Komentari
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Marketing
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Pisma uredništvu
Linkovi
 
     
 
Izdanja NSPM
NSPM Analize
Nova sveska
NSPM Analize god III br.5-6
Redovni brojevi
Novi broj
Tema: Terorizam
Prethodni broj
Tema: Moć
Prethodni broj
Tema: Karl Šmit
Prethodni broj
Tema: Desna Srbija
 
Uputstvo za predaju rukopisa za NSPM

Ponovo funkcioniše naša mejling lista - prijavite se: pošaljite poruku na nspmrss@gmail.com sa subjektom "Prijava"
Medijski linkovi
Blic
Media centar
RTS
B92
Press
Politika
Kurir
Novosti
Vreme
NIN
 

 

 

Ova stranica je do 5. oktobra 2008. bila početna stranica sajta www.nspm.org.yu. Ceo sajt napravljen do tog datuma, ostao je na Internetu u HTML formatu.

Tekstovi objavljeni u 2008. godini, kao i novi tekstovi, od sada su u novom modernijem formatu na adresama www.nspm.rs, www.nspm.org.rs, a još neko vreme i na adresi www.nspm.org.yu

Predjite na novi sajt ovde.

 

Kome je do morala u politici, neka ide u NSPM
Štampana izdanja

 Izašao je novi broj NSPM Analiza s temom "BiH i Republika Srpska"

Redovni brojevi NSPM analize
Posebna izdanja
Edicija "Politički život"


Rubrike sajta
Komentari
Politički život
Ekonomska politika
Kulturna politika
Savremeni svet
Prenosimo
Kolumne Đorđa Vukadinovića i Slobodana Antonića
 
Reči i misli
Polemike
Prikazi
Ankete
NSPM IN ENGLISH (novo)
NSPM VIDEO (novo)
 
Rezultati ankete sa pitanjem Šta mislite ko će najviše pofitirati iz aktuelnog sukoba u SRS? DS 68% DSS 24% Vojislav Šešelj 0% Tomislav Nikolić 0% Nemam stav 8%  
Debate
Kosovo i Metohija
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska
Istina i pomirenje na ex-YU prostorima
Crkva i politika
Srbija i NATO
Srbija i Crna Gora
Kuda ide Srbija?
Srbija među ustavima
Svet nakon 11. septembra
 
  Podsetnik
  Foto vesti
  Rezultati izbora (novo)
  Iz arhive NSPM
  Novi tekstovi
 
 
Hronika
Oli Ren: Kosovo mora da učestvuje u regionalnoj saradnji
Jos Lagendijk: Srbija i Kosmet mogu u EU kada reše međusobne odnose
Konstantin Kosačov: Ne postoji nikakva veza izmedju Kosova i Južne Osetije i Abhazije
Predsednik Boris Tadić u Berlinu dobio nagradu "Kvadriga"
Crna Gora: Nagoveštaj priznanja Kosova
Kameron Manter: Podrška Kosovu i Srbiji
Misija Euleksa nepoželjna na Kosmetu
Angela Merkel za obnovu poverenja Rusije i Zapada
Uhapšen gradonačelnik Zrenjanina Goran Knežević
Potpisan sporazum Srbije i NATO o bezbednosti informacija
Politika: Nikolić se sastao i sa ambasadorima SAD i Velike Britanije
Skupština „Politike”: Ljiljana Smajlović razrešena dužnosti
Vlada usvojila Predlog ugovora sa Fijatom
EU pritiskala Srbiju da izmeni tekst rezolucije
SAD izgubile status lidera u svetskom finansijskom sistemu
Ivica Dačić: EU da ne doprinosi antievropskom raspoloženju u Srbiji
Kameron Manter: Ohrabrujemo sve zemlje da priznaju Kosovo
Međunarodna krizna grupa: EU da uslovi integracije Srbije popuštanjem oko Kosova
 
Izdvajamo iz rubrika
 
Foto vesti Foto vesti

Premijeri Mirko Cvetković i Milo Đukanović i predsednik Delta Holdinga Miroslav Mišković na otvaranju Delta City-ija u Podgorici

 

Gradonačelnik Zrenjanina Goran Knežević uhapšen je pod optužbom za korupciju

 
   
Politički život Politički život
 
Dragomir Anđelković: Renesansa srpskog feudalnog prava
Sve u svemu, za razliku od komunista koji su bezuspešno težili „jednopartijskom pluralizmu“, DS je danas na pola puta da stvori neku vrstu „višestranačkog monizma“. Svih pet predsedničkih kandidata danas su za Srbiju u Evropi, Kosovo u Srbiji, dobre odnose sa Rusijom i punu saradnju sa Haškim tribunalom. Da li je to možda onaj nacionalni konsenzus koji nam je svo vreme nedostajao? Ili je zapravo reč o, s jedne strane, velikom foliranju i pokušaju uskakanja u voz za koji se veruje da je pobednički, a, sa druge, o činjenici da je pomenutom kartelu generalno svejedno o kakvom je čoveku, ideji ili ideologiji reč, samo ukoliko se ne dovodi ozbiljno u pitanje dominacija DS-a na unutrašnjem – i „evroatlantske“ integracije na spoljnjem planu. A o svemu ostalom ćemo se već dogovoriti. >>ceo tekst
 
