Komentari
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Marketing
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Pisma uredništvu
Linkovi
 

Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru

Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet

Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete


LINKOVI
 

samo po nspm.org.yu
po celom SCG web-u
  _____________


_____________


-
Medijski linkovi
Blic
Media centar
RTS
B92
Glas Javnosti
Politika
Kurir
Novosti
Vreme
NIN
Sedmica
 
 

Politički život
 
  Podsećamo Vas da rado očekujemo vaše komentare!
       
  Izveštaj o nadzoru RRA - Televizije sa nacionalnom licencom    
  Izveštaj o nadzoru RRA - Radio i televizije sa lokalnom licencom    
       
  Kosta Čavoški: Državnost Vojvodine i mogućnost secesije (Pečat)    
  Posebnu zabrinutost izaziva način na koji su članom 32 Nacrta Statuta uspostavljeni pokrajinski upravni okruzi. Oni su tako obrazovani i teritorijalno razgraničeni da Mađari dobijaju svoj nacionalni okrug sa sedištem u Subotici, u kojoj oni, inače, nisu većina. Upravo u toj nameri Bačka je podeljena samo na dva upravna okruga – srpski sa sedištem u Somboru i mađarski sa sedištem u Subotici, dok je Banat podeljen čak na četiri okruga. I kao što Vojvodina sa izrazitim obeležjima državnosti može da doprinese razgradnji Srbije, tako i mađarski upravni okrug može doprineti razgradnji i Vojvodine i Srbije. U stvari, krajnji cilj teritorijalnog zaokruženja izdvajanja mađarskog okruga jeste ostvarenje i problematizovanje položaja mađarske manjine u Srbiji da bi se pre ili posle pristupilo secesiji Subotičkog okruga i njegovom pripajanju Mađarskoj. >>ceo tekst    
       
  Batić Baćević: Srednja škola    
  U proteklih osam godina, Srbija je pokušavala da prekorači iz petog u šesti oktobar, jer su netalentovani ali zato veoma ambiciozni propagandisti, lideri sa greškom ili borci za kršenje ljudskih prava objašnjavali da nikako ne možemo da krenemo dalje dok ne uvidimo kakvi smo bili fašisti, suočimo se sa zlom u sebi i dobrotom svih oko nas. Kao po nekoj demokratskoj sugestiji koja se ne sme odbiti, priča o šestom oktobru je zaustavljena upravo kada je napravljen istorijski kompromis sledbenika Zorana Đinđića i Slobodana Miloševića. >>ceo tekst    
       
  Dragoljub Žarković: Obrtni kapital i ljudi (Politika)    
  Tim Ljiljane Smajlović očigledno ne uliva poverenje ovima koji su pobedili na novim izborima, plus starosedelačkom delu redakcije, plus onima koji bi sebe da vide kao kalifa umesto kalifa, jer da uliva poverenje ne bi preslikali skupštinski model po kome najstariji član kolegijuma predsedava ovom telu, odnosno pravi novine, pored živog zamenika glavnog urednika kome je to u opisu posla i koji je po zakonu odgovoran za ono što „Politika” objavi. Ništa novo neću reći ako napišem da je posao koji radimo prilično stresan i grub, daleko od idiličnog i da tu nema neke jednom zauvek date pravde i nepravde, već da u dobroj meri zavisi od odnosa snaga. >>ceo tekst    
       
  Slobodan Antonić: Vreme je za ideju kulturnog nacionalizma (Geopolitika)    
  Smeo bih se zakleti da će, na simboličkom nivou, prvi pokazatelj tog antisrpskog kulturnog kolonijalizma biti sistematsko proterivanje ćirilice. Dok smo se mi prema njoj odnosili sa tipičnom srpskom lakomislenošću i nebrigom, to naše očinsko pismo upravo su naši neprijatelji prepoznali kao suštinski znak srpskog nacionalnog identiteta. Siguran sam da će se proterivanje ćirilice iz Srbije obaviti upravo po pominjanom beogradskom modelu. U Beogradu je ćirilica, kao valjda nedovoljno «urbana» i «europska», sistemski proterana – od gradske televizije, preko gradskih novina, do gradskih ustanova. Sličan proces se u ovom trenutku završava i u Vojvodini. >>ceo tekst    
       
     
  Što se tiče naznake trenutnog predsednika Srbije Borisa Tadića da bi podela Kosova nekako mogla da dođe u obzir "tek ako sve druge mogućnosti budu iscrpljene" - tu su stvari još jasnije, a Tadićeva naknadna "pojašnjenja" još smešnija (tj. tragičnija). Naime, čak i ako ponovo dođe do pregovora o Kosovu, unapred staviti do znanja drugoj strani da ne isključuješ ni "krajnju opciju" podele, toj strani jasno stavlja do znanja da već ne mora da razmišlja o glavnoj "međuopciji" tj. mogućnosti ponovne integracije celog Kosova u sastav Srbije - dovoljno je biti istrajan pa će srpska strana sigurno preći na "Plan B" – tj. podelu. >>ceo tekst    
       
  Episkop dalmatinski Fotije: Vapaj iz Dalmacije    
 

Kada je završila sa SPC, gđa Biserko kreće po Beogradskom Univerzitetu, prozivajući sve najuglednije i najučenije ljude našega vremena, koji po njenom kriterijumu i merilu nisu borci za «liberalnu demokratiju» i darvinizam. Nasuprot tome, gđa Biserko u njima prepoznaje nešto što liči na SPC, a to je patriotizam i dostojanstvo ljudske ličnosti. U ovom svom pohodu, jednim krilom gđa Biserko napada Srpsku Akademiju Nauka i Umetnosti, a drugim kompletan Beogradski Univerzitet. Poseban odred interventnih grupa je odredila za naše ugledne sportiste i javne ličnosti. I među njima gđa Biserko izdvaja «nosioce nedemokratskih načela» ili, ne dao Bog, velikosrpskih projekata, čiji je glavni zagovornik po gđi Biserko, «draga joj» i mnogo napadana SPC. >>ceo tekst

   
  Episkop Artemije: Zašto bez nas?    
       
  Marinko Vučinić: Crna rupa srpske politike    
  Ovo parcijalno i ipak uslovno amnestiranje građana očigledno se ne proteže i na našu političku elitu, koja je i dalje inspirisana Memorandumom Srpske akademije nauka, zaokruživanjem teritorije na kojoj će živeti svi Srbi, stvaranjem jake vojske i države, u čijem temelju neće biti lično dostojanstvo pojedinca, već dostojanstvo nacije. Međutim, ako su naši građani ipak dobili neku vrstu priznanja da nisu više apsolutni zarobljenici starih matrica, naši liberalno-demokratski i građanisti č ki ideolozi se nisu makli ni pedalj u objektivnom sagledavanju društvenih odnosa u Srbiji. Naprotiv, oni nam svakodnevno pokazuju kako izgleda ukopanost u istrošene ideološke matrice. Bez obzira na to što pokušavaju da građanima nesebično udele svojevrsni oproštaj, njihovo tumačenje uloge naših političkih elita opterećeno je ideološkim klišeima. >>ceo tekst    
       
  Mirjana Bobić-Mojsilović: Zona sumraka (Politika)    
  Novi zločin u Srbiji – nedostatak evroentuzijazma ispostavlja se kao opasno moralno posrnuće i ključni dokaz za stavljanje klipova u točkove našeg razvoja, te remetilački faktor štetan po duhovno zdravlje i tako potreban optimizam. Zato Vlada Srbije sprovodi široku kampanju borbe protiv štetnog mišljenja – biti evropesimista opasno je, pokvareno je i nije prijateljsko ne samo prema Evropi, koja to nije zaslužila, nego i prema SAD, koje su to zaslužile još manje, a naročito prema vladi za koju je ceo svet rekao da je proevropska i demokratska i koja se toliko trudi da je svi zavolimo. >>ceo tekst    
       
  Ratko Mitrović: 'Ajmo, 'ajde svi u EU!    
  Dakle, jednostrana primena Sporazuma. Kao svi dobri evro-radikali, ogromnih reformskih potencijala, tu ideju zdušno ćemo prihvatiti. I ne samo da ćemo je prihvatiti, nego ćemo i radikalno, u skladu sa ideologijom Evropskih Radikala, da je radikalizujemo – u prevodu, proglasićemo JEDNOSTRANO PRIKLJUČENJE Evropskoj Uniji i neizbežnim NATO struktrurama, jer šta će nam EU ako nismo bezbedni. Rusi dolaze, Kinezi su već zaposeli buvljake, mora čovek biti na oprezu! Hvala Oliju! Da ne bismo uplašili naše evropske partnere, plan ćemo ostvariti fazno. >>ceo tekst    
       
