće biti zanemareno. >>ceo tekst
 
     
  Goran V. Đorđević: Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju - legalistički ogledi  
  Nesumnjivo da je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (u daljem tekstu: SSP), predstavlja ugaoni kamen srpske političke scene. Posmatrano dugoročno, potpisivanje SSP-a, predstavlja ujedno i temelj kako odnosa prema prošlosti, tako i orijentire srpske budućnosti. U osporavanju i opravdanju istog, često se van pseudopolitičkih argumenata dostojnih upotrebe srpske dnevno političke scene, koriste i pravni argumenti u prilog osporavanju navedenog sporazuma. U tom smislu važno je istaknuti da sva izneta argumentacija koja je na tragu glorifikacije SSP-a, svesno i (zlo)namerno mimoilazi značajne nejasnoće, pa i kontradiktornosti koje sa sobom nose pojedine odredbe SSP-a. >>ceo tekst  
     
  Milazim Krasnići: Albanski razlog da se slavi srpski poraz iz 1389. godine (Start - Tirana)  
 

Veliki deo albanske istoriografije i kulture preuzeo je srpske teze i ocene i usvojio ih je kao albanske teze i ocene. Iz te deformacije rezultirali su i udžbenici iz istorije za osnovne i srednje škole da je car Lazar navodno bio i heroj Albanaca i da se borio i za njihovu slobodu! A istina je da je Lazar Hrebljanović bio okupator teritorije Kosova, bio je eksploatator njegovih bogatstava i nastavljač Dušanove politike proterivanja, asimilacije i istrebljenja Albanaca. Takve falsifikovane sadržaje treba što pre ukloniti iz udžbenika iz istorije i albanske istoriografije uopšte. >>ceo tekst

 
     
  Nikola Tanasić: Odbrana svim sredstvima  
  U analizi trenutnog stanja kosovskog pitanja svakako treba „početi od početka“, a to je oksimoron koji su predsednik Srbije i Demokratska stranka uspešno nametnuli za ideološki temelj celokupne srpske politike – „i Kosovo i Evropa“. U svom razvijenom obliku, ovo geslo trebalo bi da znači da se srpski napor na odbrani svojih interesa na KiM i stremljenje da se „po kratkom postupku“ priključi Evropskoj uniji – međusobno ne isključuju. Sada već profilisana nacionalna opozicija napadala je bezuspešno ovu tvrdnju kao „besmislenu“, budući da su pitanja „očigledno međusobno uslovljena“, budući da kosovsku nezavisnost zvanično „nadgleda“ upravo misija EU, shodno pravno bezvrednom Ahtisarijevom planu – čime ova organizacija upravo ispunjava prazninu vrhovnog vršioca suverenosti, koja je oteta vlastima u Beogradu. >>ceo tekst  
     
  Vladimir Radomirović: Vidovdanska skupština brine i Albance i EU (Politika)  
 

Konstituisanje skupštine kosmetskih Srba i drugih nealbanaca, zakazano za danas u Kosovskoj Mitrovici, zabrinulo je diplomate u sedištu Evropske unije. Kako prenosi internet-glasilo „Eur Aktiv”, specijalizovano za izveštavanje iz briselskih institucija, jedan diplomata iz članice EU koja nije priznala nelegalnu nezavisnost srpske pokrajine kaže da je stvaranje mitrovačkog parlamenta dokaz da je odluka o uspostavljanju države bila pogrešna. „Zabrinuti smo za budućnost Kosova”, izjavile su druge diplomate iz Unije. Iako objašnjava da vidovdanska skupština neće imati izvršnu vlast, „Eur Aktiv” primećuje da ovaj „simbolični potez već izaziva tenzije” i da je predsednik Kosova Fatmir Sejdiu rekao da je to „pokušaj da se destabilizuje država”. >>ceo tekst

 
     
  Deklaracija o osnivanju Skupštine zajednice opština Autonomne pokrajine Kosovo i Metohija  
 

Pozivajući se na Povelju Ujedinjenih nacija, Helsinški završni akt i Rezoluciju 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija (1999) ,

Odbacujući proglašenje otcepljenja naše Autonomne pokrajine od naše Republike kao nezakonito i ništavo,

Odupirući se svakoj nepravdi, samovolji i nasilju,

Slobodnom voljom okupismo se u Kosovskoj Mitrovici na Vidovdan, 28. juna 2008. godine da, saglasno članu 12. Ustava Republike Srbije i članovima 88. i 89. Zakona o lokalnoj samoupravi, utemeljimo Skupštinu Zajednice opština Autonomne pokrajine Kosovo i Metohija, koja nasleđuje Zajednicu srpskih opština i naselja Kosova i Metohije, i da donesemo ... >>ceo tekst

 
     
  Miloš Jovanović: Odbrana Kosova nema alternativu (Geopolitika)  
  Ovaj kontekst se mora imati u vidu kada se analizira šta je Republika Srbija postigla u međunarodnoj borbi za očuvanje Kosova i Metohije u sastavu Srbije. Rezultati te borbe prilično su mršavi da ne kažemo nepostojeći. U svakom slučaju su apsolutno nesrazmerni rezulatima koji su mogli i morali biti postignuti. Prvo, Republika Srbija nije uspela da spreči proglašenje nazivsnosti Kosova i Metohije koje svakako nije bilo neminovno. Drugo, od proglašenja secesije, 17. februara i priznanja ovog protivpravnog čina od određenog broja stranih država, Republika Srbija skoro ništa nije učinila na međunarodnom planu da ospori novonastalu situaciju. >>ceo tekst  
     
  Slobodan Samardžić: Postoji hiljadu razloga da branimo Kosovo (Geopolitika)  
  Prioritet je, što se mene tiče, Kosovo i Metohija. Zašto? Zato što on ugrožava, prosto, opstanak države. Vi možete da hipotetički zamislite da čovek živi bez ruke, ali ako mu odsečete ruku, onda morate da je sanirate, inače će da iskrvari organizam. Tu je sad neka uslovna analogija. Znači, nije samo u pitanju petnaest odsto teritorije. Može Srbija da živi, i može i Nemačka da živi bez petnaest odsto teritorije, i Španija to može, ali neće. Prosto, država neće da živi bez cele svoje teritorije. Država mora da svoju teritoriju posmatra celovito, da posmatra svaki njen deo na isti način i ugrožen i neugrožen. I mora da je brani na isti način, prema tome, to jeste prioritet. >>ceo tekst  
     
  Robert Markuand: Šef UN najvljuje promenu na Kosovu  
 

„Srbija je Kosovu odservirala felširanu loptu“, smatra Lajon, „Niko nije očekivao da je Srbija u stanju da blokira Savet bezbednosti, niko nije očekivao da će Rusija pružiti takvu podršku Srbiji, niti da će Srbi tako uporno insistirati na paralelnim institucijama u svojim enklavama“. U ovom trenutku, umesto više od 100 priznanja nezavisnosti koje su Amerikanci obećavali Kosovu, do sada su samo 43 zemlje to učinile, pred zasedanje Generalne skupštine UN u septembru. Nedostatak odluke, nastavlja da predstavlja veliki problem za Pirštinu, kažu zvaničnici. Umesto misije NATO koja bi danas bila policija za obuku i koja bi podržavala novu kosovsku Vladu, NATO i dalje razdvaja dve strane. >>ceo tekst

 
     