Vreme je da stvarno počnemo sistematski da se borimo protiv kulture nasilja, kao i da menjamo truli sistem koji generiše nasilje (jednima pruža mogućnost da mu olako pribegnu, a druge frustrira i tako ih čini eksplozivnim). To podrazumeva da ćemo odustati od sveprisutne teorije dva aršina, tj. od kvalifikacije istog čina na različite načine u zavisnosti od toga ko ga je učinio, i protiv koga je usmeren. Kao i od neformalnog stava vlasti i državne uprave, kojeg svojom pasivnošću prećutno prihvata i narod, da su njeni pripadnici vlastelini i vlastelinčići modernog doba. >>ceo tekst
   
Politički život Politički život
Mirjana Bobić-Mojsilović: Zona sumraka (Politika)
 
Batić Baćević: Srednja škola (NIN)
Novi zločin u Srbiji – nedostatak evroentuzijazma ispostavlja se kao opasno moralno posrnuće i ključni dokaz za stavljanje klipova u točkove našeg razvoja, te remetilački faktor štetan po duhovno zdravlje i tako potreban optimizam. Zato Vlada Srbije sprovodi široku kampanju borbe protiv štetnog mišljenja – biti evropesimista opasno je, pokvareno je i nije prijateljsko ne samo prema Evropi, koja to nije zaslužila, nego i prema SAD, koje su to zaslužile još manje, a naročito prema vladi za koju je ceo svet rekao da je proevropska i demokratska i koja se toliko trudi da je svi zavolimo. >>ceo tekst
 
U proteklih osam godina, Srbija je pokušavala da prekorači iz petog u šesti oktobar, jer su netalentovani ali zato veoma ambiciozni propagandisti, lideri sa greškom ili borci za kršenje ljudskih prava objašnjavali da nikako ne možemo da krenemo dalje dok ne uvidimo kakvi smo bili fašisti, suočimo se sa zlom u sebi i dobrotom svih oko nas. Kao po nekoj demokratskoj sugestiji koja se ne sme odbiti, priča o šestom oktobru je zaustavljena upravo kada je napravljen istorijski kompromis sledbenika Zorana Đinđića i Slobodana Miloševića. >>ceo tekst
   
Politički život Politički život
Marinko Vučinić: Crna rupa srpske politike
  Ratko Mitrović: 'Ajmo, 'ajde svi u EU!
Ovo parcijalno i ipak uslovno amnestiranje građana očigledno se ne proteže i na našu političku elitu, koja je i dalje inspirisana Memorandumom Srpske akademije nauka, zaokruživanjem teritorije na kojoj će živeti svi Srbi, stvaranjem jake vojske i države, u čijem temelju neće biti lično dostojanstvo pojedinca, već dostojanstvo nacije. Međutim, ako su naši građani ipak dobili neku vrstu priznanja da nisu više apsolutni zarobljenici starih matrica, naši liberalno-demokratski i građanistički ideolozi se nisu makli ni pedalj u objektivnom sagledavanju društvenih odnosa u Srbiji. Naprotiv, oni nam svakodnevno pokazuju kako izgleda ukopanost u istrošene ideološke matrice. >>ceo tekst
 
Dakle, jednostrana primena Sporazuma. Kao svi dobri evro-radikali, ogromnih reformskih potencijala, tu ideju zdušno ćemo prihvatiti. I ne samo da ćemo je prihvatiti, nego ćemo i radikalno, u skladu sa ideologijom Evropskih Radikala, da je radikalizujemo – u prevodu, proglasićemo JEDNOSTRANO PRIKLJUČENJE Evropskoj Uniji i neizbežnim NATO struktrurama, jer šta će nam EU ako nismo bezbedni. Rusi dolaze, Kinezi su već zaposeli buvljake, mora čovek biti na oprezu! Hvala Oliju! Da ne bismo uplašili naše evropske partnere, plan ćemo ostvariti fazno. Kao prvo, uvešćemo EVRO umesto Dinkićevog precenjenog dinara, sa kojim i ovako jedva preživljavamo. >>ceo tekst
   
