|
Srbija i Crna Gora
|
|
Podsećamo Vas da rado očekujemo vaše komentare! |
|
|
|
Dušan Kovačević: Etika u savremenoj Crnoj Gori |
|
Kao i ostali zdravi narodi, i Crnogorci su vjekovima u različitim državnim formama čuvali svoj osobeni tradicionalni etos koji je u svim vremenima imao nepromjenljivi karakter i kvalitet, te se nijedna vlast nije usuđivala, niti drznula da dira u tu duboko ukorjenjenu crnogorsku svetinju: etiku življenja. Čak su i ateistički komunisti, koji su ustali protiv svakolike tradicije, jedino, donekle, poštovali tu aksiološku konstantu, čijeg se vremena vlasti sjećamo sa nostalgijom i nekim reminiscentnim žalom koji svjedoči o godinama lijepog i poštenog življenja. >>ceo tekst |
|
|
|
Branimir Marković: Da je Čavić Crnogorac |
|
Postaje sve jasnije da je ova situacija, kako ekonomska tako i politička, skoro zakonomerni prizvod doslednog sprovođenja određenog državotvornog koncepta, a ne puke samovolje vlastodržaca, kako uporno predstavlja opozicija. Ako problem prestanemo da analiziramo iz vizure normalne države i njenih racionalnih nacionalnih interesa, već mikrodržave koja je najsličnija konceptu „država to sam ja“ stvari se obrću. Jasno je da bi eventualna navala visokoobrazovanih, stručnih, ekonomski samostalnih Crnogoraca (i „ovih“ i „onih“ ne ulazeći u njihova etnogenetička ubeđenja) i legalnog kapitala dijaspore (u Srbiji i u SAD svakako „dobrostojeće“), skraćeno – slobodnih građana (koji bi zauzeli mesto DPS-ovih lupenproletera i podobnih janjičara zaposlenih u državnim organima, a regrutovanih među sirotinjom i povećali biračke spiskove) „emirima“ predstavljala noćnu moru. Jasno je da oni preferiraju amorfnu gastarbajtersku masu bez identiteta, obrazovanja i (biračkih, sindikalnih i svih ostalih) prava. >>ceo tekst |
|
|
|
Duško Kovačević: Politikantstvo ili ništa |
|
Svaka priča, događaj, manifestacija, grupni ili individualni uspijeh odjednom dobijaju stranačko-politikantski kontekst i postaju jeftini proizvod za reklamiranje dnevnopolitičkih poteza establišmenta na vlasti, gradonačelnika ili predsjedničkih kandidata! Kako se lako nečiji talenat i karijera pretvaraju u instant igračke koje će jednodnevno poslužiti u političke besprizorne svrhe. Sve je pamflet, propaganda i mamac. Unajmljeni intelektualci, čim počne izborna trka, postaju slatkoriječivi pajaci i šarlatani, univerzitetske katedre i forumi transformišu se u vašare šerenih laži i obmanjujućih obećanja, a lojalni profesori i dekani – apologete režimske „patristike“. >>ceo tekst |
|
|
|
Biljana Živković: Umire nam Sparta |
|
Jedno je sigurno. I ono malo Srba razmišlja o odlasku iz doline beznađa. Uz ispisivanje pretećih grafita, sinhronizovno i smišljeno primenjuju se kontinuirana zastrašivanja, kako bi se projektovani projekat etničke homogenizacije priveo kraju – Cetinje bez Srba i srpske nacionalne sveti. Autor dodaje da je nažalost, u ovom slučaju, evidentna ravnodušnost političkih faktora u Srbiji i Ruskoj Federaciji. U isto vreme, objašnjava, politička i finansijska potpora SAD i EU sistematskom širenju antisrpskih osećanja u Crnoj Gori, više je nego očigledna. >>ceo tekst |
|
|
|
Želidrag Nikčević: Takozvani ekspert o takozvanim Srbima |
|
U tekstu o crnogorskim predsjedničkim izborima („Srpski odgovor“), samo uzgred sam pomenuo raniji komentar Branimira Markovića („Zadnja rupa na diplama“), tačnije rečeno detalj koji ozbiljno dovodi u sumnju načelnu dobronamjernost njegovih stavova. Naime, ovaj komentator je ustvrdio da su srpske stranke svojim „karikaturalno arhaičnim imidžom“ uveliko doprinijele vlastitoj getoizaciji. Mali problem za Markovića je u tome što ova ocjena, iako rasprostranjena i privlačna, ne odgovara istini. Svi učesnici na crnogorskim predsjedničkim izborima imali su gotovo identičnu kampanju, osmišljenu i realizovanu uz pomoć sličnih agencija, u šta se lako mogao uvjeriti svaki posmatrač. >>ceo tekst |
|
|
|
Rajo Vojinović: Otvoreno pismo Miodragu Živkoviću, predsjedniku Liberalne partije Crne Gore |
|
Gospodine Živkoviću, vi nikako da se zapitate: šta uzrokuje tu, za svakog slobodomislećeg čovjeka zastrašujuću činjenicu? A njen uzrok je bila i ostala borba svih ovdašnjih režima protiv srpskog integralizma i njihova potreba da Crnu Goru pretvore u privatnu prćiju. Od knjaza Danila do Đukanovića svima njima glavobolju zadaje postojanje srpskog naroda na njenom tlu jer svaki narod, pa i srpski, prirodno teži ujedinjenju. Pri postojanju neuporedivo veće i u svakom smislu moćnije, prosperitetnije i razvijene Srbije to se automatski pretvara u problem za svaku ovdašnju vlast. Svaka vlast, pa makar ona bila i «najsrpskija», zbog toga mora da vrši utjerivanje crnogorskog identiteta. I eto društva nasilja i neslobode. >>ceo tekst |
