Komentari
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Marketing
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Pisma uredništvu
Linkovi
 

Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru

Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet

Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete



Poslednja
posebna izdanja i brojevi NSPM sa sadržajima

Izbori
Sadržaj
Contents
Rezimei
Abstracts

Multikulturalizam

Globalizacija

Svet posle 11. septembra

Etnički stereotipi
Sadržaj
Contents

Polni stereotipi
Sadržaj
Contents

Antisemitizam
Sadržaj
Contents
 
LINKOVI
 

samo po nspm.org.yu
po celom SCG web-u
  _____________


_____________


-
 


Prikazi

 
  Podsećamo Vas da rado očekujemo vaše komentare!  
     
  Slobodan Antonić: Prikaz knjige: Vladimir Milutinović, Postideologije, «Utopija», Beograd 2008, str. 129.  
  Tako radikalni liberali, proklamujući neograničeno carstvo slobodnog individuuma, zapravo opravdavaju stvaranje osobenog autoritanog poretka. U njemu društveni gubitnici nisu to zbog nepoštenosti sistema (nefer igre sa nameštenim kartama), već zbog toga što nisu prihvatili «prave vrednosti» i «prave istine». A šta su «prave vrednosti» i «prave istine» pokazaće im društveni dobitnici, tj. oni koji se nalaze na vrhu sistema. U tom smislu, društveni gubitnici u Srbiji, koji čine nekih 80 posto stanovništva, ako hoće da napreduju, treba da prihvate vrednosti društvenih dobitnika, pre svega elite iz Kruga dvojke. Intelektualna avangarda te elite je, naravno, Druga Srbija. A ova je, opet, osnovne istine naučila od elite iz Brisela i Vašingtona. >>ceo tekst  
     
  Ivan Marković: Sport i politika kroz istoriju  
 

Prikaz knjige: Grejam Skembler: Sport i društvo - istorija, moć i kultura, Clio, Beograd 2007. Prevod sa engleskog: Goran Erdei, str.346

Olimpijada u Berlinu u osnovi se kosila sa pravilnikom MOK-a (Međunarodni Olimpijski komitet) jer su sportisti Jevreji bili diskriminisani i nisu smeli da se takmiče. Bilo je i priča da Hitler nije hteo da se pozdravi sa Džesijem Ovensom, tamnoputim sprinterom koji je osvojio zlatne medalje u tri discipline. Ovens je kasnije dao indikativnu izjavu: „Niko me nije pozvao da se rukujem sa Hitlerom, ali me niko nije pozvao ni u Belu kuću da se rukujem sa predsednikom.” Olimpijadu 1936. Hitler je iskoristio da promoviše i prikaže snagu nemačke industrije, kulturno stanovište i naravno sportsku nadmoć. >>ceo tekst

 
     
  Dejan Petrović: Preskakanje jame neprevodivosti  
 

Prikaz knjige: Boris Buden: Vavilonska jama – o (ne)prevodivosti kulture, Fabrika knjiga, Beograd, 2007. prevod s nemačkog Hana Ćopić, str. 264

Boris Buden je ime čije bi delo, makar u opštim crtama, moralo biti poznato svima koji polažu pretenzije da ponešto znaju o teorijskoj i javnoj sceni nekadašnje velike jugoslovenske države. Nakon, za mnoge kultnih, Barikada (1996.) i Barikada II (1997.) u kojima su sakupljeni eseji koje je tokom rata objavljivao u zagrebačkom Arkzinu, pet godina kasnije publikuje možda još briljantniju knjigu Kaptolski kolodvor koja predstavlja polagani odmak od svih naslaga našeg „programiranog ludila“ i upravljanje pogleda ka stvarima od čisto teorijskog interesa, što je po svoj prilici kulminiralo u njegovom trećem naslovu Vavilonska jama: o (ne)prevodivosti kulture. >>ceo tekst

 
     
 
Slobodan Antonić: Čišćenje univerziteta?
 
  Prikaz knjige: Helsinški odbor za ljudska prava, Samoizolacija: realnost ili cilj, Beograd, 2008.

Sa Filozofskog fakulteta na spisku nepodobnih profesora našli su se dr Slobodan Antonić i mr Đorđe Vukadinović, sa Fakulteta političkih nauka dr Mirjana Vasović, dr Slobodan Samardžić, i dr Radmila Nakarada, a sa Instituta za evropske studije dr Miša Đurković. Na spiku su i penzionisani profesori, koji su još uvek aktivni u javnosti, kao što su dr Svetozar Stojanović, dr Vladeta Jerotić, dr Vasilije Krestić. U popisu nacionalističkih intelektualaca stoje i imena književnika kao što su Momo Kapor, Dobrica Đosić, Brana Crnčević, Rajko Petrov Nogo, Slobodan Rakitić, zatim slikari Miloš Šobajić i Ljuba Popović, pa režiser Emil Kusturica, sportista Dušan Savić, kao i novinari Slobodan Reljić (NIN), Zoran Đirjaković (NIN), Bogdan Tirnanić (NIN), Ljiljana Smajlović («Politika») Svetlana Vasović Mekina («Politika») itd. >>ceo tekst
 
     
   
  „Guča ili Egzit?“ jeste pitanje čiji odgovor je istovremeno i kriterijum svrstavanja u grupu onih koji rigidno čuvaju ćirilicu, trubu, proju i rakiju, ili onih koji se uz duboko poštovanje priklanjaju evro-atlanskoj kulturi kao nečemu univerzalnom. Prvi univerzalno odbacuju kao tuđe i stoga loše, dok drugi zatvorenost prema onome što dolazi sa Zapada posmatraju kao konzervativizam i neprosvećenost. Oba stava posmatraju svet kao da nema univerzalnih vrednosti, s tim što se prvi bori u moru partikularnosti, a drugi bi se rado predao „radi malo mira ili priključio onima koji trenutno bolje prolaze“ >>ceo tekst  
     
  Nebojša Vuković: Prikaz knjige: ?.N. Golubčikov, V.F. Nesterenko, Budušee Rossii. Četire scenarija  
  Oni, doduše, apeluju na ruski narod i elitu da se vrate duhovnim korenima i svojoj tradiciji, i u tom smislu posebno naglašavaju ulogu pravoslavlja čiji uticaj na formiranje ruske nacije opisuju kao blagotvoran. Štaviše, oni konstatuju da su Rusi genetski prikovani za pravoslavlje preko dugog lanca njihovih predaka. Vera je, nastavljaju oni, ne jednom nevidljivo preporođavala Ruse kada su očigledno propadali. Osim ovog, po našem mišljenju opravdanog pozivanja na tradiciju i religiju, Golubčikov i Nesterenko slabo ocrtavaju ostale magistralne putokaze za Ruse i Rusiju. Polazeći od Platonovog shvatanja dobra kao najviše ideje, oni kažu da je „suština ruske nacionalne ideje u tome da se čini sve što ide u korist ruskom narodu […]“ >>ceo tekst  
     
