Komentari
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Marketing
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Pisma uredništvu
Linkovi
 

Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru

Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet

Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete



Izabrana
posebna izdanja i brojevi NSPM sa sadržajima

Izbori
Sadržaj
Contents
Rezimei
Abstracts

Globalizacija

Svet posle 11. septembra
LINKOVI
 

samo po nspm.org.yu
po celom SCG web-u
  _____________


_____________


-
 

Ekonomska politika

 
Podsećamo Vas da rado očekujemo vaše komentare!  
     
  Ha Džung Čang: Razvijeni nikad nisu radili ono što preporučuju nerazvijenim (NIN)  
  Čak i primeri Singapura i Irske, zemalja koje su postigle uspeh velikim oslanjanjem na strane investicije, „nisu dokaz da zemlja domaćin treba da dozvoli transnacionalnim kompanijama da čine šta žele“ – obe države su, naime, uspeh postigle tek kada su nizom vladinih mera i regulativa privukle investitore u one sektore privrede u koje su želele, poput elektronike, proizvodnje softvera, farmaceutske industrije... „Da sumiramo: istorija je na strani regulatora. Većina danas bogatih zemalja regulisala je strane investicije kada je bila na kraju koji prima (investicije). (...) Čak ni države koje su aktivno prihvatale strane investicije, poput Singapura i Irske, nisu prihvatile laissez-faire pristup transnacionalnim kompanijama kakav danas `loši Samarićani` preporučuju zemljama u razvoju.“ >>ceo tekst  
     
 

Branko Pavlović: Sindikati i populizam

 
  Ovo odbijanje od strane političara u predizbornoj kampanji dočekano je sa odobravanjem i tvrdnjom da se neće dozvoliti da stranci kupuju „ponos Italije“. „Ponos“ je, međutim, nezadrživo klizio ka bankrotstvu. Berluskoni, koji je u međuvremenu postao premijer, pomogao je organizovanje konzorcijuma italijanskih firmi koje su za preuzimanje Alitalije ponudili sledeće: oko milijardu evra u novu kompaniju u koju bi ušli samo profitabilni delovi Alitalije, dok bi gubitaši i dugovi ostali u sadašnjoj kompaniji i otpuštanje između tri do sedam hiljada zaposlenih i odmah traženje strateškog partnera (Lufthanza, ER Frans-KLM ili Aeroflot). Sindikati su odbili ovu ponudu. >>ceo tekst  
     
  Džon Grej: Razarajući momenat pada američke moći (Guardian)  
  Ironija post-hladnoratovskog perioda leži u tome što je pad komunizma bio propraćen usponom još jedne utopijske ideologije. U Americi i Britaniji, a u manjoj meri i u drugim zapadnim državama, jedna vrsta tržišnog fundamentalizma postala je vodeća filosofija. Kolaps američke moći koji je trenutno u toku bio je predvidiv ishod svega toga. I, poput sovjetskog kolapsa, to će imati velike geopolitičke posledice. Oslabljena američka privreda ne može još dugo da izdržava njeno preveliko vojno širenje. Povlačenje je neminovno, i malo je verovatno da će ono biti postepeno ili dobro isplanirano. Krahovi ovakvog obima nisu događaji koji se odvijaju brzinom usporenog snimka. Oni su munjeviti i haotični, sa sporednim efektima koji se brzo šire. >>ceo tekst  
     
  Milan Milošević: Južni potok nešto nosi (Vreme)  
  Ako vam je jeftino, a vi nemojte prodati. Tako se ruski ministar za vanredne situacije i kopredsednik međuvladine komisije za srpsko-rusku saradnju Sergej Šojgu pred novinarima rugao nagoveštajima srpske strane da revidira cenu za NIS što je svakako bilo neobično i neprijatno. Predsednik Vlade Srbije Mirko Cvetković, uveravao je u ponedeljak 22. septembra delegaciju Vlade Ruske Federacije, koju je predvodio Šojgu, da će Srbija u potpunosti poštovati međudržavni Sporazum o saradnji u oblasti energetike. >>ceo tekst  
     