|
Miodrag Živković: Crna Gora u sistemu sofisticirane autokratije |
|
|
|
Miša Đurković: Ima li granica srpskom mazohizmu? |
|
Voleo bih da mi neko objasni zašto institucije države Srbije i ustanove koje se finasiraju od pretplate građana Srbije promovišu antisrpsku tvorevinu Mila Đukanovića i njegove glavne perjanice koje su upravo o tim građanima i o toj državi rekli sve najgore? Uopšte neću da ulazim u kvalitet Stanićevog kasnog nadrealizma (a imalo bi se i o tome šta reći).Ovde me zanima otkuda to da baš sada otvaraju Stanićevu izložbu. Da podsetim čitaoce da je izložba taman tempirana pred početak Evrosonga koji se ovog vikenda održava u Beogradu i koji će upravo od RTS-a napraviti centar Evrope za nekoliko dana. Ova sjajna prilika za javnu i kulturnu diplomatiju Srbije i predstavljanje svega najboljeg što ona ima koristi da se Evropi predstavi dukljanski antisrpski slikar Vojo Stanić!?>>ceo tekst |
|
|
|
Branimir Marković: Srpski odgovor i crnogorsko pitanje |
|
Tribuni tzv. Srba u Crnoj Gori očigledno su pristalice onih identitetsko statusnih rešenja koja znače konačni razlaz i radikalno odeljivanje od braće i rođaka opredeljenih „samo“ kao Crnogorci – tradiciji, istoriji i činjenicama uprkos. Tako navodnu „ konačnu podjelu pravoslavnog naroda u Crnoj Gori na dvije nacije“, po Nikčeviću, Igor Jaramaz „ekspertski“ naziva binarna diferencijacija - dihotomija na Crnogorce i Srbe. Status manjine, kao moguću posledicu „podele“, tribuni nerado pominju ali faktički deluju skoro isključivo u tom pravcu, pri čemu status konstitutivnog naroda u Crnoj Gori priželjkuju upravo oni među njima koji smatraju Srbiju za svoju matičnu državu – i u toj činjenici ne vide ništa protivrečno. >>ceo tekst |
|
|
|
Želidrag Nikčević: Srpski odgovor |
|
Ovom pobjedom Milo Đukanović i njegovo društvo kupili su još dvadesetak mjeseci za dovršavanje započetih poslova. Iako je razlika između Vujanovića i trojice njegovih protivkandidata relativno mala, oko 11 000 glasova, za vladajuću koaliciju ovakav ishod ima ogroman značaj. Stvoren je utisak da ljudi ne žele promjene, da je većina zadovoljna pravcem koji je izabrala crnogorska vlast, i što je najgore – da ionako anemične međunarodne instance nemaju posebnih razloga za brigu oko ovog parčeta komplikovanog regiona. Lokalni gazda ih sluša, sve je pod kontrolom. Kao biciklista: gore se klanja, a dolje gazi, ujednačeno i nemilosrdno. >>ceo tekst |
|
|
|
Branimir Marković: Zadnja rupa na diplama |
|
U svetlu ovih trendova otvara se i teoretsko pitanje da li su multietničke „države svih građana“ (prva, svetska Crna Gora, a odskora i druga - „nezavisno Kosovo“) projektovane kao nova napredna etapa u razvoju čovečanstva, ili su smišljene samo kao prevarna međufaza u redefinisanju i kreiranju novih „podobnih“ nacionalnih identiteta. Pred našim očima se rađa nova potrošačko-karnevalsko-ateističko-estradna crnogorska nacija iz čijeg korpusa su isključeni svi predstavnici tradicionalne Crne Gore zvani Srbi, getoizirani u nenaseljenom i ruralnom severu ili raseljavani u Srbiju. Getoizaciji daju svoj veliki doprinos baš „srpske“ stranke, ne samo karikaturalno arhaičnim imidžom. Primer „srpske“ Budve pred naletom „razvoja“ i investicija pokazuje perspektive njihove politike. >>ceo tekst |
|
|
|
|
|
Na početku političkih diskusija koje se dotiču crkava i verskih zajednica treba pomenuti da se Pravoslavna crkva Hristova skoro već dve hiljade godina u svojoj sveštenoj misiji rukovodi na osnovu Svetoga pisma i Svetoga predanja, ali da tu sveštenu misiju ljudskog spasenja obavlja u konkretnim državnim okvirima i njihovim pravnim sistemima. Kao što Crkva ne prenebregava činjenicu postojanja države, njene uloge i njenog pravnog sistema, tako isto nijedna država ne bi trebalo da prenebregava činjenicu realnog postojanja Crkve Hristove, njene uloge i njenog kanonskopravnog ustrojstva. >>ceo tekst |
|
|
|
Milan Radović: Bruka i sramota: predsjednički izbori u Crnoj Gori |
|
Ali, onaj koji je razbio Blok za zajedničku državu u referendumskoj noći i tako rasturio po prvi put stečeno jedinstvo impozantnih 185002 glasača, i ovog puta je odigrao ključnu ulogu. Lider Srpske liste se ismijavao ideji o jedinstvenom kandidatu govoreći da su veće šanse ako se „ore više brazda“ jer će se pružiti šansa svima da biraju po različitim političkim, nacionalnim ili ideološkim kriterijumima. Bio je spreman za razgovor o jedinstvenom kandidatu uz samo jedan, „mali“ uslov: da taj kandidat bude lično on. >>ceo tekst |