  Borivoj Rašuo: Prikaz knjige: Kosta Čavoški, Makijaveli, Orpheus, Novi Sad 2008.  
  Koliko je Makijeveli važan za moderno utemeljenje misli o politici, autor pokazuje time što nakon obimne argumentacije zaključuje: „Ono po čemu se Makijaveli zaista odvajao od mišljenja ostalih pisaca vladalačkih ogleda bilo je korišćenje tradicionalne forme za saopštavanje novih pogleda“ (str. 52). Od tih novih pogleda svakako je najvažniji onaj koji se tiče odnosa morala i politike. To je, za razliku od ranijih pogleda koji su bili u zoni metafizike, idealizovanih predstava o politici ili pak hrišćanskih uvida u odnos morala i politike, bio realističan pogled sa svim brutalnostima koje je taj realizam mogao imati u praktičnoj politici. „Makijaveli razdvaja politiku od bilo kakve više svrhe, koju su Bog ili priroda usadili u nas“ (str. 52), navodi Čavoški reči Džozefa Femija. >>ceo tekst  
     
   
  Upoznavanje Evrope, njene istorije, umetnosti, poznavanje mitova koji još uvek žive u evropskom duhu i grade ga zajedno sa čitavom galerijom stereotipa, arhetipova i autoriteta, jeste svrha Legende Evrope. Kuncevičev cilj jeste da razvije samosvest evropskog naroda, koja, kao poznavanje vlastitog duha, predstavlja preduslov njihovog emotivnog učešća u zajednici. Prema ovom autoru „ako ne postoji emotivno učešće u bilo kojoj društvenoj zajednici, onda ne vredi u nju ulaziti, ostajati, biti odan, posvećivati joj se“ (str. 11). Na taj način, legenda o evropskom narodu koja otvara njihov duh, može pomoći da, umesto materijalnih poriva, razlog za jedinstvo bude osećaj duhovne pripadnosti i da se tako nova otadžbina, Evropa, izgradi srcem. >>ceo tekst  
     
  Mario Brudar: Prikaz knjige: Branislav Krstić: Amputirano Kosovo - odbrana Miloševića koja traje  
  Još pre 16 godina Branislav Krstić (rođen 1922, stručnjak za prostorno uređenje, arhitektonsku baštinu i urbanizam) osmislio je rešenje srpsko-albanskog sukoba na Kosovu koje je polazilo od toga da postoje dva Kosova – srpsko i albansko. Ukratko, albanski deo Kosova trebalo bi staviti pod međunarodnu upravu, a srpski pripojiti Srbiji, čime bi Pokrajina Kosovo i Metohija prestala da postoji. Ovaj predlog podržali su, prema Krstiću, tadašnji predsednik SRJ Dobrica Ćosić, savezni premijer Milan Panić i načelnik Generalštaba Života Panić. To, međutim, nije bilo dovoljno, „jer predsednik Srbije Slobodan Milošević nije hteo da vidi rešenje u kompromisu“. >>ceo tekst  
     
  Dejan Petrović: Predatorov strah od manjine  
 

Prikaz knjige: Arjun Appadurai, Strah od malih brojeva (ogled o geografiji gneva), XX vek, Beograd, 2008, prevod Slavica Miletić

Izvesnost jednog poznatog, bliskog, pouzdanog i večitog sveta koji nas okružuje, s tendencijom da se ovaj do u beskonačnost produži, po svoj prilici pred našim očima iščezava, što otvara široka vrata posvemašnje nesigurnosti i najmračnijih apokaliptičnih scenarija. Teror je nova faza rata bez unapred zadatih prostornih ili vremenskih ograničenja. Zbog toga Apaduraj kritikuje neke aspekte čuvene Hantingtonove teze o sukobu civilizacija, duhovito je promenivši u civilizaciju sukoba. >>ceo tekst

 
   
  Milica Vesković: Prikaz knjige: Aleksandar Pavković i Petar Radan, Stvaranje novih država, Teorija i praksa otcepljenja
  „Uvod u razmatranje pojmova, procesa i teorija otcepljenja“, jeste cilj istraživanja autora dela koje je pred nama. Pošto smo svedoci secesionističkih procesa, naročito ako još uvek nismo načisto sa time šta oni zapravo predstavljaju i da li ih i kako treba opravdati, nećemo ostati ravnodušni pred ovom tematikom. Razjašnjenje suštine secesije, razmatranje uzroka koji do njega dovode ilustrovanih na više primera kao i pokušaj opravdanja iz etičkog i pravnog ugla jeste ono što čini sadržaj ovog dela. S jedne strane razmatranje istorijskih činjenica, a sa druge uvid u različite teorije otcepljenja, svakako će nam pomoći da zauzmemo stav prema ovom, poslednjih godina toliko aktuelnom fenomenu. >>ceo tekst
   
 
Boško Obradović: Srbija 2084.
  Prikaz romana Pavla Ćosića „Leposava“ (Kornet, Beograd, 2007) u kontekstu uvođenja novih ličnih dokumenata u Srbiji.
Zabranjeno je češanje na javnim mestima. Pripadnici nacionalnih manjina su „ravnopravni indoevropski građani jugoistočno-azijskog porekla“ i imaju pravo na socijalne doprinose i dva telohranitelja, za razliku od nemanjinskog naroda. U školi se uči „Istorija građanskog pokreta“ i učestvuje u kvizovima tipa „Stazama evropske zajednice“. Kao uslov za izlazak na ispit, ali i kao neophodno znanje na radnom mestu za slučaj da Evropska komisija dođe u kontrolu, potrebno je poznavati sledeću obaveznu sentencu: „Novu srpsku fašističku misao treba potpuno ignorisati. To je grupa nacionalističkih i mafijaških apologeta i kvazianalitičara, propalih novinara i intelektualaca u pokušaju“. >>ceo tekst
   
 
Radomir Đorđević: Fenomenologija ruske duše
  Prikaz knjige: O karakteru i mentalitetu Rusa. Zbornik radova priredio Dobrilo Aranitović, Beograd, 2008., str. 352.
Karakter i mentalitet Rusa, ili, kako su pojedini pisci često naslovljavali svoje radove, «duša Rusije» ili «ruska duša», rezultat su velikog broja komponenata koji su se tokom vekova kombinovali na različite načine. Usled toga, zadatak stručnjaka jeste da te činioce ustanove, da ispitaju raznovrsne međusobne uticaje tla i istorijske sudbine naroda i nacija koje su naseljavale i naseljavaju današnju teritoriju Rusije. Ovde nije moguće eliminisati rasprave, počevši od onih o uticajima tzv. geografskih faktora pa sve do onih u vezi sa tzv. velikim ljudima. Stvar se komplikuje još i time što se u tim raspravama često koristila terminologija nedovoljno određenog značenja ili pak neodgovarajuća- terminologija koja je imala i ima često, ako ne i pretežno ideološke i političke konotacije koje ometaju ozbiljne teorijske pristupe. >>ceo tekst
   