  Džejms Surovjecki: Javno poniženje (NIN)  
  Spisak promašaja koji su izazvali celu tu katastrofu sada je već dobro poznat: raznorazne firme podlegle su iskušenju mehura od sapunice koji je nastao na tržištu nekretnina; oslanjale su se na sumnjive matematičke modele u upravljanju rizikom i kontroli rizika; zaduženost su povećavale tako što su loše dugove pokrivale samoubilačkim količinama dodatno pozajmljenog novca. Međutim, uticaj svih tih grešaka još je više pogoršan naizgled bezazlenom odlukom koju su sve te kompanije donele pre mnogo godina – odlukom da izađu na berzu i pretvore se u akcionarska društva. Time su se izložile na milost i nemilost tržištu akcija: prošle nedelje milost je jednostavno presahla. >>ceo tekst  
     
  Nebojša Katić: Na dvoru kralja Ibija (Politika)  
 

Ideja se, ipak, mnogima dopada. Zahvalni građani nestrpljivo čekaju da carina na automobile bude snižena, pa da skoknu do banke po kredit i obave kupovinu. Deo stručne javnosti koji podržava svaku vladinu meru, koja ide u pravcu liberalizacije, smatra da je to dobro za zdravlje privrede i da neće previše uticati na rast uvoza. Ključni problem sa kojim će Srbija morati da živi narednih godina u vezi je sa usporavanjem rasta svetske ekonomije i verovatnom recesijom. U takvom okruženju, protekcionističke tendencije će globalno snažiti i svako će gledati da zaštiti domaće tržište i podstakne izvoz. Srbija radi sasvim suprotno. >>ceo tekst

 
     
  Beri Ajšengrin: Pohlepa i korupcija „nagrizaju“ Volstrit (Danas)  
  Osnovni razlog bila je pohlepa i korupcija na Volstritu. Iako niko ne poriče postojanje tih motiva, insistirao bih na tome da kriza ima korene u ključnim regulatornim odlukama donetim u Sjedinjenim Američkim Državama tokom poslednjih nekoliko decenija. Prva odluka usvojena tokom sedamdesetih godina, ukinula je regulisanje naknada koje dobijaju brokeri. Druga, iz devedesetih, uklonila je zabranu iz Glas-Stigalovog zakona mešanja komercijalnog i investicionog bankarstva. U danima kada su naknade bile fiksne, investicione banke mogle su komotno da žive i da knjiže trgovanja akcijama. Deregulacija je donela konkurenciju i manje marže. >>ceo tekst  
     
  Džozef Stiglic: Kako sprečiti narednu krizu na Volstritu?  
 

Uprkos svim novotarijama u finansijskim instrumentima, ovo je bila još jedna finansijska kriza zasnovana na prezaduživanju ili pozajmljivanju i piramidalnoj shemi. Ove „inovacije“ jednostavno su prikrile razmere prezaduženosti i učinile rizike manje vidljivim. Zbog njih je kolaps veći nego tokom prethodnih finansijskih kriza. Međutim, moramo ići dalje. Zbog čega su Savezne rezerve pale na ispitu? Kao prvo, glavni donosioci propisa kao što je Alan Grinspen nisu zaista verovali u regulativu. Kada su primećeni viškovi u finansijskom sistemu, pozvali su na samoregulaciju, što je predstavljalo paradoks. >>ceo tekst

 
     
  Robert Skidelski: Oproštaj od neoklasične revolucije (Danas)  
 

Klasična ekonomija iz dvadesetih godina dvadesetog veka nije uzimala u obzir problem nezaposlenosti kao da nije ni postojao. Kejnzijanska ekonomija, zauzvrat, nije obraćala pažnju na problem nekompetentnosti zvaničnika i korupcije, pretpostavljajući da vlade vode svemoćni, dobroćudni eksperti. Današnja "nova klasična ekonomija" ne obazire se na problem nesigurnosti, pretpostavljajući da se on može umanjiti na stepen podnošljivog rizika. Sa izuzetkom nekolicine genija, ekonomisti prilagođavaju svoja stanovišta trenutnom stanju stvari kojem potom daju auru večne istine. Oni su intelektualni batleri koji služe one na vlasti, a ne budni posmatrači stvarnosti koja se menja. >>ceo tekst

 
     
  NIN: Uzbuna na Volstritu  
  Kreditni krah. Investicionu banku Bear Sterns proletos otkupila, skoro budzašto, kuća J.P.Morgan, uz vladinu garanciju za pokriće gubitka. Kriza nekretnina. Vlada preuzela hipotekarne kuće Fani Me i Fredi Mek, da ne bi morala da ih likvidira. Investiciona banka Liman braders podnela zahtev za stečaj. Biće to najveći likvidacioni postupak u istoriji. Investiciona banka i konsultantska kuća Meril Linč otkupljena za svega 50 milijardi dolara. Akcije fonda Vašington mjučual proglašene visoko rizičnima. Vlada trenutno zaustavila opšti berzanski sunovrat obezbedivši zajam od 85 milijardi dolara za vodeće osiguravajuće društvo AIG. >>ceo tekst  
     