|
|
|
Želidrag Nikčević: Potrebna nacionalna strategija Srba u Crnoj Gori |
|
Uopšte nije tačna teza da crnogorska vlast opstaje na podelama. Upravo suprotno: podele same po sebi ne predstavljaju problem, nego je nesreća u tome što vlast odbija da ih prizna, institucionalizuje i legitimiše, a opozicija nema dovoljno snage da ih nametne. Demokratski uređene, baš te podele brzo bi srušile nedemokratsku i šovinističku vlast, i zato ona ne prestaje da ponavlja mantru o „svim građanima“, a istovremeno katastarski likvidira Srpsku pravoslavnu crkvu, srpski jezik i kulturu – kompletan srpski identitet. >>ceo tekst |
|
|
|
Miša Đurković: Srpski narod i predsednički izbori u Crnoj Gori |
|
Ni Miloševićeva ni postmiloševićevska vlast nisu imale nikakvu realnu strategiju za odnos prema Crnoj Gori, a posebno ne prema srpskom pitanju u toj republici. Štaviše, sve do referenduma pre dve godine, Beograd je u RCG podržavao neokomunističke i projugoslovenske opcije koje su uporno odbijale da otvore srpsko pitanje, zato što sebe nisu videle kao Srbe. Borba za zajedničku državu je vođena mlako, neodlučno i nekako od bede, bez stvarne vizije kako bi ona trebalo da izgleda i posebno kako bi položaj srpskog naroda trebalo da izgleda u budućoj Crnoj Gori. >>ceo tekst |
|
|
|
Rajo Vojinović: Medojevićevo lažno mirotvorstvo |
|
Progovoriću, jer neko mora, jer ako neko ne progovori – progovoriće kamenje. Nebojša Medojević je lažni mirotvorac i lažni opozicionar. On je nova paklena politička podvala srpskom narodu, svim pravoslavnima i svim obespravljenima u Crnoj Gori. I to treba da znaju svi Srbi, svi pravoslavni i svi obespravljeni u Crnoj Gori, a naročito oni koji su ga glasali nakon referenduma. Medojević hoće srpske glasove, a nije Srbin. On priča o građanskoj demokratiji, ali je nacionalni Crnogorac i traži srpske glasove. >>ceo tekst |
|
|
|
Branimir Marković: Prva građanska multikulturna manjina |
|
Stevović govori o negiranju temeljnih prava 70.000 Crnogoraca u Srbiji, što nam govori da on Crnogorcima smatra samo onih 70 000 građana koji su se tako izjasnili na prošlom popisu stanovništva. Broj državljana Crne Gore - rezidenata Srbije, kojim se politikantski baratalo uoči refernduma u Crnoj Gori je „nešto“ veći – 280 000, a broj stanovnika Srbije poreklom iz Crne Gore kojim se mahalo u vreme Miloševićevih „dva oka u glavi“ je još „impresivniji“ – 2-3 miliona. Svima je zajedničko da, sve i kad bi želeli, ne bi mogli da dobiju status crnogorske nacionalne manjine u Srbiji. Stevović je dakle u pravu, samo što uzrok nije u državi Srbiji na koju galami, već u nepostojanju matične države Crnogoraca. >>ceo tekst |
|
|
|
Nikola Ivanović: Drug Milo i Drug Hans |
|
Da je Nebojša Medojević održao riječi do kraja ostao u jedinstvenom opozicionom bloku, imao bi izgledne šanse da pobijedi na najavljenim predsjedničkim izborima, jer je imao veću popularnost od predsjednika Vujanovića, zahvaljujuci, prije svega, političkoj i medijskoj podršci Beograda. Međutim, on je iznenada pretrčao u drugi, vladajući blok, što se moglo i predvidjeti. Predomislio se i podržao jezički separatizam, pogazivši opozicioni dogovor. Podrškom Pokreta za (ne)promjene, Ustav je prošao – a Medojević pao iz srpskog. Pri tome, većina građana Crne Gore je zaboravila, ili nikada nije znala, da su italijanski fašisti i hrvatski komunisti prvi odredili kojim jezikom govore Crnogorci. >>ceo tekst |
|
|
|
Dušan Opačić: Učestali napadi na srpsku listu |
|
Nekad na jaslama Srbije, i samozvani ekspert jedino priznat od Mlađe Dinkića (večitog ministra u Vladi Srbije, poznatog srebroljubca nalik na ministra finansija od čuvene Družine od Vješala), od Milove milošti Medo, uporni silovatelj srpstva u Crnoj Gori, još jedan kandidat na predsedničkim izborima, koji se po svim anketama bori za samo dno deleći četvrtu poziciju sa izvesnim anonimusom Draganom Hajdukovićem, nudeći Milov recept brzih integracija, sa začinom tropskog separatizma. >>ceo tekst |
|
|
|
Miša Đurković: Predsednički izbori u bivšoj jugoslovenskoj republici Crnoj Gori: jedan ili više opozicionih kadidata |
|