  Mirej Delamar: Nafta i pseudo-nezavisnost Kosova  
  Zbog svih ovih razloga, nezavisnost Kosova je obmana. E vropska Unija, koja je zainteresovana za taj novi put snabdevanja naftom, želi da na Kosovu stvori jednu evropsku policijsku i bezbednosnu misiju, a SAD, preko NATO i baze „Bondsteel“ – koja poseduje najveći zatvor na Kosovu u kome se ljudi zadržavaju bez ikakve optužbe i bez mogućnosti da se obrate advokatu ili budu pozvani pred sud – žele svoje stalno prisustvo u tom regionu, i sve to uz saučesništvo Generalnog sekretara UN, Ban Ki Muna. Spoljna politika, bezbednost, policija, pravosuđe i zatvori biće pod kontrolom EU/NATO/SAD. >>ceo tekst  
     
  Vilijam Montgomeri: Kosovo - zamrznuti konflikt i živa rana (Danas)  
  Snaga srpsko-ruske pozicije pomogla je da se stvore konfuzija i neizvesnost unutar međunarodne zajednice. Niko nije stvarno siguran kako da odgovori na srpsko odbijanje da prizna vlast kosovske vlade, otvorene napore da se oblasti koje kontrolišu Srbi stave pod vlast Srbije i njenih administrativnih struktura. Zbog nemoći da se Unmik, kako je planirano, postepeno isključi (usled ruske blokade u Savetu bezbednosti), uloga nove misije EU (Euleks) i međunarodnog civilnog predstavnika (koga je izabrala Međunarodna upravljačka grupa sastavljena od ključnih zemalja koje podržavaju nezavisnost Kosova) potpuno su neizvesne i najbolje se mogu opisati kao rad koji je u toku. >>ceo tekst  
     
  Slobodan Samardžić: Nema mekog načina da se Briselu i SAD kaže "ne" (Politika)  
  «Euleks ne može da se lagalizuje jer Euleks ima mandat da nadgleda nezavisnost Kosova. I to je ono što je Tadić propustio da kaže u svom pismu Ban Ki Munu. I tu je naš spor. Mi se sporimo da li ćemo da prećutno prihvatimo nadgledanu nezavisnost Kosova. Ako vi danas ne kažete jasno da ste protiv Euleksa, vi prećutno prihvatate njegovu funkciju nadzornika nezavisnog Kosova, jer to piše u njegovom rodnom listu. Ne može se reći – mi prihvatamo Euleks, ali da ne radi po Ahtisarijevom planu. To onda nije Euleks. Nema Euleksa van Ahtisarijevog plana. Morate biti jasni ako hoćete da vas podrže Rusi, Kinezi, Španci, Grci. U tome je stvar», objašnjava Samardžić. >>ceo tekst  
     
  Dušan Proroković: Sve se vrti oko Kosova (Pravda)  
 

Šta se dešava ukoliko EU uz saradnju SAD krene sa sprovođenjem misije Euleks mimo odluke SB UN? - EULEKS je na Kosovu nelegalno. Jedini način da se postojeće stanje prevaziđe, jeste da Srbija prizna EULEKS. Što ne smemo učiniti. Sporan je mandat ove misije. A to je sprovođenje Ahtisarijevog plana. Prihvatanje EULEKS-a značilo bi prihvatanje nezavisnosti Kosova. Donešen je ustav Kosova, kosovski Albanci svuda koriste priliku da nastupaju pod svojom zastavom... Kako sve to utiče na Srbe na Kosovu? - Govori nam da moramo pojačati svoje aktivnosti i definisati plan naših reakcija ubuduće. >>ceo tekst

 
     
  Edita Tahiri: Nezavisnost plus asimetrični protektorat (Epoka e re)  
  Snažan protektorat, na osnovu definicija, može da se shvati kao stepen snage odlučivanja međunarodnog faktora u kojima je donošenje odluke domaćih faktora minimalno ili uopšte ne postoji. Očekuje se da će takva formula delovati u zonama koje su identifikovane kao zone sa srpskom većinom (neke jesu, a neke nisu) i u odredenim sektorima, gde će ekskluzivnost vlasti ostati u rukama rekonfigurisanog UNMIK-a, a što, na osnovu pisma Ban Ki Muna, uključuje sledeće oblasti: policiju, sudstvo, carine, granice, proces dijaloga o tehnickim i pograničnim pitanjima i nasleđe SPC (pod direktnim kompetencijama sedišta SPC u Beogradu). >>ceo tekst
 
     
  Izveštaj Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Ban Ki Muna o radu UNMIK-a  
  Nakon proglašenja nezavisnosti, Srbija je usvojila odluku u kojoj se kaže da ono predstavlja nasilnu i unilateralnu secesiju dela njene teritorije. Pored toga, većina kosovskih Srba osudila je proglašenje nezavisnosti i preduzela mere koje predstavljaju ozbiljan izazov za ulogu UNMIK-a na Kosovu. Kao izraz svog nezadovoljstva, kosovski Srbi su proširili bojkot kosovskih institucija na policiju, pravosuđe, prevoz i opštinsku administraciju. Srbi, pripadnici Kosovske policijske službe (KPS), su napustili svoje položaje u nekoliko opština na jugu Kosova, dok su kosovski Srbi, pripadnici KPS-a na severu Kosova, nastavili da rade pod komandom međunarodne policije UNMIK-a. >>ceo tekst  
     
  Škljezen Malići: Sazrevanje (Express)  
  OUN je u neku ruku i bez ostatka priznao činjenicu da će od ponedeljka, 16. juna, Kosovom upravljati njegova vlada i institucije, proistekle iz slobodnog glasa, ali da će ostati na Kosovu sa rekonfigurisanim mandatom administratora srpskih enklava, tamo gde se Civilna evropska misija i EULEX još uvek ne osećaju spokojno i ne žele da uđu tamo bez prethodnog sporazuma sa Beogradom. A , sporazum sa Beogradom, ne može da bude postignut, sve dok još uvek nije završen proces formiranja vlade, koji i dalje kasni, a možda i neće biti završen sada, već će se ići na ponavljanje izbora, koji bi se možda i pokazali kao uspešni. >>ceo tekst  
     
  Vasilije Sekulić: Raspolućena kosmetska realnost
 
  Ukoliko vodeće zemlje EU i dalje budu imale podčinjen odnos prema SAD i ponovo podlegnu njihovom pritisku da nastave sa krešenjem međunarodnog prava i Rezolucije 1244 i krenu u raspoređivanje misije Euleks na Kosmetu mimo Rezolucije i odobrenja SB UN, Srbija bi u tom slučaju u koordinaciji sa Rusijom trebalo da povuče veoma energične korake. Beograd bi odmah trebalo da se zvanično obrati SB UN sa zahtevom da mu SB odobri povratak 1000 vojnika i policajaca na Kosmet. Za tako nešto zvanični Beograd ima uporište u Rezoluciji 1244, koja je i dalje na snazi, a koju je usvojio upravo SB UN. Za početak, srpski vojnici i policajci bi trebalo da budu raspoređeni na severu pokrajine gde bi im bezbednost bila nesporna. >>ceo tekst  
     