  Jergen Erstrem Meler: Sledeća Depresija (The National Interest)  
  Danas se Sjedinjene Države suočavaju sa značajnim izborom: mogu doneti zakone kojim će kontrolu nad američkim preduzećima zadržati u američkim rukama – sa neizbežnim i predvidivim posledicama uznemiravanja kretanja međunarodnog kapitala na tržištu – ili da dozvole da prirodne tržišne sile deluju neometano. Ako se Vašington odluči za negdašnji put (a postoje jasni znaci da to može da se dogodi), svetska ekonomija će kliznuti u olujne, neucrtane vode. To bi ugrozilo dobitke od globalizacije i uzdiglo avetinju još jedne Velike depresije. Da li je to vredno toga? >>ceo tekst  
     
  Pjotr Iskenderov: Ruski gas i Kruna svetog Stefana (Politika)  
 

Mađarski MOL i austrijski OMV u tom sukobu deluju iz pozadine. Oba imaju rafinerije koje moraju da rade ispod kapaciteta zbog manjka resursa i, kako neki izvori nagoveštavaju, rado bi podneli čak i dva puta višu cenu od one koju će „Gasprom” dati za NIS prosto zato što bi se tom akvizicijom (po ekonomski neopravdanoj ceni) rešili srpskog konkurenta. Važno je napomenuti da je OMV izrazio interesovanje za kupovinu rafinerije u Novom Sadu još krajem 2006, a početkom 2008. austro-ugarski energetski savez zamalo nije ostvaren. OMV je obavestio Evropsku komisiju da namerava da kupi MOL, ali Komisija nije dala zeleno svetlo za taj dogovor, jer bi spajanje dva krupna igrača u regionu moglo da ograniči konkurenciju u energetskom sektoru. >>ceo tekst

 
     
  Nikola Turajlić: Uzroci globalizacije i svetske finansijske krize  
 

Dakle, globalizacija i stanje kreditnog tržista uzrokuju stalni pad potrošnje kod stanovništva u zapadnim zemljama, dok porast potrošnje u trećem svetu nije dovoljan da bi isti kompenzovao. Sada već izražena inflacija, bez povećanja plata, u zapadnim i drugim zemljama izaziva dalji pad potrošnje. Stalni trend smanjivanja direktinih i povecanja indirektnih poreza, radi prebacivanja troškova javne potrošnje na stanovništvo, smanjuje potrošnju zbog povećanja cene robe i usluga. Automatizacija i informatizacija proizvodnje izaziva povećanje nezaposlenosti, što nužno smanjuje kupovnu moć stanovništva. >>ceo tekst

 
     
  Branko Pavlović: Kako kontrolisati krizu?  
  Odgovor onih kojima je u opisu radnog mesta da upravljaju krizama je – sveopšta etatizacija. Odlučan korak je već napravljen: dogovor svih vlada i svih centralnih banaka najmoćnijih država da rade zajedno (minus Kina i Rusija). Tom koraku je prethodila pojedinačna nezapamćena intervencija država i centralnih banaka od avgusta 2007. godine do danas, čiji ukupni obim sasvim sigurno prevazilazi 1.000 milijardi dolara (po nekim procenama, posredno, ove intervencije prevazilaze 5.000 milijardi dolara). Više se ne postavlja pitanje da li će nastupiti recesija, već koliko će ona trajati. >>ceo tekst  
     
  Nenad Bjelanović: Put u ropstvo (drugi deo)  
  Ujedinjenje nacionalnih tržišta u jedno svetsko tržište, što je najbolja definicija globalizacije, ne utiče samo na makroekonomsku politiku jedne države, već vrši pritisak na sve nivoe ekonomske aktivnosti; direktno utiče na organizaciju i proizvodne strategije preduzeća, tj, zadire u samu strukturu nacionalnih privreda. Ceo ovaj proces odvija se pod oreolom demokratije koju je slavnom učinila Amerika u 20. veku. Usisavanje domaće privrede u globalne svetske tokove dokaz je ekonomskih sloboda koje uživaju pojedinci datog društva, zajedno sa pregrštom drugih, koje garantuju njihovo lično dostojanstvo itd. Međutim, šta ako je demokratija izigrana u Americi? Šta ako pod starim oblicima moći traju novi? Kolika je njihova moć? Da li je ta moć legitimna? >>ceo tekst  
     