Veliki broj građana nezadovoljnih režimom nema osim toga mnogo dodirnih tačaka između sebe. Jedan kandidat i to nezavisni je jako loše rešenje zato što unapred ide sa negativnom kampanjom zasnovanom na čistoj, apstraktnoj negaciji režima. Za sve ove godine jasno se pokazalo da to nije dovoljno. Umesto da imamo veći broj kandidata koji nastupaju sa različitim a ipak konkretnim programima dobićemo jednog kandidata koji veštački sužava tu raznoliku opozicionu platformu i na taj način sigurno odbija i gubi veliki broj glasača. >>ceo tekst |
|
|
|
Rajo Vojinović: Procvat avetne lingvistike |
|
Odmah nakon usvajanja ustava postreferendumske Crne Gore, urednice javnog servisa su u etar pustile senzacionalnu vijest da je na zagrebačkom sveučilištu «Josip Juraj Štrosmajer» izvjesni Adnan Čirgić promovisan u prvog doktora «crnogorskog jezika». Ta brza brzina je odmah dodatno ubrzana ekspres-čestitkom predsjednika parlamenta državolikog Montenegra Ranka Krivokapića, prepunom dukljansko.montenegrinskog nacionalnog ushićenja. Kasnije se ispostavilo da Čirgić nije «doktorira» baš u Zagrebu, nego u Osijeku gdje se i nalazi rečeno sveučilište, ali ko te pita za takvu «sitnicu»! Važno je da je «doktorira». >>ceo tekst |
|
|
|
Slaviša Grbović, Andrija Bojanić: Diskriminacija Srba u Crnoj Gori |
|
Rijetko gdje je istorija ljudskog društva zabilježila diskriminaciju jednog naroda u svojoj matičnoj državi, kao što je diskriminacija Srba u Crnoj Gori, s kraja HH i početkom HHI vijeka. Ovdje se, moramo reći, ne radi samo o totalitarizmu i samovolji državne vlasti nad jednim dijelom građana Crne Gore, već je to svojevrsna kombinacija diskriminacije, torture, omalovažavanja, uskraćivanja osnovnih ljudskih prava, kako od strane vlasti, tako i od novokomponovanog, dukljanizovanog dijela građana Crne Gore. >>ceo tekst |
|
|
|
Vukašin Vanja Račić: Kako su Srbi Crnu Goru etnički očistili od Srba |
|
Crna Gora više ne postoji. Pod tim imenom podrazumijevala se druga srpska država. Medovim ustavom dobili smo tvorevinu koja sa prethodnom Crnom Gorom ima iste granice i ime. U novoj zemlji pjeva se nova himna, vijori se nova zastava, govori se novim jezikom, crkva zvanično ne postoji, piše se nova istorija. U istoriji će pisati da je otac nove nacije Milo Đukanović, majka Ranko Krivokapić, a kum Nebojša Medojević. Ali da li su oni bili toliko jaki. Da li su Dukljani super sila koja valja brda i doline? Da li su te tri glave od Crne Gore napravile mutanta? >>ceo tekst |
|
|
|
Branko Radun: Spoljnopolitička i identitetska šizoidnost |
|
Problematika crnogorske identitetske šizoidnosti je što se podela ne svodi na jasno diferencirane entitete, već postoje kombinovani i dvostruki identiteti, pa se može govoriti o „multipersonalnom poremećaju“ identiteta. Dakle, nemamo samo one koji sebe vide ili žele da vide kao „Crnogorce“ i „Srbe“, već je tu raslojavanje mnogo dublje i sa širokom lepezom identifikacija. Od jednog ekstrema – dukljanskog, koji je otvoreno neprijateljski nastrojen prema Srbiji i Srbima sa svojim „mediteranskim bekgraundom“, preko umerenih „Crnogoraca“ i onih koji su prosrpski nastrojeni, do onih koji sebe vide kao Srbe. >>ceo tekst |
|
|
|
Rajo Vojinović: Crna Gora - država regiona (predlog za razmišljanje) |
|
Večeras je ova postreferendumska državolika tvorevina dobila svoj prvi ustav. Time je na prostoru istorijske Crne Gore dovršeno instaliranje, što bi kazao Mitropolit Amfilohije, muvljeg pamćenja i pameti. Proces donošenja njenog najvišeg pravnog akta je pokazao da su Srbi htjeli Crnu Goru kao svoju državu, ali i da je ona Srbe odbacila zbog toga što oni nijesu pristali na nestajanje i asimilaciju. Tim aktom su domaći i strani centri moći s polovičnim usjehom zaokružili višedecenijski posao izmjene sadržaja pojma Crnogorac, tako što su u jednu njegovu polovinu, umjesto zavjetnog kosovsko-njegoševskog sadržaja, instalirali kontinuitet identitetske praznine. >>ceo tekst |
|
|
|
Miša Đurković: Kako je stvoren Frankeštajn - slučaj Nebojše Medojevića |
|
U ovom trenutku Medo je završio ogroman posao Đukanoviću. Opozicija je nastojala da, ili natera režim na popuštanje i prihvatanje ozbiljnog kompromisa oko simbola i položaja srpskog naroda u CG, i posebno u pogledu statusa SPC, ili da ga porazi time što će morati da ide na referendum i da na njemu ustavni predlog režima izgubi legitimitet. Sve te brige su okončane kada je PzP postigao dogovor sa režimom. Rešenja su katastrofalna za srpski narod: on se svodi na status manjine, ostaće separatistički simboli, ne pominje se SPC u ustavu, službeni jezik je crnogorski, a takva rešenja su zacementirana ogromnom potrebnom većinom u parlamentu koja je potrebna da se ona promene. Milo je zahvaljujući Medu dobio sve što je hteo. Beogradski mediji vrlo šturo prenose ova nova dešavanja u Podgorici, a ovaj politički Frankeštajn se oteo i naneo ogromnu štetu Srbima i srpskom pitanju u Crnoj Gori. Zvanična politika u Beogradu ćuti. Ponovo... >>ceo tekst |