  Vasilije Sekulić: Od Prizrenske lige do Rezolucije 1244 SB UN  
  Albanci su svesni da su im međunarodne okolnosti ovog puta veoma povoljne, čak i znatno povoljnije nego 1912, kada su stvorili svoju prvu državu. To je period urušavanja bipolarne podele sveta, nestanka Varšavskog pakta, raspada SSSR-a... U odnosu na 1912, Rusija je „na kolenima“, ekonomski devastirana, i sama suočena sa unutrašnjim separatizmom na Kavkazu, što albanski separatisti i te kako dobro znaju. Francuski predsednik Miteran je svojevremeno izjavio da „dok je on živ, Srbi neće biti bombardovani“ – i to obećanje je održao do smrti. Njegovom smrću Srbija u devedesetim gubi još jednog vekovnog prijatelja i saveznika – Francusku. >>ceo tekst  
     
  Bogdana Koljević: Kosovo i Evropska Unija: pitanje identiteta i demokratije?  
  U tom smislu, osnovni razlog zbog kojeg unutar tzv. evropske stvarnosti postoji rašireni osećaj da je Evropa nešto nerealno, na granici imaginarnog konstrukta i delimično fundirane savremenosti, upravo se nalazi u činjenici da se ni normativna različitost – i to ponajviše kada je reč o obrazovanju identiteta – ne može uzeti u isključujućem obliku mita o paralelnim miroljubivim koegzistencijama. To znači da je Evropu – ukoliko se teži trajnijem i postojanijem uobličenju evropskog identiteta koje nadilazi ravan briselskih paragrafa, ali i mitološkog konstrukta neutemeljenog u realnim okvirima – potrebno konstituisati na drugačijim osnovama. >>ceo tekst  
     
  Slađan Nikolić: Zašto srspka politika prema terorizmu i separatizmu nije preventivna?  
  Ovako neometani, ovi separatisti, proglašavaju nezavisnost, donose nekakav ustav, slobodno šetaju po svetu, a 11. jula će, čak, organizovati i donatorsku konferenciju... Bojim se da na kraju, u budućnosti, kad njihova vojska bude spremna, uz pomoć SAD-a, slično kao i u Hrvatskoj, Srbi na KiM ne budu suočeni s nekom vrstom „Oluje“. Indicije za tako nešto postoje. SAD će obučavati nekakvu vojsku Kosova, a to bi značilo početak operacije FID (Foreign Internal Defence), odnosno početak opercije "unutrašnja odbrana prijateljske zemlje". Na žalost, na ovu očiglednu pretnju po bezbednost države, naročito bezbednost preostalih Srba na KiM, naša politika uopšte ne reaguje. >>ceo tekst  
     
  Aljbin Kurti: Pred našim očima (Express)  
 

Srpski zahtevi za teritorijom na Kosovu ne završavaju se sa severom Kosova već tu samo počinju. Sve dok Srbija na severu organizuje bučne kriminalne nemire, u drugim delovima Kosova organizovaće tihe nemire.U Novom Badovcu je odavno počela izgradnja 70 kuća za Srbe koji nikada ranije nisu bili tu. Vlada Srbije je u okviru svog programa za investiranje na Kosovu za 2008. godinu izdvojila 78.750.000 dinara za ove kuće. Sigurno da nije bilo razloga za izgradnju kuća u Novom Badovcu. Beograd gradi nove kuće jer želi da poveže srpske seljake iz Gračanice i Artana (bivše Novo Brdo). Na taj način će se Pomoravlje teritorijalno povezati sa selima naseljenim Srbima u centralnom delu Kosova. >>ceo tekst

 
     
  Slađan Nikolić: Haradinaj poručio Tačiju da pazi šta radi  
 

Sasvim je izvesno da se u slučaju „napada na Tačijevu kuću“ radi o upućivanju poruke Haradinaja Tačiju da ovaj ne čini dovoljno kako bi zaštitio „borce za slobodu“. Takođe, Tači se nalazi pod pritiskom od pojedinih faktora međunarodne zajednice da na KiM sprovede vladavinu prava. To sprovođenje vladavine prava podrazumeva i suočavanje sa zločinima iz prošlosti a u mnoge od tih zločina umešan je Ramuš Haradinaj. Na poziciji na kojoj se nalazi, tzv. premijer, tzv. Nezavisnog Kosova, Hašim Tači, može da se skoncetriše samo na one zločine koje je počinio i za koje je odgovoran Ramuš Haradinaj i time ga u svakom smislu kao svog velikog rivala, uništi. Zato i ova poruka s upadom u kuću a znači „Pazi šta radiš. Sledeći put će biti drugačije“. >>ceo tekst

 
     
  Slobodan Samardžić: Zadatak EULEXA - nezavisno Kosovo  
 

"Nismo spremni da diskutujemo o bilo kakvoj rekonfiguraciji UNMIK-a. Malo je vremena za diskusiju o naših šest tačaka, ako je rok 15. jun,“ rekao je on i dodao da je politika Srbije da se do rešenja dođe pregovorima ali ne pod iskreiranim pritiskom. „Ban Ki-Mun je pod pritiskom kvinte , koja mu nameće taj datum , 15. jun , on ne bi smeo da oko toga popusti. Politika UN oko tako važnih stvari formuliše se u SB UN, u kome dolazi do balansa odnosa izmeću velikih sila, i Ban ne bi smeo da ga zaobiđe, niti da podleže ovakvim pritiscima,” dodao je Samardžić. >>ceo tekst

 
     
  Adnan Abraši: Po čemu su slični Hašim i Rugova  
  Kada je Rugova nekada ćutao i nije reagovao na nasilje i genocid učinjen nad albanskim narodom od strane srpskog režima, mi smo bili u potpunosti uvereni da je i ovo ćutanje strategija njegovog mudrog političkog delovanja. „Rugova zna nešto, ne ćuti on badava“ – većina je slepo verovala u to. Ista stvar se danas vidi i u politici našeg Tačija. Dobro poznavajući psihologiju naših širokih narodnih masa, on je uspeo da taj mentalitet slepog verovanja u lidera dobro iskoristi. „Treba da mi verujete... samo da mi verujete! Ja znam šta radim!“ – često nam je poručivao Tači u svojim govorima. Zašto ne bi bilo tako? Hašime iz OVK, Hašime nezavisnosti... jesi to rekao? Jel postoji mogućnost da Hašim pogreši? Zašto se njemu ne bi verovalo? >>ceo tekst  
     
  Boško Obradović: Kosovo kao srpsko, evropsko i svetsko pitanje  
 

Na pitanju Kosova i Metohije danas se lomi čitav svetski pravni poredak, kao i kompletan sistem Ujedinjenih nacija nastao posle Drugog svetskog rata. Jer ako se više ne poštuju odluke Saveta bezbednosti, ako je moguće vršiti vojne intervenicije i slati nelegalne misije širom sveta, onda međunarodno pravo više ne postoji i sve je dozvoljeno, svi mogu postati žrtve istog bezakonja. Zato se danas na Kosovu i Metohiji brani ne samo teritorijalni integritet i državni suverenitet Srbije već i međunarodni pravni poredak i opstanak sistema Ujedinjenih nacija. >>ceo tekst

 
     
  Baškim Muča: Srbija je tamo gde je i bila (Shekulli - Tirana)  
  Kako god da se uzme, kako god da se računa, jedna stvar je sigurna - Srbija je ostala tamo gde je i bila, na raskršću, između Brisela i Moskve, doduše nešto bliže Moskvi, zbog ekstremnog pozicioniranja bivšeg premijera Koštunice u odnosu na integracije Srbije u EU i uslovljavanjem ovog procesa Kosovom. Jedino, ovoga puta, ključna tačka za formiranje vlade nisu više Koštuničine demokrate već socijalisti bivšeg predsednika Miloševića, dok je, istovremeno, povećan broj faktora koji  uslovljavaju parlamentarnu većinu. Prethodnu vladu su mogli da formiraju samo Tadićeva i Koštuničina partija odnosno 81 i 47 mesta u Parlamentu. >>ceo tekst  
     