Politički život Politički život
 
Slobodan Antonić: Pomirenje (ne)pomirljivih
Što se tiče naznake trenutnog predsednika Srbije Borisa Tadića da bi podela Kosova nekako mogla da dođe u obzir "tek ako sve druge mogućnosti budu iscrpljene" - tu su stvari još jasnije, a Tadićeva naknadna "pojašnjenja" još smešnija (tj. tragičnija). Naime, čak i ako ponovo dođe do pregovora o Kosovu, unapred staviti do znanja drugoj strani da ne isključuješ ni "krajnju opciju" podele, toj strani jasno stavlja do znanja da već ne mora da razmišlja o glavnoj "međuopciji" tj. mogućnosti ponovne integracije celog Kosova u sastav Srbije - dovoljno je biti istrajan pa će srpska strana sigurno preći na "Plan B" – tj. podelu. >>ceo tekst
 
Pomirenje ova dva dela elite ne znači da jedni moraju da prihvate stanovište drugih. Pomirenje je javni dogovor o koegzistenciji i toleranciji. To znači prihvatanje javne obaveze da se, u odnosu na drugu stranu, izbegavaju krajnja sredstva, kao i krajnje reči. Pristojniji deo naše javnosti već izbegava da koristi reč „izdajnik”. Ali, kvalifikativi kao što su „antievropljanin”, „nacionalista”, „ultradesničar”, pa i „fašista” i dalje se naširoko upotrebljavaju. To je loše. Ako u Srbiji postoje izdajnici, to nije opravdanje da svakog unionistu častimo tim imenom. Ako u Srbiji postoje ultradesničari i fašisti, to nije opravdanje da svakog suverenistu optužimo da je i on takav.
Slobodan Antonić: Vreme je za ideju kulturnog nacionalizma (Geopolitika)
   
Politički život Politički život
 

Posebnu zabrinutost izaziva način na koji su članom 32 Nacrta Statuta uspostavljeni pokrajinski upravni okruzi. Oni su tako obrazovani i teritorijalno razgraničeni da Mađari dobijaju svoj nacionalni okrug sa sedištem u Subotici, u kojoj oni, inače, nisu većina. Upravo u toj nameri Bačka je podeljena samo na dva upravna okruga – srpski sa sedištem u Somboru i mađarski sa sedištem u Subotici, dok je Banat podeljen čak na četiri okruga. I kao što Vojvodina sa izrazitim obeležjima državnosti može da doprinese razgradnji Srbije, tako i mađarski upravni okrug može doprineti razgradnji i Vojvodine i Srbije. U stvari, krajnji cilj teritorijalnog zaokruženja izdvajanja mađarskog okruga jeste ostvarenje i problematizovanje položaja mađarske manjine u Srbiji da bi se pre ili posle pristupilo secesiji Subotičkog okruga i njegovom pripajanju Mađarskoj. >>ceo tekst

 

Ostavljajući po strani brojne druge stručne i profesionalne nedostatke ovog teksta, ukažimo još samo na njegov poslednji član 70, u kome je opet na protivustavan način utvrđeno da statut pokrajine stupa na snagu danom proglašenja u skupštini, a da je pri tome izostavljen konstitutivni element za donošenje ovog akta, koga čini prethodna saglasnost Narodne skupštine Republike Srbije. Međutim, prethodno izneta ocena ne može umanjiti skandaloznu činjenicu da se u tekstu jednog pravnog akta koji se priprema u državnom organu (i to u krugu vladajuće koalicije!) nalaze brojne i teške povrede Ustava Srbije, koje, istini za volju, ne mogu proizvesti posledice za koje ih u javnosti optužuju, ali nanose tešku štetu ustavnosti i pravnoj konferentnosti u Republici Srbiji. >>ceo tekst

  Prednacrt Statuta AP Vojvodine
   
Politički život Politički život
Demokratska stranka Srbije: Neustavnost statuta Vojvodine
 
Ratko Marković: Čežnja za državom (Pečat)
U drugoj glavi Nacrta Statuta sadržane su odredbe o ostvarivanju ljudskih i manjinskih prava (član 20-26). Cela ta glava sadržinski odstupa od Ustava Republike Srbije i suštinski ne predstavlja uređivanje načina na koji se Autonomna pokrajina Vojvodina stara o ostvarivanju ljudskih i manjinskih prava, što je prema Ustavu Republike Srbije njena nadležnost koja se ostvaruje u skladu sa zakonom, već je proklamovanje novih ljudskih i manjinskih prava i načina njihovog ostvarivanja koje Ustav Republike Srbije ne poznaje i što bi, ukoliko bi se Nacrt usvojio u predloženom tekstu, za posledicu imalo nejednakost građana Republike Srbije. >>ceo tekst
 
