TEMA BROJA:
Alpar Lošonc, Kulturna pluralnost: apoteoza različitosti
ili praksa prihvatanja
Sažetak: Multikulturalizam
treba shvatiti kao manifestaciju tendencija koje su imanentne modernosti.
Autor ima kritički stav prema pristupima koji smatraju da se
subjekt okreće razlikama. Prema Tokvilovim analizama, multikulturalizam
treba razumeti u kontekstu napetosti izmeću istosti i različitosti.
Autor smatra da se multikulturalizam može predstaviti u svetlu liberalističkog
odgovor na izazov novih stadijuma demokratizacije. Diskurs multikulturalizma
ističe punctum caecum nacionalne države, zapravo, strukturalnu
ne-ravnodušnost nacionalne države prema dominantnom kulturnom identitetu.
Zahvaljujući liberalnom tumačenju multikulturalizma, kolektivna
vrsta prava treba da bude pažljivo izbalansirana sa individualnim
pravima. To postignuće podrazumeva odnos između kulturne
naracije i apstraktnom koncepta prava. Ta veza pretpostavlja hermeneutički
talenat u vezi sa mogućnošću primene prava. Konačno,
uzimajući u obzir situaciju u Srbiji, autor pravi razliku između
prihvatalja i priznanja.
Ključne reči:
multikulturalizam, razlika, liberalizam, Tokvil, priznanje, prihvatanje
Slobodan Divjak, Multikutluralizam - komunitarizam - liberalizam
Sažetak: U ovom tekstu autor želi da pokaže kako je moderni multikulturalni
pokret zapravo pokušaj kritike liberalizma, pa stoga i kritike formalno-institucionalnog
poretka modernog sveta i njegovih socijalnih implikacija. S druge
strane, cilj te kritike je umerena revizija liberalnog učenja
koje, u pogledu svog „revizionističkog“ karaktera, pokušava
da ne dovede u pitanje osnovne postulate tog učenja. Zagovornici
takozvanog umerenog multikulturalizma predstavljaju rezultate svojih
kritičkih analiza kao doprinose nadogradnji, inovaciji ili
proširenju liberalizma. Neki od njih se trude da za svoje koncepte
pronađu oslonac u klasičnim liberalnim teorijama. S druge
strane, cilj pomenute kritike, kako ju je formulisao takozvani radikalni
multikulturalizam, može da bude i radikalnija revizija liberalnog
učenja, ili čak radikalno napuštanje liberalizma. U skladu
sa ovim razmatranjima autor iznosi i nekoliko osnovnih konstitucionalnih
zahteva za postmiloševićevsku Srbiju kao izbalansiranu kombinaciju
civilnih i multikulturalnih modela.
Ključne reči: multikulturalizam, liberalizam, komunitarizam
Dušan Pavlović, Komunitaristička kritika rolsijanskog
liberalizma
Sažetak: Ključna komunitaristička primedba rolsijanskom
liberalizmu glasi da je osnovica Rolsove teorije pristrasna u korist
individualnih koncepcija dobra. Ovu primedbu je najupečatljivije
izneo Majkl Sandel. U prvom delu teksta autor analizira tu primedbu
i pokazuje šta je sa njom pogrešno. Drugi deo teksta je posvećen
istom problemu, ali iz metodološkog ugla. Autor tvrdi se da struktura
argumenta na nivou početne pozicije mora, da bi bila uspešna,
izvesti iz konačnih, ali generalnih ideja o pravdi. Na taj
način, argument ne može da postigne apsolutnu nepristrasnot,
ali može da bude opravdan svima onima koji inicijalno ne odbravaju
liberalne ideje o pravdi.