  Ratko Marković: Čežnja za državom (Pečat)    
 

Država sarađuje s drugim državama, udružuje se s njima u međunarodne organizacije, zaključuje međunarodne ugovore, osniva predstavništva u inostranstvu, a prema Nacrtu statuta, sve to može i AP Vojvodina. Odredba Nacrta statuta koja daje pravo Skupštini AP Vojvodine da pokrajinskom skupštinskom odlukom supstituiše zakon neustavna je, jer vršilac statutarne vlasti nema pravni kapacitet da to propiše. Nacrt statuta “dopisuje” Ustav i kada Skupštinu AP Vojvodine ovlašćuje da “daje mišljenje na promene Ustava koje se odnose na položaj, prava i dužnosti AP Vojvodine”. >>ceo tekst

   
       
  Demokratska stranka Srbije: Neustavnost statuta Vojvodine    
  U drugoj glavi Nacrta Statuta sadržane su odredbe o ostvarivanju ljudskih i manjinskih prava (član 20-26). Cela ta glava sadržinski odstupa od Ustava Republike Srbije i suštinski ne predstavlja uređivanje načina na koji se Autonomna pokrajina Vojvodina stara o ostvarivanju ljudskih i manjinskih prava, što je prema Ustavu Republike Srbije njena nadležnost koja se ostvaruje u skladu sa zakonom, već je proklamovanje novih ljudskih i manjinskih prava i načina njihovog ostvarivanja koje Ustav Republike Srbije ne poznaje i što bi, ukoliko bi se Nacrt usvojio u predloženom tekstu, za posledicu imalo nejednakost građana Republike Srbije. >>ceo tekst    
  DSS: Nacrt Statuta AP Vojvodine    
       
  Zoran Grbić: Pismo "helsinškog optuženika" sa sante leda    
  Želeo bih da iskoristim priliku da se zahvalim nepoznatim piscima izveštaja, na časti koju su mi ukazali upisivanjem imena moje malenkosti. Što bi rekao Dule Savić (otprilike) “ponosan sam što sam tamo i zabrinuo bih se da nisam”. Istovremeno se izvinjam što je ime spomenuto samo skromnih dva puta, ali neko opravdanje mi je da je ovo tek moj prvi ulazak na listu. To za mene prestavlja veliku čast, ali isto tako i veliku obavezu, jer znam da ću u budućnosti morati još više i napornije da radim, ne samo da bih opravdao moje spominjanje, nego da bih se sledeće godine našao tamo u širem i ozbiljnijem kontekstu. >>ceo tekst    
       
  Dragomir Anđelković: Renesansa srpskog feudalnog prava    
  Vreme je da stvarno počnemo sistematski da se borimo protiv kulture nasilja, kao i da menjamo truli sistem koji generiše nasilje (jednima pruža mogućnost da mu olako pribegnu, a druge frustrira i tako ih čini eksplozivnim). To podrazumeva da ćemo odustati od sveprisutne teorije dva aršina, tj. od kvalifikacije istog čina na različite načine u zavisnosti od toga ko ga je učinio, i protiv koga je usmeren. Kao i od neformalnog stava vlasti i državne uprave, kojeg svojom pasivnošću prećutno prihvata i narod, da su njeni pripadnici vlastelini i vlastelinčići modernog doba. >>ceo tekst    
       
  Vladimir Milutinović: Srbizam    
  Ako će uopšte da postoji nešto kao “srpsko novinarstvo” ono će se morati odnositi na grupu u kojoj nisu samo Srbi (eto ti belaja). Možda je u stvari rešenje da, kad već pravi toliko problema, “srpsko novinarstvo” ili nešto slično uopšte ne postoji. Možda bi najbolje bilo da se one institucije i udruženja koja se ne odnose samo na Srbe ni ne zovu nekim imenom koji asocira na njih. Sve drugo bi bio nacionalizam, favorizovanje jedne nacije u odnosu na druge koje žive u istoj državi. Mi to kod nas imamo, deo javnosti svaki nacionalizam, patriotizam i svako isticanje srpske nacije, pa i isticanje u nazivima kao što je “srpsko društvo”, tretira kao nešto što je nepoželjno. >>ceo tekst    
       
  Milorad Vučelić: Neoliberali iz našeg budžaka (Pečat)    
 

Američka država posegla je za klasičnim merama državnog socijalizma. Intervenisaće sa oko trilion dolara, za sada, i izvršiti faktičko podržavljenje i nacionalizaciju najvećih firmi i banaka. Ovo je na Zapadu slom zablude da je tržište svemoćno. Za razliku od SAD mi smo naše banke posle 5. oktobra sami uništili. U našoj državi i dalje se na sav glas govori o milijardama investicija koje će se sliti u Srbiju. Kako stoje stvari pašće nam sa Marsa. U Srbiji se pristupa privatizaciji najuspešnijih javnih preduzeća, EPS-a i Telekoma. Naša vlada hoće da bude liberalnija od najliberalnijih. Mi smo poslednji bastion budžaklijskog provincijalnog neoliberalizma. >>ceo tekst

   
       
 
Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji: Samoizolacija - realnost ili cilj (odlomak)
   
  Poražavajuće je što je to nasleđe SANU i dan danas aktuelno i ima svoja značajna intelektualna uporišta. Ideje koje su kreirali “naši” akademici mogu se u komercijalnoj verziji naći u časopisu Nova srpska politička misao, čiji je glavni i odgovorni urednik Đorđe Vukadinović (asistent Filozofskog fakulteta na katedri za filozofiju). Značajnu ulogu iz istog intelektualnog tabora ima Slobodan Antonić (takođe prof. Filozofskog fakulteta na katedri za sociologiju). Njegova konverzija može se opisati kao obrt od strastvenog kritičara Miloševića, preko nedemokratskog liberalizma, da bi na kraju završio na krajnjoj desnici. Oba autora su ugledni politički analitičari koji svoj ogroman medijski prostor (režimski list Politika čiji su kolumnisti, brojne TV emisije i sajt www.nspm.org.yu) koriste za promovisanje politike “trećeg puta” i za normalizaciju politike Srpske radikalne stranke (posebno u drugoj polovini 2007. >>ceo tekst    
       
  Ljiljana Smajlović: Pod tačkom "razno" (Politika)    
  Redakcija „Politike” smatra da misliti slobodno, kritički, svojom glavom, uz poštovanje i svojih i tuđih specifičnosti, znači misliti evropski. Naši specifični pogledi na Evropu, na ratove, na svet, na istoriju, moraju se čuvati, a ne poništavati. Beograd ima isto pravo kao i bilo koja druga prestonica na svetu da se otvoreno zalaže za svoje poglede. Baš kao da smo prava evropska država, baš kao da vodimo svoju spoljnu politiku, kao da se dogovaramo sa evropskim susedima, a pri tome ne odustajemo od toga da mislimo na svoj način, na osnovu pouka svoje istorije. I da taj način čuvamo, negujemo, da do njega držimo. >>ceo tekst    
       
  Sonja Liht: Nismo prihvatili smenu glavne urednice (Politika)    
  Odgovor Srđana Janićijevića Sonji Liht (Politika)    
  Američki profesori podržavaju „Politiku”    
       
  Vladimir Dobrosavljević: Hoćemo punu okupaciju!    
  Kao što su svi na desnici tokom ovih godina zaključili, najveći simulakrum bio je Vojislav Koštunica i njegova firma. Njegova vladavina zahteva ozbiljnu analizu i pravljenje detaljnog popisa rezultata koje je doneo narodu, državi i posebno desnici, obezvređujući sa svojim levim nacionalistima, sve njene principe. Odgovornost leži i na svima nama koji smo takvu politiku podržavali ili u njoj saučestvovali. Zadržimo se ovde samo na medijskoj sferi. Zahvaljujući njegovoj politici desnica u Srbiji danas nema nijedan svoj značajan pisani medij, a da ne govorim o ozbiljno profilisanim elektronskim medijima. >>ceo tekst    
       