Država sarađuje s drugim državama, udružuje se s njima u međunarodne organizacije, zaključuje međunarodne ugovore, osniva predstavništva u inostranstvu, a prema Nacrtu statuta, sve to može i AP Vojvodina. Odredba Nacrta statuta koja daje pravo Skupštini AP Vojvodine da pokrajinskom skupštinskom odlukom supstituiše zakon neustavna je, jer vršilac statutarne vlasti nema pravni kapacitet da to propiše. Nacrt statuta “dopisuje” Ustav i kada Skupštinu AP Vojvodine ovlašćuje da “daje mišljenje na promene Ustava koje se odnose na položaj, prava i dužnosti AP Vojvodine”. >>ceo tekst
DSS: Nacrt Statuta AP Vojvodine
Slobodan Antonić: Ambasador Vojvodine u EU Dušan Kovačev: Ustav birokratske kontrarevolucije
   
Politički život Reči i misli
Dragoljub Žarković: Obrtni kapital i ljudi (Politika)
 
Reči i misli - 088 (21-27. septembar 2008)
Tim Ljiljane Smajlović očigledno ne uliva poverenje ovima koji su pobedili na novim izborima, plus starosedelačkom delu redakcije, plus onima koji bi sebe da vide kao kalifa umesto kalifa, jer da uliva poverenje ne bi preslikali skupštinski model po kome najstariji član kolegijuma predsedava ovom telu, odnosno pravi novine, pored živog zamenika glavnog urednika kome je to u opisu posla i koji je po zakonu odgovoran za ono što „Politika” objavi. Ništa novo neću reći ako napišem da je posao koji radimo prilično stresan i grub, daleko od idiličnog i da tu nema neke jednom zauvek date pravde i nepravde, već da u dobroj meri zavisi od odnosa snaga. >>ceo tekst
 

Statutom do statusa

O Statutu Vojvodine:

"Naravno da nismo zadovoljni statutom Vojvodine, jer on proističe iz Ustava Srbije." (Nenad Čanak, predsednik LSV-a, 24. septembar 2008, "Alo!")

"To je priča slična onoj kako je sve počinjalo na Kosovu." (Velimir Ilić, predsednik NS-a, 24. septembar 2008, "Politika")

"Ukoliko se usvoji tekst Statuta Vojvodine, nemoguće je da se dogodi bilo šta što može da se dovede u vezu sa separatizmom." (Dušan Bajatović, predsednik SPS-a Vojvodine, 24. septembar 2008, "Politika")

Ljiljana Smajlović: Pod tačkom "razno" (Politika)
Sonja Liht: Nismo prihvatili smenu glavne urednice (Politika)
Odgovor Srđana Janićijevića Sonji Liht (Politika)
   
Politički život Politički život
 
Episkop dalmatinski Fotije: Vapaj iz Dalmacije
Želeo bih da iskoristim priliku da se zahvalim nepoznatim piscima izveštaja, na časti koju su mi ukazali upisivanjem imena moje malenkosti. Što bi rekao Dule Savić (otprilike) “ponosan sam što sam tamo i zabrinuo bih se da nisam”. Istovremeno se izvinjam što je ime spomenuto samo skromnih dva puta, ali neko opravdanje mi je da je ovo tek moj prvi ulazak na listu. To za mene prestavlja veliku čast, ali isto tako i veliku obavezu, jer znam da ću u budućnosti morati još više i napornije da radim, ne samo da bih opravdao moje spominjanje, nego da bih se sledeće godine našao tamo u širem i ozbiljnijem kontekstu. >>ceo tekst
 

Kada je završila sa SPC, gđa Biserko kreće po Beogradskom Univerzitetu, prozivajući sve najuglednije i najučenije ljude našega vremena, koji po njenom kriterijumu i merilu nisu borci za «liberalnu demokratiju» i darvinizam. Nasuprot tome, gđa Biserko u njima prepoznaje nešto što liči na SPC, a to je patriotizam i dostojanstvo ljudske ličnosti. U ovom svom pohodu, jednim krilom gđa Biserko napada Srpsku Akademiju Nauka i Umetnosti, a drugim kompletan Beogradski Univerzitet. Poseban odred interventnih grupa je odredila za naše ugledne sportiste i javne ličnosti. I među njima gđa Biserko izdvaja «nosioce nedemokratskih načela» ili, ne dao Bog, velikosrpskih projekata, čiji je glavni zagovornik po gđi Biserko, «draga joj» i mnogo napadana SPC. >>ceo tekst

Zora Latinović: Cinkarenje u fusnoti (NIN) Episkop Artemije: Zašto bez nas?
Biljana Mitrinović: Plan za denacifikaciju Srba (Politika) Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji: Samoizolacija - realnost ili cilj (odlomak)
   
