Home
Komentari
Debate
Hronika
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
Prikazi
Linkovi
   
 

KOMENTARI

Pisma uredništvu:

   

 

 

Pismo uredništvu Nove srpske političke misli

O čitalačkom strpljenju

U vašem časopisu za političku teoriju i društvena istraživanja, u rubrici Prikazi, imala sam nameru da pročitam prikaz knjige ”Neko je rekao feminizam? Kako je feminizam uticao na žene XXI veka” iz pera Slobodana Antonića.

Pročitala sam naslov prikaza i njegov prvi pasus. Potom sam ponovo pročitala prvi pasus i odustala od čitanja prikaza. Uvodni pasus me nije uspeo uvesti u prikaz.

Od naslova i prvog pasusa sam očekivala da usredsrede moju pažnju na ono što autor formom prikaza ima da kaže o knjizi koju predstvalja javnosti. Nasuprot tome, autorov prvi pasus me je dekoncentrisao pa sam odustala od čitanja prikaza.

Moja pažnja se rasipa i na pomisao da analizom narativa iz prvog pasusa autorovog prikaza objasnim zašto sam izgubila strpljenje da pročitam prikaz.

S poštovanjem, Sandra Šare, Beograd

Cenjena Gospodo Politicari i Analiticari,

znam da Vam necu reci nista novo, ali mislim da je poruka vazna pa Vas molim da dobro i posteno pogledate stvarne rezultate izbora.  Prema broju glasova koje su osvojile parlamentarne stranke, jedna od dve srpske politicke opcije je osvojila 48.13% glasova, dok je one druga osvojila 47.22%.  Potpuno je nebitno koja je koja opcija jer se uporiste Jedinstvene Srbije u birackom telu moze proceniti na oko 1.1%
glasova (tri dvadesetine od 7.57%) i smatrati statistickom greskom posto je neizvesno koju opciju podrzavaju Palmini glasaci.  Znaci, srpsko biracko telo je bukvalno raspoluceno jer je razlika u broju glasova manja od statisticke greske.

Takva polarizacija drustva je u najmanju ruku podjednako tezak i znacajan problem kao i ocuvanje teritorijalnog integriteta zemlje, Evro-atlantske integracije, i borba protiv korupcije.  Ovo kazem zato sto je tesko nazvati celovitom zemlju u kojoj polovina ljudi udara u klin, a druga polovina u plocu.  Pitam se sta je danas Srbija?  Da li postoji i jedan zajednicki sacinilac za sve nas?

Prepusticu Vama kojima je to profesija da diskutujete da li je i sta sudbonosno od tema koje su se nametale tokom predizborne kampanje. Moje misljenje o tome je nebitno.  Bitno je da napomenem da sam uveren da je problem podvojenosti drustva sudbonosni problem nase zemlje. Kakav bi to zivot u Srbiji bio ako bi se polovini naroda nametala politicka volja druge polovine?  Da li bismo se osecali slobodno?  Da
li bismo uzivali u blagostanju?  Da li je to demokratski princip? Cudi me da niko od Vas ne postavlja ova pitanja vec se prebrojavate i samoproglasavate se pobednicima.  (Cak i politicki analiticari sasvim blago govore o ovoj temi.)

Znam da zvuci nemoguce, ali vas molim da pronadjete kompromis za dobrobit Srbije.  Ako ovaj trenutak ne zahteva formiranje vlade nacionalnog jedinstva onda to ne zahteva ni jedan drugi.  Cak i ako jedan blok formira vladu na racun drugog, ta vlada bi morala da trazi kompromis sa onima koji nisu u vladi.  Jedino tako imamo sanse da ozdravimo nase drustvo i izadjemo iz ove strasne situacije, a bilo ko od vas da zaista pobedi na nekim narednim izborima.  Mislim da nas je iskustvo naucilo da stalna konfrontacija izmedju polova drustva samo produbljuje jaz izmedju njih i ucvrscuje ih.  Ako se nista sustinski ne promeni u ovoj zemlji, izbori se mogu ponavljati do u nedogled i odnos snaga ce uvek biti 50:50.  Zato apelujem na sve Vas, a narocito na buduce vlastodrsce da se pozabavite ovim zaista sudbonosnim
problemom.

Dejan Raca, Novi Sad

Postovana Redakcijo,

Hvala vam na linku i dobro organizovanom sajtu sa raznovrsnim clancima. Prijatno je iznenadjenje da objavljujete i komentare citalaca. Podstaknut sam da vam se obratim sa dosta zacudjujucim trendom u Srpskom novinarstvu. U proteklih par godina vasi novinari pisu redovno za Politiku, Glavni urednik Politike je objavljivan na vasem sajtu, Gospodin Zarkovic i tako sve u krug.

Tesko mi je i da pomislim da uglednik ili urednik Times magazina pise za Washington Post ili New York Times o evropljanima tek sve najbolje. Sta je pozadina i ko izvlaci korist iz istog tesko je zakljuciti. Cak i u "gadnija" vremena Novosti su drzale do sebe nemajuci nista sa Politikom i obratno, danas je to kao dobar dan. Takodje je zacudjujuca vasa pasiva u ne preuzimanju vece uloge u informisanju, zalosna medijska slika u ovim nadasve kobnim vremenskim i istoriskim momentima je najgora od svega.

Vi imate odlicne kolumniste i umesto sto pumpate Politikine tiraze bilo bi jako pozeljno da se usmerite na stil informisanja koji vas cini razlicitim bez pomoci direktnim konkurentima. Ako je pozadina finansiska podloga, licno smatram da vi ustvari vise gubite nego sto dobijate sa ovakvim vidom saradnje.Toplo bi preporucio, smatrao bih kao dalje osvezenje vaseg lista, da prelistate ugovor sa Politikom i trazite modifikaciju istog sa izmenom da je Politika duzna da vam dostavi sve komentare pristigle na clanke vasih autora. Na taj nacin prvo videli bi da imate mnogo vise komentara nego sto se objavljuje i drugo videli bi ustvari realan odnos komentatora po temama koje obradjujete. Postojeci sistem je manipulativne vrste i podjednako kao i B92 ili ostalih inostranih agencija, psiholoski negativno deluje na prosecnog Srpskog citaoca.

Idealno bi bilo kada bi definitivno raskinuli praksu bildovanja Politike i usmerili se na razvoj svog lista ali predpostavljam da najbolje znate da li je to finansiski izvodljivo.

Najlepsi pozdrav uz veliki blagoslov za objektivno informisanje nase sludjene javnosti.

Citalac, postivalac, komentator i vagabund

Alexander X

TRI PITANJA
KOSTUNICI: Zasto nas vodi putem kojim smo vec isli sa Milosevicem?
NIKOLICU: Sta mu je sve u predizbornoj Srbiji bilo smesno posto se
stalno smesio, a sada bas sve crno da hoce smrknuto bas sve da rasturi?
TADICU: Zasto nije nasao dovoljno pristojnosti da dodje na skup Kosovo
je Srbija kada je obecao da ce biti predsednik cele Srbije?
Mirjana Marinkovic, Novi Sad

Ovo pisem jer nemogu da iskazem svoje misljenje po pitanju post sps-ovske vladavine demokrata. Ceo svoj zivot sam vodio bitku protiv sps-a, i mislio da ce taj sistem da se promeni, bio stalno na mitinzima protiv milosevica i imao nadu da ce sistem promeniti. Ovi su sad ubili nadu u meni i to je ono najgore sto je moglo da se desi. Iako ima boljitka daleko je jos promena sistema. Izgleda da ni milosevic nije bio toliko lud kad ga napravio tako da se svima na vlasti svidja. To je navodno demokratski da se ljudi u javnim preduzecima primaju po partijskoj osnovi, pa recimo vi odete da potrazite posao u srbijasume, a oni vam kazu da je to pripalo toj i toj stranci, idite u drugu drzavnu ustanovu gde je vasa partija dobila pravo za postavljanje ljudi. Sta ce mo sa tim sto covek ne mora biti clan nijedne partije. Namerno kazem partije jer je ovo visepartijski sistem a ne visestranacki. Nadam se da ce neko bar procitati ono sto pisem i zato to Vama saljem ovaj tekst koji nista drugo neznaci, samo Vas molim da ako je nesto uvredljivo i protiv zakonito u tekstu ne objavljujte, jer je ovo samo iskaz besa za sve sto sam komentarisao na sajtu B92 i slicnim a sto oni nece da objave sadrzaj komentara koji su recimo izrazito blagi i predstavljaju samo drugacije misljenje od LDP-a i DS-a , pa cim pomenem njih u vidu bilo kakvog neslaganja ili nedaj boze kosova to se nesme objaviti, ali zato kako je kosovo dato - pa to je ekstra i ima pod obavezno najvise preporuka. Ipak najvise slobodne pameti sam video na ovom sajtu, i iz tog razloga Vam ga saljem.Jos da kazem da posle 5. oktobra nisam izlazio na izbore jer nisam imao za koga(zasta) da glasam. Mozda je ovo total beznacajno ali samo da imate uvid i u druga misljenja koja postoje u ovoj nasoj Srbiji, za koju se nadam da cu u njoj odgajati svoju decu. savic@medianis.net

(06.02.08)

DEMOKRATIJA I “DEMOKRATIJA”

Gledam ovih dana Zapadne “demokratske” medije kako izveštavaju sa izbora u Srbiji po sistemu - “demokrata” i “nacionalista”. Evo, već skoro 20 godina slušaju Srbi priče o demokratiji i glasaju. A i izveštili su se u tome, već 3-4 sata posle izbora zna se ko je pobedio, i sve je regularno, čak i bez dežurnih drugova za posmatranje iz SAD i Britanije.

“Demokrata” i “nacionalista”, kako je život samo jednostavan kada se posmatra “demokratski”.

No, 20 godina posle, možda bi mogli malo da porazmislimo i o demokratiji. Ili možda nije politički podobno, zbog “demokratije”?! A i verbalni delikt je opet u igri. Tako nas uče Zapadne “demokrate” od kojih naivno očekujemo da nas nauče demokratiji. Ali, ipak da probamo.

Sve je to lepo, dvojica se kandiduju, a jedan pobedi. Međutim, kako se utiče na birače, to je druga stvar. Ko se kandiduje i ko može da se kandiduje, to je treća stvar. Kako se prave pogodbe između kandidata i ko će koga da podrži, to je četvrta stvar. Kome se sviđa koji kandidat i zašto i da li bi neko drugi bio bolji, a iz nekih razloga ne može da se kandiduje, to je peta stvar. U kakvom su srodstvu demokratija i “ljudska prava” to je šesta stvar. Da li je demokratija vladavina većine ili teror manjine nad većinom pod parolom zaštite “ljudskih prava”, to je sedma stvar… I ovako bi mogli u nedogled. I to samo da nabrajamo, da ne razgovaramo o svakoj pojedinačnoj temi.

Demokratiju možemo da shvatimo kao nešto praktično, kao, na primer, proceduru kojom se upravlja nekim sistemom. U tom slučaju znaćemo da procedura nije savršena, da se uvek nešto novo može naučiti ili primeniti, da zavisi i od ljudskog faktora koji po definiciji nije savršen pa, prema tome, sve slabosti koje su karakteristične za ljude mogu da se projektuju i predstavljaju slabost sistema. Ako tako posmatramo sistem onda možemo o njemu da razgovaramo, možemo da iznosimo njegove slabosti i nedostatke, možemo da znamo granice u kojima može da deluje i van kojih granica neki drugi sistem preuzima ulogu. A ako sve to možemo, onda možemo i da ga menjamo, poboljšavamo ili možda kvarimo, pa iz toga opet nešto učimo.

Međutim, danas se na Zapadu demokratija predstavlja kao religija, dogma, apsolutna istina, apsoluto dobro …, a u stvari se manifestuje kao totalitarna ideologija i zato je ja često poredim sa komunizmom. Na Zapadu se ljudi dele na “demokrate” i “nedemokrate” i onda se “nedemokrate” svim silama upiru da dokažu da su “demokrate” jer biti “demokrata” je nešto što je po definiciji dobro. “Nedemokrate” se dalje kvalifikuju, već prema potrebi, kao “nacionalisti”, “ekstremisti”, “fundamentalisti”, “tvrda struja”… i na kraju dobijemo onako maloumne izveštaje kakvi su oni što dolaze sa srpskih izbora.

No, kao i svaka totalitarna ideologija, tako i ova pre svega služi za održavanje na vlasti jedne finansijsko-političke elite. Ako posmatramo ono što se dešava danas vidimo da zapravo državama ne vladaju državnici nego velike svetske firme. Šta je osnovni cilj? Šta se krije iza svih tih priča o “demokratiji” i “ljudskim pravima”? Nastojanje velikih svetskih firmi da se dočepaju novih tržišta, novih sirovina i jeftine radne snage. Zar je ikada bilo drugačije? Pre izmišljanja demokratije?

Danas u Evropi, praktično, nema ni jednog jedinog državnika, osim možda Putina. Ja ne mislim da je on van uticaja krupnog kapitala ali je jedini koji je nešto vidljivo uradio i za zemlju.

Politika i političari danas su postali roba i prodaju se kao i sve drugo. I to nije samo tako u Srbiji. Naprotiv. Kandidati se nude na bilbordima i u žutoj štampi kao traktorske gume ili pasta za zube. Ako je sve tržište i sve na prodaju zašto ne bi bili i političari?! A ako su oni samo na tržištu kao i sve ostalo onda i oni mogu da se reklamiraju kao i sve ostalo, a to podrazumeva i obećavanje neostvarivog i dokazivanje nedokazivog. Pa ako se izbori ne mogu namestiti, mogu se kupiti, zar ne?

Jedina mera uspešnosti biznisa je profit. Ali da li profit ili politički uspeh koji se ponovo može sagledati kroz neki profit može biti jedina mera uspešnosti i politike? Da li izbor politike i političara utiče samo na profit ili utiče i na neke druge stvari koje se ne mogu iskazati kroz profit? Čak ni kroz novac uopšte. Postoje li u životu stvari koje su izvan profita i novca, koje se ne mogu kupiti i koje se ne mogu staviti u okvir “demokratije” i tržišta? Ako postoje i ako politika utiče na njih, mogu li se onda politika i političari tretirati isključivo kao roba na tržištu? A danas se baš tako tretiraju, i to najviše kod onih koji svima drže tirade o demokratiji.

Nekada nam se ne sviđa “kvalitet” ljudi koji se kandiduju, jedne iste priče, često površne i netačne, prazna obećanja … Pitam se, da li je igde drugačije? Kakva je razlika, u tom smislu, između srpskih i američkih izbora, na primer?

U Americi postoji jedan predsednički kandidat koji mirno pogleda naciji u oči i kaže joj da opasnost od terorizma postoji zato što je Amerika okupator i nasilnik i da bi se i oni isto tako branili kada bi im strane trupe došle na američku teritoriju. I kada on to kaže piblika u studiju mu zviždi. I kada će on da dobije izbore? Nikad! A šta je netačno u onome što je rekao?!

Demokratija podrazumeva da svi mogu da učestvuju i kao birači i kao glasači. Takmičenje u kojem svi mogu da učestvuju nije elitno takmičenje. U elitnom takmičenju učestvuje samo elita. Tvrdnja da činjenica da je takmičenje slobodno znači da će da pobedi najbolji u praksi se pokazala netačnom. Ako ni zbog čega drugog, a onda zato što, u većini slučajeva, najbolji neće da učestvuju. Demokratija ne može da da kvalitet veći od kvaliteta mase koja u toj igri učestvuje. A kvalitet mase je, manje-više, prosek kvaliteta pojedinaca koji čine tu masu. U tom smislu, demokratija, na neki način, i jeste vlast proseka, a ne izuzetnih. Uostalom, princip demokratije i nalaže da je svako zamenljiv. Svako se bira i kontroliše i onda se ponovo bira i menja ako ne valja. Međutim, život nas uči da postoje ljudi koji nisu zamenljivi. Takvi ljudi nikada ne postaju to što jesu u okvirima demokratije. Na primer, možemo li da “zamenimo” generala Mišića? Možemo li da kažemo, nema veze, da nije bio Mišić neko drugi bi komadovao u Kolubarskoj bitci? Demokratija kaže da možemo. Jer po demokratiji, demokratski izabran ministar odbrane ima pravo, poštujući demokratski izabran zakon, da smeni neposlušnog generala i zameni ga drugim. Ali, da li je Aleksandar Karađorđević mogao da smeni Mišića u tom maniru one sudbonosne noći kada je ovaj otvoreno odbio da izvrši naređenje Vrhovne komande. Ili, možemo li da “zamenimo” Teslu, Njutna, Aleksandra Makedonskog, Svetog Savu …?