Ključne reči: Rols, politički liberalizam, početna
pozicija, Sandel, pravda, individua
Slavoj Zizek, Multikulturalizam, globalizacija i novi svetski
poredak
Sažetak: Autentična politika upravo
je suprotno od svog klasičnog određenja - ona je zapravo
umetnost nemogućeg. Tome nasuprot, danas sveprisutna post-politika
(odnosno, neoliberalni kapitalizam) nije ništa drugo do „administriralnje
društvenih pitanja“, oslonjeno na saradnju tehnokrata i liberalnih
multikulturalista. Globalizacija je drugo ime za ovu nadiruću
post-političku logiku koja polako zatvara prilaz ka stvarnom
univerzalizmu. Stoga je multikulturalizam pogled iz globalne, a
šuplje perspektive evropocentrične ravnodušnosti i, u suštini,
prezira prema svakom zaista Drugom. Tolerancija tog liberalnog multikulturalizma
prestaje u susretu sa realnim drugim. Odnosno, s druge strane, ona
u svojoj zaslepljenosti za antagonizme i borbe unutar tog samog
Drugog, otvara put interesima Kapitala. Po autorovom mišljenju,
jedini pravi odgovor je politizacija, odustajanje od licemerne neutralnosti
i uključivanje, u ime stvarne univerzalne emancipacije, u borbe
koje se vode unutar svakog partikularnog kulturnog identiteta.
Ključne reči: globalizacija,
multikulturalizam, univerzalno, kapital, neoliberalizam, uživanje,
post-politika, politizacija.
Tomislav Zigmanov, Vil Kimlika prvi put medju Srbima
Sažetak: Liberalni mislitelj Vil Kimlika je vjerojatno među
prvima u svijetu pokušao da na jedan cjelovit i teorijski konzistentan
način, a iz rakursa nosecih idejnih polazišta liberalne političko-filozofijske
paradigme, promisli pitanje mogućnosti i opravdanosti teorijskog
utemeljenja manjinskih prava. Konkretna, pak, artikulacija i napori
na ostvarenju istih najčešće se imenuju kao politika multikulturalizma.
Kimliku, dakle, zanima kako se iz vizure liberalnog političkog
učenja nalaze teorijski suvisli i moralno opravdani odgovori
na složena pitanja koja sa sobom nosi kontekstualiziranje etnokulturalne
različitosti u, prije svega, suvremenim društvima Zapada. Mi
smo, pak, željeli da vidimo je li se u tome i kako uspijelo, i to
putem analize sadržaja dvije njegove knjige: Multikulturalno građanstvo
(Liberalna teorija manjinskih prava), te Može li se izvoziti liberalni
pluralizam? (Zapadna politička teorija i etnički odnosi
u Istočnoj Evropi). Ujedno, u ovom ogledu iskušavamo i pitanje
(ne)recepcije tog diskursa u aktualnim liberalnim diskusijama u
Srbiji.
Ključne reči: multikulturalizam, liberalizam, etnokulturalna
pravda, manjine, manjinska prava
Mikloš Biro, Kako pomiriti Srbe,
Hrvate i Bošnjake?
Sažetak: U radu se razmatraju različiti
aspekti pomirenja između naroda koji su bili u konfliktu. Pomirenje
se posmatra na tri nivoa: individualnom, grupnom i državnom. Ponuđeni
su rezultati dva autorova istraživanja iz 2001 godine – jedno u
Srbiji i drugo u Prijedoru i Vukovaru. Diskutovani su rezultati
regresione analize koji govore o faktorima koji doprinose ili odmažu
procesu pomirenja.
Ključne reči: pomirenje, konflikt, tolerancija, nacija
Ljiljana Gavrilović, Mekluan i san o Zlatnom
Dobu Šljive
Sažetak: Ovaj rad je rezultat istraživanja odnosa kulturnih modela
unutar “srpske” kulture i njenog, ukupnog, odnosa prema globalnoj kulturi. U okviru srpske
kulture još je uvek prisutna mitologizacija ruralno-patrijarhalne
tradicije, uz značajan otpor prema drugima i smanjenu sposobnost
uviđanja razloga za postojanje kulturnog konflikta. Opšta kulturna
edukacija, sa težištem na Internetu, kao idealnom sredstvu učenja
o drugima, ali i o sebi, ključni je element uspostavljanja
dijaloga, a time i razumevanja u međukulturnoj komunikaciji.
Ključne reči: kultura, međukulturna komunikacija,
kulturni konflikt, cyberspace
TEMA: JAVNOST
Đorđe Pavićević, Javnost
Sažetak: Javnost se odnosi a) na činjenje smišljenih napora
u pravcu razvijanja veštine ubeđivanja i sistematskog širenja
publiciteta, koje je pratio i b) na odgovarajući razvoj ustanova
Pojam javnosti ima dvostruko značenje: u jednom smislu on se
suprostavlja pojmu tajnog i odnosi se na ono što je otvoreno, vidljivo,
pristupačno drugim ljudima, u drugom smislu on označava
poseban konceptualni i fizički prostor uređen ustanovama
koji je suprostavljen pojmu privatnog, kao sferi diskrecionog odlučivanja
pojedinca. Posebna pažnja, u oba slučaja, posvećena je
političkom značaju pojma javnosti. Drugi deo teksta sastoji
se od kratke istorijske rekonstrukcije promena u razumevanju pojma
javnosti. U trećem delu teksta su izloženi neki problemi iz
savremernih rasprava koji se tiču značaja i strukture
sfere javnosti.