 
Drago Vuković: Crnjanski o politici
  Prikaz knjige: Zoran Avramović, Politika i književnost u delu Miloša Crnjanskog, Akademska knjiga, Novi Sad, 2008.
Ne ulazeći u dublju analizu i ocenu neknjiževnog dela Miloša Crnjanskog, trebalo bi ukazati na značaj i aktuelnost onoga što je Crnjanski između dva rata, govorio i pisao o naciji, državi, demokratiji i religiji. Za nas su, danas i ovde, ta razmišljanja izuzetno važna, jer još uvek patimo od problema koji traju vekovima. Analizirajući shvatanje nacije u delu Miloša Crnjanskog prof. Avramović je došao do zaključka da je ta misao o naciji najbliža etničkim teorijama, ali da se tu mogu prepoznati elementi modernih političkih koncepcija nacije, kakva je koncepcija Maksa Vebera. Odbrana ideje nacije na idejnom polju bila je za Crnjanskog jednaka odbrani egzistencije države. Crnjanski, dakle, zastupa tezu o državotvornosti nacije i brani jugoslovenski državotvorni nacionalizam. >>ceo tekst
   
 
  Agilnošću izdavačke kuće «Ukronija» domaće čitalaštvo je dobilo priliku da se upozna sa prvorazrednim teorijskim delom Noela O` Salivena koje se bavi konzervativizmom na jedan, za naše prilike, novi, osvežavajući i produbljen način. Ovaj ugledni profesor političke filozofije na Hal Univerzitetu u Londonu, autor priznatih naučnih dela (npr. Evropska politička misao nakon 1945, Politička teorija u tranziciji, Terorizam, ideologija i revolucija ) slovi i za jednog od najutemeljenijih teoretičara britanskog «umerenog konzervativizma» a njegova knjiga – izdata sada već davne 1975. godine – za klasik nezaobilazan za svakoga ko iole želi da se upozna konzervativizam kao modernu ideologiju. >>ceo tekst
   
 
  Prikaz knjige: Radomir Konstantinović, Filosofija palanke, 7 izdanja: 1969, 1970, 1981, 1991, 1997, 2004, 2006.

Filip David je za ovu knjigu jednom rekao: «Radetova Filozofija palanke postala je neka vrsta naše biblije». U ovom ogledu želeo bih da se pozabavim upravo tim pitanjem: kako je i zašto ova knjiga postala biblija Druge Srbije.«Filozofija palanke» je prvi put štampana 1969. godine. U prvi mah ona je dočekana s naklonošću. Njena tema je bila izazovna. U Srbiji ima mnogo mislećih ljudi koji osećaju da ih društvena okolina guši. Svima je bilo drago da mogu da pročitaju kritiku «duha palanke». Jer, ko od nas ne misli da jeste, ili da može biti, žrtva malograđanske uskogrudosti ili nerazumevanja? Zato je ova knjiga imala lep doček. >>ceo tekst

   
 
Slobodan Antonić: Hrišćanski antiglobalizam
 

Prikaz knjige: Čuvajte se da vas ko ne prevari: pravoslavlje na međi vekova , ur. Vladimir Dimitrijević i Jovan Srbulj, Beograd 2007, Biblioteka «Obraz svetački», str. 626

Postoji čitav svet kulture koji je nevidljiv za naše medije, čak i za one koji nisu «evroreformski» orijentisani. Kao što sam već jednom napisao, u tom svetu se godišnje štampa stotinu knjiga i održi stotinu tribina. Te knjige su veoma čitane, a tribine veoma posećene. Ipak, o njima nećete pročitati ni slovo u kulturnim rubrikama, niti ćete čuti reč u «minutima za kulturu» naših televizija. Njih neće prikazati ni jedan književni kritičar, neće ih spomenuti ni jedna od voditeljki «TV emisija iz kulture». >>ceo tekst

   
 
Slobodan Antonić: Pod "Peščanikovim" maljem
  Prikaz knjige: Milo Lompar, Moralistički fragmenti, «Narodna knjiga/Alfa», Beograd 2007, str. 233
Čolović, međutim, preko celog ovog objašnjenja prelazi kao da ne postoji. On Lompara prikazuje kao pukog moralizatora, samoizgnanog namćora koji stalno nešto zakera, koji popuje tek tako, iz čiste zabave ili čiste sujete, samo da bi terao kontru važnijima od sebe. «Ovaj portret moraliste», čak je ličan Čolović u svojoj kritici, «profesor Lompar je naslikao polazeći od sebe(...). Mogao bi da kaže: dosadna muva, namćor, baksuz – c'est moi . Njegova knjiga puna je primera koji pokazuju kako je on to postao, takva jedna neprijatna, sebi i drugima teška osoba – moralista. Čitalac će tako saznati da se autor Moralističkih fragmenata usuđuje da se namćorski odnosi prema danas u Srbiji vladajućoj ideologiji, da zuji oko nekih danas moćnih noseva i da im pri tom kvari igru». >>ceo tekst
   
 
 

Prikaz knjige: Mirko Zurovac: Signature savremenosti, RivelKo, 2007

Kako se može oceniti knjiga o ideji Evrope, razbijanju SFRJ i sudbini srpskog naroda, koju je napisao profesor estetik. Mirko Zurovac je ovom knjigom pokazao pravi lik Sartrovskog intelektualca. On nije začauren u svoju filozofsku disciplinu, već hrabro, racionalno i promišljeno misli o društvenim i politčkim problemima vremena u kome živi. Ova knjiga je odlična primer kritičkog mišljenja, kako se kritički misli o stvarnosti i idejama modernog doba. Posebno je uživanje čitati jezik kojim je pisana ova knjiga. Konačno, ovakve knjige nisu samo utemeljeni pokušaj razumevanja prošlosti već i podrška onoj srpskoj inteligenciji koja nije korumpirana i koja ne pretpostavlja inostrane interese, interesima naroda kome pripada. >>ceo tekst

   
 