Šta hoću da kažem? Možemo li da zamislimo političara u Srbiji koji će da pogleda narodu u oči i kaže istinu. Da mu kaže da ima kriminal na vlasti i oko vlasti zato što je decenijama učio da krade, vara i švercuje i da su ti koje sada kritikuje samo njegov deo i legitiman predstavnik. Da mu kaže da se decenijama odricao onoga što jeste, da je pogazio sve svoje što je vredelo i usvojio sve tuđe što nema vrednosti. Da sada hoće da menja stvari učeći od onih koji su isti ili još gori. Da cela Srbija i “demokratija” na jugu po zamisli srpske vlasti znači rat za unuke. Da EU varijanta za ceo Balkan, otvorene granice i slobodan protok ljudi, robe, kapitala i Šiptara opet znači rat u perspektivi. Da “demokratsko” rešenje u Bosni, takvo kakvo je sada, znači rat i to je samo pitanje vremena. Da tragedije koje su nam se dešavale nisu posledica nedostatka “demokratije” nego nedostatka morala i znanja. Da samo društvo koje u svojoj osnovi ima moral i znanje može da uspostavi i razume demokratiju. Da društvo kojem su “demokratija” i tržište u samoj osnovi nije ništa drugo do potrošačka rulja koja priznaje samo jednu vrednost, a to je novac i koje neminovno ide u samouništenje. Dakle, da li bi takav političar mogao da dobije izbore u demokratskoj proceduri? Naravno da ne. Ali bi postao veliki i istorija bi ga upamtila kao dežavnika samo ako bi uprkos i mimo demokratije došao na vlast i uradio nešto za svoju zemlju.

Konačno, da li postoji ili može da postoji demokratija van nacionalnih okvira? Da li je demokratija apstraktna kategorija ili je neophodno konačno parče zemlje i konačan broj ljudi koji imaju osećaj da pripadaju toj zemlji i osećaj da pripadaju jedni drugima da bi se stekli potrebni, mada još ne dovoljni uslovi za demokratiju. Ili je demokratija i ekskluzivno pravo na tiradu o demokratiji privilegija onih koji ne priznaju nacionalne okvire zato što imaju istinitu ili umišljenu krizu identiteta, onih koji ne vole to što jesu i hteli bi da su nešto drugo? Ili onih koji i ne znaju šta su, a hteli bi da su nešto? Ili onih koji misle da su nešto, a ne znaju da su ništa?

Toliko toga ima. Bog je čoveku dao mogućnost da misli ali i pravo da sam odlučuje hoće li tu mogućnost da iskoristi ili ne. Možda ne bi bilo loše da Srbi malo porazmisle o tome šta je zaista demokratija i gde joj je mesto u društvu. Malo za promenu. U krajnjoj liniji, ako se umore od razmišljanja, uvek im ostaje varijanta da prosto slušaju predavanja belosvetskih besposličara ili ovih naših, sa krizom identiteta, umišljenom ili stvarnom.

Vladimir Čeleketić iz Valjeva,

privremeno u Zambiji

(06.02.08)

IZMEĐU EU I RUSIJE

Nedavno sam pročitao tekst koji kaže da od povlačenja Turske sa Balkana Zapad vodi politiku slabljenja i kontrole Srbije iz jednog vrlo praktičnog razloga. Po Zapadnoj logici, bez obzira kakvu politiku Srbija vodi, ona je uvek potencijalni saveznik Rusije. To je ono što Zapad vidi u Srbiji i mislim da sa pravom to vidi. I ja zaista mislim, Srbija je jedna i jedina mala zemlja u Evropi koja može da izgradi vrlo blisku saradnju sa Rusijom, a da pri tome ima potpunu podršku sopstvenog stanovništva za takvu politiku i da se ne oseća ugroženo zbog objektivne fizičke udaljenosti Rusije. Prema tome, oni će nas uvek tako gledati i “silovati” bez obzira kakvu mi politiku budemo vodili dok god se budemo nazivali Srbima i zemlju nazivali Srbijom. Ako je ovo tačno onda se postavlja pitanje može li Srbija da izvuče neke koristi iz toga?

Zanimljivo je kako neki misle da Srbiji treba EU, a EU-u ne treba Srbija. Pa ako im ne treba zašto se toliko trude da Srbija uđe u EU? Šta je sa ucenama zbog Karadžića i Mladića? To više nije uslov za potpisivanje. Sada je uslov Kosovo. Ako ne pristanemo na njihove uslove hoće li to biti kraj? Hoće li definitivno reći: “ne trebate nam!”. Pa ako je gore izneta tvrdnja tačna onda neće jer oni ne gledaju u nas nego kroz nas vide Rusiju, a od toga im se diže kosa na glavi. Ako Srbija danas zna zašto joj trebaju EU ili Rusija da li Srbija zna za šta ona treba Rusiji ili EU? Samo ako to bude znala znaće svoju pravu “cenu” na tržištu i znaće za koliko i kako može da se “proda”. Zar neko misli da velikim igračima sa Zapada treba Srbija da bi je naterali da gaji prave krastavce, a ne krive ili da bi srpskom seljaku zabranili da pravi domaću rakiju?! Ili zato što se sekiraju za “ljudska prava” mentalnih bolesnika i Cigana ispod Brankovog mosta?! Ne, to je posao one armije parazita koja skuplja mrvice sa stola velikih igrača i služi da za njih obavlja prljave poslove. Velikim igračima i Istoka i Zapada se sve može osporiti osim dve stvari: da imaju smisla za biznis i da bi ikada žrtvovali i jedan jedini svoj najsebičniji interes zarad “viših” ciljeva. I sada je samo pitanje: imamo li mi velike igrače? Znamo li mi snagu karata koje imamo u rukama? Možda ne znamo. Možda zato što ne gledamo dobro u karte. Možda zato što ne razumemo igru.

Setimo se samo 27. Marta 1941. Dok Englezi mirno zaključuju: “mi smo kupili puč” (što i jesu), Srbi stradaju u stotinama hiljada zarad svojih “prijatelja” – tih istih Engleza! Igra je uvek ista, od starog Egipta do “demokratije”. Mislim da je krajnje vreme da naučimo pravila i pogledamo u karte.

Vladimir Čeleketić iz Valjeva,

privremeno u Zambiji

(06.02.08)

Zasto bi Srbija ulazila u EU?

Voleo bih da mi neko objasni zasto je u Srbiji toliko popularna ideja o ulasku zemlje u Evropsku Uniju. Taman smo se otarasili svih mogucih “zajednickih drrzava” zasnovanih na losim kompromisima, konacno dobili zemlju za koju znamo kako se zove i koja vlast je za nju odgovorna i sad ponovo treba da ulazimo u zajednicu sa raznoraznim narodama i drzavama kao da za osamdeset godina druzenja sa balkanskom “bracom” nista nismo naucili.

Da, izgleda da nismo. Uvek se ponovo setim onog srpskog cinika koji je rekao: “nama se nesreca dzaba dogodila!” Evropska Unija je zasnovana, prakticno, na istim principima kao sto je to bila Jugoslavija. Gomila razlicitih naroda, razlicitih skoro u svakom pogledu, kojima pokusava da upravlja jedna otudjena birokratija koja legitimno ne pretstavlja nikoga. Desetine hiljada stranica maloumnih zakona, od propisa o “ljudskim pravima” koji su dovedeni do potpunog apsurda i od cije “proizvodnje i plasmana” zivi citava armija besposlicara i ljudi bez ikakvog moralnog i profesionalnog kredibiliteta, do onih o zakrivljenosti krastavaca i duzini tikvica koji vredjaju inteligenciju (onih koji je imaju). Dalje, bas kao i u Jugoslaviji, razvijen je citav sistem za zatiranje autenticnih evropskih naroda i njihovog kulturnog i istorijskog nasledja. U Jugoslaviji je bila izmisljena nacija “Jugosloven” i naravno, Srbi su bili prvi da se za nju prijave, dok su oni sa objektivnom krizom identiteta u medjuvremenu proizvedeni u “autenticne” nacije i na kraju dobili i svoje drzave. U Evropi je pojam “nacije” ili, sto bi rekli, “drzavotvornog naroda” poistovecen sa drzavljanstvom, pa tako danas mali Francuz (ili Nemac ili Englez …) uci u skoli da je sin africkog ili azijatskog imigranta isto tako Francuz (ili Nemac ili Englez…) kao i on, (pazite: ne drzavljanin Francuske ili Nemacke ili Britanije, nego Francuz ili Nemac ili Englez…). Na Britanskim medijima pokazuju danima slike Arapa ili Pakistanaca koji su digli autobuse u vazduh prosle godine u Londonu i ne mogu cudom da se nacude: “kako to Britanci postavljaju bombe po Londonu?!” (Objasnjenje za srpskog citaoca koji hoce da udje u EU: cinjenica da su imali britansko drzavljanstvo dovoljna je da ih nazivaju “Britancima” i svaki pravi Englez koji bi se pobunio i izjavio nesto sto je prosto cinjenica: “ja sam Englez, a on je Arapin” bio bi “rastrgnut” i proglasen za rasistu na njihovim “demokratskim” medijima). Ako to nije ispiranje mozga onda ja ne znam sta jeste.

Ja razumem zasto prosecan Srbin hoce da Srbija udje u EU: on smatra da ce mu to podici zivotni standard. To je mozda tacno, ali onda ponovo zemlju uvlacimo u “zajednicu” iz koje ce nam, mozda, ponovo trebati osamdeset godina da se iscupamo, sa ko zna kakvim posledicama i sa ko zna kojekakvim svetom koji ce u medjuvremenu da dodje u Srbiju. Sem toga, ja ne vidim zasto bi ulazak u EU bio jedini nacin za oporavak ekonomije i podizanje standarda. Ako je zemlja politicki stabilna i ima zakone koji su pogodni za investitore, investicije ce doci. Pa cak i sada ih ima, i sa ovakvim zakonima i ovakvom vlascu. Uostalom, u Evropi i Americi je u toku proces rasturanja nacionalnih ekonomija i masovnog preseljenja privrede u Kinu i Indiju. Pa zasto nesto od tih investicija ne bi doslo u Srbiju? Zar neko zaista misli da Srbija treba da bude clan EU da bi investicije dosle? To naprosto nije tacno. Naprotiv, ako Srbija bude imala pogodne zakone za investitore, liberalnije i jednostavnije od Evropskih koji, uzgred budi receno, u nekim elementima, neodoljivo podsecaju na one nase komunisticke, Srbija nece imati problem sa stranim investicijama. Jedina zemlja u Evropi koja bi Srbiji trebala da bude uzor u ovom trenutku je Svajcarska i to po pitanju odrzavanje apsolutne politicke i vojne neutralnosti .

To je, po mom misljenju, jedini put koji Srbija treba da vidi ako temeljno prouci sopstvenu istoriju, narocito onu noviju. Naravno, tu postoji nekoliko problema. Prvo i najvaznije, Srbi nisu Svajcarci i nisu naucili da uce iz istorije, ali ni Svajcarci nisu vanzemaljci, valjda mozemo nesto da naucimo ako se malo potrudimo. Drugo, imperijalisticka logika mozgova u Briselu nas nece ostaviti tek tako na miru. Pa oni hoce da uvuku i Tursku u EU uprkos vrlo negativnom stavu sopstvenog stanovnistva po tom pitanju (to onako “demokratski”, jel tako?). Trece, ko vlada Srbijom? To oni koji tamo zive najbolje znaju. Na primer, nista pametnije nisu mogli da smisle nego da srpsku vojsku (koja je i dalje amaterska – naravno to im nije palo na pamet da promene!) uvuku u americko-muslimanske sukobe na deset hiljada kilometara od Srbije. I nikakve ozbiljne reakcije na to. A sta je alternativa toj vlasti? Sa jedne strane “demokratski drugovi” kojima je jedini cilj pretvaranje drzave u provinciju i nacije u puku potrosacku hordu bez ikakvog moralnog ili estetskog kriterijuma, a sa druge primitivan i vulgaran nacionalizam koji nema nikakve veze sa istorijskim i kulturnim nasledjem jednog autenticnog evropskog i hriscanskog naroda, i to zagovaran od onih koji su vise od deset godina zajedno sa komunistima radili na sistematskom unistavanju zemlje. Zar je moguce da je to jedino sto u ovom trenutku Srbija moze da ponudi posle svega sto se desilo?!

Ja znam koliko naivno moze da izgleda pokusaj ugledanja na Svajcarsku, ali ako vec stalno tvrde da treba na nekoga da se ugledamo, zasto bi se ugledali na Britaniju ili Francusku ili Nemacku, zasto ne na Svajcarsku? Nije ona tako daleko, nije to tako nestvarno, manje od sat i po leta iz Beograda, mnogo blize od Avganistana. Evo, na primer, sada je citav cirkus oko toga hoce li Kosovo da bude u Srbiji ili ne. Ako udjemo u EU onda je granica potpuno otvorena i svako moze da dodje, zaposli se, radi i zivi u Srbiji, jel tako? I Finac i Spanac i Englez i Siptar i crnac iz Francuske i Turcin iz Nemacke … I jos cemo nasu decu da ucimo da su svi oni Srbi kao sto smo mi Srbi, jel tako? Pa zasto je onda bitno da li je neko parce zemlje u Srbiji, pa makar se ono zvalo i Kosovo, i zasto je uopste bitno da se zemlja zove Srbija!?

Vladimir Celeketic

privremeno u Zambiji

 

Postovana gospodo,
Vas list vraca veru da nije svaka glava na prodaju u nasoj Srbijici.Vi ste daleko iznad NIN-a po analiticnosti, temeljnosti i intelektualnom postenju,
koji uzgred budi rečeno prestaje da biva ono sto je bio-velikih pera nema, pa misevi kolo vode. Jednostavno, Vasi tekstovi su prosvetiteljski!!!

Vi ste prvi koji su ovom nasem narodu sazeli istinu u nekoliklo teza:

-Zapad je doveo na vlast komuniste radi Zapadnih drzavnih/katoličkih razloga (ne bih da vredjam obicne ljude koji su im pristupili u ime ideala
slobode i socijalne pravde- oni su izigrani). Samo takva diktatorska vlast je mogla da sprovede sve sto im je nalozeno:

1.Pravljenje republika, pokrajina
2.Spreči utvrđivanje broja poginulih
3.Nametne sve  ustave vodeći postepeno do onog
zavrsnog iz 1974
4.Okrene protiv Rusije
5.Zastiti Hrvatsku od odmazde i kazne


- Zapad sada među njihovom decom trazi poslusnike, decom onih koji su sa "oslobodilačkim brigadama" nahrupile u Srbiju. Njima je Srbija ono stanova i kuća sto su podobijali/pootimali i bankarskih računa...(Nemanja kaze Rastku "da zemlja narod čini narodom"), oni Srbijom hodali nisu.
Hoću da kazem da u Srbiji moze svako da zivi, ali ne moze da upravlja ako ova zemlja nije prosla kroz njega...

Zato je pravo pitanje ko su ti ljudi u tih 33% ( DS+G17+LDP )?

Postovana gospodo, prvi put za svojih 47 godina sam osetio potrebu da nekome nesto napisem, kazem, podelim...oprostite mi na ovoj slobodi.

Srdačan pozdrav
Slobodan Jevtić
14253 Osečina


PS. Razmislite kako Vas list učiniti jos pristupačnijim sirem krugu čitalaca.

Postovani gospodine Vukadinovicu,

Procitao sam Vasu polemiku sa gospodinom “pomoravlje”, iznosenje Vasih argumenata i ponovne napade doticnog gospodina.