Ključne reči: javnost, privatno, javno mnenje, publika,
društvena racionalnost, kontrola vlasti, manipulacija
Boško Telebaković, Manipulisanje javnošću
Sažetak: U ovom tekstu se razmatraju pojmovi javnosti, javnog mnjenja,
propagande i političkog marketinga. Istražuje se takođe
i odnos između javnog i individualnog i mase, problemi privatnosti
i tajnosti, kao i odnos između slobode, istine i javne sfere.
Predmet su i mediji, odnos između demokratije i javnosti, problem
svetske javnosti i mogućnost stvarne javnosti.
Ključne reči: javnost, sloboda, laž, marketing
Snježana Milivojević, Ideološki rad medija
Sažetak: U ovom tekstu razmatra se ideološka priroda medijskog
rada. Kao njihov glavni ideološki efekat prepoznaje se očuvanje
socijalne stabilnosti i statusa ljuo. Svakodnevni medijski posao
je proizvodnja značenja. Mediji naturalizuju stvarnost slikajući
događaje familijarnim, nespornim terminima „zdravorazumskog“
znanja. Da li, međutim, njihove poruke predstavljaju svet na
sasvim specifičan način dok tvrde da to čine „objektvino“
i „neutralno“? Ovo pitanje rukovodi analizu svih oblasti medijskog
delovanja od „društveno definišuće“ uloge do formiranja „dominantnog
diskursa“. Istovremeno, olakšava uvid u načine na koje „označavajuća
praksa“ doprinosi nesmetanoj reprodukciji postojećeg poretka.
Ključne reči: ideološki efekti medija, semantičko
zatvaranje, označavajuća praksa, definicije stvarnosti,
medijski okviri, dominantni diskurs.
Marijana Radulović, Religijska (ne)tolerancija u Glasu
koncila i Pravoslavlju (1989. - 1991.) - studija slučaja
–
Sažetak: Rad koji sledi rezultat je istraživanja i upoređivanja
verske (ne)tolerancije analizom tekstova službenih glasila Srpske
pravoslavne crkve Pravoslavlja i glasila Rimokatoličke
crkve u Hrvatskoj Glas koncila u periodu od 1989. do 1991.
godine. Namera ovog rada jeste da se kroz relevantne napise istraživane
periodike ispita koliko su izvesni tekstovi nagovestili, pratili
ili pak (in)direktno „promicali“ i podsticali (ne)toleranciju, sukobe
pa čak i zločine na prostoru bivše Jugoslavije.
Ključne reči: verska (ne)tolerancija, crkveni časopisi,
propaganda, ideologija, netrpeljivost, ugroženost
OGLEDI
Djordje Jončić i Suzana Jončić, Godina 1989.
Sažetak: Uzrok i razlog bombardovanja Jugoslavije 1999. treba tražiti
u spoljnoj politici vašingtonskih političara, ali i berlinskih
i londonskih, na S. Miloševića – na njegov politički sistem
i na njegovu spoljnu (ali i unutrašnju) politiku. "Ljudska
prava","stradanja" i "humanitarna katastrofa"
na Kosovu samo su zajednički imenitelj za jedan politički
konzensus zapadnih političara koji je bio dovoljan za oglašavanje
jednog internacionalnog hitnog slučaja i za bombardovanje,
što drugim rečima znači za obaranje Miloševića i
njegovog političkog sistema. U ovom tekstu osvetljavaju se
uzroci i "razlozi" koji su postojali na srpskoj strani,
pre svega na početku dagađanja, tj. 1989. bilo ih je osam:
1. spoljna i bezbedonosna politika, 2. politički sistem u Beogradu, komunizam,
3. lične osobine Miloševića (i njegovih), 4. prošlost,
istorija, 5. tadašnja opozicija i 6. urednici i novinari 7. takozvana
srpska inteligencija i 8. birači koji su glasali za Miloševića
i SPS.