  Utisak g. Jončića je da političko vođstvo Srba nije dovoljno dobro procenilo važnost međunarodnog faktora u razvoju jugoslovenske krize, posebno imajući u vidu važnost promena u međunarodnim odnosima, koje su se odvijale upravo u periodu poslednjih godina postojanja SFRJ – pad Berlinskog zida, nestajanje istočnog bloka, raspad samog SSSR, te postanak SAD jedinom preostalom svetskom supersilom. Autor ove trilogije ukazuje na veliki ideološki značaj koji u međunarodnim odnosima ima „pravilno ideološko prestrojavanje“, to jest, kako je to u pogovoru lepo naveo prof. Antonić, „borba simbola“, kao što su uspostavljanje tržišnog privrednog sistema, parlamentarna demokratija, evropske integracije (koje svakako ne treba poistovetiti s „evroatlantskim integracijama“), u čemu je Srbija kasnila u odnosu na svoje susede. >>ceo tekst
   
 
  Prikaz knjige: Branko Milanović, Dva lica globalizacije, «Arhipelag», Novi Sad 2007, str. 123
Srbija, po Milanoviću, treba da nastavi da modernizuje i unapređuje svoje ustanove, ugledajući se i na EU. Ali, ona ne treba da se zavarava «evropskim fantazijama» (84), odnosno snovima da će brzo dospeti do članstva u EU. Još manje Srbija treba da pristane na ispunjavanje ponižavajućih uslova koji joj se postavljaju. A jedan od sledećih uslova, veli Milanović, svakako će biti priznavanje nezavisnosti Kosova (104). Umesto da neprestano ispunjava nove zahteve briselskih činovnika, Srbija treba «da se mnogo više angažuje na jačanju ekonomskih i političkih odnosa sa vanevropskim (i dosledno tome ne-evroatlantskim) partnerima. Uostalom, ne treba zaboraviti da 21. vek svakako neće biti vek Evrope», zaključuje svoju preporuku Branko Milanović (104). >>ceo tekst
   
  Dejan Petrović: Partnerstvo umesto neprijateljstva
  Prikaz knjige: John Lloyd: Šta mediji rade našoj politici, Samizdat B92, Beograd, 2008, prevod Aleksandra Nikšić, str. 178
Na ulazu u zgradu fakulteta za novinarstvo na Univerzitetu Kolumbija ugravirana je misao Džozefa Pulicera o smislu misije i poslanstva sedme sile - „Naša republika i njena štampa biće u usponu ili će pasti zajedno. Cinična, plaćenička, demagoška štampa stvoriće s vremenom narod kao svoju bazu“. Afera Keli i potonji izveštaj lorda Hatona, koji je decidirano stao na vladinu stranu u svojevrsnom rovovskom ratu, ipak nije uspeo da razveje već ustanovljene i široko prihvaćene obrasce i narative, u koje su sami novinari želeli da veruju i u njih uložili tako mnogo vremena i profesionalnog truda. >>ceo tekst
   
  Milica Vesković: Prikaz knjige: Ros Harison „Demokratija
  Prikaz knjige: Ros Harison „Demokratija“, Clio, Beograd, 2004.
Način na koji naš autor opravdava demokratiju diktira strukturu ovog dela koje se baš po tome može izdvojiti od drugih radova na sličnu temu. Čitajući „Demokratiju“, mogu se zadovoljiti ljubitelji analitičke filozofije u istoj meri kao i oni koji očekuju optavdanje iz perspektiva mislilaca različitih istorijskih epoha. Zapravo, Harison otvara problem konstatacijom univerzalnog prihvatanja demokratije danas uz priznanje da je „mnogo teže uvideti zbog čega, ili da li takvo mišljenje treba da bude opravdano“(str.7). Kako bi pronašao čvrst temelj njene vrednosti, autor se kreće „između istorije problema i savremenih pokušaja njegovog razrešenja“(str.5). Istorijski deo je uveden „da se postave problemi, da se obezbedi veća raznovrsnost misli ili rešenja i da se obogati savremena materija o kojoj je reč“(str.5) >>ceo tekst
   
  Vladimir Milutinović: Fukoov poredak diskursa
  Prikaz knjige: Mišel Fuko, Poredak diskursa, Karpos Books, Loznica, 2007.
Fukoa treba čitati upravo zato što njegovi pojmovi pomažu da se o ovakvim nepozitivnim, a prisutnim, normama misli bolje. Diskurs je mesto gde se prepliću želja za znanjem i želja za moći, pretenzija na objektivnost i idiosinkrazija, pristrasnost i želja za rezultatom koji nije u interesu svih nego samo u interesu onoga ko diskurs vodi. Sam Fuko preferira da govori o diksursu koji oblikuje govor o istini, seksualnosti, ludilu, pravu, medicini, pokazujući kako svi ovi diskursi bivaju modelovani, ne prema predmetu, nego prema neiskazanim potrebama, potpuno suprotno naivnoj predstavi o znanju. >>ceo tekst
   
  Slobodan Antonić: "Rasterećenje" od nacionalnog identiteta
 
Prikaz knjige: Branka Bubanj, Milesa Vlajkov, Tatjana Pejović – Sebić i Ksenija Flekač, Demokratija i ljudska prava: Priručnik iz građanskog vaspitanja za učenike I i II razreda srednjih škola
Ovaj udžbenik zaista lepo oslobađa od tereta nacionalnog identiteta. Sve je to u skladu sa planom školske reforme, koje je još februara 2002, u „Prosvetnom pregledu", obnarodovalo Ministarstvo prosvete Srbije. U planu je jasno stajalo da će osnov predmeta „Građansko vaspitanje" predstavljati „obrazovanje za ljudska prava, evrop sku dimenziju i globalno društvo, čime se prevazilaze okviri definisani naci jom ili državom, uključuju se multikulturalnost i nove forme ljudske solidar nosti". To sistematsko «prevazilaženje» nacije trebalo je postići tako što će se u udžbenicima na jednoj strani insistirati na lokalnom i regionalnom, a na drugoj strani na globalnom i evropskom. Nivo nacionalne države jednostavno je trebalo preskočiti. >>ceo tekst
   
  Slobodan Antonić: Građansko vaspitanje i deca špijuni
 

Prikaz knjige: Branka Bubanj, Milesa Vlajkov , Sandra Mali i Tatjana Pejović – Sebić, Ja i drugi: građansko vaspitanje- saznanje o sebi i drugima, udžbenik za prvi i drugi razred osnovne, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd 2006
Ideja građanskog vaspitanja u osnovi podrazumeva da se deca obuče da znaju svoja prava i da traže njihovu zaštitu. Problem je u tome što se kao glavna vlast koja krši dečija prava, prema ovoj koncepciji građanskog vaspitanja, javljaju roditelji i nastanici, a ne političke ili ekonomske strukture moći. Štaviše, upravo se te strukture, u ovom konceptu, umeću između roditelja i njihove dece, prikazujući se kao glavni dečiji zaštitnici i uveravajući decu da su im one veći prijatelji od njihovih sopstvenih roditelja. Otuda valjda deca treba da o nepodobnim postupcima svojih roditelja vode evidenciju i izveštavaju nadležne ljudskopravaške autoritete. Na 33. strani ovog udžbenika postoji tabela o izloženosti telesnom i govornom nasilju. Nasilni postupci su: «udario me», «počupao me za kosu», «podsmeva mi se», «slomio mi igračku» itd. >>ceo tekst