|
|
|
Milan Radović: Meta (reagovanje na tekst Igora Jaramaza) |
|
Sa dubokom tugom, ovih dana, čitam "Metu" Vuka Draškovića. Nijesam toliko tužan zbog političke sudbine "kralja trgova", iako sam se nekada divio njegovoj hrabrosti i žrtvi. Tužan i nesrećan sam što ova knjiga, još jednom, ubedljivo i do srži pokazuje kakav smo to narod. Svjedočanstvo onoga što već odavno znamo-uzrok većine naših nesreća je u nama samima. >>ceo tekst |
|
|
|
Branimir Marković: Ustav pozitivnog samoukidanja |
|
Devetog oktobra ove godine gospodnje glavari svih naroda, „narodnosti“ i političkih opcija, osim dobrovoljno samoizolovane „prosrpske“, dogovorili su se da se u preambuli ustava Crna Gora definiše kao država „... slobodnih i ravnopravnih građana pripadnika naroda i nacionalnih manjina koje žive u Crnoj Gori: Crnogoraca, Srba, Bošnjaka, Albanaca, Muslimana, Hrvata i drugih“, čime je i bez „Srba“ postignuta dvotrećinska većina za izglasavanje u Parlamentu. Iz prvobitnog „režimskog“ predloga izbačen je pomen istorijskog prava Crnogorskog naroda i ostalih autohtonih naroda (kojih?) >>ceo tekst |
|
|
|
Rajo Vojinović: Od ustavčića do ustavčića |
|
Sve učestalijim izjavama da problematizovanjem tzv. identitetskih tema u procesu donošenja ustava opozicija pokušava da relativizuje rezultat prošlogodišnjeg referenduma, dukljanski vlastodršci se otvoreno legitimišu kao antisrbi, čime otkrivaju da su referendum i organizovali radi zatiranja srpskog naroda. Oni kao vlasnici ovog postreferendumskog feuda jednostavno imaju strah od Srba i taj strah pokušavaju da odagnaju ustavnim genocidom nad njima. Na taj način se i ovaj najnoviji oblik crnogorske državnosti u startu pokazuje kao društvo nasilja i neslobode i kao još jedno kaskanje za civilizacijom. >>ceo tekst |
|
|
|
Igor Jaramaz: Sudnji dan |
|
Čini se da je nezavisnost osvestila Srbe, da ih je trgnula iz dugog dubokog sna i ukazala im na najslabije tačke. Shvatili su opomene prethodnog vremena. Prepoznali su politiku svežih i razboritih ideja i nagradili njene nosioce. Odbacili su politiku, skrojenu u zgradi DB, a svesrdno podržavanu od rukovodstva NS, na takozvane “elitne” i “primitivne” Srbe. To je inače bio projekat presvlačenja, kako su režimski mediji definisali, prljavih i zlih Srba u umivene i nasmejane Crnogorce. Srbi su dobro razumeli da je u ovom trenutku svaki Srbin noseći stub zajednice koja se bori za svoj opstanak. I svaki je veoma vredan! Bio on u SNS-u, SRS-u, stranci Momira Bulatovića, ili u NS-u, SNP-u, DSS-u. Srpski narod se danas kroz politiku svoje političke liste konačno bavi relevantnim pitanjima, i takav koncept daje rezultate. >>ceo tekst |
|
|
|
Nikola Ivanović: Pred čiju kuću vrana grakće? |
|
SAD i vecina clanica EU, priznace nezavisno Kosovo, izvijestio je Njujork tajms, 25. septembra, iz pera Dzudi Demseja, koji se poziva na neindetifikovanog zvanicnika EU, ali ocekivani prilog nije dat bas na upadljivom mjestu informativnog bloka lista. Reklo bi se da je to dio sinhronizovanog pritiska na UN, prije rasprave o Kosmetu, koji je nagovijestila Rajsova par dana ranije. Nije toliko bitno sto se javio, inace ocekivani tekst, koliko su u dijelu Novocrnogoaca rasle zazubice. >>ceo tekst |
|
|
|
Gojko Raičević: Ljudska prava Srba u Crnoj Gori |
|
Dvjesta hiljada Srba dotira trećinu budžeta Republike Crne Gore, a zanemarljiv broj radi u državnoj administraciji, sudstvu, vojsci i policiji. Drastičan primjer diskriminacije Srba je Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) u kojoj su, od 450 službenika, samo trojica Srbi. To jasno govori da je pojedinac koji je Srbin, i to ne krije, automatski prepoznat kao neprijatelj Republike Crne Gore. U Vrhovnom sudu, Ustavnom sudu i u Apelacionom sudu nema sudija koji su Srbi. U Upravnom odboru i Savjetu RTCG Srba nema. >>ceo tekst |
|
|
|
Polemika oko politike Srba u CG |
|
Ivan Radović: Nebojša Strugar - tragedija jedne mladosti |
|
Za Srbe i Crnu Goru treba se boriti pametno i razumno, što je nemoguće sa vama, jer za SNS odbrana srpstva podrazumjeva potucanje od jedne do druge „srpske“ kafane. Vi nas prozivate da smo Evropejci, a ja vas pitam šta je u tome loše!? Srbi su zajedno sa drugim evropskim narodima gradili Evropu i u njoj im je i mjesto. Nemojte nas zajedno sa Radikalima zatvarati u geta. Nazivate nas „urbanim“ Srbima, pa, vjerovatno, sebe smatrate „ruralnim“. To je vaš izbor, u to vam se neću miješati. Na kraju, vjerujte, da se niko ne ljuti na vas zbog vašeg ponašanja. Vaša mržnja šteti, najviše, vama. >>ceo tekst |