Iako ste sve razlozno naveli u svoja dva odgovora, ipak mislim da Vi u stvari “duvate uz vetar”. Medjutim ubedjen sam da ste Vi toga i svesni i da Vi u stvari i ne zelite da navedete doticnog gospodina da promeni “misljenje” (nemoguca misija) vec zelite da pokazete da takav sklop ljudi (kao i uostalom gospodja Pesic) pripada onom postotku ljudi, koji postoji svuda u svetu koji su uvek u pravu i koji sve najbolje znaju. Ako slucajno negde nisu u pravu, obavezno pogledati prethodnu recenicu.

Naime ja sam se uvek pitao ko su bili predratni komunisti. Kako su razmisljali, kakav su to fanatizam imali. Covek ipak treba samo malo da pogleda oko sebe, duboko razmisli, poveze cinjenice i zakljucci (pravi) doci ce sami po sebi. Cak su i pseudonimi slicni. Doduse malo modernizovani, pa od gvozdenog, mrkog, itd, sada imamo pomoravlje, beba, evropski, itd. Sta vise, tu su i parole slicne. Od “Proleteri svih zemalja ujedinite se” do “Uvescemo u Srbiju demokratiju, sa Srbima ili bez njih”

Ono zbog cega ja Vama pisem jeste objektivni nedostatak jedne bas takve analize kod savremenih “analiticara”. Ne mogu da razumem zasto niko nece da prizna da je svaki radilkalizam poguban, od onog ekstremo desnog do ekstremno levog, pa tako i ekstremno pravog, kako bih nazvao ovaj liberalni radikalizam. Da razmotirmo koja je to razlika izmedju Radikala i LDP-a, ekstremni, jesu. Ovi drugi cak sada i ekstremniji. Vulgarni jesu, ovi drugi sada i vulgarniji. Iskljucivi jesu. Ako je sve ovo tacno (a jeste) po kojim to kriterijumima je LDP demokratska i napredna, a radikali su nedemokratski i nazadni.

Naravno sada ce sigurno neko da me ocrni kako sam ja u stvari radikal jer napadam LDP.

Takodje me interesuje zasto se ozbiljno ne kaze da je to ipak koalicija a ne sam LDP. Ja licno smatram da ova koalicija nece dugo opstati. Koliko sam procitao, Canak najavljuje sopstvenu poslanicku grupu u skupstini. Nijedna koalicija nije dugo trajala na ovim prostorima, ne verujem da ce i ova biti izuzetak. Doduse LDP ovde ima najvise mogucnosti za napredak, jer je to ipak metastaza kancera Demokratske stranke, da se izrazim medicinskim recnikom.

Jedna ozbiljna analiza ovih stvari bi bila pozeljna, istine i objektivnosti radi. Ali izgleda da niko od “objektivnih analiticara” tako nesto ne sme da uradi.

Sa postovanjem

mr Milos Jovanovic

Postovana gospodo, Kako sam tek nedavno poceo da posecujem vas sajt i citam tekstove, postoji mogucnost da cu pokrenuti pitanje koje je mozda vec razmatrano, ali rizikovacu...

Pozabavio bih se rubrikom vaseg sajta pod nazivom 'Kulturna politika' od koje sam ocekivao drugaciji sadrzaj. Istina, na samom pocetku stranice redakcija opisuje sadrzaj koji se na stranici moze ocekivati, sturom ali preciznom recenicom: 'U rubrici Kulturna politika autori i saradnici NSPM promisljaju srpsku politicku kulturu i političke aspekte kulturnih fenomena.'

Bojim se da 'kulturna politika' jeste termin koji ipak podrazumeva drugaciju definiciju. Sadrzaju sajta, cini mi se, primereniji bi bio naziv Politicka kultura ili Kultura u politici, odnosno naziv koji bi preciznije ukazivao na sadrzaj opisan navedenom redakcijskom recenicom.

Medjutim, namera mi nije bila se ponudim za kuma rubrike vaseg sajta a jos manje da pokrecem polemiku u vezi sa definisanjem pojma 'kulturna politika', bilo sa redakcijom, bilo sa saradnicima i posetiocima vaseg sajta. Smatram, naime, da bi za Novu srpsku politicku misao bilo znacajno da se pozabavi ne samo kulturnim fenomenima i komentarima koji su u vezi sa dogadjajima iz kulturnog zivota vec i kulturom u Srbiji, znacajem kulturne politike za svaku drzavu te potpunim zanemarivanjem kulture u politickom zivotu nase drzave i naseg naroda (koji zivi i van granica ove drzave, naravno).

Brojna su pitanja koja bi bilo korisno pokrenuti: najpre, malo se govori o cinjenici da posle dvehiljadite godine nije donet niti jedan zakon iz oblasti kulture u Narodnoj skupstini! Sadasnji 'krovni' zakon o kulturi je najblaze receno zastareo i mogao bi se svesti na jednu jedinu recenicu: o pitanjima iz oblasti kulture odlucuje ministar! Na zalost, javno mnenje ne reaguje na ovu cinjenicu i ne postoji pritisak koji bi bio normalan i ocekivan imajuci u vidu stanje i polozaj kulture, kako stvaralastva, institucija kulture, kulturne bastine, tako i svih okolnosti u kojima se odvija kulturni zivot u Srbiji.

Sam izostanak reakcije javnog mnenja jeste svojevrstni fenomen koji bi, takodje, bilo interesantno istraziti (ukoliko se moze govoriti da javno mnenje ovde postoji, a smatram da ipak postoji bez obzira na to na kom se nivou nalazi u hijerarhiji oblika javnog mnenja odnosno njegovog pojavljivanja i manifestovanja). Naravno, ne bi bilo korisno da se donose zakoni samo zbog toga da bi se moglo kazati da se i u oblasti zakonodavstva u kulturi nesto radilo. Trebalo bi ukazati na potrebu strategijskog planiranja u kulturi i donosenja Strategije kulturnog razvoja Srbije (u mnogim oblastima su vec donete strategije razvoja ali kultura se cak i ne pominje) kao i strategija razvoja srpske kulture koja bi obuhvatala kulturu Srba koji ne zive u Srbiji. Interesantna je i cinjenica da se u tekucoj predizbornoj kampanji kultura ne pominje, a u onim retkim slucajevima gde se i pomene, bilo bi bolje da se cutalo! Osim svega, niti u samoj EU kultura ne zauzima visoko mesto i ne nalazi se na listi prioriteta za naredni period, o cemu govore sredstva u fondovima za kulturu kao sto govori i 'cutanje' u vezi sa kulturom, legislativom u kulturi i sl. U ovih nekoliko crtica samo sam dotakao neke teme za koje smatram da zasluzuju da se NSPM, sa saradnicima i komentatorima, pozabavi njima.

Mislim da bi NSPM mogla i da debatu o kulturnoj politici zapocne pozivom najznacajnijim strankama u Srbiji odnosno sa njihovim odborima za kulturu (tamo gde postoje) da predstave svoje stranacke programe za kulturu, zakonske predloge (ako postoje)... i sl. cime bi se otvorio prostor za upoznavanje i reagovanje javnosti, sto bi moglo za rezultat da ima barem kakav pomak sa mrtve tacke na kojoj se kultura nalazi. (Naravno, jedna sveobuhvatna analiza stanja u kulturi u poslednjih pet sest godina kazala bi da se za kulturu izdvajalo vise sredstava nego u prethodnoj deceniji, narocito kad je Grad Beograd u pitanju, ali sama veca kolicina novca koji se izdvaja za kulturu ne znaci i pomak u kulturi u strateskom smislu odnosno nisu stvoreni mehanizmi (niti je bilo i primisli o tome da bi trebalo stvoriti mehanizme) koji bi nezaustavljivo popravljali stanje u kulturi i koji bi bili liseni voluntarizma u vezi sa svim odlukama koje se odnose na kulturu, bez obzira da li taj voluntarizam kratkorocno bio koristan (i prosvecen) ili je sveden na puko partijasenje, stranacko ili strukovno (u zavisnosti od toga da li je 'donosilac odluka' vise odan stranci zahvaljujuci kojoj je postao 'donosilac odluka' ili struci iz koje potice.)

Na samom kraju, zeleo bih da pohvalim vas sajt. Glavna osobina preteznog broja tekstova koji se na sajtu nalaze jeste ozbiljnost i utemeljenost stavova koji se iznose, sto ukazuje na privrzenost principu koji se zove: 'odgovornost za izrecenu javnu rec', sto je prilicno retka pojava na nasoj medijskoj sceni. Istovremeno se neodustajno, koliko vidim, borite i za to da neodgovorne, neozbiljne i neutemeljene izjave i stavovi budu od strane javnosti osudjene i odbacene, te se, kao i moja malenkost, nadate da ce oni koji ih daju postepeno nestajati iz javnog zivota ili da ce bar poceti da snose posledice ili bar deo odgovornosti za svoju neodgovornost, sto je vec i kao pokusaj ravno podvigu, a sistematicno i istrano stremiti ka takvom idealu sasvim sigurno jeste vrednost koja je civilizacijska tekovina. S postovanjem

Aleksandar M. Popovic, Obrenovac

Postovani gosp.Vukadinovic,

Sajt NSPM smatram za najbolji od svih medija u Srbiji iz jednog jednostavnog razloga: otvoreni ste za SVA misljenja bez razlike. Osim izvanrednog sadrzaja vrednog paznje, jedini ne upraznjavate seckanje komentara citalaca kao sastavni deo uredjivacke politike. Nazalost, sajt je i dalje staromodan i ne omogucava lako i pravovremeno reagovanje na objavljene tekstove ali, to je vec druga prica. Cenzurisati komentare citalaca na sajtu, gde je prostor prakticno neogranicen i gde svako odgovara za svoje misljenje, je duboko pogresno i pripada jednom prevazidjenom dobu medjutim, za nase medije je normalna praksa, zaceta na B92 i prihvacena na svim ostalim sajtovima ulogom cuvenog moderatora, prvo sa makazama a sada i sa perom (nekima nije dovoljno sto objavljuju samo odabrane komentare, "politicki podobne", vec i izmisljaju i dopisuju). Sajt B92 objasnjava CENZURU sprecavanjem "govora mrznje", mada im ne pada na pamet da cenzurisu gospodju koja mrtva hladna, direktno u etar, izjavljuje "da bi volela da zna dali ce Ceda posle izbora praviti koaliciju sa "onim smrdljivim Kostunicom". Ali, da je samo B92, ni po jada, navikli smo; po njihovim objavljenim "komentarima" ionako na izborima pobedjuje LDP koalicija i jedino nikome nije jasan njihov strah od cenzusa. Pravi problem je u tome sto su i svi drugi prihvatili ulogu moderatora kao cenzora i igraju se makazama nemilice, bez pardona i osecaja za sustinu elektronskih medija - neogranicen prostor, brzina reakcije, dostupnost u svim krajevima sveta... Nedavno sam se i licno uverio da na elektronskom izdanju "Politike" takodje rade makaze, a kako Vi imate dobar obicaj da objavljujete pristigle komentare na vase tekstove objavljene na njihovom sajtu, zelim da Vas ovim putem obavestim da slika koja se stvara objavljivanjem "komentara citalaca" nije prava, vec skrojena po necijem nahodjenju. Nazalost, bio sam uporan i obratio sam se urednicima "Politike" i evo citiram deo odgovora gospodje Tatjane Petrovic, urednice "Politika OnLine": " Odmah da napomenem da ni gospodin Radivojsa niti bilo koji drugi urednik rubrike Politike NEMAJU VEZE sa pustanjem komentara na sajtu. Citanjem, pregledanjem i pustanjem komentara bave se iskljucivo novinari-moderatori koji rade u web-timu."

Jedino sto mogu reci: ZALOSNO, JADNO, PONIZAVAJUCE.

I da na kraju napomenem da se radi o komentarima na Vase tekstove "Mrznja nas je odrzala" i "Ziveti kao "sav normalan svet ", koji su, uslovno receno, bili "u Vasu korist" - hocu reci da pregled objavljenih komentara ne odaje pravu sliku odjeka medju citaocima.

Jos nesto: nisam se javio odmah jer sam tek sada, povodom nastupajucih praznika, razmenjujuci poruke sa prijateljima sirom sveta, saznao da nisam jedini kome u "Politika OnLine" nisu objavljeni komentari na Vase tekstove.

Sa postovanjem,

Mirko Kraguljac

Brazil

DRAGA GOSPODO !!!

  ZIVIM I RADIM U NEW-YORKU  I STALNO PRATIM ZBIVANJA U SVETU I KOD NAS, A POSEBNO PREGOVORE O BUDUCNOSTI KOSOVA. NE BIH SE PUNO MESAO U SPOSOBNOST PREGOVARACKOG TIMA NASE DELEGACIJE, ALI ZBOG NEKI PROPUSTI KOJE ONI CINE, PO MOJEM SKROMNOM ZAPAZANJU, MOGU VRLO LAKO DA NAS KOSTAJU KOSOVA (SA DVA MILIONA ALBANACA). A TOJE SLEDECE:

DOK ZAPADNA DEMOKRATIJA STALNO PONAVLJA ( NAMERNO) KAKO SMO MI KRIVI KAO NAROD I DA BI MORALI BITI KOLEKTIVNO KAZNJENI ZBOG DELA JEDNOG COVEKA I NJEGOVE KRATKOTRAJNE VLADAVINE U ODNOSU NA BROZOVU VLADAVINU, KOJA JE I GLAVNI UZROK SVEGA OVOGA DANAS, STO SE DESAVA - JER SEMENKE KOJE JE ON POSEJAO, DOSLOJE VREME DASE ZANJU - I NORMALNO, U TOJ BERICETNOJ ZETVI CE UCESTOVATI SAMO SIPTARI.

STA SAM UOPSTE HTEO  DA KAZEM JE SLEDECE. DA LI NEKO PAMETAN I UTICAJAN U NASEM PLITICKOM ZIVOTU IMA NACINA I VOLJE DA PREDOCI NASIM DIPLOMATAMA JEDAN VRLO VAZAN PO MENI PODATAK KOJI TRBA IZNETI PRED U.N, I STO JE MOGUCE NA VISEM SVETSKOM NIVOU, DA SU SRBI KAO NAROD PROTERIVANI SA KOSOVA SISTEMATSKI OD 45 GODINE DO DANASNJIH DANA, I DAJE BROZ ODMA POSLE ZAVRSETKA DRUGOG SVETSKOG RATA NE ZNAM DA LI JE TO BILO 45 ILI 46 GODINE DONEO ZAKON DA SVI IZBEGLI SRBI OD TERORA NE MOGU VISE DA SE VRATE NA KOSOVO, I DA NE POMINJEM TRAGICAN SLUCAJ MARTINOVICA I RAZBIJENU FLASU U NJEGOVOM TELU.

MOZDA JE I ZATO NEKO KRIV, A NASE DIPLOMATE MORAJU DA DOKAZU DA SU SRBI NAJMANJE ZA TO KRIVI, A ZAPADNA DEMOKRATIJA JE SVE TO ZNALA ALI NIJE SE NIKADA STAVILA U ODBRANU BILO KAKVIH PRAVA SRBA I NA KRAJU SMO NAGRADJENI BOMBARDOVANJEM, DA BI NAS KOLEKTIVNO POSLE TOGA OKRIVILI I OPRAVDALI NJIHOVE POSTUPKE.

TOLIKO OD JEDNOG ZAPAZANJA U DEMOKRATSKOJ ZEMLJI.

VOLEO BIH DA ZNAM LEPSE DA PISEM ALI IPAK MISLIM DA STE SVATILI STA SAM HTEO DA KAZEM.

                                                      MIHAILO PAVLOVIC

.S. NOVA SRPSKA POLITICKA MISAO ME ISPUNJAVA KADA VAS CITAM.

Postovano urednistvo, Kao prvo bih zeleo da naglasim sam veoma zadovoljan sa ponudom na Vasem sajtu.