  Brajan Vajtmor: Kosovo - novi "zamrznuti konflikt" (Slobodna Evropa)  
 

"Čini mi se da bi i Srbija i Rusija volele da Zapad kaže da će podeliti Kosovo, da ne bi Srbija i Rusija morale to da kažu. To je ishod koji Srbija i Rusija smatraju najlogičnijim i najpoželjnijim. Oni bi više voleli da Zapad ispadne loš momak i način na koji to rade je vrlo mudar, jer ako dođe do podele, to će biti učinjeno tako što će Zapad ozvaničiti podelu", kaže Lajon. Neki posmatrači spekulišu da bi na kraju mogao biti napravljen potencijalni kompromis - za koji se zalaže Srbija - da Unmik ostane na severu, dok bi Euleks otišao na jug. Takav potez, koji zvaničnici UN i EU za sada odbacuju, učinio bi verovatnijom ideju da Kosovo ide u pravcu podele. >>ceo tekst

 
     
  Saša Gajić: Posledice nedefinisanog odnosa EULEX-a i UNMIK-a na Kosmetu  
  S jedne strane, kosmetski Ustav će samoproklamovati neke nadležnosti kosmetskih institucija, koje definišu Kosmet kao nezavisnu državu, što će albanski lideri pokušati da realizuju u praksi, kaže Gajić. S druge strane, prema rečima našeg sagovornika, na snazi je još uvek Rezolucija 1244 UN, a u Savetu bezbednosti postoji jasan stav da ona ne može biti menjana bez prethodnog dogovora. Na kraju, tu je i misija EULEX, koja bez nove rezolucije UN ne može biti funkcionalna na celoj teritoriji Kosmeta, posebno na severu, gde lokalnu vlast drže Srbi. U tom kontekstu, podvlači Gajić, odlaganje EULEXA jeste pokušaj da se dođe do dogovora oko pravnog okvira koji će definisati budući odnos UNMIKA I EULEXA. Međutim, nastavlja on, ukoliko do toga ne dođe, na Kosmetu,  posle 15. juna, može nastati viševlašće u kome se neće znati ko je za šta nadležan i odgovoran.  >>ceo tekst  
     
  Slađan Nikolić: Američko "širenje demokratije" uz pomoć kriminalaca i terorista  
  Sasvim je jasno da je Albansko-američka građanska liga produkt CIA (isto kao što je njen produkt i teroristička OVK-a, o čemu dokumentuje šef službe analitike bivšeg DB-a na Kosovu Zoran Stijović u knjizi Kosmet – moje svedočenje), i da kao takva nikad neće ili neće bar dok to Vašingtonu bude odgovaralo biti proglašena za ekstremno nacionalističku, osim ako sva ova saznanja ne dospeju u američke medije i bude iskorišćen pritisak javnosti da ih se Mekejn i njemu slični, kao i sâm Vašington „odreknu“ zbog kontraproduktivnosti veza. >>ceo tekst  
     
  Augustin Palokaj: UNMIK, GO HOME! (Koha ditore)  
  Kada je Joakim Riker izabran za naslednika Serena Jesena-Petersena na čelu UNMIK-a, u međunarodnim krugovima govorilo se da nije bilo nijednog ozbiljnijeg kandidata za ovaj položaj. Kandidati visokog političkog profila nisu želeli da konkurišu na položaj za koji se mislilo da će trajati samo nekoliko meseci. To je bilo u vreme kada su se svi obavezivali da će status Kosova biti rešen tokom 2006. godine i kada se tadašnji premijer Kosova, Bajram Kosumi u razgovorima šepurio da će on lično imati tu sreću da potpiše nezavisnost Kosova. >>ceo tekst  
     
  Sari Krčmari: Opasnost od "meke podele" (Epoka e re)  
  Izjave koje je poslednjih dana davao šef  EULEX-a, Iv de Kermabo, signalizirale su moguće odlaganje uspostavljanja misije EULEX-a na Kosovu. Zato je njegova poseta Kosovu dobra prilika za predstavnike državnih institucija Kosova da se detaljno upoznaju sa planovima i mogućnostima misije EULEX. Odlaganje procesa preuzimanja kompetencija determinisano je posredstvom tri faktora: prvi, generalni sekretar nije dao zeleno svetlo za to, drugi, gotovo trećina zemalja EU okleva da prizna Kosovo i, na kraju, problem formiranja vlade Srbije posle izbora održanih tokom prošlog vikenda. >>ceo tekst
 
     
  Berat Bužalja, Artan Mustafa: Intervju sa Hašimom Tačijem (Express)  
  Optimizam definitivno samo raste. Imamo snažno međunarodno priznavanje, demokratskog sveta i nastavak procesa priprema za nova priznavanja. Očekivali smo da će zemlje Islamske konferencije malo ranije priznati nezavisnost Kosova, ali im je potrebno još malo unutrašnjih konsultacija. Ipak, Kosovo drži rekord u istoriji priznavanja država koje su proistekle iz bivše Jugoslavije. Ako se uporedi samo sa Slovenijom ili Hrvatskom, za ovaj vremenski period Kosovo je mnogo ispred. Želim da verujem da će doći do priznavanja i od strane država Islamske konferencije, od država u Africi, Latinskoj Americi i u isto vreme od preostalih država EU i regiona. >>ceo tekst  
     
  Petar Iskenderov: U Makedoniji će izbiti opšti balkanski rat  
  Sada su Avni Klinaku, Ali Ahmeti, Menduh Tači i njihovi albanski saradnici sa višegodišnjim stažom, došli do zaključka kako je već nastupio povoljan momenat za ponavljanje kosovskog scenarija na čitavom Balkanu. Uzimajući u obzir to da u dvomilionskoj Makedoniji Albanci čine četvrtinu (prema zvaničnim podacima) ili polovinu stanovništva (prema procenama samih Albanaca i mnogih međunarodnih posmatrača) stanovništva, novi konflikt može da natopi krvlju ne samo bivšu jugoslovensku republiku, već i čitav Balkan. Da li su na to spremni SAD, NATO i EU, koji su sa tako velikom radošću darovali Kosovu nezavisnost i rešili da samim tim zatvore poslednju stranicu balkanske drame? >>ceo tekst  
     
  Hašim Tači: Želimo da Srbija uđe u EU i NATO (El Pais)  
 

Tači: Veoma smo zahvalni narodu i španskoj vladi zbog konstantne pomoći koju nam pruža. Skorašnja istorija Kosova je veoma uspešna, čemu je Španija dala značajan doprinos kako sa vojnog tako i humanitarnog i diplomatskog stanovišta. Kad nas priznaju kao nezavisnu državu, a nadam se da će to biti ubrzo, biće dobrodošli. Jedva čekamo da uspostavimo bilateralne odnose. Kako na vas utiču izborni rezultati u Srbiji? - Ne očekujemo korenite promene u njihovom stavu prema Kosovu. Spremni smo da kao nezavisna država sarađujemo sa Srbijom. U našem je interesu da Srbija uđe u NATO i u EU, jer što je Srbija bliže Briselu, biće sve bliže Prištini. >>ceo tekst

 
     