  Zora Latinović: Cinkarenje u fusnoti (NIN)    
  Tri važna detalja u vezi sa spiskom Sonje Biserko (prikaz S. Antonića kao povod za raspravu, nespremnost beogradskih profesora da govore o tome – čast malobrojnim izuzecima, i dosadašnji ispadi gospođe Biserko o društvenom preuređenju Srbije) ukazuju samo na jedno: hipokriziju političke i intelektualne elite u Srbiji, koju poneki iz en-dži-o sektora negde dobro naplaćuju. Zasad, na izveštaj Helsinškog odbora reagovalo je samo Srpsko filozofsko društvo koje poziva “akademsku i celokupnu javnost Srbije da se odlučno usprotivi ovakvim pokušajima ograničenja intelektualnih sloboda”. >>ceo tekst    
       
  Vladan Kutlešić: O prednacrtu statuta AP Vojvodine    
 

Ostavljajući po strani brojne druge stručne i profesionalne nedostatke ovog teksta, ukažimo još samo na njegov poslednji član 70, u kome je opet na protivustavan način utvrđeno da statut pokrajine stupa na snagu danom proglašenja u skupštini, a da je pri tome izostavljen konstitutivni element za donošenje ovog akta, koga čini prethodna saglasnost Narodne skupštine Republike Srbije. Međutim, prethodno izneta ocena ne može umanjiti skandaloznu činjenicu da se u tekstu jednog pravnog akta koji se priprema u državnom organu (i to u krugu vladajuće koalicije!) nalaze brojne i teške povrede Ustava Srbije, koje, istini za volju, ne mogu proizvesti posledice za koje ih u javnosti optužuju, ali nanose tešku štetu ustavnosti i pravnoj konferentnosti u Republici Srbiji. >>ceo tekst

   
       
  Zoran Ivošević: Pokrajina ne ugrožava državu (Danas)    
 

Kad je reč o Vojvodini, država strahuje da bi njena celovitost bila ugrožena i kad bi pokrajinsko Izvršno veće dobilo ime Vlada. Ove kontroverze, iznuđene kosovsko-metohijskom zbiljom, ne doprinose razumnom rasuđivanju o Nacrtu statuta AP Vojvodine. Zato su se u javnoj raspravi i pojavile ekstremne suprotnosti. Jedni ističu da Nacrt obiluje elementima državnosti, koji teže da Pokrajinu preobraze u federalnu jedinicu. Drugi smatraju da se u Nacrtu ne mogu pronaći ni tragovi separatizma ili težnje da se oslabi uloga države Srbije, tako da se, ni u nijansama, nije odstupilo od onoga što predviđa Ustav. >>ceo tekst

   
       
  Biljana Mitrinović: Plan za denacifikaciju Srba (Politika)    
 

U Helsinškom odboru za ljudska prava juče je „Politici” rečeno da njihova predsednica nije dostupna za razgovor, pa smo ostali uskraćeni za odgovore na pitanja: ko je sastavljao izveštaj (koji je pisan hrvatskim jezikom), šta su želeli da postignu objavljivanjem imena „nepodobnih intelektualaca”, kakvu odgovornost predlažu za njih i misle li da je cenzura prihvatljiv oblik kontrole u demokratskim društvima, kakvim žele da vide Srbiju. Dragan Popović, programski direktor nevladine organizacije „Inicijativa mladih za ljudska prava”, kaže za „Politiku” da je stav ove organizacije da bi ovaj i slični izveštaji trebalo da posluže za otvaranje rasprave o navedenim problemima. >>ceo tekst

   
       
  Vladan Glišić: Vrlo velika „hrabrost“ Biljane Srbljanović    
 

Ovih dana je Biljana Srbljanović „hrabro“ izjavila da neće kaznu za ovaj prekršaj platiti već da želi da ide u zatvor i tako principijelno odbrani svoje pravo da saradnike Dveri javno vređa. Ovo bi valjda trebalo da služi kao primer građanske „hrabrosti“. To je onaj stav kada slabašni građanin (u ovom slučaju „građanka“) stoji nasuprot nedemokratskog sistema koji sistematski krši njegova prava i slobode, i onda u želji da nasilje sistema ogoli do kraja, taj građanin svojim mirnim stradanjem i građanskom neposlušnošću postaje primer otpora diktaturi. Jedini problem je u tome što niko u Srbiji ne može da zamisli Biljanu Srbljanović u zatvoru. >>ceo tekst

   
       
  Mladen Đorđević: Evropski novac u proevropskom džepu    
 

Očigledno je da je evropski novac dovoljno sladak da bi ga se tzv. proevropske snage tek tako odrekle i da bi dozvolile svojim medijima da otvore tu temu. Stoga, nije bez smisla pretpostaviti da bi se i ubuduće našlo dovoljno onih koji ne bi odoleli iskušenju trpanja EU novca u svoje “evropske” džepove. U tom slučaju treba postaviti pitanje da li bi Srbija, i pored raširene korupcije mogla da očekuje konstantni priliv novca, u količini koju je najavio ministar Đelić. Odgovor na to bi opet trebalo potražiti u komšiliku, tj. u Bugarskoj, a on nije nimalo ohrabrujući. Sudeći prema odnosu koji EU ima prema našem prvom susedu, lako je zamisliti da bi prema Srbiji, u kojoj su kriminal i korupcija takođe postali deo sistema, bile primenjene iste mere, ako bi ikada postala članica EU. >>ceo tekst

   
       
  Dušan Kovačev: Ustav birokratske kontrarevolucije    
  Potpuna novina je i uvođenje pokrajinskih odlikovanja, koje istorija do sad nije poznavala. Odlikovanja su međunarodno i heraldičko obeležje državnog suvereniteta, pošto su odlikovanja znamenja viteških redova (ordena) čiji je vrhovni zapovednik suveren. Moderne republike su kao nosilac suvereniteta preuzele ovo pravo. U domaćem ordenskom sistemu, osim srpske države, jedino Srpska pravoslavna crkva poznaje praksu dodeljivanja ordena, pošto je ona tokom vekovne okupacije i života suverenog srpskog naroda u rasejanju, bila ustanova koja je „pridržavala“ suverenitet srpskog naroda. U propisivanju vojvođanskih odlikovanja (a ne medalja) valja, dakle, videti pretenziju vojvođanskih vlasti na suverenitet. >>ceo tekst    
       
  Mihalj Ramač: Biti ili ne biti (Danas)    
  Sasvim je svejedno hoće li Srbija ući u Evropu kroz deset ili kroz dvadeset godina. Nije svejedno kada će se manje pljuvati po ulicama. Nije svejedno kada će građanin moći da sretne svog poslanika i kaže mu šta ga tišti. Nije svejedno kada će vozač prvi put odustati da se javi na mobilni, jer telefoniranjem tokom vožnje ugrožava i sebe i druge. Nije svejedno kada će poslanik, ministar i njihova stranka prvi put u istoriji podneti javnosti čiste račune. Nije svejedno kada će se javnost izboriti za to da se javno kaže ko je platio svaki bilbord, svaki plaćeni termin na televiziji, svaku večeru i svaku vožnju taksijem. Čega se stide, svi redom? Nisu valjda svi krali? >>ceo tekst    
       
  Slobodan Antonić: Još jedno slepo crevo nacionalne politike (Pravda)    
 

U kojoj meri je sada opozicija oslabljena? - Ja sam već negde rekao da je ovo velika kriza naše nacionalne opozicije. To je ujedno i kriza cele nacionalne ideje. Naše nacionalne stranke su, u poslednjih godinu dana, napravile brojne greške. Neke od tih stranka su danas možda klinički mrtve. Kao slabe opozicione stranke, one savršeno odgovaraju vladajućim evroreformistima. Nacionalnoj politici su očigledno potrebne nove ideje. Njih mogu da donesu samo novi ljudi. To ne znači da svi stari kadrovi treba da odu. Ali, mora da se napravi mesto za ljude koji će doneti osveženje. Ako se nove ideje i novi ljudi ne mogu probiti kroz postojeće stranke, probiće se kroz nove partije i pokrete. >>ceo tekst

   
       
  Milorad Vučelić: Opoziciji pružena britanska ruka (Pečat)    
  Opozicija je izvesno na gubitku. Sužen joj je prostor delovanja i to ne samo po brojčanom sastavu poslanika u parlamentu. Na dobitku je samo DS. Nema više nikakvih opasnosti po samu vlast ima samo za neke u vlasti. Opasnost se nadvila samo nad nekim od članova vladajuće većine, nad SPS-om, PUPS-om, Palmom, G17, Ugljaninom, Čankom ili nekim petim ili desetim. Mogu lako biti zamenjeni, i to na dva načina. Ili letećom promenom, ubacivanjem Nikolića ili Jovanovića i Nikolića zajedno, baš kao u hokeju na ledu ili novim izborima. >>ceo tekst    
       
  Vojislav Žanetić: Predlog statuta Nevojvodine (Večernje Novosti)    
 