Kosovo i Metohija Kosovo i Metohija
 
To je smisao u kojem je odbrana Kosova odbrana Srbije. Ali kao i svako drugo, za Vojislava Koštunicu to je demokratsko pitanje, pitanje naroda o njemu samom, jer„ne može jedan čovek odbraniti Kosovo, kao što ga jedan čovek ne može ni izgubiti. Kosovo može da odbrani samo ceo narod ili ga ceo narod, ako tako odluči, može izgubiti.“ Zato Odbrana Kosova stoji kao odluka za Srbe o budućnosti ne samo Kosova već cele Srbije. Vojislav Koštunica u ravni filozofske, etičke, pravne i političke argumentacije ukazuje na izbor koji se pred srpski narod stavlja između principijelnosti i pragmatizma, podsećajući nas pri tom da nikada ne smemo zaboraviti da je istina jača od svakog nasilja.>>ceo tekst
 
Odbacujući te mogućnosti, Sjedinjene Države su zauzele trijumfalističku poziciju koja je ugrozila rusku bezbednost i istovremeno odigrale ključnu ulogu u guranju Rusije u ozbiljan ekonomski i društveni kolaps, što je dovelo do smrti miliona ljudi. Proces je drastično eskalirao daljim Bušovim širenjem NATO, razvrgavanjem ključnih sporazuma o razoružanju i agresivnim militarizmom. Matlok piše da je Rusija možda mogla da toleriše uključivanje bivših ruskih satelita u NATO da “NATO nije bombardovao Srbiju i nastavio da se širi. Međutim, kad se sve svede, postavljanje antibalističkih projektila u Poljskoj i nastojanje da se Gruzija i Ukrajina učlane u NATO predstavljalo je potpuni prelazak crvene linije. >>ceo tekst
Boris Tadić: Srbija rezolucijom brani Kosovo, UN i međunarodni poredak (Govor pred Generalnom skupštinom UN)
   
Kosovo i Metohija Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpske
Ivan Stoilković: Siva zona
 
Nenad Kecmanović: Dodikova pretnja osamostaljenjem (Politika)
U novonastalim uslovima, kada je političkim i diplomatskim sredstvima zaustavljen proces priznavanja nelegalne tvorevine Kosovo na teritoriji legalne srpske pokrajine Kosovo i Metohija, otvorena je nova stranica u procesu regulisanja spornih pitanja. Da li uopšte postoji neko kome još nije jasno da “prolazak” inicijative Srbije u UN da Međunarodni sud pravde da mišljenje o unisonoj deklaraciji prištinske privremene skupštine, predstavlja proces od krucijalnog značaja za svetske, a ne samo za regionalne prilike? I upravo u takvim međunarodnim uslovima Republika Makedonija bi trebalo da donese odluku o eventualnom priznanju Kosova! >>ceo tekst
 
Pošto se tri nacionalne strane u BiH ni o čemu drugom nisu saglasile, premijer Dodik traži da se striktno poštuje Dejtonski sporazum, što podrazumijeva i da se u Banjaluku vrati pedesetak izvornih entitetskih nadležnosti koje su samovoljom nekoliko visokih predstavnika nasilno preseljene u Sarajevo . To bi Republiku Srpsku učinilo de fakto konfederalnim dijelom BiH, a svaka konfederalna jedinica ima pravo da se referandumom izdvoji i potom se dogovori sa najpoželjnijim (kon/federalnim) partnerom. No, i prije vraćanja nadležnosti, i bez eventualnog referenduma, Srbima stoje na raspolaganju tzv. specijalne veze, koje i bez formalnog brisanja granica mogu kulturno, ekonomski, pa i politički da povežu Srpsku i Srbiju. >>ceo tekst
   
Kulturna politika Kulturna politika
Dragana Kanjevac: Smrt (u) tabloidima
 
Tragična smrt naše velike Sonje Savić iznela je na videlo sav užas i pakao domaćeg tabloidnog društva. O, kako su se medijski lešinari obradovali nad bogatom gozbom koju nudi nesrećni kraj neponovljive umetnice! Bez ikakve provere zakotrljala se priča o predoziranju i starom dušeku, da bi već sledećeg dana navodnim veličanjem Sonje, dok je još priča 'vruća', dizali svoje paklene tiraže. Sve ono što je Sonja duboko prezirala pokuljalo je povodom njenog nestanka: taj najcrnji prekoplotski mentalitet bezgrešnog komšiluka koji viri kroz špijunku, broji špriceve, motri ko nema trosed i regal, uvek oseća neke neprijatne mirise i nepogrešivo zna šta se zbiva iza zatvorenih vrata! >>ceo tekst
 
Kusturica je Anderground-om dao delo kojim je umetnički zaključio epohu jugoslovenstva. Nije redak slučaj da trenuci velike političke krize u darovitim pojedincima, koji se nađu pred krajem jednog vremena, probude neodoljivu snagu da izraze kolektivne istine i kristališu ih u svojim delima, predajući ih na čuvanje potomstvu. Može se reći da Kusturica nikada ne bi napravio ovakav film da nije bilo raspada Jugoslavije, onako kao što Andrić ne bi napisao „Na Drini ćuprija“, da nije bilo Drugog svetskog rata (ili bi je napisao sa drugim intenzitetom i senzibilitetom, svejedno). Pred vratima smrti, kada politička katastrofa u velikim zalogajim guta delove tvog naroda, kao da se u umetniku osećanje obaveze prema naciji, sebi i Bogu desetostruko povećava. >>ceo tekst
   