  Mehdi Huseni: Kosovo na putu ka ujedinjenju sa etničkom Albanijom  
  Ako imamo u vidu dosadašnju skrivenu i tragičnu retrospektivu statusa i polovičnog kolonizovanog stanja Etničke Albanije (1878-2008), slučaj Kosova (iako raduje sve Albance zajedno sa njihovom „političkom elitom“) ipak nam signalizira da postoji i opasnost da će Albanci van nezavisnog Kosova ostati pod srpsko-crnogorskim, grčkim i slovensko-makedonskim kolonijalizmom i imperijalizmom. Kosovo je dobilo uslovljenu međunarodnu nezavisnost, ali se sa razlogom i skepsom postavlja pitanje: Šta će se dogoditi sa Albancima u Crnoj Gori, Preševu, Bujanovcu, Medveđi, Iliridi i Čameriji? >>ceo tekst  
     
  Slađan Nikolić: "Savez za Novo Kosovo" finansira se novcem islamskih terorista  
 

Zanimljivo je da SAD nisu preduzele ništa protiv Pacolija iako nalazi švajcarskih vlasti i FBI ukazuju da je u organizacijskom delu finansijskog terorističkog centra jedan od glavnih ljudi bio upravo današnji poslanik u tzv. kosovskom parlamentu i jedan od bosova albanskog kriminalnog podzemlja čiji je centar u Turskoj – Bedžet Pacoli. Povrh svega dozvolile su mu da osnuje lobističku grupu „Savez za Novo Kosovo" kojom rukovode nekadašnji potpredsednik Nacionalnog saveta za obaveštajne poslove Semjuel Hoskinson i nekadašnji pomoćnik za trgovinu Istok - Zapad u Stejt departmentu Kempton Dženkins. U savetodavnom telu „Savez a za Novo Kosovo" sedi i bivši američki državni sekretar za odbranu i nekadašnji zamenik direktora CIA Frenk Karluči, koji je bio i ministar odbrane u Reganovoj administraciji i dugogodišnji predsednik moćne vojno-industrijske korporacije "Karlajl". >>ceo tekst >>pristigli komentari

 
     
  Slađan Nikolić: Velikoalbanski ekstremisti lobirali kandidata za predsednika Amerike  
  Ono što je sasvim evidentno, odnosno bez svake sumnje, jeste da je Mekejn primalac novca Albansko-američke građanske lige. To je široj javnosti postalo vidljivo u vreme nominacije za Predsednika SAD 2000. godine. Naime u američkim medijima (AP Foto/Stefan Savoia) je objavljena fotografija na kojoj piše da Mek Kejn priča na "pro-Kosovskom, pro-Mekejn skupu” preko puta svog hotela u Njujorku, u petak ujutru, 11. februara 2000.godine. Mekejn je u Njujork došao na jedan dan da prisustvuje skupu za prikupljanje finansija i da razgovara sa novinarima pre nego što se vrati u Južnu Karolinu u petak uveče a na slici je u društvu sa osnivačem Albansko-američke građanske lige Džozefom Diogardijem.  
     
  Bogdana Koljević: Kosovo – identitet i demokratija  
  Takva vrsta „demokratskog društva“ u nastajanju, koja se mogla uočiti u spoljnoj politici SAD poslednjih godina, na primeru Kosova potvrdila je svoje važenje i u politici vodećih zemalja članica EU. U tom kontekstu, drugi simbolički značaj „slučaja Kosovo“ počiva u činjenici da su odnosom prema kosovskoj nezavisnosti glavne evropske institucije dovele u pitanje evropski identitet i smisao Evrope kao zajednice, bilo da se ona razumeva kao zajednica prema pravu ili prema vrednostima. Kršenjem povelje UN kao i sopstvenih principa i ugovora (ugovor o EU, ugovor o osnivanju EZ), nelegitimnom odlukom o slanju misije Euleks i strategijom o fazama priznavanja sačinjenom u okvirima Kontakt grupe, EU je odabrala stranu politike intervencionizma, suprotnu bilo kakvoj ideji demokratije. U godinama koje dolaze Evropa će zato morati da uloži izuzetne napore ukoliko joj je stalo do formiranja vlastitog političkog subjektiviteta. U protivnom, Evropa će zaista biti šahovska tabla na kojoj Vašington igra sa Rusijom a posledice „evropske“ odluke o priznanju Kosova ne samo da neće doprineti miru i stabilnosti u regionu već će ih na direktno ugroziti. >>ceo tekst  
     
  Miloš Petrović: Sa Srbijom ne sme da bude šibicarenja (Glas javnosti)  
 

Ako naš život može da bude normalan, siguran, i bolji, štagod da to značilo, on to može biti u okviru onih mogućnosti koje su ostvarili upravo naši preci. Lep i dobar život ne izniče niotkuda, to je činjenica. Da li mi imamo obavezu prema stotinama hiljada naših predaka koji su dali svoj život za slobodu? Da li nama išta znači njihova borba, njihov bol, njihova smrt? Za neke možda ne. To je već lična psihologija. Ipak, jedno je sigurno: dizanje ruku od Kosova ne samo što ne bi olakšalo sudbinu naših tamošnjih sugrađana, već bi taj čin doveo u pitanje njihovu fizičku egzistenciju. U tom smislu je svaki govor o „našem“ normalnom, sigurnom, i boljem životu koji ne uključuje i decu na Kosovu, čista hipokrizija i nemoral. A oni ne mogu biti osnov ničije svetle budućnosti. >>ceo tekst

 
     
  Ljubomir Kljakić: Doktrinarno Kosovo i stvarno Kosovo  
  Problem o kome je reč može se, naime, razrešiti samo kroz raspravu o stvarnom Kosovu, što znači samo unutar prostora logike i racionalnog rasuđivanja modernog vremena gde odlučujuću reč ima sila argumenata, a ne argumenti sile. Srbija i ovo ministarstvo zalažu se za takav pristup. Sve što radimo usmereno je na rehabilitaciju činjenica, logike, racionalnog rasuđivanja i stvarnog rešavanja problema stvarnog Kosova. Ovo je filozofska i praktično politička pozicija Srbije i ovog ministarstva. Verujem da će se problem stvarnog Kosova uskoro zaista doći na dnevni red i da će, nekom sledećom prilikom, ovaj nezavršeni krug u kome danas sedimo biti završen i dobiti svoj potpuni oblik. >>ceo tekst  
     
  Augustin Palokaj: Problemi sa priznavanjem nezavisnosti Kosova (Koha Ditore)  
  Veoma je jednostavno uvideti gde je zapravo problem. Potrebno je da se zna na kojoj teritoriji treba da deluje misija EU. Ukoliko zemlje EU nastave ovako da se ponašaju, tada ostaje situacija na osnovu koje će, za većinu zemalja EU, misija EU biti na teritoriji Republike Kosovo, ali neke od njih će biti na Kosovu kao na delu teritorijalne celovitosti Srbije. Španija je već najavila da bi mogla da ne učestvuje u misiji EU na Kosovu ukoliko tu misiju ne "blagoslovi" OUN. Kipar insistira da je Kosovo deo Srbije, a tako do izvesne mere misli i Rumunija. >>ceo tekst  
     