Za razliku od drugih, na sajtu NSPM moze ce cuti (tacnije procitati) jedan umeren, analiticki prikaz drustvenog i politickog stanja u kojem se srpki narod trenutno nalazi.

Sto se samih tekstova tice, hteo sam da Vas pitam da li je moguce da ubuduce navodite potpunije bibliografske podatke clanaka ili knjiga koje obradjujete ili plasitare. Naprimer, kada preuzmete tekst iz NIN-a, radi ih procitao potpunije podatke, dakle broj, datum, strana/e na kojem je clanak izasao. Mislim da bi takvi (dodatni) bibliografski podaci Vas sajt, koji je zaista jedno sabirno mesto interesantih gledista i pogleda, upotpunili.

Srdacan pozdrav,

Predrag Vitkovic, Roterdam, Holandija.

dobar dan zelim za djordja vukadinovica

g-spon djordje, ajde napisi jednu analizu socijalisticke partije srbije, od postojanja do 2000 godine. ovo predlazem cerez podrske te partije vladi srbije, a ta se partija jos nije javno odrekla politike koju je vodila '90-tih, a i svog se predsednika slobodana milosevica velikog srpskog zlocinca. ispada ne daj boze,da i vladi ta politika i zlocini ne smetaju.to, sto on nije pravno osudjen, nista ne umanjuje njegove zlocine, koje je je pocinio. ni hitler, gering, gebels&co. nisu pravno osudjeni, ali ceo svet zna da su krivi za zlocine koje su pocinili.

eto prilike da se pokazes da si ti i tvoji saradnici zaiste politicki objektivni i da niste pod uticajem bilo koje partije u srbiji i van nje. a, bogami i tema je jos kako zdravo aktuelna,ili mislis da je jos uvek veci problem koji cine: kandicka, lukovic, biserko, a stete drzavi srbiji? znas, napisao bi' ja vrlo rado o sps-u, ali ti bi to mogao bolje uraditi od mene, a i ko bi objavio tako nesto sto bi ja napisao? ako si ti zdravo zauzet, pa ne mozes, ili ne daj boze da ne smes, ondak bi ja napisao, a, ti treba da obecas da ces objaviti. a, ako si i ti ubedjen da je podrska sps-a vladi uredu( mislim na moral vlade) svejedno sto se nije odrekla milosevica i zlocina( ne priznaju cak ni srebrenisu),ondak ce mi biti jasno ako i ne bude tako nesto napisano. a duznost ti je da pises, da pises istinu, tako ces postati nesto. vidis, ceo svet se divi pokojnom djindjicu! njega se politicki protivnici i mrtvog plase! zasto? pa bio je vrlo uman, jako visoko skolovan, nije se nikom ulagao, bio je i zgodan, za zenske vrlo privlacan ( kostunica je i dan danas ubijen cerez pameti i sarma djindjicevog), a, bio je bogami zdravo politicki vidovit i mnogo mnogo, hrabar. u suprotnom ce citavog zivota pisati i analizirati tekstove neke nove kandicke, lukica & co. i neces postati neko. pa i ako mi ne odgovoris necu se naljutiti, to je kod nad sasvim normalno, kad nemam odgovor ja ne odgovorim i bas me briga sta ce ko misliti o meni.

stojan matic-precanin

Postovani gospodine Vukadinovicu,

u junu o.g. do ruku mi je stigla vasa revija na temu o svetu posle 11. septembra. Reci cete kasno, ali ne vjerujem da to ima neku vaznost u temporalnom, koliko u semantickom smislu. Vjerujem da ste ucinili mnogo (uprkos niskom tirazu) da se srpskim ali i ostalim citaocima na tlu ex jug. predstavi jedan kolaz znacajnih tekstova o svijetu nakon 11. septembra.

Knjigu (smatram, dakle, da je rijec o knjizi) sam procitao detaljno, neke tekstove vise puta.

Zasto vam pisem? Ponajvise zbog teksta g-dina Ivana Jankovica.  Vasa redakcija je u taj izbor uvrstila teskotve koji ne moraju da se svidjaju svim citaocima odnosno svima koji, cini se, sudbonosni dogadjaj na manhatanu "tumace" ili tumace kako im/nam dozvoljava nas kulturni i civilizacijski prtljag.

Meni je izbor tog teksta zasmetao jer obiluje leskikom iz 19. vijeka, o divljacima, o nerazgranicenju izmedju uniformne i pluralne misli na Zapadu i u Evropi ponaosob. Osjecao sam se sramotno citajuci taj tekst. Nije mi jasno zasto ste ga uvrstili.

Da predstavite dio bijede srpske politicke misli? Koja ide iz krajnosti u krajnost, uvijek za ili protiv, bez nijansi) - koja, da budem iskren, dakle subjektivan - dio je bijede politicke misli od Ljubljane do Skoplja...

Ivan  Jankovic je mlad covjek, ali, cini se, nedovoljno da bi se korigovao, a dovoljno da bi vec bio star, tj, okostao u svom misljenju. On pise malim slovom imena  ljudi koji su dio savjesti Zapada, koji ne idu uz moc onih koji misle glavama projektila a ne svojim vlastitim (to ste nam, na srecu, predstavili u mislima/"mislima" onih koji misle da koristiti mozak isto je kao i mijenjati pijesak u korpici za macju nuzdu).

Meni je zao sto se redakcija nije ogradila od sadrzaja teksta koji je objavljen.

Jedan poljski profesor, prije nekoliko godina u Subotici drzao je predavanje o rasizmu kod Slavena. Bio sam iznenadjen argumentima, ali, nazalost, to su bili zaista argumenti.

Ivan Jankovic je pomogao toj tezi. Stvarnost je onakva kakva jeste a mladi covjek Jankovic je nazalost njen dio.

s postovanjem,

Bozidar Stanisic

p.s me zelim biti neskroman, alo vas zanima koja crtica o meni, potrazite www.google.it   i upisite podatke o meni. 

Komentar na esej Marka Milanovića od 20.05.2006.

Slažem se sa većinom njegovih argumenata koji se tiču srpske perspektive u Evropskoj Uniji. Slažem se da je naša situacija veoma teška. I po mom mišljenju ne bi trebali da računamo da ćemo u skorije vreme biti primljeni. Zato političari ne smeju narod da varaju da će se to desiti, jer će to voditi do rezignacije i možda čak do još veće radikalizacije naroda, jer se obećanja političara jednostavno neće ispuniti. Problem Mladića, posle toga možda i Karadžića, u skorije vreme se - kako izgleda - neće rešiti, a time i nastavak pregovora nije u izgledu.

Ali koje mogućnosti nam preostaju? Prva velika prednost je ta da mi nismo u obavezi da sprovodimo direktive Evropske Unije. Ja sam pre nekoliko meseci pisao naučni rad na mom fakultetu o zelenoj genetskoj tehnologiji i sprovodjenju evropskih direktiva u Nemačkoj. Ukratko da objasnim, Evropska Unija traži od svih članica da se omogući koegzistencija genetsko manipulisane poljoprivrede sa konvencionalnom poljoprivredom. Najveći problem je, da se semena tih manipulisanih biljaka šire, tako da mogu da zagadjuju sve konvencionalno posadjene biljke u blizini i onemogućavaju da se te biljke prodaju kao konvencionalne, nego moraju da budu označene kao genetski manipulisane, šta znači pad cene na tržištu. Srbija ima mogućnost da napravi oazu biološke poljoprivrede u sred Evrope, jer nismo u obavezi da omogućimo koegzistenciju. Prednost je uostalom u tome da jedan veliki broj stanovništva Evrope odbija genetski manipulisanu hranu (negde oko 60 %), čak su i spremni da daju više novca ako je iz ekološke prizvodnje.

Ove druge navedene prednosti, na primer otvaranje granice (možda ne bez pasoške kontrole, ali u smislu da se bitno olakša prelaz kroz ukidanje viza itd.), lakše kretanje roba, se mogu i bez članstva ostvariti. To zvuči možda na prvi pogled čudno, ali moramo samo da bacimo pogled na Norvešku i Švajcarsku, koje nisu clanice Evropske Unije, pa zašto ne bi i Srbija? Zašto da ne bude neka vrsta privilegovanog partnerstva (Privilegierte Partnerschaft) kao što se nudi Turskoj?

U svakom slučaju moramo da ostanemo realni i da iz trenutne situacije napravimo najbolje moguće.

S poštovanjem

stud. iur. Nenad Miljević

Stuttgart, Nemacka 

Iskreno se nadam da profesor Milenković nije svoju studiju zasnovao samo na posmatranju sajta o kojem je pisao u ovom delu. Ukoliko je tako (mada i ako nije) mislim da je profesor Milenković dao preveliku pažnju jednoj pojavi i svojim pisanjem uveo u ozbiljnu raspravu jednu, u principu, marginalnu grupu. Uostalom, kako je i sam autor lepo analitički izveo, od 160 registrovanih korisnika, deo njih je registrovan više puta a aktivnih članova je svega 26 od čega je osmoro moderatora. Brojke same govore o marginalnosti pojave. To postaje još jasnije kada se tome doda podatak da većina aktivnih članova internet foruma dolaze iz dela populacije sa viškom slobodnog vremena, koja u principu nema puno uticaja na dešavanja van virtuelnog sveta.

Najuticajniji i najznačajniji servis za proveru rejtinga i poseta web sajtovima www.alexa.com čak i ne prepoznaje sajt o kojem je profesor pisao. Prema tome, sve izgleda kao kad bi slon objašnjavao svom krdu ponašanje mrava u travi ispred njih.

Nisu oni toliko bitni da bi se iko ozbiljan bavio njima. Mnogo je važnije i mnogo više zabrinjavajuće to što se državni tužilac nije pozabavio tekstovima koji predstavljaju očigledno kršenje Ustava ove i bilo koje druge države. Server sajta i foruma koji uz njega ide nalazi se u Frankfurtu, ali ukoliko takav neki sajt poziva na kršenje Ustava, država ima mehanizme da spreči pojavljivanje takvog sajta na našim internet provajderima. Imamo lep primer za to u bliskoj prošlosti, kad je u vreme bombardovanja demokratska SAD zabranila i onemogućila distribuciju naših sajtova na teritoriji njihove države. Prema tome, to je legitiman akt jedne države koja pretenduje da bude demokratska.

Odgovorio bih i na tekst anonimne redakcije dotičnog sajta. Ne mislim da se zadržavam na retoričkim pitanjima o razlozima koji su ih naveli da dozvole pisanje takvih tekstova, koji uostalom krše i njihov Pravilnik. Verujem da je to njihov 'politički' stav, pa ne mogu da im zamerim na tome.

Ali bih se osvrnuo na nekoliko stvari koje se kose sa zdravim razumom. Pre svega, vrlo je uočljiv taj grupni potpis. Da je u pitanju redakcija nekog štampanog medija, rekao bih da neki urednik želi da se sakrije u grupi i time ojača svoj stav. Ali, ovde se ponovo dokazuje marginalnost i autora teksta a i foruma. Autori nemaju ime jer kad bi ga napisali, videlo bi se da su to klinci iz predgradja, niko zaista bitan. Grupa anonimusa se skupi na jednom mestu i tamo iznosi svoje stavove koje u realnom svetu ne bi imali kome da iznose, jer ih niko ne bi slušao, poznavajući njihov kredibilitet, odnosno, odsustvo istog.

Tekst prosto vrvi od nelogičnosti, zamene teza i VELIKIH reči. Skoro da izgleda kao pamflet.

Pre svega, 'autori' su se okomili na tekst profesora Milenkovića tvrdnjom da je on 'planski odabran' i da se 'odnosi na pitanje Vojvodine'. Pa ne odnosi se on na pitanje Vojvodine, nego na pitanje smislenosti postojanja jednog malog foruma sa tekstovima koji su otvoreno separatistički. Kao što se pisac teksta zaklanjao iza grupnog potpisa ('Uredništvo'), tako se ovde zaklanja iza lažne tvrdnje o nekakvom napadu na Vojvodinu, umesto da prizna da je to samo kritika sajta. I ostatak teksta ide u istom duhu revolucionarnog pamfleta, prepun velikih reči, na koje je besmisleno odgovarati. Takodje, proverio sam i tekstove moderatora na forumu koji su takodje puni pozivanja na nešto što ni oni sami ne znaju šta je.

Možda još samo nešto – niko ne može da vas ('Uredništvo') bolje proglasi za 'vojvodjanske autonomaške ekstremiste' nego što to vi možete sami, time što pišete i dozvoljavate pisanje takvih postova na vašem forumu. I postoji veliki i vrlo vidljivi nesklad izmedju vašeg zalaganja za 'pitomu Vojvodinu' i vašeg pisanja.

Stvarno se nadam da će ovo pročitati neko blizak tužiocu. Mada, možda bi im i to bila besplatna reklama, možda bi time samo dobili toliko željeni revolucionarni oreol. Kao što i svako osvrtanje na takvu marginalnu pojavu daje takvoj pojavi ničim zasluženu pažnju.

Prema tome, 'lajte kere Jakobsfelda', karavani će i dalje da prolaze.

Zoran Grbić

Postovano urednistvo,

Pre cetiri dana smo dobili odgovor Gospodina Pavla Milenkovica, u vezi teksta objavljenog u Vasem casopisu - u kojem se on JASNO DISTANCIRA od napisanog - upucujuci da ste Vi (namerno?) redukovali tekst - tendenciozno izmenili njegov naslov itd itd - cime je on doveden u situaciju da od Vas trazi izmenu - povratak u originalnu formu.
Koji je razlog Vaseg (ocigledno protivzakonitog) menjanja necijeg teksta - i sa kojim ciljem - ostaje nam da nagadjamo.
Medjutim, mi ipak zahtevamo - da objavite odgovor G. Pavla Milenkovica (asistenta na Filozofskom Fakultetu) - jer on doprinosi - kako lustraciji novinarskog pisanja - tako i kao argument u nasoj odbrani - buduci da smo OKLEVETANI; i to moramo reci - nepravedno.
Mislimo da ste svesni posledica povrede Zakona o Autorskim Pravima - ali i Klevete - i zbog toga INSISTIRAMO na objavljivanju odgovora G. Pavla Milenkovica u celosti.
S nadom da cete izaci u susret nasem zahtevu,

S postovanjem,

Urednistvo Vojvodina Caffe-a

Redakciji NSPM

Redakciji Sajta Vojvodina Cafe

Postovani,

Povodom objavljivanje elektronske verzije mog teksta Stavovi o statusu vojvodine na Internetu na sajtu NSPM , a objavljenog prethodno u stampanoj verziji u zborniku kolege prof. Milana Tripkovica, Multikulturna Vojvodina u evropskim integracijama , Novi Sad: Filozofski fakultet, 2006, smatram se obaveznim da vas upozorim na sledece:

1) nije bilo reci o tome da se preinacuje naslov teksta. "Vojvodjanski fasizam" i internet nije naslov teksta, vec Stavovi o statusu Vojvodine na Internetu . Naslov koji je prilepljen, bez moje saglasnosti, nikada ne bih stavio, iz vise razloga, no ne smatram se sada obaveznim da iznesem ni jedan od njih. Principijelni pak razlog, koji zabranjuje da se menja naslov tekstu koji je VEC OBJAVLJEN POD ODREDJENIM NASLOVOM, toliko je elementaran da mi je neverovatno da je to uopste ucinjeno. Ne zabranjujem time da se njegovim razumevanjem kaogod i njegovim nerazumevanjem asocira "vojvodjanski fasizam" ili sta god, ali insistiram da se ova formulacija izbrise iz naslova teksta, i da se vrati originalni naslov . Elektronska verzija teksta jednaka je njegovoj stampanoj verziji, pocev od naslova, ne samo zbog autorskih, vec i zbog bibliografskih razloga, i svaka promena u naslovu i/ili sadrzaju teksta kod njegovog prestampavanja u odnosu na prvu stampanu verziju teksta, a bez dopustenja autora, tretira se kao gruba povreda autorskih prava.