Kulturna politika - polemike Kulturna politika
Vladan Milanko: Slamenko
 
Prvi propust je pomenuo Veran Bakotić u tekstu “Trojanski konj Druge Srbije”: “g. Antonić je u jednom trenutku otišao predaleko pa je, kritikujući ideološku produkciju partijske aktivistkinje Biljane Srbljanović, istim potezom udario i po najznačajnijim predstavnicima savremene zapadne kulture, od kojih su mnogi delili politička uverenja koja se od uverenja B. Srbljanović razlikuju kao nebo od zemlje. Time je g. Antonić nehotice učinio kompliment g-đi Srbljanović, smeštajući njenu sumnjivu književnu produkciju u društvo najznačajnijih predstavnika savremene umetnosti.” Zatim, u polemici sa feministkinjom Adrijanom Zaharijević, Antonić feministkinje naziva izdajnicama. Ja sam, svojevremeno, mislio da se radi o migu, koji Antonić dobroćudno i šeretski upućuje devojkama. No, sada više nisam siguran. >>ceo tekst
 
Ni jedno glasilo do sada nije u celini bilo pravljeno i popunjavano na taj način. Sada je, međutim, Petar Luković dobio priliku da uređuje čitav medij po svome ukusu. Reč je upravo o «E-novinama». Time je «druga Srbija» dobila glasilo u kojem se bez ikakvih kočnica konačno može govoriti sve što se prohte. «E-novine» su za kratko vreme u mnogo čemu pretekle čak i blogove i forume B92. Zanimljivo je, međutim, da je čitav projekat «E-novina» opravadan upravo željom za civilizovanjem javnog dijaloga! Naime, kako napisa predstavnik osnivača, Branislav Jelić, «E-novine» su pokrenute zato što se «javila potreba za jednim novim medijem, gde se urednici, novinari, saradnici i čitaoci neće ponašati, u javnoj ili privatnoj komunikaciji, na način više primeren besprizornim kafanskim dobacivanjima nego li civilizovanim ljudima. Verbalno nasilje uvek je i samo uvod u svaku drugu vrstu agresivnosti» >>ceo tekst
   
Ekonomska politika Ekonomska politika
 
Ironija post-hladnoratovskog perioda leži u tome što je pad komunizma bio propraćen usponom još jedne utopijske ideologije. U Americi i Britaniji, a u manjoj meri i u drugim zapadnim državama, jedna vrsta tržišnog fundamentalizma postala je vodeća filosofija. Kolaps američke moći koji je trenutno u toku bio je predvidiv ishod svega toga. I, poput sovjetskog kolapsa, to će imati velike geopolitičke posledice. Oslabljena američka privreda ne može još dugo da izdržava njeno preveliko vojno širenje. Povlačenje je neminovno, i malo je verovatno da će ono biti postepeno ili dobro isplanirano. Krahovi ovakvog obima nisu događaji koji se odvijaju brzinom usporenog snimka. Oni su munjeviti i haotični, sa sporednim efektima koji se brzo šire. >>ceo tekst
 
Čak i primeri Singapura i Irske, zemalja koje su postigle uspeh velikim oslanjanjem na strane investicije, „nisu dokaz da zemlja domaćin treba da dozvoli transnacionalnim kompanijama da čine šta žele“ – obe države su, naime, uspeh postigle tek kada su nizom vladinih mera i regulativa privukle investitore u one sektore privrede u koje su želele, poput elektronike, proizvodnje softvera, farmaceutske industrije... „Da sumiramo: istorija je na strani regulatora. Većina danas bogatih zemalja regulisala je strane investicije kada je bila na kraju koji prima (investicije). (...) Čak ni države koje su aktivno prihvatale strane investicije, poput Singapura i Irske, nisu prihvatile laissez-faire pristup transnacionalnim kompanijama kakav danas `loši Samarićani` preporučuju zemljama u razvoju.“ >>ceo tekst
   
Ekonomska politika Ekonomska politika
Branko Pavlović: Sindikati i populizam
 
Branko Pavlović: Kako kontrolisati krizu?
Ovo odbijanje od strane političara u predizbornoj kampanji dočekano je sa odobravanjem i tvrdnjom da se neće dozvoliti da stranci kupuju „ponos Italije“. „Ponos“ je, međutim, nezadrživo klizio ka bankrotstvu. Berluskoni, koji je u međuvremenu postao premijer, pomogao je organizovanje konzorcijuma italijanskih firmi koje su za preuzimanje Alitalije ponudili sledeće: oko milijardu evra u novu kompaniju u koju bi ušli samo profitabilni delovi Alitalije, dok bi gubitaši i dugovi ostali u sadašnjoj kompaniji i otpuštanje između tri do sedam hiljada zaposlenih i odmah traženje strateškog partnera (Lufthanza, ER Frans-KLM ili Aeroflot). Sindikati su odbili ovu ponudu. >>ceo tekst
 