   
  Već nekoliko godina, neinventivni činovnici iz Vašingtona i Brisela ponavljaju zvanični stav Sjedinjenih Američkih Država i većeg dijela zemalja unutar Evropske unije – da njihovo viđenje statusa Kosova i Metohije važi samo za tu situaciju i da ne može da se primjenjuje na ostale teritorijalne sporove u svijetu. Takva pozicija ima dvije bitne karakteristike. Prije svega, ona sadrži enormnu dozu bahatosti, arogancije i vjerovanja da su argumenti logike i pravde trajno nemoćni pred ogoljenom silom, iako istorija nudi pregršt primjera uspona, ali i padova raznih imperija. >>ceo tekst  
   
     
  Raul Kunja: Politika EU vodi ka nestabilnosti  
  Politika Evropske unije i Zapada prema Kosovu je u celini dvolična i nekoherentna, to je politika koja vodi ka nestabilnosti, izjavio je, u intervjuu evropskom portalu "Balkanski observatorijum", portugalski general-major Raul Kunja, šef za vojne odnose UNMIK-a. General Kunja, koji je i vojni savetnik šefa UNMIK-a Joahima Rikera i najviši vojni oficir u strukturama UN na Kosovu, posebno je kritikovao način na koji se priprema slanje misije Euleksa na Kosovo i istakao da je ključno da UNMIK ostane u delovima koji su nastanjeni Srbima. >>ceo tekst  
     
  Hose Ignasio Toreblanka: Treba da priznamo Kosovo (El Pais)  
 

Do sada je Španija u pogledu Kosova vodila podobnu politiku podređenu unutrašnjoj politici. Ali sada po završetku izbora, pravi je trenutak da se naša politika usmeri u pravcu promocije stabilnosti na Balkanu, jedinog legitimnog cilja koji treba da je inspiriše. Zbog toga bi, nakon dva meseca od proglašenja nezavisnosti, Španija trebalo da iskoristi stvaranje nove Vlade i da prizna Kosovo. Kad pogledamo unazad, jasno je da proglašenje nezavisnosti nije baš bilo poželjno; Španija, kao i mnoge druge države, više bi volela da su dve strane postigle međusobni dogovor, koji bi Evropa i međunarodna zajednica svesrdno odobrile, nego što je došlo do jednostranog i loše usklađenog proglašenja nezavisnosti. >>ceo tekst

 
     
  Robert Skidelski: Efekat Kosovo (The Guardian)  
 

Jedna od štetnih posledica Bušove doktrine je da se ona oslobađa potrebe za javnim dokazivanjem agresivne namere. Invazija Iraka je opravdana istim korišćenjem lažnih dokaza što je predstavljeno i na Kosovu. Mislim da sam bio u pravu što sam se protivio kosovskom ratu. To je bio nazadan odgovor istinskom međunarodnom problemu: kako očuvati multietničke, multireligijske države na razložno civilizovan način. Od 1999, kosovski Albanci odbacuju srpske ponude autonomije budući da su bili uvereni da imaju američku podršku za nezavisnost. >>ceo tekst

 
     
  Skot Tejlor: Premošćavanje velike podele  
 

Ocena života etničkih manjina na Kosovu je da žive u stalnom strahu i sa ograničenom slobodom kretanja. U izveštaju je takođe navedena i činjenica da međunarodna zajednica nije uspela da zaštiti prava nealbanskih jezika i da je dozvolila da se zastava Republike Albanije vijori na mnogim javnim institucijama od 1999. U zaključku izveštaja, službenici UN ističu da je sportski stadion u Prištini ukrašen „ogromnom slikom naoružanog, bradatog, uniformisanog lidera OVK“. Oni tvrde da takva slika nije u skladu sa prvobitnom misijom UN da na Kosovu stvori bezbedan ambijent za sve građane. >>ceo tekst

 
     
  Gani Mehmetaj: Sprečiti Srbe svim sredstvima (Standard - Tirana)  
 

Srpski zvaničnici su agresivni i kategorični u svom stavu, ali znaju i da "podviju rep" kada naiđu na veliku silu. To je toliko puta do sada dokazano! Poznato je da znaju da budu bezočni ukoliko uvide da nema ko da ih sprečava u nekoj njihovoj nameri. Volja Beograda je volja jedne strane koja bi, ako bi je neko pitao, još 1999. godine proterala sve Albance sa Kosova, gde bi se posle čula samo ptica kukavica. Da je neko pitao Srbiju, Kosovo ni 17. februara 2008. godine ne bi proglasilo nezavisnost već bi proglasilo lojalnost Srbiji! Ali, na sreću, ni 1999. godine nije poštovana volja Srbije niti je, pak, 2008. godine uvažena njihova želja. >>ceo tekst

 
     
  Džozef Fara: Naši "prijatelji" na Kosovu (WORLD NET DAILY)  
 

Razmislite o preuveličavanjima koja smo čuli pre kampanje bombardovanja:

- ''Do početka prvih snegova sledeće zime, imaćemo dokumentovan genocid širokih razmera na Kosovu,'' rekao je Bajden.
- ''Istorija će nam strogo suditi ako ne budemo preduzeli akciju da sprečimo ovaj genocid u procesu,'' rekao je Hejgel.
- ''Ono što imamo na Kosovu i što smo imali u Bosni jeste genocid, i zato smatram da treba da intervenišemo,'' rekao je Dol. >>ceo tekst

 
     
  Slađan Nikolić: Haradinaj izazvao Tužilaštvo za ratne zločine Srbije  
  U izjavi za jagodinsku televiziju “Palma plus” od 12. aprila šiptarski krvnik Ramuš Haradinaj rekao je: “ Nisam kriv za ono što je pisalo u optužnici protiv mene, niti za ono za šta me optužuje javnost u Srbiji.” On je dodao i da je tokom njegovog komandovanja u operativnoj zoni Dukađini (Metohija) ubijeno šest srpskih civila na različitim mestima. “Za to me je teretila optužnica i ne postoji ništa drugo što se desilo van optužnice. Ako misle da nešto ima, neka pošalju Tužilaštvo za ratne zločine iz Beograda”, rekao je Haradinaj. >>ceo tekst  
     
  Mehdi Hiseni: Jeli Kosovo bliže proglašenoj slobodi ili anarhiji ili neizbežnom ratu?  
  Još od 10. juna 1999. godine kada je Kosovo stavljeno pod međunarodni mirovni protektorat (UNMIK+KFOR) i do 17.02.1008., Beograd je na Kosovu organizovao i održao nekoliko parlamentarnih i predsedničkih izbora na kojima su glasali članovi srpske manjine. Međutim, to je jedna od fatalnih serijskih grešaka vlada Kosova i UNMIK-a jer su punih deset godina na nezakonit način dozvoljavali Srbiji da se na Kosovu meša sa svojim tajnim i paralelnim institucijama. Dokaz za ovo i danas je, nažalost, slučaj Mitrovice podeljene na dva dela kao i organizovanje i formiranje zajednica srpskih enklava na Kosovu, itd. >>ceo tekst  
     
  Slađan Nikolić: Američka Nacionalna zadužbina za demokratiju podriva Srbiju  
  Otvaranje B92 info kanala i sajta www.autonomija.info istog dana nikako ne treba smatrati slučajnošću. Ako se uzme u obzir i peticija Nacionalne zadužbine za demokratiju od 21. februara 2008. godine, kojom se od predsednika Tadića i premijera Koštunice zahteva veće poštovanje ljudskih prava i zaštita novinara, što je u stvari priprema za zaštitu uspostavljene mreže u Vojvodini, sasvim je jasno da uskoro kreće medijska ofanziva na sve nacionalno srpski opredeljeno u Vojvodini i na SPC. Biće to medijska priprema za dalju desuverenizaciju Srbije, ovog puta kroz Vojvodinu. Država Srbija i njen obaveštajno-bezbednosni sistem nisu našli modalitete za suprotstavljanje delovanju tzv. nevladinih organizacija kakva je Nacionalna zadužbina za demokratiju, kao jedno od oruđa američke spoljne politike. >>ceo tekst  
     