Nevojvodina je autonomna pokrajina građana srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive, nastala na osnovu nesrećnih i originalnih istorijskih okolnosti, a tokom stvaranja AP Vojvodina. Nevojvodina je višenacionalna, višekulturalna i višekonfesionalna demokratska regija spremna za integrisanje sa svakom evropskom ili svetskom regijom koja za to ima interes ili puku želju. Nevojvodina je zasnovana na vladavini prava i socijalnoj pravdi, načelima građanske demokratije, ljudskim i manjinskim pravima i slobodama, te kao takva ima pravo na samoopredeljenje i eventualno otcepljenje od Republike Srbije i njoj pripadajućih preostalih autonomnih pokrajina. >>ceo tekst

   
       
  Dragan Bujošević: Tominizacija opozicije (NIN)    
  Pitanje da li u Srbiji ima opozicije rođeno je u trenutku kada je Tomislav Nikolić rešio da neće da bude Šešeljeva krpa. To je izazvalo najmanje tri golim okom vidljive posledice. Radikali su, recitujući napamet da je Nikolić izdajnik, špijun, marioneta oligarha (pojam uvezen iz Rusije za ovu priliku) Miškovića i Beka, nekako zaboravili da pitaju Ivicu Dačića gde mu je izveštaj o neredima na radikalskom mitingu i smrti Ranka Panića, obećan za najkasnije 7. septembar. Koštuničini „narodnjaci” jedini su u Skupštini bili protiv sporazuma Srbije i Evrope. I, pod brojem tri, dovedena je u pitanje sednica na kojoj bi se raspravljalo o smenjivanju predsednice Skupštine Srbije Slavice Đukić-Dejanović. >>ceo tekst    
       
  Dragoljub Žarković: Mala noćna straža (Politika)    
 

Tako i ovi naši, što su na vlasti, počesto se samozavaravaju, pa i kad treba i kad ne treba vrte se u opasnim krugovima preteranog optimizma i sumorne depresije. Neke lekcije mogu se naučiti i od holandskog ministra inostranih poslova. Na pitanje šta će biti s poslom oko srpskog integrisanja u evropske institucije posle hapšenja Ratka Mladića, ovaj je, ministar, hladno odgovorio: „Prvo ga uhapsite, pa ćemo posle da vidimo.” Ponekad, zbilja, trezvenost zvuči kao vrhunski cinizam, ali to tako izgleda samo nama, odnosno samo onima koji su pregrejali sopstvena i narodna očekivanja da bi na briselskom ručku svih 27 ministara EU moglo da proguta činjenicu da saradnja s Haškim tribunalom još nije u potpunosti realizovana. >>ceo tekst

   
       
  Vera Didanović: Raskol u SRS-u: Kletva se vraća kući (Vreme)    
  I prema brojnim drugim tumačenjima, koja nisu zasnovana na analogiji sa primerom iz 1997, Šešeljev manevar u najvećoj meri motivisan je, dakle, potrebom da eliminiše unutarstranačku konkurenciju uoči očekivanog povratka iz Haga – jedna teorija kaže da bi se to moglo desiti već sledeće godine, dok druga računa na nešto kasniji trenutak pre sledećih redovnih parlamentarnih izbora, odnosno 2012. godine. Makar u teoriji, međutim, postoji i varijanta prema kojoj bi on novi izborni turnus mogao dočekati u Sheveningenu, što bi značilo da će radikalske boje na terenu braniti Dragan Todorović (koji ne može da pogodi kako mu se zove predsednik stranke) i pomenuta ekipa kolokvijalno nazvana "narikače" (Vjerica Radeta, Nataša Jovanović, Gordana Pop-Lazić). >>ceo tekst    
       
  Politika: Gotov nacrt vojvođanskog „ustava”    
  Radikali i narodnjaci su ocenili da Vojvodina time dobija obeležja državnosti, odnosno da ona novim statutom dobija zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, te da taj dokument nije u skladu s Ustavom Srbije. DSS je bio najoštriji u oceni saopštivši da je nacrt pokrajinskog statuta „zapravo prepisani recept rasturanja bivše Jugoslavije”.S druge strane, vojvođanski premijer Bojan Pajtić (DS) rekao je da će se u novom statutu Vojvodine naći one novine koje je uveo Ustav Srbije u naš pravni sistem, odnosno da su u pitanju nove nadležnosti u oblasti privrede, saobraćaja i infrastrukture, sve u skladu sa Ustavom Srbije.Pajtić je podsetio da Skupština Srbije mora da da saglasnost na taj akt. On je rekao i da pokrajina nema pravo na zakonodavnu vlast, niti na vrhovne sudove ili policiju.>>ceo tekst    
  Prednacrt Statuta AP Vojvodine    
       
  Mirko Cvetković: Evropa nam želi dobro (Večernje Novosti)    
  * Nije li pomalo cinična poruka Evrope da Srbija može jednostrano da primenjuje Sporazum?
- Ta poruka nije cinična, već dobronamerna. To je asimetričan sporazum: jači partner - EU, otvara tržište Srbiji - manjem partneru, a isto to radi i Srbija prema EU. Smisao jednostrane primene je da krenemo odmah otvaranje trgovinskih grana prema Evropi, na isti način kao da je sporazum odblokiran. Pošto smo već dobili mogućnost da uđemo na njihovo tržište, znači da, čak i da je sporazum odmrznut, Evropa ne bi imala aktivnosti, već Srbija. >>ceo tekst
   
       
  Vladimir Milutinović: Špijuni među radikalima    
  I tako je Tomislav Nikolić u jednom danu od patriote postao izdajnik, od branitelja srpskih nacionalnih interesa agent CIA, i od visoko moralnog čoveka plaćenik tajkuna. To je u tolikoj meri potvrda teze da su osobine koje neko vreme funkcionišu kao očigledne istine u stvari samo krhke projekcije želja. Poslovična Vjerica Radeta je ovih dana to još preciznije izrazila, vezano za Aleksandra Vučića. Ona, naime, još ne zna da li je on izdajnik ili ne: ako ostane u SRS nije izdajnik, a sledstevno onda nije ni agent CIA ni plaćenik, ali ako ode – postaje sve to. Mislim, međutim, da nama ni toliko očigledna instrumentalizacija govora nije dovoljna da se opametimo. >>ceo tekst    
       
  Transkripti: Kako su se razišli Nikolić i Šešelj    
 

Dr Šešelj: A ko je odlučio bre, kad smo odlučili, na kom stranačkom organu?

Gordana Pop-Lazić: Ja vam ne kažem da jesmo, ja samo kažem kako je bilo.

Dr Šešelj: Aha. Ne, ne, nećemo mi za to glasati. Sutra ćemo onda održati sastanak Predsedničkog kolegijuma u šest sati, pa ćemo videti hoćemo li glasati ili nećemo. Ali ja sam zapravo da mi za to ne glasamo, što bismo mi glasali. Što bismo mi uopšte došli na to glasanje. Ako smo već rasturili to da kamen na kamenu nije ostao, šta nam znači ova ispravka, šta ti misliš Krasiću? >>ceo tekst

   
       
  Mirjana Bobić-Mojsilović: Delikventi (Politika)    
 

Na pitanje kada će biti odmrznut Privremeni sporazum, ministar spoljnih poslova Holandije Maks Ferhagen je kazao da to zavisi od Srbije, njenih akcija, da je on taj koji odlučuje da li postoji saradnja sa Hagom, a ne Bramerc koji samo podnosi izveštaj. A na pitanje da li je uslov za odmrzavanje sporazuma hapšenje Ratka Mladića, odgovor je bio kratak i više nego rečit: „Prvo ga uhapsite, pa ću vam reći da li je to uslov”. Ne mora neko da bude znalac u oblasti međunarodnih odnosa i evroatlantskih integracija da bi upravo u ovoj rečenici pročitao kiselost, mrzovolju, bezobrazluk i nipodaštavanje onih koji Srbiju neprestano obaraju na popravni. >>ceo tekst

   
       
  Dragomir Anđelković: Ribanje crvenkape    
  Na našim političarima je da se uzmu u pamet, i u novoj konstelaciji snaga, makar da pokušaju da reafirmišu koncept nacionalnog jedinstva oko nekog minimuma vitalnih interesa. Jedino tako ćemo Londonu i Vašingtonu pokazati da u našoj ergeli nema istinski njihovih konja, i da se ne zanose da će kočenjem naših evropskih integracija, preko instrumentalizovane Holandije ili na drugi način, uspeti neka „grla“ da ohrabre da ih svesrdno prihvate kao gospodare. To što su neki naši političari ponekad spremni da im iz ruke uzmu kocku šećera, ne mora da znači ništa drugo osim da su pragmatični, pa sarađuju radi svojih računa, i u meri za koju misle da ne ugrožava nacionalne interese. >>ceo tekst    
       