Odgovor onih kojima je u opisu radnog mesta da upravljaju krizama je – sveopšta etatizacija. Odlučan korak je već napravljen: dogovor svih vlada i svih centralnih banaka najmoćnijih država da rade zajedno (minus Kina i Rusija). Tom koraku je prethodila pojedinačna nezapamćena intervencija država i centralnih banaka od avgusta 2007. godine do danas, čiji ukupni obim sasvim sigurno prevazilazi 1.000 milijardi dolara (po nekim procenama, posredno, ove intervencije prevazilaze 5.000 milijardi dolara). Više se ne postavlja pitanje da li će nastupiti recesija, već koliko će ona trajati. >>ceo tekst
Džozef Stiglic: Kako sprečiti narednu krizu na Volstritu?
   
Savremeni svet Savremeni svet
  Petar Iskenderov: Osetine čekala sudbina Srba iz Hrvatske
Najveći gubitnik je naravno Gruzija koja je od strane Amerikanaca žrtvovana kao pion u geopolitičkoj šahovskoj igri na Kavkazu. Ona je čini se trajno ostala bez dobrog dela svoje teritorije, bez značajne infrastrukture, sa poraženom vojskom i izuzetno ugroženom ekonomijom. Sada postaje izuzetno zavisna od pomoći SAD (što je isto tako poen za Vašington) i verovatno će morati ući u NATO strukture, a pri tome jedva kontroliše i svoju obalu. Ko je još imao štetu od ovog „malog rata“ osim nesrećnih stanovnika Osetije koji su najviše propatili. Region je isto tako oštećen jer je Tbilisi svojim avanturizmom ugrozio stabilnost i mir na ovom prostoru. >>ceo tekst
 
Na svežem tragu avgustovskih događaja na Kavkazu mnogi su shvatili kako Južnu Osetiju i Abhaziju u stvari čeka sudbina Republike Srpske Krajine. To su najbolje razumeli na Balkanu. Generalni sekretar Srpske Radikalne stranke, Aleksandar Vučić izjavljuje kako „NATO alijansa za Chinvali priprema onaj isti plan koji je bio namenjen Srbima u Hrvatskoj“! Prema njegovim rečima „u oba slučaja se koristilo NATO oružje, akcije su izvedene u letnjem periodu, a ovde je upotrebljen još jedan faktor koji je odvukao pažnju sa zbivanja, a to su Olimpijske igre. Međutim, Rusija nije Srbija. Za razliku od aktuelnih srpskih vlasti koje nisu sposobne da odbrane suverenitet na Kosovu, Rusija je zaštitila svoje sugrađane. >>ceo tekst
   
Savremeni svet Savremeni svet
 
Vilijem Hil: Detant, drugi deo (The National Interest)
Izgleda da je u SAD postalo nepisano pravilo da svaki “perspektivni političar”, čak znatno pre nego što obezbedi partijsku predsedničku nominaciju, izda “ušminkanu” autobiografsku knjigu u kojoj opisuje svoju životnu priču, iznosi osnove političke ideje i platforme delovanja, pri tome neizostavno ističući svoju “besprekornu brigu i ljubav prema zemlji i njenim glavnim institucijama”. Zahvaljujući beogradskom izdavaču Interkomercu, u prilici smo da se u to uverimo čitajući prevod knjige “Smelost nade” Baraka Obame, aktuelnog demokratskog predsedničkog kandidata. >>ceo tekst
 
U ovom trenutku, izgledi za nepristrasnu saradnju s Moskvom su prilično slabi. Sadašnje rusko rukovodstvo je previše samosvesno i preosetljivo. Ruski ekonomski uspeh natopljen naftom podstakao je u Kremlju stvaranje iluzije da dobri odnosi sa Zapadom nisu posebno neophodni. U isto vreme, Putin i njegovi saradnici nemaju sluha za dijalog. Ne priznaju posledice svog nasilnog delovanja, i svaku kritiku doživljavaju kao pretnju po svoju vladavinu. I tako nastaje zatvoreni krug, u kome se ruske akcije i kritike spolja međusobno pooštravaju, zbog čega su izgledi za održavanjem odnosa sa Moskvom – a kamoli da se isti poprave – sve slabiji. >>ceo tekst
   
Savremeni svet Savremeni svet
Anatol Lieven: Jedinstvena Moskva (The National Interest)
 