  Dušan Proroković: Unmik mora da ostane na Kosovu zbog Albanaca (Danas)  
  Za potpisivanje Sporazuma o saradnji i pridruživanju sa EU nadležna je Vlada Srbije. Ako ona nema kapacitet da odlučuje o gasnom sporazumu s Rusijom, ne vidim kako ima kapaciteta da odlučuje o nekom drugom međunarodnom sporazumu. Najracionalnije je to pitanje odložiti posle izbora. Za mene je indikativno zajedničko pismo ministara spoljnih poslova Slovenije i Francuske, u kojem se govori o dva nova momenta. To je prvi put da evropski zvaničnici Srbiji otvoreno poručuju da mora ne samo da prizna Kosovo, nego da se, shodno evropskim principima, moraju negovati dobrosusedski odnosi. Drugi uslov je da se mora sarađivati s Misijom Euleksa. >>ceo tekst  
     
  Miloš Jovanović: EU će tražiti da priznamo Kosovo (Glas Javnosti)  
  Naravno da nas borba za Kosovo i Metohiju donekle udaljava od EU i SAD, što je sasvim logično jer se i EU i SAD zalažu za otimanje Kosova i Metohije, a mi se borimo za njegovo očuvanje. I šta sad? Da li zbog toga treba prekinuti sa borbom? Da li ćemo se tako ponašati svaki put kada se od nas nešto bude tražilo? Nemamo mi ovde mnogo izbora. Sudbina nam je očigledno namenila teži put i težim putem ćemo ići. Uostalom, pogrešno bi i bilo birati lakši put ili tražiti prečice jer one ne postoje, odnosno nikad se ne isplate.>>ceo tekst  
     
  Dokumenti: Tekst "Ustava Kosova"  
  Preambula --- Mi, građani Kosova, Odlučni u stvaranju slobodnog, demokratskog i dobronamernog Kosova, koje će biti domovina svih svojih građana; Založeni za uspostavljanje države slobodnih građana, koja će garantovati prava, slobode i jednakost svih građana pred zakonom; Založeni za stvaranje države Kosovo, koja će biti država ekonomskog napredka i socijalnog blagostanja; Uvereni u to da će Kosovo doprineti stabilnosti u regionu i celoj Evropi, uspostavljajući prijateljske odnose i dobru saradnju sa svim susednim državama; Uvereni da će država Kosovo bidi ugledan član porodice miroljubivih zemalja sveta; Sa ciljem da će se država Kosovo uključiti u procese evroatlantske integracije...>>ceo tekst  
     
  Radmila Nakarada: Kosovo: Neevropski odgovor na evropski problem  
  Realističko prihvatanje nametnutog, nasilnog rešenja u kosovskom slučaju kao neizbežnost otvara mnoge nedoumice, koje ono ignoriše i zato predstavlja lažni realizam. Kritička refleksija i uočavanje manevarskog prostora između preranog pristanka na iznuđeno i necelishodne konfrontacije stoga ne mogu da budu suvišni, oni su obavezni. Kao što ne može biti suvišno ni pronicanje u motive i posledice takve politike SAD i EU, utvrđivanje dubljeg značenja kosovske epizode, unutar dugih istorijskih tokova. Nametnuto se ne sme prevesti u „poželjno“, prihvatljivo, u pragmatičan put koji uprkos svemu ipak vodi „normalnosti“. >>ceo tekst  
     
  Hajdin Abazi: Strategija višestrukih udara (Infopress - Priština)  
  Takozvani srpski ministar za Kosovo, Slobodan Samardžic, razotkrio je velikosrpsko lice i pokazao je da Beograd radi na strategiji podele Kosova. To je, štaviše, bio i scenario koji se odvijao iza kulisa u severnom delu Kosova, i to pre, tokom i posle 17. marta, odnosno posle pokušaja da se ponovo okupira sever Kosova. Prvo, to je veoma istancana  strategija sa kojom Beograd nastoji da  nanese višestruki udar regionu, a pre svega, da održava napetim stanje na Kosovu i da vrši pritisak na zemlje koje Kosovu još uvek nisu priznale nezavisnost, da je nipošto ne priznaju. >>ceo tekst  
     
  Skot Tejlor: NATO sprema "blic krig" (Glas Javnosti)  
 

Kažete da se NATO žuri da pitanje Kosova zapečati „blic krigom“ na Mitrovicu. Ako im se ispreče neplanirane poteškoće, pitanje bi moglo biti prolongirano? I sami kažete da su Rusi skloni da im mrse konce.

- Pa, Rusija raspolaže čvrstom zaleđinom, samo je 34 zemalja priznalo Kosovo, a druge ne. Generalna skupština UN je u septembru, i ako NATO sad ne uspe u planovima, tada je šansa za Srbiju da se vrati i otvori pregovore o podeli moći nad Kosovom. SAD je tada ranjiva - ako Srbija prikaže neko razumno rešenje i pokaže da još plaća penzije ljudima na Kosovu... >>ceo tekst

 
     
  Vilijam Montgomeri: Srpski stav o Kosovu za narednih petsto godina (Danas)  
  Dramatičan raspad vladajuće koalicije i iz toga proisteklo zakazivanje parlamentarnih izbora za 11. maj, ističe u pravi plan činjenicu da glavni sukobi u Srbiji, izbijaju povodom širokog kruga pitanja nastalih iz problema Kosova. Izbori će usmeriti Srbiju u jednom od dva veoma različita pravca. Ono što treba shvatiti jeste da je uprkos svim razlikama vladajuća koalicija kreirala i sprovela politiku prema Kosovu koja je ostvarila određene uspehe: - Srpska javnost je ujedinjena i ojačana u zajedničkom pogledu kako je Kosovo nelegalno i nepravedno oduzeto Srbiji. Pet stotina godina odsad to će i dalje biti srpski stav. >>ceo tekst  
     
  F. Vilijam Engdal: Kosovo i strateška agenda Vašingtona za Evropu i Evroaziju  
  Tačijeva zavisnost od dobre volje SAD i NATO osigurava da će njegova vlada izvršavati ono što se od nje traži, što, sa svoje strane, osigurava američki vojni uspeh u učvršćivanju stalnog prisustva na strateški vitalnom jugoistoku Evrope. To je važan korak u učvršćivanju kontrole NATO nad Evroazijom i obezbeđuje veliki američki uticaj na evropsku ravnotežu snaga. Stoga ne čudi što ni Moskva ni mnoge druge države nisu na ovo reagovale sa oduševljenjem. SAD se bukvalno igraju dinamitom na Balkanu. >>ceo tekst  
     