|
|
|
Nebojša Strugar: Kraj zaludne priče sa Narodnom strankom (09.10.07) |
|
Kao što sa gluvim nema efekta pričati, niti slijepome pokazivati, tako je suvišno polemisati sa Narodnom strankom (DPS-a). Normalno da mi je to poznato i ja uopšte nijesam imao ni želju, ni namjeru da se bavim zaludnim poslom i da te trgovce državnom sudbinom (vrh Narodne stranke) i političke autiste (nekoliko preostalih članova) vratim iz čvrstog policijskog zagrljaja u odbranu ugroženih srpskih nacionalnih interesa i ljudskih prava. Ja sam se oglasio da bih ukazao na neke činjenice ljudima u Srbiji i dijaspori, koje javnost u Crnoj Gori dobro zna. >>ceo tekst |
|
|
|
Vukašin Vanja Račić: Klub mladih NS-a je ozbiljnija organizacija od SNS-a |
|
Ivan Radović: Lažni car Nebojša Veliki (reagovanje na tekst Nebojše Strugara) |
|
Vukašin Vanja Račić: NS-moderni kozervativizam, SNS-politika u desetercu (reagovanje na tekst Nebojše Strugara) |
|
|
|
Nebojša Strugar: Narodna stranka - udarna pesnica DPS-a - II deo |
|
Svjestan sam da ću odgovarajući Milanu Radoviću na njegov tekst ''... A karavani prolaze'' rizikovati da me opet on ili neko drugi u ime Narodne stranke optuži za sve i svašta: i da sam ''opozicionar'', i da radim za interes predsjednika opštine Bar iz DPS-a, i da ne smijem da kažem ništa protiv DPS-a, da sam anonimus, pa do toga da možda i ne postojim, nego je iskorišćeno moje ime za tekst koji je napisao Dobrilo Dedeić ili neko drugi iz vrha Srpske narodne stranke. >>ceo tekst |
|
|
|
Rajo Vojinović: Milanova malina od pomorandže |
|
Simpatična je priča predsjednika IO Narodne stranke, moga prijatelja Milana Radovića o Durmitorkama koje su po prodavnicama tražile malinu od pomorandže. Veli, dugo nakon rata jedini sok koji se mogao kupiti u radnjama bio je sok od maline i svi su ga tražili riječima: daj mi jednu malinu. Kada su se kasnije pojavile druge vrste sokova, durmitorske domaćice su govorile prodavcima: dajte mi malinu od pomorandže. I, kritikujući moj stav da su Srbi i nacionalni Crnogorci dva posebna naroda, kao naraoučenije dodaje da je tako i sa imenom naroda. A ja onda iz svega toga neminovno zaključujem da Narodna stranka srpsko pitanje u Crnoj nam Gori razumije baš na nivou ove njegove priče. >>ceo tekst |
|
|
|
Vukašin Vanja Račić: "Zat i ti sine Brute" |
|
REAGOVANJE NA TEKST RAJA VOJINOVIĆA
Bez bojazni da ćete mi zamjeriti, jer ste dio projekta koji ima za cilj da ubijedi građane Crne Gore da njena istorija počinje 21. maja 2006. godine, bez jeftine, populističke priče, bez patetike(oružje SNS-a), u nekoliko rečenica ću objasniti pogubnost politike tzv. Srpske liste za Crnogorce (teritorijalno), odnosno Srbe. >>ceo tekst |
|
|
|
Milan Radović: Kakav smo mi to narod, kad nas istorija ničemu nije naučila? |
|
Da mi je prije samo par godina neko rekao da ću sa mojim prijateljem i političkim saborcem Rajom Vojinovićem, jednim od najboljih živih guslara srpskih, raspravljati o srpskom pitanju u Crnoj Gori i imati različit stav, ne bih mu vjerovao. Sve do crnogorskog referenduma imali smo identičan politički stav po svakom pitanju, posebno nacionalnom, i pripadali istoj stranci. Da li je referendum, koji je nesporno datum kada su nam uzeli dušu, dovoljan istorijski preokret da promijenimo svoju nacionalnu politiku gradjenu vjekovima? >>ceo tekst |
|
|
|
Rajo Vojinović: Odgovori Milanu Radoviću |
|
Uz rizik da će mi zamjeriti moj dragi prijatelj i ljuti politički protivnik Milan Radović što se miješam u njegovu polemiku sa mojim političkim istomišljenikom Nebojšom Strugarom, iako sam se NSPM javio tekstom prije samo dva dana. ne mogu a da mome prijatelju ne odgovorim na neka od pitanja koja je postavio u tekstu «...A KARAVANI PROLAZE». A to radim zbog činjenice da su ta pitanja postavljena, ne samo gospodinu Strugaru, već i svim Srbima u Crnoj Gori. >>ceo tekst |
|
|
|
Milan Radović: ...A karavani prolaze |
|
Vekela Strugara o Narodnoj stranci ne donosi ništa novo. Ponavljanje bestidnih laži, inače skovanih u analitičkom odeljenju crnogorske Udbe, vraćanje u prošlost i pokušaj da se oživljavanjem davno zatravljanih izjava bivših članova Narodne stranke stane na put evropskoj i urbanoj priči srpskog naroda kroz politiku NS-a. Osjećaju ovi "zaštitnici srpskih interesa" da svaka moderna politika direktno ugrožava anahronu srpsku priču s početka devedesetih koju je desetine hiljada Srba glavom platilo. Što bi se drugo očekivalo od ove družine koja je politički proizvod dame sa cvetom u kosi, dame sa Interpolove potjernice? Zašto se, onda, neko čudi kako Đukanović opstaje na vlasti ako u Crnoj Gori uveliko stanuje politika Mire Marković? >>ceo tekst |