Slavoljub S. Lekić: Iznuđena pobeda

Ovo i Medvedevljeva mladost (trinaest godina je mlađi od Putina) navode me na pomisao da ukoliko budemo imali sreće i ukoliko lični sukobi ili ekonomska kriza ne razdvoje njihove puteve, postoji mogućnost da Rusiju očekuje sledeći scenario: prirodna i pozitivna istorijska progresija od Putinove generacije, koja je posvećena ponovnom uvođenju poretka i autoriteta države kao osnove za ekonomski napredak, ka Medvedevljevoj generaciji, koja želi da novi svetski poredak upotrebi kao osnovu za razvoj države i ekonomije baziranih na zakonu. Može se reći, prelaz sa Cezara, osvajača, ka Avgustu, utemeljivaču i admin istratoru. >>ceo tekst

 
Rusija je na kratko povratila kuraž i u isti mah odredila granice svoje akcije spram nepokolebivog Zapada. Ova intervencija, posle dve decenije tihog propadanja armije, ruskom vojnom vrhu pokazala je kako slabosti protivnika tako i sopstvene nedostatke. Gruzijska intervencija važna je vežba pred rasplet koji će uslediti u Ukrajini. Kavkaz je za Rusiju važniji od Kosova, ali i za SAD, što govori u prilog mišljenja da su ovim potezom Rusi u svom dvorištu nadigrali Amerikance. Ako Amerika ostane na Bondstilu, bez Kavkaza i Ukrajine, sva njena nastojanja će istopiti vreme, a teret ovog beskorisnog prenaprezanja, u nekoj novoj krizi finansijskog sistema, pašće na pleća američkog naroda i malobrojnih saveznika. >>ceo tekst
   
Prikazi Prikazi
 

Prikaz knjige: Grejam Skembler: Sport i društvo - istorija, moć i kultura, Clio, Beograd 2007. Prevod sa engleskog: Goran Erdei, str.346

Olimpijada u Berlinu u osnovi se kosila sa pravilnikom MOK-a (Međunarodni Olimpijski komitet) jer su sportisti Jevreji bili diskriminisani i nisu smeli da se takmiče. Bilo je i priča da Hitler nije hteo da se pozdravi sa Džesijem Ovensom, tamnoputim sprinterom koji je osvojio zlatne medalje u tri discipline. Ovens je kasnije dao indikativnu izjavu: „Niko me nije pozvao da se rukujem sa Hitlerom, ali me niko nije pozvao ni u Belu kuću da se rukujem sa predsednikom.” Olimpijadu 1936. Hitler je iskoristio da promoviše i prikaže snagu nemačke industrije, kulturno stanovište i naravno sportsku nadmoć. >>ceo tekst

 
Tako radikalni liberali, proklamujući neograničeno carstvo slobodnog individuuma, zapravo opravdavaju stvaranje osobenog autoritanog poretka. U njemu društveni gubitnici nisu to zbog nepoštenosti sistema (nefer igre sa nameštenim kartama), već zbog toga što nisu prihvatili «prave vrednosti» i «prave istine». A šta su «prave vrednosti» i «prave istine» pokazaće im društveni dobitnici, tj. oni koji se nalaze na vrhu sistema. U tom smislu, društveni gubitnici u Srbiji, koji čine nekih 80 posto stanovništva, ako hoće da napreduju, treba da prihvate vrednosti društvenih dobitnika, pre svega elite iz Kruga dvojke. Intelektualna avangarda te elite je, naravno, Druga Srbija. A ova je, opet, osnovne istine naučila od elite iz Brisela i Vašingtona. >>ceo tekst
Milica Vesković: Prikaz knjige: Vladimir Milutinović, Postideologije
   
 
Podsećamo Vas da rado očekujemo vaše komentare!
 
 
 
Copyright by NSPM
 
Anketa NSPM
Da li ce na Generalnoj Skupstini UN biti usvojena rezolucija Srbije o Kosovu?




View Results
Free poll from Free Web Polls
Šta je RSS?
 
NSPM VIDEO
Đorđe Vukadinović o gasnom sporazumu i Rusiji
Posebna izdanja
Kulturna politika u Srbiji

Crkva i država

Edicija "politički život"
Nove knjige: Dragan Petrović - Savremeni svet 2006-2008.
Đorđe Vukadinović: Od nemila do nedraga
Nove knjige
Igor Ivanović: Kultura i identitet
Slobodan Antonić Gutanje žaba
(sva izdanja možete naručiti i na način opisan u pretplati)
Žiro - račun NSPM
205-38371-17
Adresa NSPM:
 IIC NSPM
Terazije 38/II, Beograd
Njegoseva sabrana dela
http://leposava.mojblog.co.yu/
 
LINKOVI
pretrazivac
samo po nspm.org.yu
po celom srpskom web-u