2) Urednicka odluka o tome da se tekst ne prenese u celosti, vec u delovima, NE PODRAZUMEVA DA JE U PITANJU SASVIM NOVI TEKST, koji bi time dobio novi naslov. Isto tako, napomena uz sporni naslov u vidu fusnote pod brojem 1 ne ispunjava obavezu prema autoru kao i prema samom tekstu da se njegov naslov NE MOZE MENJATI na svoju ruku. Sto se skracivanja tice, kao sto je dobro poznato, treba obeleziti mesta na kojima je skracivanje ucinjeno, crticama ------------- ili pak tackama unutar zagrade (...). Ocekujem da se na isti nacin tretira i moj tekst.

3) uz moje ime, u potpisu teksta, stoji napomena: "Autor je profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu". To nije tacno. Ovo treba ispraviti na sledeci nacin: umesto "profesor" treba da stoji "asistent".

4) ukoliko je Urednistvu NSPM i dalje stalo do "bombasticnog" naslova - iz, pretpostavljam - medijskih i kojihgod razloga, ka cemu licno nemam sklonosti, onda se stvar moze razresiti tako sto bi se tekst tretirao u okviru neke posebne teme, na primer:

VOJVODJANSKI "FASIZAM" I INTERNET

Pavle Milenkovic: Stavovi o statusu Vojvodine na Internetu,

ili pak na neki drugi nacin, to ostavljam vama.

5) poslednje, "ali time ne i najmanje vazno": pristigli komentar sa sajta Vojvodina cafe , koji je bio predmetom moje analize sadrzaja, naslovljen je:

Usled teksta profesora Pavla Milenkovića pod nazivom "Vojvodjanski fašizam". Niti sam, dakle, profesor, niti je tekst pod tim naslovom moj tekst. U vezi sa ovim, Redakcija odnosno Urednistvo NSPM obavezna je da objavi i svoje objasnjenje da NASLOV TEKSTU NIJE AUTORSKI VEC REDAKCIJSKI, BEZ SAGLASNOSTI AUTORA, a da je asocijacija "fasizam" krajnje redukovano, i pritom, TENDENCIOZNO razumevanje teksta koji NIJE PRENET U CELINI.

Upozoravam Redakciju NSPM da ove cinjenice i okolnosti shvatite ozbiljno, kako bismo izbegli suvisne neprijatnosti; te da, u skladu sa tim, unesete odgovarajuce ispravke, i dopune.

S postovanjem,

Pavle Milenkovic

Postovana gospodo,


Upravo sam procitao clanak Ludizam u Srbiji na Vasem sajtu, i to me izazvalo da posaljem jedan mali komentar na tekst. Povodom primene naprednih tehnologija, nastaje opste ushicenje, narocito u onom delu univerzitetski obrazovanih ljudi koji su diplomirali, na drustvenim naukama. Kako su to uglavnom i ljudi koji se bave javnim poslovima (politika, novinarstvo, sudstvo, skolstvo..), to je i njihov uticaj ogroman, a njihovo odusevljenje utice na njihove odluke. Nazalost ti ljudi u vecini slucajeva i ne shvataju znacaj tih tehnologija, gledajuci ih samo sa pozitivne strane, videci samo napredak, boljitak, modernizaciju i slicne bajkovite prizore.
Problem u razumevanju, je sto su ti ljudi nauceni i navikli da razmisljaju u APSOLUTNIM KATEGORIJAMA. Postoji dobro i lose, napredak i nazadovanje, konzervativno i oderno...
U stvarnom zivotu pa i u tehnici toga nema. Ne mozes da dobijes a da ne izgubis!!! Primenjujuci neku tehnologiju ili koristeci neki uredjaj nesto dobijas a nesto gubis. Stvar je procene koliko vredi to sto se dobija, a koliko to sto se gubi. Na zalost ovi ljudi nisu u stanju da shvate ozbiljne posledice koje mogu nastati, upotrebom neceg novog i modernog, sto dolazi iz razvijenog sveta.
Najbolji primer dobitka i gubitka su NUKLEARNE ELEKTRANE. Dobili smo energiju, a izgubili... uporedite samo Cernobil. DA LI SVE NUKLEARKE NA SVETU VREDE NESRECE I SMRTI TOLIKOG BROJA

LJUDI I NJIHOVIH POTOMAKA!!!

Ja razumem da se tehnika moze posmatrati kao carobnjastvo (magija). Zamislite samo, pre nekoliko vekova onoga koji bi pricao da moze videti ljude na daljinu, gleadjuci u staklenu kuglu, spalili bi na lomaci ili u najboljem slucaju proglasili ludim, a ljudi danas posredstvom televizije gledaju ljude koji su udaljeni hiljadama kilometara. Ili za rastojanja koja se sada avionom prelaze za nekoliko casova, pre samo 200 godina bili su potrebni meseci pa i godine. Pravo carobnjastvo!!!
Ali tehnika nije carobni stapic kojim se moze sve, i koji cini cuda.U slucaju elektronskih licnih karata, dobija se malo, napr. brza identifikacija neke bolesti ili alergije na lek u hitnim situacijama ali...gubi se veoma mnogo.
Primeri zloupotrebe elektronskih licnih karata, ne moraju biti drasticni i orvelovski. Mogu biti sitni i ipak opasni. Zamislite da neko greskom ili namerno, unese u vase podatke da bolujete od neke ozbiljnije bolesti. Pa umesto da kad krenete sa agencijom na letnji odmor, platite osiguranje 10 evra, vi platite 50, jer sluzbenik osiguranja ima podatak koji povlaci vecu cenu osiguranja. A o zaposlenjuu u nekoj boljoj firmi ili zivotnom osiguranju da ne govorimo.
Na zalost najglasniji zagovornici modernizacije, uopste ne shvataju sta je to. Vazno je da je moderno, ma sta to bilo. I treba ga primeniti po svaku cenu. E to po svaku cenu je ono najopasnije. Mnogo smo losih stvari kao narod i kao pojedinci doziveli kada su nas usrecivali po svaku cenu. Pustite nas malo da predahnemo.


Voleo bih kada biste objavili ovaj moj komentar.
S postovanjem

Dragan Vukojevic, dipl. ing. el.

Poštovani Urednici,
u Australiji redovno pratim nasu štampu preko Interneta, i u vašem
časopisu sam pročitao puno dobrih članaka i analiza vezanih za Srbiju.
Povodom najnovijih dogadjaja posle referenduma u Crnoj Gori i povećane
popularnosti ne-evropskih i radikalnih snaga u Srbiji, izneo bih jedno
svoje vidjenje.
  Ma koliko to na prvi pogled izgledalo čudno, u smislu političkih
težnji, Srbi imaju dosta sličnosti sa Turcima...
Nedavno sam čitao jedan članak koji navodi da u Turskoj čak dve trećine
stanovništva - preferira - autokratiju, dok nasuprot tome u Evropskoj
Uniji 85% stanovništva preferira demokratiju! Dobro je poznata ta
"autokratska" crta vrlo nacionalističkog dela srpskog drustva koga
masovno predstavlja Radikalna stranka. Poznata je činjenica da u Turskoj
Kurdi ne mogu ni da "sanjaju" autonomiju - to je ta autokratska crta
karaktera. Sličan stav prema autonomiji i decentralizaciji Srbije imaju
i Radikali.
  Jedna bitna razlika izmedju Srba i Turaka je da se posle raspada
Otomanske Imperije u Turskoj pojavio snažan čovek sa modernom vizijiom
koji je mogao da kaže dosta! Turskim retrogradnim snagama - dok se od
raspada bivše Jugoslavije do danas nije pojavio ni jedan čovek u Srbiji
dovoljno snažan ni sa dovoljno dalekovidom vizijiom da te retrogradne
autokratske sklonosti zauzda i energiju društva usmeri u pozitivnom
smeru. Upravo ta autokratska struja (koja je toliko masovna u Srbiji)
bila je i iskorišćena, od inače nemoralnog rukovodstava u Crnoj Gori, za
pridobijanje dovoljnog broja ljudi za izglasavanje nezavisnosti. Dakle
štete od tih retrogradnih autokratskuih snaga se uvećavaju kao snežna
lopta. Čini mi se da dokle god u Srbiji na scenu ne izadje čovek koji će
imati snage da prekine sa tim ostacima devetnaestog veka koji i danas
egzistiraju u srpskom društvu - Srbija ima male šanse da čvrsto zagrabi
u sretniju budućnost, i oslobodi se teških oblaka skore prošlosti - koji
su je i nezasluženo i zasluženo stavile u vrlo nepovoljan polozaj prema
ostatku Evrope. Jasna je cinjenica da Evropa ima svoju viziju koju
sledi, tu viziju neće moci da zustavi jedan mali narod ciji veliki deo
sledi nekakva davno prevazidjena ubedjenja, oni ce samo svojom brojnošću
upravo naneti štetu budućnosti upravo svog naroda - za čiji se interes,
navodno, bore.

Povodom reakcije postovanih urednika, vlasnika i ostalih koji su se osetili prozvani člankom o “Vojvađanskom fašizmu” i internetu, imam da primetim nekoliko stvari.

Interesantna je pojava jednog takvog sajta u ovo vreme, što nikako ne vuče na tezu o zabrani već pre svega miriše na onu narodnu poslovicu “ na siromaha i zec diže ....”

Pošto mi je lično zadovoljstvo, preokupacija i želja da budem obavešten o političkim strujama, burama i stvarima, ukucao sam čarobna slova i imao tu čast da budem posetilac dotičnog sajta.

Bez ikakvog komentara na temu i želju osnivača i urednika , kao i na kvalitet objavljenih tekstova, a sve u duhu , civilizacijskog prava na sopstveno mišljenje , i pravo na udruživanje radi dostizanja zajedničkog cilja, ja sam ostavio par svojih razmišljanja, kontraargumenata i čvrstih dokaza tamo iskazanim stavovima.

Cilj mi je bio pre svega, suočavanje argumenata i kontraargumenata, prezentacija istorijskih činjenica kao i prezentovanje sopstvenih zaključaka na bazi tako predstavljenih činjenica.

Ne treba da podvlačim da mi moje obrazovanje, kao i moje vaspitanje ne dozvoljava da druge vređam, pogotovo što toga drugog ( li druge ) lično ne poznajem.

Iako sam instiktivno naslućivao takav razvoj događaja, nadao sam se da njihovo pravo da objave svoje stavove (koje ne sporim) automatski znači i moje pravo da se sa takvim stavovoma ne saglasim i da imam pravo da to svoje stanovište obrazložim u odgovarajućem delu koji su oni nazvali “komentar čitalaca”.

To se naravno nije desilo, naime od 20-ak mojih komentara, nijedan nije objavljen. Neki drugi komentari, kudikamo vulgarniji, šovinistički nastrojeni i partijski ispravni dobijaju maksimalan prostor.

Ovakva pojava, naravno, nije usamljena u protektoratu Srbija.

Mi posedujemo i medij sa nacionalnom frekvencijom (naravno radi se o B92) koji takvu politiku odavno praktikuje. I u ovom mediju i na ovom internet sajtu, postoje svevideći “moderatori” koji brinu o čistoti, kulturi i ispravnosti mišljenja.

Rekoh da sam tako nešto intuitivno naslućivao, ali čovek nikada ne može da se navikne na nepravdu.

Naravno o tim “mediijma” takav njihov stav i moderatorska politika najbolje govore.

S poštovanjem

mr . Miloš Jovanović dipl . Inž

 

Postovani gospodine Vukadinovicu,

moram priznati da me je pomalo zateklo Vase pismo u inboxu. Zelim zapravo da
Vam kazem da ste me prijatno iznenadili, kako samim pismom tako i tonom
kojim ono odise.

Mada i dalje zadrzavam misljenje da pitanje oko priznavanja rezulatata je
moralo imati drugaciju konotaciju, recimo: Mislite li da Crna Gora treba da
bude samostalna? ili cak: Osecate li mucninu od rezulatata referenduma?

Moja definicija i upraznjavanje ponosa ne dozvoljava mi da ne priznajem
tudje misljenje ili objavljene rezultate. Ja ih konstatujem, imam svoj stav
o genezi celokupne situacije koja je uzrokovala to nesrecno izjasnjavanje
ali nije na meni da negiram ocigledno iskazanu zelju nekoga da ne bude vise
u istoj drzavi sa sopstvenim narodom.
Zato je i mene bolno iznenadio rezultat Vase ankete, jer on govori, uz svo
uvazavanje mogucnosti da sam pogresno zakljucio, da nadpolovicna vecina
Vasih citalaca - sajta posetilaca kakogod, ima tendenciju da se ne prizna
rezultat. Sta to govori o nasoj naravi, kulturi ophodjenja i cojstvu?
Zelim da verujem, da jesam, da budem: pripadnik naroda koji ne samo da je
najbrojniji nego je i definisan i vodjen najvisim etickim principima. Tako
sam vaspitavan, tako i danas svojim ponasanjem pokusavam da reprezentujem,
po meni pravu prirodu i sustinu jednog tesko oklevetanog i nepravedno
kaznjenog naroda.

Vama je sasvim jasno da ja nisam politicki promisljen, da shodno tome ne
znam cak ni Vase politicko opredeljenje i da u tom kontekstu rizikujem da
budem proglasen naivnim.

Izvinjavam se zbog pomalo afektivne opaske na "kvazi interaktivnost "vaseg
sajta. To je posledica lakseg oblika pokondirenosti nakon izvesnog vremena
provedenog u rasejanju.


Srdacno,

Branislav Bradic

_____________________________________________________________

Postovani gospodine Bradicu,

pre svega, hvala na intervenciji, kao i interesu koji posvecujete nasem elektronskom izdanju. Takodje, Vasa opaska povodom nasih anketa, tj. njihovih rezultata je vise-manje tacna, s tim da ne bih rekao da je tu u pitanju "kvazi interaktivni imidz" vec zaista jedna forma interaktivnosti i ipak neki - razume se, ne i reprezentativni - pokazatelj raspolozenja jednog dela javnosti, tj. posetilaca sajta.

Medjutim, ne bih mogao da se u potpunosti slozim sa Vasim komentarom naseg pitanja u vezi sa CG referendumom, tj. ne verujem da je postavljeno pitanje potpuno besmisleno. Njime se, naime, zelelo testirati raspolozenje posetilaca i citalaca naseg sajta po tom pitanju, a s obzirom na tada aktuelne primedbe, kako crnogorskih "unionista", tako i - bar dela - srpske vlade na tok referendumskog izjasnjavanja i, bar po njihovom misljenju, brojne nepravilnosti u tom procesu. Naravno, da nismo imali nikakvih iluzija da ce te - u nekim slucajevima, cini se, vrlo ozbiljne - primedbe biti uvazene i promeniti konacan ishod, odnosno zaustaviti ili odloziti crnogorsku nezavisnost, niti nam je to bio cilj, ali nam je bilo vrlo interesantno da preko odgovora na to pitanje registrujemo stavove i raspolozenje posetilaca sajta. (Uzgred budi receno, mislim da je, ma koliko "nereprezentativan", dobijeni i, moram priznati, za mene neocekivani ishod te ankete pokazao opravdanost postavljenog pitanja.)

Dakle, mi nismo trazili nikakvo "ponavljanje referenduma", niti "referendum o referendumu" kao sto to Vi sugerisete, vec samo jedno testiranje misljenja i raspolozenja nasih citalaca. Najzad, i takodje uzgred, imam utisak da iz Vaseg pisma i negodovanja na postavljeno pitanje u nasoj anketi provejava jedan takodje vrlo jasan i nedvosmisleno afirmativan stav o cg referendumu, kao i, verujem, preteran, neopravdan i pomalo simptomatican strah od problematizacije referendumskih rezultata. U tom pogledu, verujte, mozete biti sasvim spokojni. Naime, ako u buducnosti i bude te problematizacije i eventualnog osporavanja rezultata referenduma, to ce se desavati u samoj Crnoj Gori i na osnovu tamosnjih konkretnih uvida, podela i osecanja, a svakako ne zbog nase bezazlene ankete.