|
|
|
Rajo Vojinović: Biće Srba, biće... |
|
U crnogorskim režimskim krugovima nastupila je prava provala bijesa zbog toga što je Skupština Srbije donijela Zakon o državljanstvu koji svim Srbima bez prebivališta na teritoriji Srbije omogućava sticanje srpskog državljanstva. Srbija se optužuje za diskriminaciju na nacionalnoj osnovi i za miješanje u unutrašnje stvari sujednih država. Vazda agilni Miodrag Vuković je priprijetio žalbom Savjetu Evrope, na to vazda orna Sonja Biserko predložila da se ta žalba proslijedi i Evropskoj Uniji, a vojska režimskih plaćenika u udarnim informativnim emisijama ocjenjuje da donošenjem ovog zakona Srbija šalje nimalo prijateljsku poruku Crnoj Gori. >>ceo tekst |
|
|
|
Branimir Marković: Ničija zemlja |
|
Institucija dvojnog državljanstva je u praksi proveren način rešavanja konflikta najčešće nastalih nakon promena granica, kada znatniji delovi nekog naroda ostaju da žive van matične države. Da ne spominjemo brojne primere u svetu, u „našem“ regionu sporazumi o dvojnom državljanstvu postoje gotovo između svih novonastalih država dojučerašnjih protivnica u ratovima i omogućavaju ljudima državljanstvo i države u kojoj su rođeni (a u kojoj su uglavnom ugroženi ili su iz nje makar privremeno bili proterani) i države svog naroda. >>ceo tekst |
|
|
|
Nebojša Strugar: Narodna stranka - udarna pesnica DPS-a |
|
Crna Gora je danas otvoreno antisrpska i antipravoslavna država, koja je postala nezavisna na pokradenom referendumu prošle godine u maju. Čelnici režima javno nazivaju ''neprijateljima Crne Gore'' sve koji nijesu glasali za njihov projekat samostalne Crne Gore, neprijateljski nastrojene prema Srbiji i svemu srpskom i pravoslavnom, a sluganske i poltronske prema Hrvatskoj i njenom režimu, kao i prema režimima u Tirani, Prištini i Sarajevu. Stipe Mesić je počasni građanin Podgorice, a Agim Čeku je uvaženi gost. Vladika Filaret je progonjen, samo zato što je vladika Srpske pravoslavne crkve, a ona je u Crnoj Gori razapeta na krstu. >>ceo tekst |
|
|
|
Čedomir Antić:
Od dukljanina dukljaninu
(NIN) |
|
Popović spominje član 16 važećeg crnogorskog Zakona o državljanstvu,
kojim je predviđeno automatsko brisanje iz crnogorskog državljanstva
svih onih koji dobiju neko drugo državljanstvo. Siguran sam da u
Crnoj Gori postoje hrabriji političari, spremni da se suprotstave
nepravdi koju ovaj zakon nameće. Ipak, Popoviću je verovatno poznato
da je članom 10 važećeg crnogorskog ustava predviđeno da „niko ne
može biti lišen crnogorskog državljanstva...” G. Popović ne spominje
da je član 16 zato neustavan, kao ni sramotu da je Narodna stranka
bila u vlasti kada je takav zakon izglasan!
>>ceo tekst
|
|
|
|
Podrška kampanji "Član 23a" za izmenu zakona o državljanstvu Republike Srbije |
|
Mi potpisnici ovog pisma
tražimo od narodnih predstavnika u Skupštini Republike Srbije da
što pre pristupe izmeni Zakona o državljanstvu republike Srbije.
Tražimo usvajanje novog člana 23a kojim se pripadnicima srpskog
naroda iz bivših jugoslovenskih republike priznaje pravo na
državljanstvo republike Srbije. Predlažemo sledeći član:
Pripadnik srpskog naroda
iz neke od bivših republika SFRJ ima pravo da bude primljen u
državljanstvo Republike Srbije, bez otpusta iz državljanstva države
u kojoj ima prebivalište, ako je navršio 18 godina, nije mu oduzeta
poslovna sposobnost i ako podnese pismenu izjavu da se smatra
pripadnikom srpskog naroda i da i Republiku Srbiju smatra svojom
državom.
Tražimo i da se upravne
takse za dobijanje državljanstva ili maksimalno umanje ili ukinu.
>>ceo tekst
|
|
|
|
Predrag Popović:
Irci i Crnogorci (NIN) |
|
Budući da navodite primjer katoličkih Iraca koji su „decenijama
odbijali da uđu u Parlament, zato što nisu želeli da polože zakletvu
kraljevima Engleske”, dobro bi bilo da svojim štićenicima iz SNS-a,
preporučite da uzmu državljanstvo Srbije, umjesto što oni to
drugima, uprkos posledicama koje su im poznate, preporučuju. Ali,
vaši štićenici ne traže državljanstvo Srbije, jer znaju da bi u
slučaju dobijanja, na osnovu člana 16 važećeg crnogorskog Zakona o
državljanstvu, bili automatski brisani iz spiska državljana Crne
Gore. Oni bi time izašli iz Parlamenta, jer kao stranci ne mogu biti
poslanici, a to bi za njih bio najveći gubitak.