   
 
Mario Brudar: Dobro svedočenje
  Prikaz knjige: Zoran Stijović: KOSMET – moje svedočenje, autorovo izdanje, Beograd, 2007
Kosmet - moje svedočenje Zorana Stijovića jeste i svojevrsni vodič kroz kosovskoalbanski separatistički pokret (Albanci bi rekli oslobodilački pokret) u poslednjoj četvrtini 20. veka, sa posebnim osvrtom na poreklo, osnivanje i razvoj OVK. Mnoštvo imena, događaja, malo poznatih i do sada nepoznatih podataka. Stijović, na primer, otkriva da su iza jednonacionalnog trovanja (albanskih učenika) u martu 1990. godine stajali Haljilj Matoši i Bljerim Šalja, tadašnji lideri Omladinskog parlamenta, da je Adem Jašari (za Srbe terorista, za Albance nacionalni heroj) imao čin majora albanske vojske, da je OVK, prema sopstvenim procenama, imala gubitke od 2 hiljade mrtvih i hiljadu petsto ranjenih osoba. >>ceo tekst
   
  Milica Vesković: Prikaz časopisa: „Treći program“, br. 135-136, III-IV/ 2007, Beograd, 2008.
  Principi i delovanja politike današnjice, njihovo opravdanje kao i zahtev za njihovom izmenom u pravcu humanizacije ili bolje efikasnosti, predstavljaju probleme savremene politike kojima autori pristupaju. Ivan Janković, na primer, u svom ogledu „Politika protiv slobode“ (297-330), ukazujući na utopijsku viziju Habermasovog diskursa i Žižekovo shvtanje politike, zaključuje da svako preterano uplitanje države ugrožava slobodu pojedinca i narušava pravedni društveni poredak. Usled toga, Janković rešenje vidi u takvoj državi u kojoj „nikakva vlada nije legitimna“ (str.324) ili gde je „država ograničena na garancije života, slobode i vlasništva pojedinaca“ (str.324). >>ceo tekst
   
 
  Deklarisati se kao autor koji na istoriografski način nastoji da obradi Đinđićevu biografiju, a u isto vreme potencirati i poziciju Đinđićevog sledbenika, nešto je što već na startu moramo označiti kao contradictio in adjecto, jer su upravo iz tog razloga, uprkos nesumnjivom zalaganju, proistekle neke od najizrazitijih slabosti Dimitrijevićevog rada. Taj problem je uočljiv već kod nabrajanja arhivskih izvora i građe koja je mu bila na raspolaganju. Autor, na primer, navodi u predgovoru da mu je od velike koristi bila građa Dokumentacionog centra DS, ali nigde ne spominje svoju povezanost s tom institucijom Demokratske stranke, iako svaki posetilac njenog sajta ima priliku da vidi da je upravo dr Bojan Dimitrijević sadašnji rukovodilac tog centra i da se po njegovim instrukcijama sabiraju svi važni podaci o radu Demokratske stranke i njenih funkcionera. >>ceo tekst
   
  Slobodan Antonić: Prikaz knjige: Peščanik FM , knjiga 10
 

Peščanik FM , knjiga 10, ur. Svetlana Lukić i Svetlana Vuković, Beograd 2007, izd. Peščanik, str. 412.
novum u ovoj knjizi predstavlja i iznenadno «Peščanikovo» otkriće neverovatnog evroreformskog potencijala rukovodstva SPS-a. To je još 14. septembra 2007. utvrdio Miljenko Dereta. Odgovarajući na pitanje kako da «proevropska opcija dobije što veću podršku«, Dereta je vizionarski objasnio: «Postoji iznenađujući potencijal, a to je Socijalistička partija Srbije» (48). Taj potencijal, veli Dereta, može doći do izražaja samo ako SPS prethodno izvrši sledeće zadatke: «Očekujem od Socijalističke partije da se reformiše, da se distancira od prošlosti i pomogne proevropskoj opciji. Treba podržati one koji budu poveli Socijalističku partiju u tom pravcu. >>ceo tekst

   
  Nebojša Vuković: Prikaz knjige: Aleksandr Dugin, Geopolitika postmoderna – vremena novih imperij. Očerki geopolitiki XXI veka, Amfora, Sankt-Peterburg, 2007.
  Prikaz knjige: Aleksandr Dugin, Geopolitika postmoderne – vremena novih imperij. Očerki geopolitiki XXI veka, Amfora, Sankt-Peterburg, 2007.
U teorijskom smislu, Dugin je, bez sumnje, najistaknutiji savremeni predstavnik političko-filozofske koncepcije koja se imenuje kao ( neo ) evroazijstvo. Ukratko, reč je o shvatanju Rusije kao specifične zemlje koja ne pripada sasvim niti Istoku, niti Zapadu, već predstavlja “kontinent za sebe”, odnosno osobenu celinu koja se formirala pod uticajem različitih drevnih civilizacija i kultura. Za razliku od uobičajenih “školskih” shvatanja, po kojima se Rusija odlikuje, pre svega, slovenskim etničkim elementom, pravoslavljem i pripadnošću evropskom kulturno-geografskom krugu, evroazijci smatraju da se Rusija istorijski formirala na sintezi slovenskog i turanskog (tatarskog) etničkog elementa, da su Rusi koliko Evropljani, toliko i Azijci, i da je ruska kultura, po svojim bitnim karakteristikama, tradicionalistička, kolektivistička i mesijanska. >>ceo tekst
   
  Slobodan Antonić: Poetika poljskog WC-a
  Prikaz knjige: Marko Vidojković, Bog ti pomogo: 19 priča, Samizdat B92, Beograd 2007, str. 158
Fenomen Vidojković ipak zaslužuje pažnju. Vidojković je od 2004. godine postao «kultni pisac» Druge Srbije. Krajem te godine se, naime, svaki marketinški blok na televiziji B92 završavao reklamom romana Kandže i uzvikom: «Injekcija adrenalina u venu srpske književnosti!». Kampanja B92 je trajala mesecima. Roman je doživeo sedam izdanja i štampan je u 19.000 primeraka. Tako se rodio Pisac. Druga Srbija je bila oduševljena Vidojkovićem. Posebno joj se dopadao način na koji je u Kandžama opisivao socijaliste i SPC. Istina, neki književni kritičari nisu baš bili impresionirani ovim «uradkom». >>ceo tekst
   