  Miloš Petrović: Nešto što se zove život (Politika)  
  Ako su istorija i naša savremenost nužno sazdane na nepravdama i tlačenjima, pitanje je kako se uopšte može odvijati, zahtevati, pa i zamišljati „normalan, siguran, bolji” život. U kom smislu se za život u brutalnom svetu pravde jačeg uopšte može reći da je „normalan”, „siguran” ili „bolji”? Ono što nije jasno pri takvom shvatanju istorije je i šta znači biti „uređena pravna država”, pogotovo iz „perspektive” EU, kad je i sam odnos Unije prema nama, po Mićunovićevom priznanju, protivpravan i siledžijski. U „poretku” koji je baziran na kapricu sile, čiji je jedini princip nemanje principa, zaista je nejasno i na koji način se stvaraju i održavaju „stabilne institucije” i njihova „kredibilnost”. >>ceo tekst  
     
  Dragoljub Mićunović: Izvolite, jurišajte na Kosovo (Politika)  
     
  Robert M. Hajden: Bušova neuspela politika prema Kosovu  
 

Problem nije u tome što se „srpski nacionalisti“ odupiru „Zapadu“, kako to kažu oni američki novinari koji slave prvi amandman tako što imitiraju Stejt Dipartment, već u tome što je Bušova administracija pokušala da nametne vojno rešenje političkom problemu, kršeći povelju UN i osnovne principe međunarodnog prava. Ovo nije prvi put da su to uradili. Iako je stepen nasilja na Kosovu niži nego u Iraku, mogućnost destabilizovanja još jednog regiona - ovog puta Balkana - je podjednako ozbiljna. >>ceo tekst

 
     
  Vojislav Koštunica: Kosovo temelj nove vlade (Večernje Novosti)  
  Da li je broj zemalja koje su priznale Kosovo ispod očekivanja promotera nezavisnosti?
- Apsolutno i ubedljivo je ispod njihovih očekivanja. Taj broj će biti daleko manji nego broj zemalja koje neće priznati Kosovo. Posebno je važno da velike i mnogoljudne zemlje - Rusija, Kina i Indija neće priznati protivpravnu nezavisnost. I same SAD i evropske zemlje koje su "legle na rudu" na određen način i poluglasno priznaju da je Srbija jača nego što se to njima u jednom trenutku učinilo. >>ceo tekst
 
     
  Biljana Mitrinović: Vazdušna podrška UČK (Politika)  
  Četiri godine posle bombardovanja Jugoslavije, 20. marta 2003, Sjedinjene Države su sa saveznicima, uključujući i nekoliko država NATO-a koje su bombardovale Jugoslaviju, započele vojnu invaziju Iraka. Predsednik Džordž Buš nije tada navodio humanitarne izgovore za invaziju. Govorio je o opasnosti od iračkog oružja za masovno uništenje i o potrebi „promene režima”. Nije imao dozvolu Saveta bezbednosti UN za napad. Nije imao ni dobar izgovor. Uskoro se ispostavilo da je iračko oružje za masovno uništenje postojalo samo u izveštajima CIA i drugih američkih obaveštajnih agencija, a „promena režima” kao izgovor za napad na suverenu državu u međunarodnom pravu nikad nije ni postojala. >>ceo tekst  
     
  Dobrica Ćosić: Istrpeti poraz, preporoditi Srbiju (Večernje Novosti)  
  Najkraće rečeno: ja sam rešenje vekovnih antagonizama između Srba i Albanaca na Kosovu i Metohiji video u kompromisu istorijskog i etničkog prava. Taj kompromis podrazumeva pravo Albanaca da se ujedine sa svojom maticom Albanijom, sa teritorijama na kojima su većina. Teritorijalna podela Kosova i Metohije i razgraničenja Srba i Albanaca treba da se ostvari bez težnji za etnički čistim teritorijama, a sa reciprocitetom u sadržajima i oblicima garantovanih nacionalnih i građanskih prava za manjine. >>ceo tekst  
     
  Slobodan Samardžić: Neko je želeo rat (Večernje Novosti)  
 

* Kakve su bile namere akcije koju je sprovodio Unmik?
- One su više nego očigledne: da se na terenu primeni Rezolucija o nezavisnom Kosovu i da se ostvaruje namera stvaranja nove albanske države. Hteli su da jednom zanavek daju nasilnu lekciju Srbima: da pohapse Srbe sudije, odvedu ih u zatvor u Prištinu i da tako nemilosrdno kažnjavanje proizvede prestanak svakog otpora protiv nezavisnosti.
* Jesu li u nekoj meri uspeli u toj nameri? - Ne, jer su pored namere, imali lošu procenu - da Srbi neće reagovati i da će UNMIK i KFOR moći da savladaju taj eventualni otpor Srba. >>ceo tekst

 
     
  Aleksandar Ristić: Srbi, mit i činjenice  
  Skorašnji skup u Beogradu pokazao je užasne razmere frustracije Srba i ako je za nauk, (a nije sigurno), ogoljenu demonstraciju donjeg praga tolerancije jednog naroda. Najžalosnija je, ipak, bestijalna politička borba nad sada već ostarelom i isluženom političkom ragom kakva je „Odbrana Kosova“ koja je, sada je već svima jasno, na izdisaju. Nikada se apsurdnije nije izvagala „prva i druga“ ili „prednja i zadnja“ Srbija. Niko nije ni mogao da zamisli da će lament nad sopstvenim racijom da izgleda tako nemušto, kao da je režiran u niskobudžetnoj produkciji Bolivuda. >>ceo tekst  
     
  Majkl Fridman: Dobijanje kosovske bitke (Newsweek)  
  No, te brojke bacaju senku na središnju činjenicu: dok je Kosovo dobilo svoju bitku za priznanje u Evropi, Srbija pobeđuje u ostatku sveta. Velika većina od 192 članice UN uskratila mu je priznanje, bilo prećutno bilo eksplicitno odbijajući da to učini. Brazil, kao i Kina i Indija, zasad su odbili da priznaju naciju u povoju, dok Rusija ne samo što je odbila da prizna kosovsku nezavisnost, već je postala srpska zastupnica u Savetu bezbednosti UN, zaričući se da će staviti veto na donošenje bilo kakve rezolucije kojom bi se pomoglo u rešavanju statusa ili pak Kosovu garantovao konačni simbol suvereniteta – samo mesto u UN. >>ceo tekst  
   
  Svi tekstovi u rubrici Kosovo i Metohija
   
 

Klub prijatelja Nove srpske političke misli   

   
   
   
   
NSPM Analize

NSPM Analize br. 4
- Sadržaj i rezimei
- Contents and summaries

NSPM Analize br. 3
- Sadržaj - Rezimei
- Contents and summaries

NSPM Analize br. 2.:
- Sadržaj i rezimei
- Contents and summaries

NSPM Analize br. 1
- Uvodnik, Sadržaj

Brojevi se mogu nabaviti u knjižarama Medija Centar i Plato. Cena pojedinačnog primerka NSPM Analiza je 250 din, a godišnja pretplata na je 1200 din.

Edicija "Politički život"


Mario Brudar: Nada, obmana, slom na engleskom jeziku: Mario Brudar: Hope, delusion, collapse - The Political Life of Serbs in Kosovo i Metohija (1987-1999).

Knjige možete kupiti u prostorijama NSPM u Dečanskoj 8 (tel: 3231 206, sredom od 12 do 16 h i petkom od 14 do 17 h) i u knjižarama Plato i Krug komerc.

Posebna izdanja


Vojvođansko pitanje

  Naručite!

Cena jedne sveske:
450 din
. + troškovi slanja pouzećem

(posebna izdanja možete naručiti i na način opisan u pretplati)

Žiro - račun NSPM
205-38371-17


Adresa NSPM:
 IIC NSPM
Terazije 38/II, Beograd