>>ceo tekst
|
|
|
|
Čedomir Antić: Od Interpolovog dukljanina (NIN) |
|
G. Popović je uveren da bi crnogorski zakon o državljanstvu trebalo da usmerava politiku Srbije!? Katolički Irci su decenijama odbijali da uđu u Parlament zato što nisu želeli da polože zakletvu kraljevima Engleske. Hajde da vidimo neki takav gest junaštva i u Crnoj Gori. Naša prva velika pobeda, posle mnogih decenija, dogodiće se kada trećina Crne Gore bude spremna da radi nacionalnog ponosa podnese sve posledice nepristajanja na loše crnogorske zakone. Svaka velika politika počiva na ličnim hrabrim postupcima. >>ceo tekst |
|
|
|
Predrag Popović: I Srbija ima svoje dukljane (NIN) |
|
Ako je, po g. Antiću, nepotrebno donositi „nekakve međudržavne sporazume”, zašto državljanstvo Srbije nisu zatražili, a dobili bi ga, lideri Srpske narodne stranke Andrija Mandić, Goran Danilović, Novica Stanić i drugi? Dobro znaju da bi time, po automatizmu, ostali i bez državljanstva, i bez poslaničkih mandata i bez prava glasa.
Kulminacija Antićevog paradoksa je teza „da je odsustvo brige Srbije prema Srbima u Crnoj Gori dovelo do toga da u njoj stasaju najekstremniji srpski nacionalisti, koji su u značajnoj meri usmerili politiku Srbije tokom devedesetih godina”. Čedomir Antić je, nažalost, postao glasnogovornik političke grupacije na čijem čelu se nalazila „gospođa sa Interpolove potjernice”. >>ceo tekst |
|
|
|
Miša Đurković:
Što ćemo sa državljanstvom? |
|
Mnogo dosledniji je bio Miodrag Vuković. On je
najpre ustvrdio da Crna Gora uopšte ne može da dozvoli dvojna
državljanstva. Kada ga je novinar beogradske Pravde upitao šta je
onda sa Hrvatima iz RCG koji svi imaju i hrvatsko državljanstvo i
hrvatski pasoš, Vuković je pošteno odgovorio da će i njima kao i
svim građanima RCG koji uzmu državljanstvo neke druge države,
crnogorsko državljanstvo biti oduzeto! Ovo je potpuno suprotno
praksi svake civilizovane države gde se čak izričito u ustavima kaže
da niko ne sme da bude lišen državljanstva i da je pravo na
državljanstvo jedno od osnovnih ljudskih prava. Ono što je iz čitavog događaja proizašlo kao
neosporno jeste da će RCG morati da donese strategiju: ili će pored
Hrvata mogućnost dvojnog državljanstva da dobiju Srbi, Bošnjaci,
možda i Albanci ako zatraže, ili će režim stvarno morati da oduzima
državljanstvo svima i da na taj način možda potencijalno i pedest
posto svojih građana izbriše iz statusa državljana?!
>>ceo tekst |
|
Ranije objavljeni tekstovi |
|
Marinko M. Vučinić: Nismo krečili u crno (14.08.07)
Čedomir Antić: Crnojugosrbija (NIN, 10.08.07)
Ivo Visković: Džaba ste krečili (NIN, 10.08.07)
Velibor Džomić: Ambasada nije mitropolija (NIN, 10.08.07)
Miša Đurković: Ko predstavlja Srbiju (NIN, 03.08.07)
Predrag Popović: Prevođenje u manjinu (NIN, 03.08.07)
Marinko M. Vučinić: Dva pristupa srpskoj diplomatiji (31.07.07)
Ivo Visković: Niko ne vodi “pokajničku i poniznu politiku” (NIN, 28.07.07)
Miša Đurković: Kakav ambasador za Crnu Goru? (NIN, 28.07.07)
Nikola Ivanović: “Rupa u glavi” ili “prelomi u mozgu” (25.07.07)
Veseljko Koprivica: Sporazum o dvojnom državljanstvu - pogled iz Podgorice (Danas, 21.07.07)
Ratko Femić: Sporazum o dvojnom državljanstvu - egzistencijalno ili političko pitanje (Danas, 21.07.07)
Marinko M. Vučinić: Nagoveštaj nove politike Srbije prema Crnoj Gori (12.07.07)
Milan Radović: Rentakar političar (reagovanje na tekst Želidraga Nikčevića, 26.06.07)
Miša Đurković: Dvostruki standardi (Politika, 26.06.07)
Milorad Vučelić: Dukljanska muka sa Njegošem (Pravda, 19.06.07)
Želidrag Nikčević: Identitet kameleonske države (18.06.07) reakcija Miodraga Bulatovića na ovaj tekst pristigli komentari
Radoslav Ralević: Hvala akademicima (15.06.07)
Milan Radović: Jedan čovjek, dva naroda (06.06.07)
Milorad Vukašinović: Prebrojavanje srpsko-crnogorskog pazara (31.05.07)
Marinko M. Vučinić: Zašto Srbija ćuti (22.04.07)
Mihailo Medenica: Ne razumem maternji (Politika, 15.03.07)
Milivoje Irić: Podjele kao rješenje? (reakcija na tekst V. Dobrosavljevića) (12.02.07)
Nikola Simićević: Crna Gora i srpsko pitanje (09.02.07)
Vladimir Dobrosavljević: Crna Gora na novom početku (26.12.06)
Polemika o položaju i politici Srba u Crnoj Gori nakon referenduma
Predrag Popović: Enigma najbližih srodnika (Politika, 16.10.06)
Andrija Mandić: Nećemo manjinski status (Politika, 16.10.06) |
|
|
|
Povezane rubrike |
|
Politički život |
|
BiH - deset godina posle Dejtona |
|
Kosovo i Metohija |
|
Kuda ide Srbija? |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|