  Dejvid B. Rivkin Mlađi i Karlos Ramos-Mrosovski: Nemudri saveti
 

Zbigniew Brzezinski: Second Chance: Three Presidents and the Crisis of American Superpower,
Madeleine Albright: Memo to the President Elect: How We Can Restore America's Reputation and Leadership
Olbrajtova i Bžežinski smatraju da je najveća politička cena spoljne politike predsednika Buša bila gubitak američkog ''moralnog legitimiteta'' širom sveta zbog rata u Iraku. Oba autora deklamuju uobičajeni spisak anti-bušovskih kritika – Abu Grajb, Gvantanamo i slično – od kojih su svi, po njima, debelo koštali Sjedinjene Države u svetskom javnom mnjenju. Sekretarka Olbrajt žali to ''traćenje'' američkog političkog kapitala i citira jednog evropskog diplomatu koji joj kaže da ljudi u njegovoj zemlji žele ''povratak one prave Amerike''. Sa istih stanovišta, Bžežinski krivi predsednika Buša za ''globalno otuđivanje od Amerike''. >>ceo tekst

   
  Vesna Ivanović: Prikaz knjige: POLITIČKE IDEOLOGIJE: NOVI PRIKAZ uredio Michael Freeden, prevela Rajka Rusan, Zagreb: Algoritam, 2006., 303 str.
  Prije nekoliko godina Karl Dietrich Bracher napisao je knjigu o političkoj misli 20. stoljeća pod naslovom Doba ideologija. Kako izdvaja Michael Freeden, Bracher je na umu imao posebnu koncepciju ideologije: grandioznu, apstraktnu i prijeteću. Nesumnjivo, stoljeće je doživjelo sukobe upravo takvih titana, praćenih pojavom masovne politike i sofisticiranih načina regrutiranja narodne potpore i aktivizma. Jedan od najcjenjenijih politologa današnjice, oksfordski profesor Michael Freeden, u uvodnom članku Političke ideologije: novi prikaz izdvaja da su ideologije vitalan i energičan sastojak oblikovanja grupnih identiteta i politika. >>ceo tekst
   
  Slobodan Antonić: Prikaz knjige: Grupa autorkinja, Neko je rekao feminizam? Kako je feminizam uticao na žene XX I veka , izdanje Žena u crnom
  Priča o antiženskoj zaveri koja sprečava žene da uspeju u politici ili biznisu takođe ima drugu stranu. Dvadeset posto žena u parlamentu najčešće je više pokazatelj stepena zanimanja žena za tu oblast nego pokazatelj postojanja diskriminacije. Na mašinskom fakultetu 90 odsto profesora i studenata su muškarci, a na farmaceutskom 90 odsto su žene. To ne znači da na mašinskom fakultetu postoji diskriminacija prema ženama, ili da je sva moć koncentrisana tamo. To je samo znak različitog stepena zanimanja žena i muškaraca za određene oblasti. Žene nisu slabije u matematici od muškaraca. Ali, kao što pokazuje Baumajster, manjak žena u matematici i prirodnim naukama učinak je njihove manje motivacije da se bave tom oblašću, ne posledica manjih sposobnosti ili muške zavere. >>ceo tekst
   
  Milica Vesković: Prikaz knjige: Dominik de Vilpen „Krik koji tera zle duhove “, Orpheus, Beograd, 2006.
  Ne dešava se retko da delo privuče pažnju usled toga što je autor već poznat u bilo kojoj oblasti javnog života. To se može dogoditi i u ovom slučaju. Dominik de Vilpen se školovao da bi se profesionalno bavio književnošću i pravom, ali se ipak našao u centru političkog života Francuske. Nakon toga što je zauzimao različite položaje u Ministarstvu inostranih poslova, Vilpen je u maju 2005. postao premijer Francuske Vlade. Kao aktivni učesnik u politici našeg doba, ovaj autor teško da može da razočara prikazom stanja današnje politike. Veoma zanimljiv stil pisanja koji praktično vuče napred uz simboličke prikaze koji su čvrsto povezani sa realnošću teško da mogu čitaocu dozvoliti predah. >>ceo tekst
   
  Saša Gajić: Duh Bendžamina Dizraelija
 

Prikaz knjige: Miloš Ković, Dizraeli i I stočno pitanje, Clio, Beograd, 2007.
Bendžamin Dizraeli (1804–1881), prvi erl od Bikonsfilda, britanski državnik i romanopisac, predstavlja ličnost koja je ostavila veoma duboki trag u istoriji svoje zemlje i u istoriji moderne Evrope. Dvostruki premijer Velike Britanije – “Imperije u kojoj nikada ne zalazi sunce” – i poverljivi prijatelj kraljice Viktorije, lider britanskih konzervativaca, plodan književnik, ideolog anglosaksonskog imperijalizma, svoju najvažniju životnu ulogu odigrao je, i to na odlučujući način, za vreme “Velike istočne krize”, koja je svojim ishodom, u vidu Berlinskog kongresa 1878. godine, za više decenija odredila sudbinu zemalja Balkanskog poluostrva, a delom i ukupnih međunarodnih odnosa na Starom kontinentu. >>ceo tekst

   
  Mario Brudar: Prevelik zalogaj
  Prikaz knjige: Bojan Dimitrijević: Zoran Đinđić, Zavod za udžbenike, Beograd, 2007. str.319.
Iako se u najvećem delu knjige suzdržava od svojih direktnih komentara i ocena, kada je u pitanju atentat u kome je Đinđić ubijen, Bojan Dimitrijević je otvoreniji. Piše da je Đinđić „svojim dinamizmom postao smetnja mnogima. I u Srbiji i van nje“(306). Malo je verovatno, prema njemu, da su izvršioci bili i inspiratori. „Ako nije bilo direktne finansijske podrške sa strane“, nastavlja Dimitrijević misleći na organizaciju atentata, „onda je sasvim sigurno ona došla u vidu prećutne saglasnosti pojedinih obaveštajnih i bezbednosnih službi“(306). Isto tako pretpostavlja da je posle atentata izgubljena politička volja za daljom istragom „jer je verovatno uočeno da atentat ima i dodatni kontekst, nadgradnju...“(306). >>ceo tekst
   
  Dejan Petrović: Nova definicija kulturne politike
  Prikaz knjige: Igor Ivanović: Kultura i identitet (pogled zdesna), NSPM, Beograd, 2007, str. 219.
Tema koja zasigurno najviše intrigira u prvom delu knjige jeste otvoreno antagoniziranje „Srbije“ protiv „kruga dvojke“, odnosno svrstavanje na stranu u opštoj populaciji nesumnjivo većinske, a u intelektualnom i medijskom prostoru nesumnjivo manjinske grupacije, koja će ovde dobiti retku (i utoliko – vredniju) priliku za pokušaj artikulacije vlastitih životnih stilova i obrazaca. Ove dve, po svemu nejednake socijalne grupe, decenijama, čak i stolećima obitavaju jedna pored druge u sferi naporednih egzistencija, uz obostranu međusobnu surevnjivost, podozrenje, nerazumevanje, nepoverenje, podsmeh, prezir, pokatkad i omrazu. >>ceo tekst
   
  Slobodan Antonić: Četiri srpska evroreformska stereotipa
  Prikaz knjige: Vujadinović Dragan, Obrnuta ekonomija 2004-2006; Dan Graf, Službeni glasnik 2007, str. 231.