  Manojlo Vukotić: Kažnjena Srbija (Večernje Novosti)    
 

Da li je moguće da nam se mater Evropa tako podrugljivo i cinično smeje? Da li je Srbija, odista, crna rupa u njenom plavom omotaču? Da li su Srbi narod za volujska kola, a moderna i udružena Unija daje im kao nagradu televizijske prenose formule jedan? Nije davno bilo - bio je predizborni maj - kada se sa svih evropskih proplanaka dozivala pobeda demokratskih snaga u Srbiji. Novi , snažni, žestoki, koordinisani pritisak, graničen sa ucenom, tražio je da se u Srbiji formira proevropska vlada. Hiljade obećanja pljuštale su sa svih strana. >>ceo tekst

   
       
  Boško Mijatović: Nije lako biti za Evropu (Politika)    
  Nekada je među realpolitičarima bila popularna strategija štapa i šargarepe i ciljna zemlja je znala šta je čeka. Sada su nestali i jedno i drugo u režiji nehomogene Evropske unije, koja se teško dogovara i oko štapa i oko šargarepe. Zamenjeni su tzv. mekim pristupom, tj. kombinacijom umerenih pritisaka i nagoveštaja srećne budućnosti. Koja nikako da stigne. Mislim da nema sumnje da je Zapad uveren da je Srbija popustljiva i da ju je potrebno malo pritisnuti da bi se dobilo ono što se želi. A to pritiskanje treba zaviti u šareni papir kako bi se lakše prodalo i Srbiji i sopstvenom javnom mnjenju. >>ceo tekst    
       
  Branko Radun: Efekti radikalske šizme    
  Naime, onaj čija je pozicija moralnija ili barem takva izgleda, dobiće veću podršku javnosti, a naročito nižih struktura stranačke strukture u kojoj i dalje ima dosta umerenih entuzijasta. Stoga će se, iako mnogi misle o sebi i svojoj perspektivi u stranci, mnogi će se opredeljivati i prema tome kome više veruju. Prema tome čija je verzija istinitija ili barem čija je „bliža istini“ upravljaće se i poverenje. U toj moralnoj arbitraži Nikolić ima prednost medija i „domaćeg terena“ dok Šešelj nema priliku da odgovori na kritike, no sa druge strane ima u javnosti gotovo formiran oreol nacionalnog mučenika nepravedno utamničenog koga je kum napustio u najtežim momentima. A Srbi vole mučenike i one koji stradaju za pravdu i narod. >>ceo tekst    
       
  Stiven Vordsvort: Srbija će pogrešiti ako se obrati sudu (Politika)    
  Drugi problem koji moramo da rešimo je pitanje Kosova.Kao što sam ranije već govorio, Unija nije postavila uslov da Srbija pre ulaska u EU mora da prizna Kosovo. Mi u Britaniji shvatamo da ovo naprosto nije nešto što Srbija može da uradi, baš kao što prihvatamo da jedan manji broj država članica EU nije priznao nezavisnost Kosova. Međutim, svi mi očekujemo da Srbija konstruktivno sarađuje sa EU po pitanju Kosova, posebno u slučaju misije Euleks, čija će glavna uloga biti od posebne važnosti za tamošnje manjine . Pre izvesnog vremena, Velika Britanija je predložila da bi bilo dobro da pronađemo način da se „složimo da se ne slažemo” kada je reč o statusu Kosova. >>ceo tekst    
       
  Živadin Jovanović: Gelbardov promašaj u Beogradu    
  Po svemu sudeći, sinhronizovane posete Holbruka i Gelbarda kao i sadržina njihovih javnih istupanja su dogovorene po principu - neka svako govori ono što veruje da domaćinima godi – Beogradu dati verbalnu podršku za prijem u EU bez novih uslovljavanja, Prištini potvrditi svestranu podršku i obećati još jači pritisak na Beograd da prizna nezavisnost Kosmeta. Tako će američki Srbi preko Gelbardovih izjava u Beogradu dobiti poruku da Obama priznaje Srbiji centralnu ulogu na Balkanu i podržava njen prijem u EU bez zahteva da se prethodno odrekne Kosmeta, a američki Albanci preko Prištine, da se Obama bori za puno priznanje Kosova i da će pritisnuti Srbiju preteći joj da ne računa na EU pre nego što se i formalno odrekne Kosmeta. >>ceo tekst    
       
  Jovan Gajić: Crno-beli svet - Ili: u pozadini sukoba Šešelj – Nikolić (Politika)    
  Otkud to da se dojučerašnji saveznici proglašavaju za protivnike, simboli patriotizma za izdaju, a doskorašnji ekstremisti za nosioce reformi i integracija? Da li je to zaista spontani rezultat burne političke borbe, izneverenih očekivanja i ispunjenih nadanja ili zabava za narod u kojoj glavnu reč igraju gluma, sujeta, lični interesi i želje nevidljivih moćnika. Da li je to „specijalitet” samo ovih prostora ili toga ima i kod drugih? Da li se navike i sklonosti iz „običnog” života samo reflektuju na politiku? Stručnjaci, uključujući analitičare i socijalne psihologe, kažu da tu ima i jednog i drugog – od spontanosti do glume i vešto režiranih prevrata, naručenih hajki i „spinovanja”, ali i obrta koje niko nije mogao predvideti.>>ceo tekst    
       
  Miroslav Lazanski: Snajka, suze i Srbija (Politika)    
 

Sve ovo što se u poslednja tri meseca događa u Srbiji pokazuje da je kriza ne samo politička, ekonomska, ideološka, već i moralna. Moralna u smislu raspadanja tradicionalnih vrednosti, a da li su te promene dobre, ili nisu, to danas još niko ne zna. Dodamo li tome i ideološku krizu, nedostatak ideja vodilja u politici i kulturi dobijamo sliku društva koje je nestabilno i u strukturama i u glavama građana i koje nema bukvalno ni jednog autoriteta pred sobom. Naravno da se politička patologija sada ustremila na radikale, ali tome su sami krivi. Nanizali su izborne poraze, izludeli svoje aktiviste, zbunili svoje glasače, okrnjili članstvo. >>ceo tekst

   
       
  Vojislav Šešelj: Otvoreno pismo Centralnoj otadžbinskoj upravi SRS    
  Ovo je sukob slobodarske ideologije Srpske radikalne stranke, protiv ideologije vazalnog odnosa, koja će dozvoliti, zarad lične koristi, da Brisel, Vašington i tajkuni unište budućnost naše otadžbine, da je u potpunosti ekonomski oslabe i teritor i jalno rasparčaju. Evropska unija otima deo naše teritorije, a oni kažu to je prihvatljivo.Ako sada pokleknete, budite uvereni da će naši potomci uskoro raditi kao slabo plaćena radna snaga u našoj i u zemljama Evropske unije kao Bugari, Rumuni i Poljaci, čiju je ekonomiju Brisel upropastio, i da će nas se stideti.Mi želimo da budemo ravnopravan partner u EU bez uslovljavanja, sa Kosovom i Metohijom u sastavu Republike Srbije.>>ceo tekst    
       
  Tomislav Nikolić: Šešelj nije želeo da uđemo u vlast (Politika)    
  Ja sam, posle prethodnih izbora, na sednici Centralne otadžbinske uprave rekao da, ako ne poboljšamo svoj imidž i ne popravimo nastup, nikada nećemo osvojiti vlast, da smo stigli do maksimuma glasova i kraj. To sam rekao i Šešelju, a on me je pitao: „A, šta će ti vlast?” Pitao sam ga, a za šta se drugo stranka bori, a posle ovih majskih izbora, rekao mi je, pred Draganom Todorovićem: „Sad kad je palo Kosovo, sad možemo u vlast, sad neće na nama biti greh”. Rekao sam mu da nije palo Kosovo i Metohija, da ćemo se boriti. On je, međutim, govorio da ne sledimo njegovu ideologiju... Dakle, nisam ja ovo sad tek tako odlučio. >>ceo tekst    
       