U nadi da cete i dalje pratiti nas rad i u ocekivanju nekih buducih - dobrodoslih - komentara i sugestija, sve najbolje,

Djordje Vukadinovic

_________________________________________________________

Rado posecujem vas sajt vec vise od godinu dana i naravno da imam odredjene reakcije koje nikada nisu bile takve da me nagnaju da vam se obratim. Ali sada moram. Nikada nisam previse paznje obracao na vase ankete, smatrao ih onako vise kvazi interaktivnim imidzom, vise me interesovalo koliko je ljudi ukupno glasalo, nego sam rezultat. Ali vasa poslednja anketa me zbilja zabrinula.

Odakle vam ideja da uopste koncipirate pitanje :"Da li Srbija treba da prizna...rezultat referenduma?"

I da naravno glatko dobijete skoro 50% odgovora NE?????

Sta se krije iza vaseg pitanja?

Kako to da su rezultati referenduma predmet novog preglasavanja? Da li je u pitanju stamparska greska? Sta se desava kada neko ne priznaje rezultate koji su postignuti? Ova anketa je mogla imati smisla u aprilu, martu ili sta ja znam kad, ali sada sasvim sigurno ne.

Branislav Bradic, M.D.

Poštovani,

Usled teksta profesora Pavla Milenkovića pod nazivom "Vojvodjanski fašizam" i Internet dotičnom šaljemo odgovor:

Kada se desi Zločin - jedan od prvih zadataka Istrage je da se utvrdi MOTIV.
Nije sporno naučno istraživanje - već MOTIV objavljivanja dela studije - planski odabran - koji se nedvosmisleno odnosi na pitanje Vojvodine.
U svetlu nedavnih dogadjaja - rezultata referenduma u Crnoj Gori - ali i skorašnjim rešenjem statusa Kosova - gotovo je logično bilo očekivati da će se gubitnička politika aktuelne Vlasti u Srbiji - usredsrediti na svoju sledeću ŽRTVU - u ovom slučaju - Vojvodinu.
Stoga tekst Pavla Milenkovića na sajtu NSPM NIJE slučajno objavljen - on je najava namera i poteza mračnih i retrogradnih snaga Srbije - u očajničkom pokušaju nadoknadjivanja izgubljenog, vaskrsavanju svojih poraženih ideja i politike.
Ciljevi ovog teksta su sledeći:
Prvo - da se SATANIZUJE vojvodjanski autonomaški pokret; okarakteriše kao secesionistički - ali i fašistički.
Da se pokaže - dokaže - vojvodjanski autonomaški ekstremizam - čime bi se opravdali - ISTINSKI - fašistički pokreti i organizacije u Srbiji ("Obraz", "Miletić", "Justin" itd); stavili u istu ravan - a time "natrljao nos" Pokrajinskoj Skupštini koja se zalaže za njihovu zabranu i ukidanje.
Da se objavljivanjem ovih površnih i malicioznih podataka - mobilišu "patriotske" snage u Srbiji - "radi odbrane"; razbijanja i uništavanja Autonomaštva - ukidanja i utapanja Vojvodine u Srbiju radi njene nemilosrdne eksploatacije.
Zaista PATETIČNI potezi očiglednih gubitnika - koji su izgubli svaki osećaj za meru i granicu.
Vojvodina Caffe JESTE vojvodjanski sajt - gde se piše protiv istinskog Fašizma - zločina, zločinaca i njihovog veličanja - etničkog čišćenja - progona manjina u Vojvodini; ali ne samo u Vojvodini - već i u drugim krajevima; sajt koji piše PROTIV narastajućeg antisemitizma u Srbiji - protiv kriminala i korupcije.
Vojvodina Caffe JESTE za uspostavljanje Vojvodine - kakva je uvek bila; pitoma - bogata - i EVROPSKA; ma koliko taj epitet smetao nekima - Vojvodina JESTE deo Evrope; bila i biće.
Vojvodina Caffe JESTE ekstremna; žestoki protivnik velikosrpske političke Desnice - ANTIFAŠISTIČKA. I time se ponosi.
Vojvodina Caffe jeste multikulturalna - njeni članovi su SVI Vojvodjani - bez obzira na naciju ili veru; i nije dozvoljeno nipodaštavanje - ni Vojvodine - ni Vojvodjana; ma koji oni bili.
Za Vašu informaciju - spremni smo da zatražimo nezavisnu analizu - i arbitražu u ovoj našoj korespodenciji; da prevedemo tekstove ovog sajta na neki od medjunarodnih jezika - pošaljemo relevantnim medjunarodnim organizacijama - ali i uz vaša pisanja - sa Vašeg sajta; da se utvrdi - čiji tekstovi i članci - zapravo - odižu fašizmom i netolerancijom; gde se pišu hvalospevi zločinima i zločincima - gde se opravdava neopravdivo.
Sa nadom da će se ovaj tekst objaviti u potpunosti, na čega imamo pravo  s obzirom da smo prozvani.

Uredništvo Vojvodina Caffea

objavljeno i na sajtu http://www.vojvodinacaffe.com

Uvažene koleginice i kolege,

Odskora s pažnjom isčitavam NSPM. Planiram uskoro ponuditi sopstveno štivo.
Do tada, nekoliko rečenica o tekstu "Govor mržnje" vs. Sloboda govora, autora Aleksandra Brkića.

Tekst je dobro koncipiran, ali bremenit maksimalističkim tezama. Aktuelne
kontroverze oko fenomena govora mržnje dovoditi u vezu s Orvelovim "zločinom
mišljenja" je deplasirano, posebno u kontekstu nužnih distinkcija između sintagmi
"sloboda mišljenja" i "sloboda govora". Prvi institut je apsolutan, a drugi s razlogom ograničen.

Ne treba podsjećati kolegu Brkića šta je Evropa iskusila tokom Drugog svjetskog rata,
što opravdava ograničenja slobode govora, odnosno štampe. Da ne spominjem sramnu ulogu medija
u ratovima '91. - '95. na ovim nasim ojađenim prostorima...

Vazda na umu treba imati drevnu izreku - moje je pravo protegnuti ruke, ali ako
pri tom dohvatim nečiji nos, ugrožavam njegovo ljudsko pravo. Slična analogija se
može primijeniti i na crti "slobode mišljenja" i "slobode govora".

Srdačan pozdrav,

Dusan Babić, istraživač i analitičar medija,
Sarajevo 17.04.06

Postovana Redakcijo, S obzirom da zivim daleko od rodnog kraja, u Australiji, cesto zelim da procitam i informisem se sta se radi u Otadzbini. Nego cini mi se, u danasnjoj Srbiji, kao i u prethodnoj, vecina medija i novina sluzi za propagandu i nametanje jednostranih ideja i politike. Sada samo sa drugim predznakom. Kada bi se zamenile reci demokratski i demokratija sa socijalisticki i socijalizam mozda bi se moglo naci dosta slicnih ili istih clanaka iz prethodnog perioda. Ali Vas list je prava oaza na informativnoj sceni Srbije. Sa zadovoljstvom citam tekstove gospode Djordja Vukadinovica, Slobodana Antonica, Dragana Milosavljevica i mnogih drugih. Hvala Vam na probudjenoj nadi da u Srbiji ima ljudi koji misle i pisu svojom glavom.

Srdacan pozdrav iz Perta,

Vojimir Raovic 13.04.06.

Dvadeset i četvrtog u septembru

U drugoj rečenici teksta " Izvinite što ste nas bombardovali " g. Đorđa Vukadinovića ("Politika" od 29. marta 2006. i sajt NSPM) stoji: " Zapravo, moglo bi se reći da je upravo tog 24. septembra 1999. (podvukao A. L.) udaren temelj dubinskog nesporazuma između srpskog društva i srpske postpetooktobarske društvene elite, i da se od tada ovaj nesporazum obnavlja i produbljuje sa svakom neadekvatno obeleženom godišnjicom." Pažljivom (i pomalo zlobnom!) čitaocu neće promaći da je kod datuma 24. septembar 1999. pogrešan mesec ili godina: bombardovani smo (počev od) 24. marta 1999. a Izbori (s velikim "i") behu 24. septembra 2000.

Zagonetka i nije neka: gore citirani naslov teksta (samo)objašnjava da g. Vukadinović piše o NATO bombardovanju, plus u trećem pasusu spominje "sećanja na 24. mart" – pogrešan je, dakle, mesec a ne godina! Možda bi frojdisti imali nekakav drugi zaključak, ali meni se čini da je dobro ako uvaženi Đ. V. misli da je 24. marta 1999. "udaren temelj dubinskog nesporazuma između srpskog društva i srpske postpetooktobarske društvene elite"; naime, ne bi nikako bilo dobro da misli da se to desilo 24. septembra 2000. a da to ne sme javno da kaže/napiše.

Aleksandar Lazić 01.04.06.

Gospodine Lazicu, mnogo hvala na reagovanju i ispravci. Ne verujem da je u pitanju neki "frojdizam", ali sa tim omaskama se nikad ne zna. Ipak, rekao bih da je u pitanju banalniji i prozaicniji razlog. Naime, brzina u kombinaciji sa postpetooktobarskom praksom cestog pominjanja istorijskih datuma. Tako da moja omaska zapravo indirektno potvrdjuje moju osnovnu tezu o simbolickom potiskivanju secanja na 24 mart, nakon dvehiljadite godine.

S postovanjem i zahvalnoscu, Djordje V.

Prvi put gledam vas časopis. Puno tema na jednom mjestu, ali ne vidim onu s
kojom bi se NSPM itekako trebala pozabaviti. Ne vidim sociološku analizu
fenomena koji je mladiće iz Srbije tjerao da onako zdušno hrle na front u
Bosni i Hercegovini i da učestvuju u zločinima poput onog u Srebrenici.
Odsustvom namjere da se suoče sa ovakvim temama srbijanski intelektualci
pokazuju da su moralno potpuno nedorasli situaciji i da nisu ni za korak
ispred rulje unutar srbijanskog naroda. Palamuditi o globalizaciji možete do
zore, ali ljudima koji su u ovom ratu izgubili i mnogo više od 17
prezimenjaka koliko sam ih izgubio u Srebrenici, nemate šta reći. Nova
srpska politička misao - nema tu ni novine ni misli. Posljedice vasih
politika i razmisljanja pogledajte na genocid.org. Da vam Bog oduzme svaku
ovosvjetsku moć i učini vas političkim invalidima. Amin

Ne prenosite, ili u što manjoj mjeri prenosite ono što govore anglosaksonski ljudi, dakle sve preko La Manša. Oni ne misle nama dobro, oni gledaju samo svoje dobro. Nismo mi došli među njih i zločinili. Jako je štetno prenositi bilo šta od njih, od bilo kog njihovog čovjeka, jer mjeru su davno prevršili i to mora stati! Okrenimo se sebi, a ne onima od kojih dobra nema, zašto bi zlo gledali i slušali? Gledajmo dobro i svoje mišljenje i posla.

Hvala.

Do not transmit anything from anybody across La Manche. Transmit minimaly. They are looking own good, not ours, so it is not good. It is too much enough! We did not came into them and doing unhonour. Do not look at evil, look at yourself and your own will and job.

Thank you

(nepotpisan mejl)

Postovana gospodo,

Na prvom mestu zelim da Vam izrazim moje najdublje postovanje i divljenje za Vas casopis koji predstavlja najveci intelektualni poduhvat u Srbiji poslednjih decenija. Redovno posecujem sajt NSPM i uzivam u tekstovima visokog kvaliteta koje objavljujete i narocito u demokratskoj sirini i otvorenosti koja srpskim medijima toliko nedostaje.

Moje najdublje postovanje gl.uredniku Dj. Vukadinovicu sa saradnicima i jedno veliko hvala.

Danas sam procitao tekstove gosp. Markovica "Srpske naucne ustanove u sluzbi deifikacije jugoslovenskog diktatora" i zelim da primetim, istine radi, sledece:

- Tito nije usamljen primer dobijanja pocasnih doktorata; svi svetski drzavnici su ih takodje rado imali u kolekciji, pa i iz demokratskih zapadnih sistema.

- Mnogobrojni svetski veliki pisci, slikari i naucnici nisu imali fakultetsko obrazovanje ali su na osnovu svojih dela bili primani u akademije sopstvenih i drugih drzava.

- U istoriji sveta su poznati mnogobrojni primeri genijalnih vojskovodja koji nisu imali nikakve vojne škole.

Nemam nista protiv pogleda g. Markovica, jednostavno mislim da je stvari isuvise pojednostavio i prikazao u jednom, vrlo iskljucivom, kontekstu dokazivanja necega sto se i nije moralo dokazivati - da je bravar rukovodio Jugoslavijom 35 godina. Da ga podsetim, Tito se ponosio time sto je bravar. Pogledajmo njegove rezultate i rezultate danasnjih mnogobrojnih sefova banana-drzavica nastalih razbijanjem SFRJ. Znam da je moderno kritikovati socijalizam, pogotovo u ovoj tranziciji ali se ne moze izostavljati i ono dobro sto Jugosloveni nose u kolektivnom secanju. Zato sam ovaj tekst doziveo kao plitak, cak kao obicno, prosto pljuvanje po jednom velikanu svetske istorije. Hvala na ustupljenom prostoru i jos jednom sve najbolje za uspeh NSPM.

Sa postovanjem,

Mirko Kraguljac Brazil

24. 02.06.

Postovana gospodo,

Rado pratim vasa izdanja na internetu. Sta vise priznajem da ste jedni od objektivnijih medija u ovoj mracnoj Srbiji. Ne kazem da sam uvek saglastan sa nekim vasim ocenama i komentarima ali ih cenim i kada nisu po mom ukusu. Jer su odmereni i pre svega pozitivno usmereni.

Moram da pohvalim i otvorenost i pravo na javno izlaganje tudjeg misljenja. Iako neke osobe ne “varim” saglastan sam da svako ima pravo na svoje misljenje.

Niko nema pravo na uterivanje svog misljenja. I niko nema pravo na apsulutnu istinu.

Malo je onih koji to mogu da shvate.

Pisem vam pre svega zato sto zelim da vam predlozim jedan clanak koji je napisao prof. Emil Vlajki, koga sam pronasao na internetu a nazalost nije medju vasim (linkovima, navodima, i sl citicama) a mislim da zasluzuje da bude. Razmislite da ga objavite.

U svakom sucaju zelim vam da vas ne pokvare i da vas ne iskvare. Nece vam biti lako. Vi ste samo ljuska u okeanu.

Sa postovanjem

Mr. Milos Jovanovic dipl ing.

09.02.2006.

Razni Vukani, razni Bukani, o Bože ko mu dade olovku da se oglašava

Da li je dovoljno da jedan Vukadinović stane pred mikrofon i počne da greje svoj mozak

A onda se to savremeno zove Nova srpska politička misao.

Odakle nam dolazi ta misao, naravno iz Vlade Republike Srbije a prema kome taj vrli mislilac

(što li se sada svi oni silni grčki genijalci prevrću ) pa čovek da bi bio aktuealan opalio pušku

Kremenjaču (barut mu se davno osušio, verovatno uzročno posledična veza od onog dole-a ono dole

Pitajte ga da i tamo ima političku misao)  prema Pokretu Snaga Srbije, pa se on kao neka ofšor

Agencija iz Nemanjine, pretvorio u statističara kome će da idu članovi POKRETA.

E MOJ GOSPODINE VUKADINOVIĆU , E MOJ BRANKOVIĆU,  

ŠAKA JADA

I MISLI DA JE VEĆ POČELA PARADA,

NIJE I NEĆE, A TI MENjAJ DžEMPER OKO VRATA MOŽDA TI SE I RAZMIŠLjANjE PROMENI.

KUMROVAC VIŠE NIJE CENTAR POLITIČKE MISLI, MOŽDA TI NIKO NIJE JAVIO, DA LI SI I TI NEOBAVEŠTEN

ISTO KAO I TVOJ NALOGODAVAC IZ VLADE

TI NAPADAŠ POKRET ZA SRBIJU,

EJ BRE, SRBIJU

ZNAŠ LI TI KOLIKO JE TO VELIKO

TO POKRET

TO SRBIJA

POZDRAV NOVOJ POLITIČKOJ MISLI

M.MIROSLAV

(31.01.2006.)