O dragi briselski službenici! Molimo vas, na kolenima: uslovljavajte nas što više! Tražite od nas što više! Mučite nas što više! Jer, mi smo to i zaslužili. Mi smo svesni svoje ništavnosti, u odnosu na vas, nadljude slobodnog tržišta i stahanovce evroatlantskih integracija. Mi smo svesni da čak i ako nas ponižavate, to je za naše dobro. To je pravedna kazna za naše odmetanje od boga Mamona. Znamo da naš greh moramo okajati u krvi i u suzama. Zato, budite što stroži sa nama! Za to vas mole vaši «srbijanski evroreforisti». >>ceo tekst

   
  Slobodan Antonić: Potemkinovo selo «održivog kosovskog društva»
  Prikaz knjige: Ka izgradnji održivog kosovskog društva, priredila Izabela Kisić, «Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji», Beograd 2007, str. 251

Ma koliko bili ošamućeni propagandom B92 ili «Blica», ni Srbijanci nisu toliko ludi da poveruju da je «međunarodna zajednica isuviše popuštala Srbiji». Ne, ova knjiga i nije njima namenjena. Ona je namenjena onima koji su platili da se napiše i odštampa. Onima koji će platiti da se prevede na engleski i koji će je čitati u Vašingtonu i Briselu. Oni će reći, da, sve je u njoj tačno, svaka im se pozlatila, evo, lepo piše da sve što smo radili i sve što radimo protiv Srba i Srbije potpuno je ispravno, kako smo samo pametni i uspešni, još samo da pacifikujemo preostale Srbe i ovaj posao će biti do kraja urađen. >>ceo tekst

   
  Marinko M. Vučinić: Zašto naš narod u Austriji propada
 
Prikaz knjige: Đorđe Natošević, Zašto naš narod u Austriji propada, edicija „Klasici srpskog eseja“, Beograd 2007. godine

Zašto propadamo kao narod? Ovo je verovatno najčešće pitanje koje se u našem poimanju istorije i društva postavlja kao lajtmotiv u razumevanju sudbine srpskog naroda. Nije ovde reč o našoj sklonosti jadikovkama i jeremijadama, niti predstavljanju sebe kao jedine i najveće žrtve, što se često može čuti od naših novopečenih demistifikatora političkih i istorijskih mitova. To je pre svega traganje za odgovorom zašto je srpski narod u svojoj burnoj i tegobnoj istoriji doživeo toliko teških i dramatičnih iskušenja. >>ceo tekst
   
  Slobodan Antonić: Menjanje identiteta Srbije
  Prikaz knjige: Grupa autora, Nacionalni i državni interes moderne Srbije, CEDET i FES, Beograd 2007, str. 271

«Građanistička» ili «druga Srbija» dugo je odbacivala i sam pojamnacionalnog interesa. On joj je delovao kao nešto nacionalističko, ekskluzivističko, neprihvatljivo. Štaviše, tokom devedesetih, pojedini intelektualci iz »druge Srbije» čak su se otvoreno rugali i samoj ideji nacionalnog interesa. Oni su ga podsmešljivo zvali «nacint» (Miodrag Stanisavljević). Međutim, kada je Srbija 2006. postala međunarodno priznata država, više se nije mogao odbacivati pojam nacionalnog/državnog interesa. To bi značilo da je Srbija jedina država na svetu koja nema nikakav nacionalni, odnosno državni interes. Stoga su intelektualci iz «druge Srbije» krenuli u preuzimanje i pacifikaciju ovog pojma. Tako je nastala ova knjiga. >>ceo tekst

   
  Slobodan Antonić: Helsinški procres protiv Srbije
  Prikaz knjige: Fahri Musliu, Montirani procesi protiv kosovskih Albanaca 1999-2001, Biblioteka «Svedočanstva», Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji

Dakle, suoči se Srbijo. Suoči se sa činjenicom da za naše ljudskopravaške borce i borkinje kada neki Srbin napravi ratni zločin onda je to genocid za koji su kolektivno odgovorni svi Srbi, od onih u kolevci, do onih u bolnicama. Jer, kao što to lepo reče jedan visoki funkcioner Helsinškog odbora - «u Srbiji samo kamen nije kriv»! (Okrugli sto Helsinškog odbora "Š ta blokira proces suo č avanja u Srbiji ", Beograd, 5. decembar 2006). Naprotiv, ratni zločini nad Srbima i nisu ratni zločini. To je najobičnija srpska nacionalistička propaganda. A suđenja na kojima su oni dokazani, čak i nakon 5. oktobra, nisu ništa drugo do «montirani politički procesi nevinim žrtvama». >>ceo tekst
   
  Dobrica Gajić: Prikaz knjige: Anđelo Tambora: „Kavur i Balkan“
  Italijanski istoričar Anđelo Tambora (Angelo Tamborra, Chiasso, 14. X 1913-Roma, 14. IX 2004), pisac knjige „Kavur i Balkan“ („Cavour e i Balcani“, Torino, 1958), bio je cenjeno ime u evropskim naučnim krugovima specijalizovanim za istoriju i kulturu istočnoevropskih naroda. U svom predgovoru „Anđelo Tambora i njegova knjiga o Kavuru i Balkanu“, akademik Nikša Stipčević navodi podatak da je upravo Tamborinom zaslugom na Rimskom univerzitetu osnovana Katedra istorije istočne Evrope, na kojoj je pod njegovim nadzorom „naučno stasalo nekoliko generacija italijanskih istoričara sličnog istraživačkog usmerenja“. >>ceo tekst
   
  Dejan Petrović: Nedovršenost kao loša sudbina
 

Prikaz knjige: Zlatko Kramarić: Nedovršena demokracija, Matica Hrvatska, Osijek, 2007, str. 245.
Zlatko Kramarić, dugogodišnji osječki gradonačelnik, i to iz onih najtežih, „ratnih“ dana, dobitnik mirovne nagrade „Averell Harriman“ (1997), političar i intelektualac više decenija konstantno prisutan na ovdašnjoj sceni (šta god to imalo da znači), objavio je zbirku svojih kolumni Nedovršena demokracija, inicijalno pisanih za 24 sata i Slavonski dom. Činjenica da je u pitanju naredni hrvatski ambasador u Srbiji, ove njegove oglede i reminiscencije o političkim i svim ostalim stranama hrvatske svakodnevnice, svim (nus)pojavama jednog tipično balkanskog procesa demokratizacije i tranzicije, koje su koliko god politička analiza, toliko možda još i više mentalitetska studija; nužno stavlja u fokus pažnje domaćeg čitaoca. >>ceo tekst