  Željko Cvijanović: Granica (Standard)    
  Tvrdim: u srpskoj unutrašnjoj politici od Petog oktobra nije se desilo ništa bolje, ništa blagotvornije i ništa korisnije od pobune Tome Nikolića. Zašto? Iako sam sklon da verujem kako bi mu danas bilo i lakše i izvesnije da je Vojvodi prestao da se javlja na telefon mnogo pre - najkasnije dok mu je onih 2,2 miliona glasova koje je uzeo na predsedničkim izborima još bilo vruće - efekat koji je ostvarila pobuna najboljeg srpskog političara naivca stoji bez obzira na to što mnoga važna pitanja njegove buduće političke karijere nisu rešena, bez obzira na to hoće li na kraju iza sebe imati klub od 18 ili 78 poslanika, hoće li voditi radikale ili neku svoju stranku. >>ceo tekst    
       
  Dušan Kovačev: Javni "signali" o tajnom statutu Vojvodine    
  Korhecove dobronamerne opservacije o statutarnom uređenju pitanja vojvođanske imovine, trebale su da smire sukob među učesnicima emisije, ali su robusni odgovori Vlatka Ratkovića i samoj voditeljki novosadske televizije parali uši. Svesna jasne ligaške tvrdnje, da su "tajnim projektom "Vojvodini samo "kozmetički povećana ovlašćenja", pitala ga je: "Dobro, hoćemo li mi živeti bolje ako se PIV bude zvalo Vlada Vojvodine", a Ratković je odgovorio: "Apsolutno!". Zaista, kako izaći na kraj sa ovakvom argumentacijom? Hajde da svi promenimo imena, možda će nam stvarno krenuti bolje, baš kao kad je Homer Simpson promenio ime u Maks Pauer. >>ceo tekst    
       
  Vanja J. Vučenović: Neki novi i draži radikali    
  Eto, gle čuda, niko drugi do svi oni koji su ga samo još do pre mesec – dva posprdno nazivali Tomom grobarom, nedovršenim Šešeljom, večitim gubitnikom, predvodnikom mračnih sila, udarnom pesnicom one Prve, retrogradne i umobolne Srbije. Svi oni koji mu nikada nisu mogli oprostiti neprimerenu rečenicu sa mitinga 23. februara 2003. godine, a koja glasi: “Ako neko od vas u idućih mesec ili dva vidi negde Zorana Đinđića, recite mu da je i Tito pred smrt imao problema sa nogom” . Da, baš oni koji koji su pravili “Insajder”, između ostalog, i njemu u čast. Doduše, ništa manje ni oni koji su ga sa tolikim žarom opljuvavali i napadali sa mesta koje još uvek (često ne znam iz kog razloga) nazivamo skupštinskom govornicom. >>ceo tekst    
       
  Marinko M. Vučinić: Javni konkursi - još jedna politička obmana    
 

Iskustvo nas već može poučiti da sve tako pompezno najavljivane nestranačke ličnosti nakon izvesnog vremena osvanu iznenada i na opšte iznenađenje kao visoko pozicionirani funkcioneri stranaka, koje su ih i predložile za određene funkcije. I kandidatkinja Liberalno demokratske partije za gradonačelnika Beograda Biljana Srbljanović je u svojoj građanski profilisanoj kampanji nastupala kao nezavisna građanka i nestranačka ličnost da bi odmah nakon izbora bila kooptirana u predsedništvo ove stranke. Upravo ovakav licemeran pristup i otvara suštinska pitanja – ako se stranke tako velikodušno odriču svoje partijnosti u predlaganju funkcionera u javnim preduzećima, da li to znači da se odriču i svojih političkih i izbornih programa? >>ceo tekst

   
       
  Branko Radun: Od Miloševićeve do Tadićeve Srbije    
  Tadićeva Srbija deluje slabije i beznadežnije od onih „prethodnih“. Ova vlada je demonstrirala „maksimalnu kooperativnost“ prema Zapadu hapšenjem i isporučivanjem Karadžića, po čemu će početak njenog rada biti upamćen. Stiče se utisak da je Kosovo ovoj vladi samo marketinški problem, kao i mnogo šta drugo. Marketing i negativna medijska kampanja su doveli do pobede DS-a i Tadića i oni će biti, pored novca (kojeg je sve manje) i policije, glavne poluge njihove vlasti. Samo sa jačom finansijsko-investicionom injekcijom, ova vlada može da se nada stabilnosti, a tamni oblaci globalne finansijske krize ne obećavaju ništa dobro malim i siromašnim zemljama. >>ceo tekst    
       
  Đorđe Vukadinović: Sumrak radikalskog univerzuma    
  Šešelj i demokrate trenutno jesu nesumnjivi dobitnici iz čitave ove gužve sa Nikolićem. Šešelj se, naizgled, relativno bezbolno ratosiljao najvećeg stranačkog konkurenta, a oni su uspeli da pocepaju i u svakom slučaju ozbiljno uzdrmaju najjaču opozicionu stranku. No, Šešelj će tek da vidi koliko će sve ovo da ga košta. Ako Nikolić uspe da odoli sirenskom zovu demokratskih medija, tajkuna, ambasadora i drugih „prijatelja“ koji će ga saletati narednih dana i nedelja, šteta koju će napraviti rejtingu i imidžu SRS-a mogla bi biti mnogo veća od jednog pravno sumnjivog poslaničkog kluba. A, s druge strane, bez Nikolića i bez vlasti, „rešešeljizovani“ radikali, čak i ako budu malo brojčano oslabljeni, biće kud i kamo beskompromisniji, očajniji i opasniji protivnik Tadićevoj „evropskoj Srbiji“ nego što su to bili ikada pre. >>ceo tekst    
       
  Milan Purić: Pa šta ako su razgovarali?    
  Očigledno je da bi ovakav tok dešavanja u Srbiji bio veoma neprijatan za pojedine igrače na domaćoj političkoj sceni. Male političke stranke (SPS, G17+, LDP, manjinske stranke, LSV) odjednom bi se našle u poziciji da ne mogu više da postavljaju ucenjivačke zahteve (često na štetu Srbije) i bile bi prinuđene da svoje eventualno učešće u vlasti prilagode njihovim zaista postignutim izbornim rezultatima. Panika u redovima NVO zbog mogućnosti da se preispita njihov rad i da im se da primeren pristup medijima i finansijskim sredstvima u budžetu, za njih predstavlja skoro samoubilačku varijantu. Domaći tajkuni svih vrsta i boja odjednom bi bili suočeni sa činjenicom da više nemaju političku zaštitu, a samim tim i mogućnost eksploatisanja haotične ekonomske situacije ogoljenog monopolizma. >>ceo tekst    
       
  Dragoljub Žarković: S bedžom ili na njemu (Blic)    
 

Mentalni sklop radikalskog rukovodstva najsličniji je komunističkom obrascu. Skloni su, naime, da priznaju samo sud svoje partije. To nikako nije zbog ideološke sličnosti s onima koji su ušli u čitanke, već najpre zato što su se u ogromnoj većini ostvarili u okviru partije, stekli društvenu promociju, materijalnu korist, izuzeli se od blede svakidašnjice i napravili neke karijere. Otuda se javio poslušnički mentalitet koji je javnosti prikazivan kao ideološko i akciono jedinstvo. Svi su mislili kao jedan i kad nisu ništa mislili. Sad, napokon, imaju izbor. S bedžom ili na njemu. Već prvog dana glasanja po tačkama dnevnog reda vanrednog zasedanja srpskog parlamenta biće izvesnije šta se dogodilo posle Nikolićeve ostavke. >>ceo tekst

   
       
  Ljubodrag Stojadinović: Listopadni bedževi (Politika)    
 

Vojvoda će još neko vreme upravljati radikalima iz svoje ćelije, sve dok bude onih kojima je slika lažnog mesije važnija od slavske ikone. Ali, to ne može da traje dugo, a i da traje prestaće da bude važno. Da se ne lažemo: bez Tomislava Nikolića radikali ostaju politički siročići, grupa građana bez lidera i saznanja kuda idu i zašto to čine. Vođa koji više nije mogao da podnese da Šumadinac bude bolji od njega, odavno je slep. Za takav uvid nije nam potrebna večna Domanovićeva metafora. Srbija iz koje je Šešelj otišao u Hag više nije ista. Nikolić je konačno razumeo da vojvoda nikada nije razumeo Srbiju, niti je u stanju da tako nešto pojmi. >>ceo tekst

   
       
  Vilijam Montgomeri: Srbija može biti gubitnik novog hladnog rata (Danas)    
 