Ključne reči: spoljna politika, Milošević, Jugoslavija,
Savez komunista, komunizam, Vašington
Aljoša Mimica, Opat Sjejes i revolucionarni pojam nacije
Sažetak: U radu se izlažu, analiziraju i komentarišu osnovne ideje
opata Emanulea Sjejesa sadržane u njegovom spisu Šta je treći
stalež? (1789), koji se s pravom smatra jednim od najuticajnijih
pamfleta svih vremena. Nasuprot »nemačkom« (etničkom,
odnosno kulturnom) modelu nacije koji se najčešće vezuje
za Herderov romantičarski Volksgeist, Sjejesovim »retoričkim
činom« formulisan je »francuski« model nacije kao političke
zajednice građana. U Trećem staležu je nacionalno izvedeno
iz socijalnog, nacija iz trećeg staleža, ukratko – opšte iz
posebnog. Sjejesovim diskurzivno/inovativnim »kopernikanskim obrtom«
konstruiše se nacija novog tipa. Umesto dotad važeče formule:
nacija = (sveštenstvo + plemstvo) – treći stalež, jednačenje
će odsad glasiti: nacija = treći stalež - (sveštenstvo + plemstvo).
U oba slučaja formula je na prvi pogled podjednako ekskluzivna:
nacija se konstituiše kao pars pro toto koje iz sebe »nekog/nešto«
isključuje. Međutim, za razliku od nacije starog tipa
koja izopštava jedan stalež, nacija novog tipa ostavlja otvorena
vrata svim pojedincima, pa i dotadašnjim uživaocima privilegija,
da joj pristupe kao ravnopravni i punopravni članovi. Sjejesova
revolucionarna nacija je stoga potencijalno inkluzivna. Pokazano
je da su tri vrste govora kojima se opat služi (»govor pravde«,
»govor volje« i »govor razuma«), poduprte trima vrstama argumenata
(socijalno-ekonomskim, političkim i istorijskim), bile pretočene
u tri prevratnička događaja (ukidanje feudalnih privilegija,
konstituisanje Nacionalne skupštine i objavljivanje Deklaracije
o pravima čoveka i građanina). Sjejesova revolucionarna
nacija, pojmljena kao »telo sudrugova koji žive pod zajedničkim
zakonom i bivaju predstavljeni istom zakonodavnom vlašću«,
preobražava se pod francuskom Trećom republikom u Renanov »ugovor
koji se sklapa svakoga dana«. Sjejes je, dakle, neposredno uticao
ne samo na oblikovanje revolucionarnog fantazma o građanskoj
jednakosti, nego je doprineo izgradnji građanskog identiteta
i građanskog imaginarija, te ostavio dubokog, sve do danas
prepoznatljivog traga u univerzalnom diskursu moderne građanskosti.
Ključne reči: nacija, revolucija, treći stalež,
privilegije, ekskluzivnost/inkluzivnost.
Ljubdrag Šimić, Istarski Vlasi – jedna opomena
Sažetak: Suviše eksploatisana
pitanja nacionalnih prava pojedinih etničkih celina nigde na
svetu ne nalaze odgovore koji se ne bi mogli podvesti pod sumnju
pa i pod osnovanu kritiku. No, jedno neosporno je da su, naročito
kod Balkanaca, uzajamne veze različitih etničkih grupa
uvek bile jake, ne samo privredne i kulturne, nego i biološke. Međutim,
ovde je zanimljivo da se takve činjenice prihvataju najpre
u odnosu na prisustvo Turaka. Njima se pripisuje znatan udeo u biološkom
formiranju našeg čoveka, a baš taj pristup nema opravdanja,
jer u planinske krajeve – odakle se najviše naroda doseljavalo u
niže predele – Turci nisu zalazili niti su tamo imali ikakve stvarne
vlasti – ako su uopšte i bili pravi Turci. Zanemaruje se naprotiv
veza sa Vlasima, starim balkanskim, najčešće romanizovanim
elementom, koji je tu bio autohton i koji je zato morao biti najzastupljeniji
u rasnom i etnopsihičkom formiranju našeg čoveka.
Ključne reči:
Istra, nacija, Vlasi, toponimi
|
|