   
  Una Popović: Prikaz knjige: Slavoj Žižek „Univerzalni izuzetak” ("The universal exception")
  Knjiga „Univerzalni izuzetak” je drugo izdanje planiranih Žižekovih sabranih dela i posvećena je radovima vezanim za politiku, koji su objavljivani u periodu od početka devedesetih godina, pa do danas. Ukupno sedamnaest tekstova podeljeno je na četiri manje celine, koje svojim naslovima ukazuju na kontrastiranje suprostavljenih pozicija dominantnih ideologija, uz analize značajnih događaja u poslednjem delu. Knjiga sadrži i rečnik važnijih termina sa obrazloženjima, gde je osobito zanimljivo uočiti terminološku funkciju pojedinih vlastitih imena, na šta i sami priređivači skreću pažnju. >>ceo tekst
   
  Vesna Ivanović: Prikaz knjige: Elazar Barkan, Krivica nacija: restitucija i ispravljanje istorijskih nepravdi
  Barkan kaže da bi Virdžinija Vulf mogla reći da se 5.3.1997, ili negdje oko toga datuma, svjetski moral - da ne kažemo, ljudska priroda - promijenila. Razlog je bio neočekivan: u odgovoru na optužbe za profitiranje na račun Jevreja tijekom Drugog svjetskog rata, Švicarska je najavila svoju namjeru da proda značajne količine svoga zlata kako bi oformila humanitarni fond od pet milijardi dolara. Fond je namijenjen žrtvama Holokausta koje su izgubile svoj novac u švicarskim bankama, a potom, da se upotrijebi za ispravljanje povijesnih nepravdi širom svijeta. >>ceo tekst
   
  Marinko M. Vučinić: Prikaz knjige: Crkva i država, Priredili Đorđe Vukadinović i Slobodan Antonić, izdavač IIC – Nova srpska politička misao
  Odnos crkve i države danas je jedno od najznačajnijih pitanja u demokratskom konstituisanju i funkcionisanju našeg društva. Ono je posebno aktuelno u tranzicionim zemljama kada uloga crkve postaje predmet velikih sporova. Zbornik Nove srpske političke misli posvećen ovoj temi obuhvata tekstove u kojima se otvaraju mnogobrojna pitanja značajna za razmatranje ovog složenog i protivrečnog odnosa, pri čemu je posebna pažnja posvećena istorijskoj, tradicijskoj, ali i savremenoj dimenziji ovog odnosa. >>ceo tekst
   
 
  Centralna poglavlja knjige nas detaljno upoznavaju sa nevelikim, ali izuzetno značajnim opusom Nikolasa Spajkmana (dve knjige, American Strategy in World Politics i The Geography of Peace, kao i nekoliko kraćih tekstova u stručnoj periodici) i svim bitnim stavovima koje je ovaj naturalizovani Amerikanac (Spajkman je rođen u Holandiji) iznosio, poput stavova o konfliktnoj prirodi međunarodnih odnosa, balansa moći, koncepta o regionalnim bezbednosnim aranžmanima, tj. o integrisanoj moći i globalnom vojnom prisustvu pomorskih sila. >>ceo tekst
   
 
  Oni koji očekuju da će u ovoj knjizi kratkog naziva i priličnog obima (552 stranice) naći najnovije priloge za biografiju sa pikanterijma iz života i podacima koji otkrivaju konačnu pozadinu Titovih namera i delovanja - ostaće razočarani. Na to, uostalom, upućuje i sam autor odredivši svoj rad kao sociološko-istorijsku studiju napisanu da bude „kritika monumentalne komunističke istorije, ali i kao protivstav novoj 'monumentalnoj antititoističkoj istoriji'“ (str.22). Polazeći od Marksovog načela da ljudi stvaraju vlastitu istoriju, ali ne pod okolnostima koje su sami izabrali, Kuljić pokušava da u Titovoj aktivnosti prepozna „vreme i uslove koji su ga određivali i meru u kojoj ih je on oblikovao ili bio njihov zatočnik“. >>ceo tekst
   
  Vladimir Milutinović: Prikaz knjige: FRAGMENTA PHILOSOPHICA I, priredio Dejan Aničić
  U zborniku tekstova i inetrvjua Fragmenta philosophica Dejan Aničić se potrudio da nam približi prevashodno filozofsku svetsku scenu poslednjih godina. Kako ona izgleda, koja su imena ključna, a koje ideje su one koje intrigiraju i pokreću javni govor i mišljenje danas – barem deo odgovora na ova važna pitanja nalazi se između korica ove nevelike knjige. Predgovor knjizi je napisao urednik NIN-a Slobodan Reljić, a sama knjiga je podeljena na tematske celine: Savremena te(r)orija, Evropa i Amerika, Philosophia Perrenis, Neoklasici, Sablasti kapitalizma i socijalizma, zatim deo posvećen nedavno preminulim filozofima Ričardu Rortiju, Žanu Bodrijaru i Paulu Vaclaviku i dodatak sa tekstom Mišela Fukoa iz 1978. godine „Hrišćanstvo i pastriska moć“. >>ceo tekst
   
   
 
Raniji tekstovi u rubrici Prikazi
   
  Svi prikazi >>
   
 

Klub prijatelja Nove srpske političke misli   

NSPM Analize



Brojevi se mogu nabaviti u knjižarama Medija Centar i Plato. Cena pojedinačnog primerka NSPM Analiza je 250 din, a godišnja pretplata na je 1200 din.

Novi broj NSPM


Robert Nozik
i Ronald Dvorkin

 

Sveske možete pronaći u knjižarama Medija centar i Plato ili po ceni od 400 din naručiti pouzećem ili putem pretplate

Edicija "Politički život"

Slobodan Antonić Gutanje žaba

Knjige možete kupiti u prostorijama NSPM u Dečanskoj 8 (tel: 3231 206, sredom od 12 do 16 h i petkom od 14 do 17 h) i u knjižarama Plato i Krug komerc.

Posebna izdanja


Vojvođansko pitanje

  Naručite!

Cena jedne sveske:
450 din
. + troškovi slanja pouzećem

(posebna izdanja možete naručiti i na način opisan u pretplati)

Žiro - račun NSPM
205-38371-17


Adresa NSPM:
 IIC NSPM
Terazije 38/II, Beograd