Slučaj Gruzije je u velikoj meri obelodanio ove sukobe. Na jednoj strani, vođeni mržnjom prema NATO i situacijom na Kosovu, Radikalna stranka i DSS Vojislava Koštunice očito su s velikim zadovoljstvom dočekali rusku invaziju Gruzije i priznavanje dva njena otcepljena regiona. Umesto da osude Rusiju za ove akcije (koliko god da su one slične onom što se dogodilo s Kosovom), one svu krivicu pripisuju NATO i Sjedinjenim Državama jer su omogućili presedan s Kosovom. Oni pozivaju na najbliže moguće veze s Rusijom i verovatno su srećni i što Rusija želi da uključi Srbiju u svoju "sferu uticaja". Na drugoj strani, oni koji žele da se priključe Evropskoj uniji što je pre moguće isto toliko su zabrinuti zbog ruskih akcija koliko i sama EU. >>ceo tekst

   
       
  NIkola Vrzić: Ranko Panić (NIN)    
 

Sada su, međutim, na vlasti naši, koji su demokrate i evropejci, a Ranko Panić je njihov, nazadni radikal, i zato njegova smrt od policijske čizme nije zavredela ni komentara, makar osvrta, a kamoli opšte mobilizacije javnosti i medija, da se vlast prinudi da pronađe policajca-ubicu a ministar policije da podnese ostavku. Jer su, valjda, sloboda govora i sloboda da se ne slažeš sa vlastima temelji demokratskog, evropskog društva kakvom težimo. Kad smo već kod evropskih vrednosti, Nataša Mićić iz najevropskije partije u Srba, LDP-a, bila je veoma originalna (da ne upotrebimo neku težu reč). Zapitala se zašto je vlast, uopšte, i dozvolila da miting podrške Radovanu Karadžiću bude održan. >>ceo tekst

   
       
  Miroslav Lazanski: Beograd, Kijev, Tbilisi... (Politika)    
 

Najsuštinskije pitanje u vezi sa američkom ulogom u posthladnoratovskom svetu postavio je, verovali ili ne, Zeka Angstrom, glavni junak romana Džona Apdajka: „Bez hladnog rata, kakav je smisao biti Amerikanac?“ Ako biti Amerikanac znači biti privržen principima slobode, demokratije, individualizma i privatne svojine, i ako nema nekog carstva zla koje ugrožava te principe, šta stvarno znači biti Amerikanac i šta su onda američki nacionalni interesi? Kako graditi svoj identitet vere, ako nema onog nepoželjnog „drugog“? Posle sloma komunizma, kada je Amerika odjednom ostala bez protivnika, i kada je američka imperija bila na vrhuncu, prve žrtve bili su Srbi sa obe strane reke Drine. >>ceo tekst

   
       
     
  Kad već govorimo o titoizmu, po čemu je to „antisrpski projekat“ (kako veli Pavić), ili generator „srpske nesreće“ (kako umišlja Vukašinović)? Da li je socijalno oslobođenje srpskog radnika i seljaka, zadobijeno tokom socijalističke revolucije koju je u Jugoslaviji predvodio Tito, antisrpski čin i izraz srpske nesreće? Da li ga to „diskvalifikuje kao socijalni i klasni projekat“, kako kao iz topa odvali Pavić? Da li Vukašinović misli da bi i neka današnja socijalna revolucija protiv novih gazda (savremenih „srpskih domaćina“) takođe bila strahovita „srpska nesreća“? Pošto mene i Bakotića tera u Hrvatsku, da tamo dižemo revoluciju, nije li to dovoljan dokaz da on smatra, kao i njemu simpatičan đeneral Nedić, da takva revolucija ne samo da nije potrebna Srbiji, već je i krajnje opasna i štetna? >>ceo tekst    
       
     
 

Epilog kosovskog problema, prema rečima političkog analitičara Dejana Vuka Stankovića, u znatnoj meri je intenzivirao razvrstavanje stranaka prema spoljnopolitičkoj orijentaciji, pa je to sada možda i najbolji kriterijum podele srpske političke scene. Kako kaže, praktično sve relevantne stranke su opredeljene ili za Rusiju ili za Zapad, i njihove reakcije na određene unutrašnje događaje i pojave uslovljene su njihovom spoljnopolitičkom orijentacijom. Zato će, ako su bliske Rusima, i sve poteze sa njihove strane tumačiti kroz činjenicu da nam Rusija pomaže u vezi sa Kosovom, dok će biti osetljivi na stavove zapadne strane.>>ceo tekst

   
       
  Slobodan Antonić: Azijatkinje za naše momke    
 

Štošta nije u redu sa sistemom vrednosti kojem podučavamo našu decu. Naša elita je za ideal uzela kulturu hedonizma, materijalizma i konzumerizma. Socijalnim oponašanjem taj ideal je proširen do podnožja društva. Svi govorimo samo o pravima, ne i o dužnostima, samo o zabavi, ne i o radu, samo o novcu, ne i o požrtvovanosti. Društvo sa takvim sistemom vrednosti mora početi da nestaje. Ili da završi sa idejom o uvozu Azijatkinja i Kubanaca. Naravno da se ništa ne rešava tihom smenom Vasiljevića. Još manje se rešava čekanjem na ulazak u EUtopiju, tu svojevrsnu „zemlju dembeliju” materijalizma i konzumerizma. Rešenje je, naravno, u drugačijem sistemu vrednosti. I u novoj eliti, koja će o tim vrednostima svedočiti. >>ceo tekst

   
       
  Mirjana Bobić-Mojsilović: Opet taj Otok (Politika)    
  Voleti Evropu više nego što ona voli nas, deo je našeg tužnog kolektivnog usuda, a slučaj sa najnovijim rusko-američkim odnosima otvorio je mračnu kutiju naših rana, nepravdi i neprincipijelnosti. Ludilo je da ovde, ima mnogo onih na našoj javnoj sceni koji rade na tome da nas ubede da te povrede, rane i nepravde ne samo prihvatimo, nego i da ih zavolimo. A to je priča o sistematskom radu na gubljenju zdrave pameti, logike, osećanja za pravdu i što je najcrnje – osećaja slobode. Jer, sloboda se meri najpre u slobodi mišljenja i govora. Ovde je već sada napravljena takva atmosfera da je govoriti kao slobodan čovek, koji ne pripada ni ruskoj ni američkoj verziji života, ravno katastrofi. >>ceo tekst    
       
  Dragomir Anđelković: (Ne)odgovornost službenih lica?    
 

U Miloševićevo vreme nevladine organizacije i slobodni mediji vrebali su svako kršenje ljudskih prava od strane administracije. Od toga nije bilo velike praktične koristi, ali je ipak išta bolje nego ništa. Sigurno se svaki policajac zamislio kada su na televiziji „Studijo B“ počeli u krupnom planu da emituju likove nasilnika u uniformi. Sada se situacija, makar sudeći po nedavnom mitingu, izmenila. Nova vlast sada uživa simpatije velikog dela vlasnika medija i gospodara našeg nevladinog sektora. Kao i evroatlantskih dušebrižnika. Svesna toga, verovatno se ohrabrila da pokuša da na što pogodniji način iskoristi za sebe sve poluge vlasti koje joj stoje na raspolaganju. >>ceo tekst

   
       
  Svetomir Marjanović: T'n'T (Press)    
 

Na ionako predugačak spisak srpskih problema koje treba rešavati, na kome su promena svesti kod građana Srbije i prihvatanje da moraju više da rade kako bi plate i penzije bile veće, problem Kosova, put u EU, hvatanje Ratka Mladića... treba dodati još jednu stvar: kako pomiriti dva dela potpuno raspolućene Srbije koji su spremni i da udare jedan na drugi. Na jednom polu su oni koji glasaju za predsednika Srbije i DS-a Borisa Tadića i njegove koalicione partnere G17 Plus, SPS, LDP, Krkobabića, Palmu, Ugljanina, Rasima Ljajića i koga sve ne, dok je na drugom polu onaj poraženi, ali isto toliko brojan deo Srbije koji navija za SRS i DSS. Ko treba da pomiri ova dva dela Srbije? Odgovor je više nego jednostavan: Boris TADIĆ i TOMISLAV Nikolić! >>ceo tekst

   
       
  Zoran Prijović: "Prihvatiti realnost" kao politički program    
  U slučaju mučnih dešavanja oko i u vezi sa Kosovom, poziv za prihvatanje realnosti je bio poziv za predaju. Veštom retorikom, koja je često ličila na revolucionarne govore komunističkih lidera iz prošlosti, nosioci ideje o „prihvatanju realnosti“ su pokušavali da prihvatanje realnosti izjednače sa sagledavanjem realnosti. U tom cilju, oni su navodili nesporne činjenice: na Kosovu je većina stanovništa albanske nacionalnosti, na Kosovu srpska država nema nikakvih ingerencija, na Kosovu nema srpske vojske i policije, itd. U sklopu toga, oni bi izvodili zaključak da svako, ko to ne vidi, pati od svojevrsnog političkog autizma. >>ceo tekst    
       