Dobro jutro, slucajno sam pronasao Vas sajt i zaista mi se dopada. Naravno, ne znaci, da je i dobar, zato sto se meni dopada, ali zaista ste dobri. Na kratko sam uspeo da procitam naslove tekstova koje ste objavili, super! Imate znanja i hrabrosti(sto je zdravo vazno), a bogami strpljivi ste i tolerantni. Citao sam primedbe na Vase tekstove i odjeke citalaca na iste. O temama ne treba voditi brigu, mnogo toga se desavalo (a malo toga promenulo) u zemlji Srbiji u zadnji 20 godina. Naravno, uspeh Vas zavisi najvise od vas samih, PONUDA I POTRAZNJA, kvalitet i objektivnost teksta. Zato treba voditi racuna i dobro prouciti tekst pre nego se odstampa. Naravno, Vi ste profi, mozete kako hocete, ja sam samo amater, ali sve jedno, voleo bih da pomognem!? Primer: procitao sam tekst Vaseg novinara Marinka M. Vucinica, koji je pisao o zlocinu koji se desio u Bratuncu i Srebrenici . Vrlo interesantno ! U tekstu je osudio oba zlocina. Izneo podatak da u Bratuncu (na godisnjici zlocina) nije bilo medjunarodne, bosnjacke i hrvatske delegacije, a, i saucesca. Ali ostavimo druge, njihovu kulturu, vaspitanje i objektivnost. Ja mislim da novinar Vukadinovic zna zasto nikog osim Nas nije bilo? A, mozda se i varam, puno se toga desavalo, a, i ne zivim u Srbiji, pa nisam "dovoljno informisam". Nit sam pravnik, nit politicar, obican gastarbajter, ali ja znam zasto niko nije sa "njihove" strane bio? Zato sto to nije bio gradjanski rat. Da se rat vodio i kod Nas u Srbiji, da se zlocin desio u Loznici ili Sapcu bile bi prisutne i "njihve" delegacije, ali zlocin se desio kod njih , nije kod Nas!? Ni jedan Musliman nit Hrvat nije presao Drinu i Srem pa palio i zario, pljackao,a usput i ubijao. Hiljade Nasih dobrovoljca, Regularne JNA , policijski, i drugi "patriotski odredi" (sa takvim zastrasujucim nazivima jedinica da ti se krv u zilama sledi), uz blagoslov SPC-kve i vecine gradjana Srbije, presli preko Drine i branili Nasu "nenaoruzanu" bracu, koji su istovremeno pretili da ce bombardovati pola Evrope, ako neko pomogne Bosnu i Hrvatsku. Sigurno da ne opravdam(nit mi pada na pamet ) zlocine u Bratuncu i na drugim mestima gde su Srbi stradali, strasno mi je tesko pao taj rat sa saznanjem da je moj narod u vecini podrzavao taj sramni(kao onaj sa Bugarima) i nepravedni rat. Dan-danas vecina mog naroda slavi "heroje" tog rat. Svet to vidi, nije slep i nepravedan. Naprotiv, hoce da nam pomogne da skinemo sa sebe taj sramni tovar, da se oslobodimo slepila, glupavog inata i stetnog "ponosa". Hoce da skinu kolektivnu odgovornost i da osude najodgovornije pojedince, MI ni to necemo! To nije ponos, to je prostakluk. I ja znam da je jos uvek tesko otvoriti oci Nasem narodu, reci im istinu i koji je to rizik. Treba im svakodnevno pricati istinu. Zato se divim hrabrosti pojedinih zena koje imaju hrabrosti da javno ukazuju na zlocine pocinjene nad drugim narodima u Nase ime. Koliko samo rizikuju za bezbednost svoju? Zasto to rade? zato sto "primaju "pare iz inostranstva? Sijo mi ga Djura? Znate, skoro sam procitao da je jedna zena ubila muza na spavanju, koji je godinama tukao i vredjao. Celo selo je stalo u odbrani te jadnice i sud ju je oslobodio. Cak je i svekrva bila na njenoj strani!!! mislim da se to desilio u Anadoliji-Turska. Naravno, ona je mogla da se razvede od njega, on to nije hteo, nije smala, on je bio jaci! Treba biti iskren i upitati se: Da li bi bilo Bratunca da nije bilo osvojeno preko 60% Bosne, da nije bombardovano Sarajevo, pljacke, ubistva, da ......? A to ceo Svet zna, zato nisu bili. A, najteze Nam pada sto su Nas Hrvati isterali iz Hrvatske. Kada su i oni dobili tenkove, avione, Mi rep medju noge i bezi! To boli uzasno, to se ne zaboravlja. Za cas nas je napustila "hrabrost", ko se seca jos: Kobri, Belih i Crnih Vukova, Srpskih Osvetnika, Skorpiona, kapetana Dragana & Co.? Gde su bili tada? Da li ce novi Visnjic opevati slavne pobede,heroje i traziti izdajice? Kako ide , izgleda da je vec poceo? Eto nase "hrabrosti" , zene nam otkrivaju zlocine i zlocince!? Docekala Srbija da joj zene budu najhrabriji ratnici! Dok god budemo cutali i lagali sopstveni narod (sto je strasan zlocin), na izborima birati politicare koji su unakazili sopstveni narod i iste velicati, sve dotle ce nas "mrzeti" Vatikan sa celim Zapadnim Svetom. Zato sam siguran da treba pisati istinu. Samo tako mozemo progledati i oziveti. A; mozda sam ja pod zapadnim uticajem i sve ovo sto sam napisao samo njihovo najace oruzje LAZ, PROPAGANDA. Zelim Vam iskreno sve najbolje

Matic Stojan-Precanin

23.01. 2006.

Postovana Redakcijo, slucajno sam nasao vase novine na intrnetu i skoro nisam procitao objektivnije clanke.Ja imam jedan predlog ako je moguce da bar neke clanke stampate na engleskom jeziku ako ne mozete cele novine.Mnogo pozdrava i cestki

12. 01.2006

Nikola

Odlican clanak! Steta samo sto je autor smatrao da je potrebno da bude makar malo politicki korektan sto dolazi do izrazaja u poslednjoj recenici. Nije mnogo verovatno da ce narod prestati da glasa za Seseljeve radikale ako nasi "Evropejci" oberucke prigrle turbofolk.

pozdrav

Dejan Mihailovic
Antverpen, Belgija
20.03.05

Postovani,

redovno posjecujem vas sajt i preporucujem ga svima
koji nisu culi za vas, a posebno redovnim posjetiocima
sajta B-92, koji me cesto "oduseve" svojim "znanjem" o
politickoj sceni u SCG.

U velikoj vecini tekstova na vasem sajtu mogu
procitati odlicne tekstove koji sadrze analizu
problema, kao i predloge kako treba ili kako je
trebalo rijesiti dati problem. Medjutim u tekstu
,Duznicko ropstvo' gospodina Branka Dragasa ne mogu da
uocim nista sem demagoske i populisticke price.
Postavlja se toliko pitanja, naglasava se problem
prezaduzenosti i nekompetentnosti ministara, prije
svega onih iz G17+, a uz to se ne nudi nikakvo
rjesenje problema. Da ne pominjem da g. Dragas koristi
politicki nekorektan recnik, vjerovatno zeleci da
nadomjesti nedostatak znanja o datim pitanjima.
Upotrba brojeva, i to samo onih koji odgovaraju
njegovoj prici ne sugerise citaocu da je autor clanka
strucnjak u datoj oblasti. Naprotiv g. Dragas nije
ponudio ni jednu alternativu koja bi bila bolja od
postojece ekonomske politike. On, takodje, ne
prepoznaje uticaj MMF na monetarnu politiku drzave
koja se ne nalazi bas u najboljoj situaciji.

Na kraju da kazem da razumijem zasto prenosite
tekstove raznih Beba,Ceda, i ostalih, ali mi nije
jasno kako ovakvi tekstovi nalaze mjesto na stranici
Nove srprske politicke misli?

Predlozio bih, takodje, da NSPM pise vise o stanju u
Crnoj Gori koje je katastrofalno, jer se i tamo krse
osnovna ljudska prava Srba, koji nemaju pravo na
zaposlenje, bavljenje biznisom i upraznjavanje svoje
kulture, a uz to su izlozeni pravoj medijskoj harangi
Djukanovicevog rezima.


Pozdrav iz Filadelfije,
Radoslav Ralevic
19.03.05

Postovani,

Redovni sam posetilac sajta NSPM - hvala Bogu da postojite!

U vezi sa clankom o tehno/turbo-folku, predlozio bih da u sekciju Kulturne politike dodate i clanak Zorana Cirjakovica "Turbofolk kao brend" koji je izasao u Ninu 21. 10 2004, br. 2808. Clanak jeste malo stariji, ali je tema svakako aktuelna i mislim da je g. Cirjakovic to veoma dobro pripremio, stavljajuci taj poplarni muzicki zanr sirom Balnaka na pravo mesto.

Sradacan pozdrav iz Bostona,
Zoran Radisic s porodicom.

22.02.05

 

Nije reč o reakciji na sam komentar g. Miše Đurkovića već na određenje u poslednjem redu teksta gde stoji "Autor je saradnik Instituta za evropske studije": ovo reagovanje (i čitanje ispod napisanog) ima smisla jedino ako je autor teksta ISTI ONAJ Miša Đurković koji se u poslednje vreme u medijima predstavlja (i) kao "savetnik u kabinetu premijera za politička pitanja" (videti npr. "Vikend Danas" od 29. januara 2005). Svakako da nije bitno da li se autor tako deklarisao ili je "oprema redakcijska" - reč je da Uredništvo nije trebalo (smelo?) da ostavi samo ovu odrednicu g. Đurkovića, posebno jer je tema komentara "dvodelna sapunica koju smo imali prilike da gledamo na televiziji B-92" i koja se dobrim delom odnosila i na osobu koju g. Đurković (makar jedan od njih :-) savetuje. Dakle - ili je trebalo ostaviti bez naučne odrednice (što bi bilo sasvim pristojno jer su ime i prezime g. Miše Đurkovića već postali "brend") ili dodati i "političku funkciju". Pretpostavljam da se svi sećamo (to jest da nam je još muka od) medijskog predstavljanja g. Zorana Lutovca kao "političkog analitičara/saradnika Instituta društvenih nauka" - dok se on "šetao" od funkcije savetnika (bivšeg) premijera do predsednika Komisije DS za Ustav! (O tom i takvom predstavljanju Z. Lutovca, uostalom, postoji i pismo objavljeno upravo na sajtu NSPM.) Naravno da ovo reagovanje nije usmereno da se g. g. Đurkoviću i Lutovcu "oduzme pravo glasa" već je samo reč da se moraju razdvojiti pozicije "nezavisnih" komentatora i onih koji su, na bilo koji način, povezani sa pojedinim ljudima/opcijama.

 

ps. Verujem da ova reakcija ima smisla čak i ako ste g. Lutovca ranije predstavljali samo kao saradnika IDN!

Aleksandar Lazić

Odgovor:

Dragi gospodine Lazicu, hvala Vam na reakciji. Vasi argumenti zvuce uverljivo. Svakako se secamo nacina na koji je predstavljan Zoran Lutovac, ali se takodje s Vama slazemo da nijedna funkcija, sama po sebi, ne treba da bude razlog da se neko ustrucava da ima svoje misljenje i da ga u javnosti iznosi, i da to ni u kom smislu unapred ne diskvalifikuje njegove stavove. Misa Djurkovic je tek nedavno postao savetnik - upravo negde u vreme kada smo primili njegov tekst, i to donekle objasnjava zasto je potpisan "na stari nacin". Ubuduce ce, naravno, biti potpisan ili samo svojim imenom (koje je, kako ste i sami primetili, prepoznatljivo - kao, uostalom, i u slucaju kolege Lutovca), ili pak uz navodjenje svih trenutnih funkcija.

Urednistvo NSPM

Vlada Milinković

SAMO VAS POSMATRAM - mogao bih reći - u dobronamernoj šali, naravno! Potpuno razumem i pozdravljam reakciju g. Aleksandra Lazića. Stoga, pozdravljam i stav uredništva kojim se pomenuta reakcija ispravno tumači!

***

24. sept. 2004.

Poštovani gospodine Vukadinoviću,

Nedeljnik “Vreme” objavio je 9. septembra 2004. godine tekst Miloša Vasića “Saradnici, advokati i stari drugari”. Napisao sam i prosledio “Vremenu” svoju kritiku tog teksta, ali i kritiku pristupu problemu. Radakcija moje reagovanje nije objavila. Smatram da polemike i reagovanja mogu samo da potpomognu razvoju demokratije kod nas i zbog toga Vam prosleđujem tekst u nadi da ćete ga objaviti u nekoj primerenoj formi. Znajući da je čitav problem delikatan i da objavljivanje mog teksta zlonamerni mogu da protumače kao napad na “Vreme” od strane NSPM, prosleđujem Vam ga uveren da je NSPM okvir u kome mogu različita mišljenja i pogledi da se “čuju” i sučele.



23. januar 2004.

Prosto je neverovatno kakav se tekst pojavio na Vašem sajtu. Mislim na tekst Prolegomena za svaku buducu Demokratsku stranku autora
Ivana Jankovica i Darka Velimirovica.

Pomenuti tekst je toliko ispod nivoa svih ostalih tekstova u Vašem casopisu kao i ispod nivoa tekstova koje ste dosad objavljivali na sajtu (bilo s kojih ideoliških pozicija oni dolazili) da, prosto, izražavam bojazan da se ovakve stvari ne ponavljaju. Tim pre, što mislim da se ovo ne bi desilo, da jedan od autora pomenutog teksta nije i jedan od urednika NSPM. Ovo bi mogao biti primer svojevrsnog konflikta interesa, nešto kao kad Zoran Lutovac, koji se predstavi kao politicki analiticar, "analizira" rad i stavove DS, pritom ne otkrivajuci svoje (široj publici nepoznato) clanstvo u GO DS-a. Ni urednik casopisa, analiticar ili "analiticar" ne bi trebalo da koristi svoju poziciju kako bi ispropagirao svoju politicku opciju (stranku ili frakciju, makar da ona i nije formalizovana clanstvom). Za tako nešto postoje druga mesta, za to odredena -stranacka glasila. Jednom je pisac Zoran Ciric, dovodeci u vezu Slobodana Penezica Krcuna i Cedomira Jovanovica ovog drugog nazvao - Prcun. Tekst o kome je rec, predstavlja samo jedno: podršku Prcunu i prcunovskoj politici na prcunovski nacin.

S pozdravom,
Vlada Milinkovic

Odgovor 24. januar 2004.:

Postovani gospodine Milinkovicu,

pre svega, nijedan od dvojice pomenutih autora, Ivan Jankovic i Damir Velimirovic, nisu urednici NSPM, niti je uopste u izgledu da to postanu. U zelji da prikazemo sto siri spektar politickog misljenja u danasnjoj Srbiji, dogadja se da objavimo i tekstove u kojima, neretko, neposredan politicki interes ili pak zastupanje konkretne partijske opcije preteze nad objektivnim analitickim pristupom. U tom smislu, clanak povodom kojeg reagujete nije nikakav izuzetak. Naravno, Urednistvo nikada ne stoji iza stavova koje autori teksta iznose u svoje ime, pa cak ni iza pojedinacnih autorskih priloga sopstvenih urednika. Tekst pomenutih autora ucinio nam se relevantnim pre svega zbog toga sto se u njemu, ne racunamo li neke priloge u Helsinskoj povelji, na najotvoreniji i najelokventniji (najbrutalniji?) nacin zastupaju stavovi koji su doskora predstavljali (ne)oficijelnu ideologiju vladajuce politicke garniture, olicene u liku i delu podpredsednika vlade i DS-a Cedomira Jovanovica. S obzirom da su do nedavno Cedomir Jovanovic, i politika ciji on simbol bio, predstavljali veoma vaznu cinjenicu srpske politike smatrali smo uputnim da javnosti predstavimo i ugao gledanja ove, sada vec pomalo skrajnute struje u DS. To je, shodno poznatom nacelu olerancije i otvorenosti Nove srpske politicke misli", bio osnovni razlog koji nas je naveo da pruzimo prostor onima koji su zeleli da pomenutu poziciju detaljnije obrazloze. A koliko je ona, kao i neki drugi prilozi koje objavljujemo na ovim stranicama, daleko od politicko-filozofskih nacela NSPM mislim da je vise nego jasno cak i povrsnijim citaocima naseg casopisa.

za urednistvo NSPM
Djordje Vukadinovic

***

27. januar 2004.