  Dušan Kovačev: Tajni projekat "re-autonomije" Vojvodine    
 

Izvesno je da će teritorijalna organizacija pokrajine biti preuređena, pa će se, s tim u skladu, izaći u susret željama SVM. „Uvećanje subotičkog okruga“, međutim, suštinski ne znači nacionalnu autonomiju vojvođanskih Mađara koju njihovi političari otvoreno žele i koju već zovu „mađarski okrug“. Novosadski Dnevnik nam nije naveo da prošireni subotički okrug dobija neka vanredna samoupravna ovlašćenja. Ali, to nije nemoguće, a u tom slučaju, to će izazvati veliku averziju kod srpskog stanovništva i obesmisliti vojvođansku autonomiju. Ovim se samo potvrđuje kako se dvojac autonomaštva trajno raspao na novosadski i subotički deo, ali i da će van „mađarskog okruga“ ostati polovina vojvođanskih Mađara. >>ceo tekst

   
       
  Nikola Malbaški: Koliki je rok trajanja sadašnje srpske vlade?    
  Vladajuća koalicija ima i mnoštvo drugih poroznih mesta koje se još uvek jasno ne primećuju. Trenutno potisnuta netrpeljivost između pojedinih stranaka, pre svega, onih manjih i manjinskih (npr. Ljajićeve i Ugljaninove stranke), ali i između DS i G17 plus (unutar i između kojih se vrši raslojavanje na „evropskije“ i „američkije“ frakcije), zatim ucenjivački kapaciteti (npr. mađarske koalicije, vojvođanskih autonomaša) koji se neće moći obuzdati ekonomskim, već pre svega ustupcima u pravcu „opasnih“ političkih zahteva (regionalizacija severnog dela Bačke po etničkom pricipu, započeti proces za davanje poludržavnih atributa pokrajini, stvaranje novih pokrajina) već sada predstavljaju generator novih političkih kriza, i popuštanje njima neće moći da stabilizuje vlast, već će, naprotiv, samo povećavati njenu nestabilnost. >>ceo tekst    
       
     
  Demokratija, sa i bez navodnika, bila je decenijama moćno oružje u rukama SAD i možda jedan od dva-tri odlučujuća faktora koji su doprineli pobedi zapada u hladnom ratu. I zato je habanje i kompromitacija samog pojma demokratije u rukama – naročito – dve poslednje američke administracije (odnosno, ogoljeno svodjenje „demokratije“ na ono što su „interesi Amerike“) i planetarno gubljenje poverenja u „moralno liderstvo SAD“ daleko veći i potencijalno pogubniji neuspeh Sjedinjenih Država nego vojni ili politički poraz nekog njihovog satelita, ili privremeni gubitak nekog kavkaskog ili balkanskog uporišta. Pametniji među američkim stratezima to već uviđaju. >>ceo tekst    
       
  Marinko M. Vučinić: Otužna demagogija i gvozdena metla    
  Doslednost u našoj politici je odavno izgubljena, prezrena i ismejana, pri čemu je Liberalno demokratska partija sebe neprestano predstavljala kao oličenje principijelnosti, ali se još jednom pokazalo da veoma opipljivi ekonomski i poslovni interesi ruše sve principe i grade svet politike u kome nema mesta za političku načelnost. Zato izjave poslovično beskompromisnog Čedomira Jovanovića u intervjuu za Politiku, u kojem je pokušao da objasni samarićanske razloge ulaska njegove partije u gradsku vlast, zaista zvuče groteskno. Njegova tumačenja su očigledni primer otužne demagogije i nemoći da se priznaju neke neumitnosti u vođenju politike. >>ceo tekst    
       
  Milan Milošević: Južni tok, kavkaski gambit i jesenji rok (Vreme)    
  Da će biti ratifikovan energetski sporazum sa Rusijom može se zaključiti posle izjave premijera Cvetkovića, zatim ministra za energetiku Škundrića, a na kraju, to je ponovio i ministar za ekonomiju Dinkić. Za njegovo ime su tokom leta bile vezivane najave da će Beograd pokušati da izmeni cenu za Naftnu industriju Srbije, čija je prodaja jednim protokolom ugovorena na 400 miliona evra za 51 odsto akcija. Dinkić je svojevremeno tvrdio da NIS vredi oko dve milijarde evra te da ga treba izuzeti iz međudržavnog sporazuma. Kasnije Dinkić izjavljuje da ruska strana brani svoje interese, a srpska svoje, ali da će kompromis do kraja godine biti postignut. >>ceo tekst    
       
  Đorđe Vukadinović: "Nesvrstana" Srbija    
  Verovali, ili ne, ima većih satelita od Srbije i gorih kvislinga od srpske političke i medijske «elite». Ali teško da ima glupljih. Odnosno, u svim drugim slučajevima «partnerstvo» i «prijateljstvo» sa Amerikom je bar nečim plaćeno, nagrađeno i nadoknađeno. Ostale «saveznike» SAD su, na primer, svojevremeno odbranile od Nemaca i/ili Sovjetskog Saveza, neke, opet, oslobodile od španske ili ruske dominacije, nekima dale državnost, neke, pak, same okupirale, neke ekonomski unapredile ili učinile svojim poreskim rajem. Zato donekle mogu da razumem baltičke zemlje, Poljsku, Bugarsku, Albaniju, Avganistan, Japan, Crnu Goru i sva ona silna ostrvca i i arhipelage po Karibima i Tihom okeanu. Ali ne mogu da razumem Srbiju koju – iako postoje i takva mišljenja – SAD ipak nisu, u punom smislu, ni oslobađale ni okupirale. Za razliku od drugih «partnerstava», Amerikanci niti Srbiji šta ozbiljno nude, niti srpska elita od Amerikanaca šta posebno traži – sem da u tome što nam čine budu malo nežniji, sporiji i pažljiviji. Pa im se, vidimo, čak ni u tome ne izlazi u susret. >>ceo tekst pristigli komentari    
       
  Aleksandar Konuzin: Uputićemo demarš UN zbog Euleksa (Politika)    
 

Više puta smo govorili da se međunarodno prisustvo na Kosovu zasnivana na odluci SB UN, što je regulisano Rezolucijom 1244. Dakle, bilo koja promena njihovog mandata ili formata, kao i razmeštanje misije EU u pokrajini, mora da se odvija uz odobrenje SB UN i uz saglasnost strana – učesnica. Beograd je odbacio misiju Euleks zato što je ona stvorena radi realizacije famoznog Ahtisarijevog plana, koji je odbacio i SB. Time ćemo se rukovoditi i dalje. Ipak, rekonfiguracija Unmika je započela bez odluke SB, a u Briselu je planirano da kroz taj proces na Kosovo uđe Euleks. Mi to znamo i to je nezakonito. >>ceo tekst

   
       
 

Svi tekstovi u rubrici Politički život

   
 
Povezane rubrike
  Kolumne Đorđa Vukadinovića i Slobodana Antonića u Politici
  Kulturna politika
  Srbija i Crna Gora
  Kosovo i Metohija
  Prenosimo
   
   
   
 

Klub prijatelja Nove srpske političke misli   

   
 
Copyright by NSPM
 
NSPM Analize

NSPM Analize br. 4
- Sadržaj i rezimei
- Contents and summaries

NSPM Analize br. 3
- Sadržaj - Rezimei
- Contents and summaries

NSPM Analize br. 2.:
- Sadržaj i rezimei
- Contents and summaries

NSPM Analize br. 1
- Uvodnik, Sadržaj

Brojevi se mogu nabaviti u knjižarama Medija Centar i Plato. Cena pojedinačnog primerka NSPM Analiza je 250 din, a godišnja pretplata na je 1200 din.

Edicija "Politički život"

Slobodan Antonić Gutanje žaba

Mario Brudar: Nada, obmana, slom na engleskom jeziku: Mario Brudar: Hope, delusion, collapse - The Political Life of Serbs in Kosovo i Metohija (1987-1999).

Knjige možete kupiti u prostorijama NSPM u Dečanskoj 8 (tel: 3231 206, sredom od 12 do 16 h i petkom od 14 do 17 h) i u knjižarama Plato i Krug komerc.

Novi broj