Gospodine Vukadinovicu,

na samom pocetku, izvinjavam se citaocima i Vama licno zbog nesretne (nespretne) greske koju sam nacinio. Ime jednog od autora (Ivan Jankovic) veoma cesto se pojavljivalo na stranicama ovog sajta, kao i na naslovnoj stranici jednog od prethodnih brojeva NSPM. Zavaralo me je isto licno ime, koje ovaj autor deli sa jednim od urednika NSPM, a najvise uticaja da napravim ovu gresku izazvala je ocena koju imam: da tekstovi pomenutog autora uglavnom nisu na nivou ostalih tekstova NSPM,
tako da sam samu mogucnost njihovog pojavljivanja "opravdavao" urednickom pozicijom autora i rasprostranjenoscu pojave na koju ukazujem. Svakako, dobro je sto to nije slucaj u NSPM.
Ukoliko se pak, uz dosta blagonaklonog razumevanja citalaca i pored materijalne greske koju sam napravio u slucaju NSPM, mogu prihvatiti razlozi moje reakcije na jednu pojavu, u poslednje vreme kod nas sve cescu - onda taj deo mog komentara, uz navedene rezerve, ne bih smatrao potpunim promasajem. Kao objektivan rezultat moje greške, namece mi se asocijacija na jednu, nama s razlogom omrazenu sintagmu, koju cu parafrazirati u (dosad neupotrebljenu i nadam se, neutralnu): "kolateralna korist"! Korist bi mogla biti, ako bi ova tema postala predmetom jedne podrobne analize. Uostalom, ponasanje licnosti koju sam u poredjenju naveo, nije drugacije od opisanog, kao sto ne bi trebalo da bude sporna moja tvrdnja da pomenuta pojava postoji. Koliko ima mimikrije i licemerja u ponasanjima nekih "nezavisnih" novinara, pojedinaca iz nevladinih organizacija ili tkzv. kritickih intelektualaca koji ostrasceno propagiraju rad vlade ili pojedine stranke i slicno? Moja reakcija, izazvana pogresnom pretpostavkom, upravo je srazmerna mom uverenju (koje se poklapa sa Vasim stavom), da je "pomenuta pozicija iz objavljenog teksta dvojice autora daleko od politicko-filozofskih nacela NSPM". Zato sam i pomislio: pa nemojte i vi! Dakle, zao mi je sto sam napravio gresku, ali mi je drago sto autor o kome je rec, nema (i nece imati) status (uticaj) u NSPM kakav sam za njega greskom umislio!
Rekao bih da (posredno), moj komentar nesumnivo ima jednu dobru dimenziju - izazvao je odgovor. Taj odgovor bio je potreban jer, mislim da i pored poznatog stava NSPM da "ocene izrecene u clancima licni su stavovi njihovih autora i ne izrazavaju nuzno misljenje Urednistva ili Izdavaca" sam taj nacelni stav nije bio dovoljan kao opravdanje za objavljivanje pomenutog clanka. Dve recenice iz Vaseg odgovora bile su presudne da se (objektivno) promeni smisao objavljivanja pomenutog teksta i da se stvari postave na svoje mesto. Obzirom na neskrivenu bahatost teksta, te dve recenice ipak se nisu podrazumevale, prosto se ocekivalo obrazlozenje-opravdanje. To su one dve (vezane) recenice od kojih prva pocinje sa: "Tekst pomenutih autora". Slutim da ste posle mog komentara bili svesni ove potrebe, u svakom slucaju, misljenja sam da je sada jedno, novo, kriticko svetlo upereno na ovaj tekst - ono svetlo koje je bitno nedostajalo! Sa ovim komentarom, objasnjenje je dato na isti (dobar) nacin kao da je objavljenom tekstu, urednistvo dalo nadnaslov koji bi mogao da glasi: Glediste (ultra)pravovernih DS-ovaca na probleme u svojoj partiji.

S postovanjem,
Vlada Milinkovic

1. februar 2004.

1. U dopisima koje sam razmenio sa g. Vukadinovicem, ni sa jedne strane, nema ni naznaka sugerisanja koje bi moglo proizvesti zakljucak o Vašoj navodnoj želji da postanete clanovi uredništva NSPM. Ima samo tvrdnje: da Vi niste clanovi uredništva i da nema izgleda da to postanete (dakle, želeli to ili ne, razmišljali o tome ili ne, itd.)!

2. Objašnjenja o kojima je ovde rec, suvišna su; o clanstvu je vec receno, da ono ne mora biti formalno (od formalnog clanstva, jace je "clanstvo u srcu"), zatim (posle onog teksta), od Vas je sasvim predvidljiv stav: "na objektivnost i kompetenciju Z. Lutovca imamo manje zamerki od ...", a to što ne pišete za stranacko glasilo DS - šteta je!

Da Vas podsetim: napisao sam da je Vašem tekstu mesto upravo u stranackom glasilu (znaci, nije da mu nigde nije mesto)! Posebno, obzirom na sadržaj, verujem da bi to bila prava adresa, a reakcija svrsishodnija (pretpostavljam, i sa Vašeg stanovišta).

Tekst "Prolegomena ...", u stranackom glasilu DS-a mogao bi imati aktivniju ulogu, tako što bi podstakao unutarstranacku polemiku i doprineo rascišcavanju politicke magle koja, složicete se, odavno vec postoji u toj partiji. To bi opet, rezultiralo ukidanjem ravnoteže straha koja vlada medju njenim stranackim prvacima i jasnije definisalo politicki profil DS-a. Ovo bi bio poželjan scenario zbivanja u toj partiji, a koji bi umanjio probleme i u ukupnom politickom životu Srbije. Pišite im!

3. Nigde nisam napisao kako mislim da Vaš tekst predstavlja politicku analizu, naprotiv, više nego što bi to ucinilo sugerisanje - pisao sam o propagandi (i podršci)!

Uzgred, "brojni udžbenici iz žurnalisticke oblasti" nigde ne kažu da politicka analiza ne može biti i autorski clanak, kao ni da, autorski clanak ne može biti i politicka analiza. Za razliku od Vas, ovaj odnos im je nebitan. Ipak, nije slucajno da napominjete kako Vaš clanak nije politicka analiza. Kao da autorski clanak podrazumeva oslobodjenje od "balasta" analiticnosti i dopušta svrsishodnu proizvoljnost u tekstu. Kada se odbaci i "balast" objektivnosti i preda strasti, dobije se autorski clanak?! Kao da je objektivnost samo sredstvo koje neko ima, neko nema - neko ga koristi, neko ne! Zar objektivnost ne može biti i jedan od ciljeva?

4. Kažete: "Konflikt interesa pravno postoji jedino u oblasti vlasništva". To nije sporno. Ali ovde nije rec o pravnom problemu; rec je o "svojevrsnom" konfliktu interesa, dakle, o konfliktu interesa koji to nije u (formalno) pravnom smislu. U duhu politike koju propagirate, pokadkad (a pre svega, zavisno na koga se odnosi, odnosno, kako Vam odgovara) za Vas ne postoji ni konflikt interesa u obliku u kome ga sami formulišete. "Zaboravili" ste ga u slucaju ministarke Rašete-Vukosavljevic, kao što ste "zaboravili" i celu farmu u vidu nocnog kluba. Šta više, u njenom slucaju, izgrdili ste skoro ceo vrh DS-a za "žrtvovanje" ministarke ("Osim moralnih nula, ispali su i prilicni politicki magarci")!

Kakav je to svojevrsni konflikt interesa, kako se on manifestuje, ko su njegovi protagonisti? Cim je svojevrstan, jasno je da postoji relativno malo profesija za koje se ovaj konflikt može vezati. Jedna od takvih je profesija politickog analiticara i to, tek, kada se ona preklopi sa profesijom politicara.

Evo primera ponašanja licnosti sa ovim dvema profesijama.

Primer prvi (meni inace, trenutno nepoznat politicar - politicki analiticar, zamislite ga sami): covek koji se u politickim diskursima može koristiti iskustvom, "alatom" i metodologijom svog prethodnog zvanja (što je i poželjno) ali, koji iz osecanja moralne obaveze prema sebi i javnosti, sebe ne predstavlja i ne dopušta drugima da ga predstave titulom ili recima kojima bi se izostavilo ili prikrilo i njegovo aktuelno zanimanje politicara iz odredjene politicke grupacije. Jasno istice javnu funkciju, kojoj prethodnu podredjuje. Covek osetljiv na manipulaciju svake vrste.

Primer drugi (recimo, pomenuti g. Zoran Lutovac): politicar iz vrha DS-a, redovno predstavljen kao politicki analiticar, bez napomene: "i politicar is DS-a" ili neke slicne. Ovo je njemu i onima koji ga tako predstavljaju, dobro poznata cinjenica, obostrano, svesno izabrana! Skoro dnevno, po raznim medijima, analizira stavove, postupke i saopštenja svoje i drugih stranaka. Kao sudija koji sudi fudbalsku utakmicu u kojoj i sam igra. Bitna razlika je, što bi se na ovakvoj fudbalskoj utakmici brzo uocilo ko je sudija. Makar po pištaljci!

Kako se ovde istura zanimanje politickog analiticara i kroz njega progovara, a objektivno se bavi politikom, imamo konflikt ineresa: interes politickog analiticara je profesionalnost i objektivnost, a interes politicara, bolji imidž njegove stranke i, posredno, bolji sopstveni politicki imidž.

Zašto je "svojevrstan"? Zato što je, istovremeno, u ovom konfliktu interesa, i gubitnik i dobitnik - ista licnost!

Jasno, u ovom slucaju, vec od samog pocetka uloga analiticara podredjena je interesu politicara, cak bi se moglo reci, da je analiticaru, ovako zamišljeno "gubitništvo" bilo - prevashodna svrha!

U ovom smislu, postoje i konflikti interesa urednika raznih medija, casopisa, itd. Urednik redovno biva u poziciji da, u isto vreme, zastupa proklamovanu (zajednicku) uredjivacku politiku, na jednoj strani i, da se, (kao "živ covek") zalaže za licne ili (iz razlicitih razloga) tudje stavove. Idealna ravnoteža nemoguca je, kao ni potpuna objektivnost. Dobrog urednika to saznanje ne sprecava da teži ovim ciljevima. Lošem daje opravdanje da pravi promašaje; recimo, da na ovom sajtu (bez ikakvog obrazlozenja) objavi (svoj) politicki pamflet. Pisao sam o svojoj grešci: jedan od autora pominjanog teksta nije i jedan od urednika NSPM, dakle ovde nije rec o sukobu ineresa. A za razloge objavljivanja takvog teksta na ovom mestu, dobili smo razložno obrazloženje: neka se predstavi tekst u kome se "na najotvoreniji, najelokventiniji (najbrutalniji?) nacin zastupaju stavovi koji su doskora predstavljali (ne)oficijelnu idologiju vladajuce politicke garniture ..." Ipak, ostajem pri stavu da je pomenutom autorskom tekstu, bolje mesto u stranackom glasilu. Link na njega bio bi dovoljan!

Da li ovo znaci, da ce na sajtu NSPM ovakvih tekstova biti još? Neverujem; neki "mlaki" stranacki pamfleti nemaju ni tu zanimljivost, ni provokativnost, ni relevantnost, pa time, ni opravdanje uredništva. A "žešci"? Mislite li da se mogu napraviti?!

U prvoj recenici ovog paragrafa, slažemo se: zbog svega gore navedenog, i mene raduje - što mi se Vaš tekst nije dopao! Ponavljam, termin "Prcun" (pronicljivo i za specifican lik) skovao je, još pre dve godine, književnik Zoran Ciric, postmodernista. Njegovi tekstovi i tekstovi Minimaxa bliski su koliko i tekstovi, recimo, Rastka Petrovica i Cantraka (nemojte reci da ovaj drugi ne piše, cije onda tekstove cita?!). Cantraka i njegovo avanzovanje pominjem i kao ilustraciju, ili kako kažete, "fundamentalni argument" reformskog kursa Vašeg pulena. Indikativno je da raformski kurs nije smetao cak ni Minimaxu, i obrnuto! Dakle, Minimax nema nikakve veze ni sa ovim terminom, ni samnom. Pre bih rekao, da je ovde nesrecno upao, nekako preko veze ili, kao nus-produkt iz drugog teksta g. Jankovica, teksta-opravdavanja Pink televizije od koje g. Jankovic nema fobiju (valjda zato što je ona reformisana?)!

Opravdavanjem TV Pinka, opravdava se simbioza reformske stranke i najgledanije TV kuce. Šta je prirodnije od tesne saradnje najuticajnijeg, reformski opredeljenog politickog preduzeca i najuticajnijeg TV preduzeca (cija je poslovna i svaka druga lojalnost dobro poznata)?! Kako na bolji nacin ostvariti "spremnost da se kaže istina i obeshrabre nerealna ocekivanja i populisticke obmane", kako da se docara slika "hirurga koji pacijentu saopštava lošu vest da je bolestan i da mora da se operiše", kako nego kroz saradnju sa najgledanijom televizijom i to, preko: Grand parada, španskih serija, Minimaxovizija, InfoTopova, Klopki ili, još boljih, Zamki? Zar preduzecima nije najbitnija dobit? Na jednoj drugoj televiziji kažu: "reklama, Bato!"... Cist profit, nema šta!

Rekoste da tekst koji ste pisali nije meni bio ni namenjen. E, to nisam znao i - procitah ga! Žalim, nije odmah tako pisalo. Da ne bi bilo istih nesporazuma, uljudno molim, ako sledeci put bude slicnih tekstova, napomenite to! "Prolegomena ..." je propagandni tekst-panegirik Z. Djindjicu i njegovom politickom cedu, C. Jovanovicu, a sve u svetlu aktuelnih dogadjanja u DS-u. O tome i govorim: ne bih da citam propagandne stranacke tekstove tamo gde ih ne ocekujem! Ako ih se uželim - znam gde ih mogu naci! U ovom smislu, nizak nivo teksta ocitava se u: svesnom bekstvu od svake analiticnosti, naglašenoj ostrašcenosti, propagandnoj svrsi i njegovoj (namernoj ili nenamernoj) uskostranackoj nameni i adresi (znaju li autori: koliko još posetilaca ovog sajta, pomenuti tekst ne bi trebalo da cita?).

5. Ne prebacujem Vam samu naklonost nekoj politickoj opciji, niti kojoj, niti to što ne skrivate svoje politicke hipoteze i stavove, vec upravo, nacin kako i gde to izražavate i, pre svega, kojom argumentacijom. Nije Vam palo na pamet, da možda delimo naklonost istoj politickoj opciji (stranci) ili da smo je (doskora) delili? Šta je uopšte bio Vaš motiv, da takvu vrstu teksta pošaljete na ovaj sajt, a ne gde bi mu, po prirodi stvari, bilo bolje mesto? Kako ste utvrdili da neko do svojih procena i stavova dolazi "nirvana analizom"? Jeste li kod istih ljudi utvrdili razlicite stavove bez "nirvana analize"? Zar nikad ne posumnjate da je, možda, uopšte ne upražnjavaju?!

Recju, nije korektno sugerisati da sam ja Pisac Autorskog Clanka (Onaj koji je odustao od analize kao i od "nirvana analize") odan istini i samo istini, a moji neistomišljenici odmah puki advokati koji brane nešto iz ..."

Na kraju, ono da "na objektivnost i kompentenciju Z. Lutovca imamo manje zamerki nego na rad analiticara ..." nikako se ne slaže sa "Mi cak verujemo da intelektualno poštenje nalaže da covek ne vrda, i da stvari formuliše što jasnije i zaoštrenije onda kada ima jasne stavove".

Vlada Milinkovic


 
     
     
 
Copyright by NSPM