  Anica Nikolić: Nije posao ministra da tumači rad antimonopolske komisije  
  Slobodan Milosavljević, ministar trgovine i usluga, posle serije izjava kako „Delta” nije monopolista, izgleda da se ujeo za jezik. Šalu na stranu, ali kako je nadležni ministar juče istakao za „Politiku”, problem koncentracije na ovdašnjem tržištu on više neće komentarisati. Da zaćuti, Milosavljević je odlučio posle reagovanja Saveta Komisije za zaštitu konkurencije u kome ga, doduše ne direktno, optužuju da vrši pritisak na članove ove nezavisne antimonopolske institucije, ali i na Vrhovni sud Srbije u trenutku kada se utvrđuje pozicija najvećeg trgovinskog lanca na tržištu. >>ceo tekst  
     
  Nebojša Katić: Tranzicija, korupcija i suverenitet (Politika)  
  Na meti novog oružja našli su se i ruski tajkuni, ili kako ih u Rusiji nazivaju – oligarsi. U „drugom” hladnom ratu, njima je namenjena uloga talaca, pa im se neuvijeno i razgovetno preti arsenalom neprijatnih mera. Na mekšoj strani pretnji je uskraćivanje viza za boravak na Zapadu. Oligarsi bi tako bili odvojeni od pozamašne imovine koja se tamo nalazi, deca od škole, i što je možda najgore, mlade supruge od skupih radnji. Na onoj tvrđoj strani, mogla bi biti zabrana investiranja u zapadnim državama, ili čak zamrzavanje imovine i deviznih računa. Ovim se verovatno sugeriše da su oligarsi i ruska vlast toliko povezani da bi Rusija zato mogla staviti privatne interese oligarha iznad svojih geostrateških interesa. >>ceo tekst  
     
  M. Pantelić: "Fani" i "Fredi" pod kontrolom vlade SAD (Politika)  
  Vlasti SAD su, naime, posredstvom ministra finansija Henrija Polsona juče saopštile da preuzimaju svoja dva korporacijska čeda – poznata po nadimcima Fani (čiji je ekspert pomenuta dama, koja nije želela da joj se pomene ime) i Fredi – iz privatnih ruku, kako bi „sprečile povećanje ionako već velike štete na nacionalnoj i internacionalnoj pijaci kapitala“. Reč je o vanrednoj, jedinstvenoj, meri koja ne preti da postane običaj u zemlji koja je „barjaktar“ privatizacije i smanjivanja državne regulative u biznisu – uveravaju zvaničnici. Pri tom im malo ko protivreči, iako se država, koja predstavlja jezgro kapitalizma, tim činom, prvi put posle dužeg vremena, ispostavila kao primenjivač antikapitalističkih metoda. >>ceo tekst  
     
  Slobodan Milosavljević: NIS monopolista, a ne Delta (Ekonomist)  
  SM: Fokus javnosti ne treba da bude procena tržišnog učešća, već zabrana ili otežavanje novim igračima da uđu na tržište, gušenje konkurencije, nedozvoljene akvizicije i preuzimanja, neopravdano povećanje cena proizvoda, izazivanje nestašica iz špekulantskih razloga. Priču o monopolima morali bismo dramatično proširiti, da sutra pod udar Komisije za zaštitu konkurencije dođu i NIS , EPS, javna komunalna preduzeća, oni koji asvaltiraju puteve i svi oni koji imaju stoprocentno učešće, ali se njima niko ne bavi jer su u državnom vlasništvu. >>ceo tekst  
     
  Nebojša Katić: Promašena polemika (Politika)  
 

Osvrćući se na moj tekst „Beogradska lakirovka” (26.08.'08), profesorka Danica Popović je napisala odgovor pod naslovom „Beogradska lakirovka, kako da ne” (03.09.'08). Bojim se da je moj članak pročitan više ljutito nego pažljivo i da su zato prekršena osnovna pravila korektne polemike.   U svom tekstu, profesorka Popović grubo ignoriše osnovnu tezu mog članka. Njegova suština je vezana za mehanizam nastajanja dužničkih kriza i sažeto citirana, glasi: Ekonomske krize u državama u razvoju po pravilu nastaju kao posledica kontinuiranog deficita platnog bilansa i rasta spoljne zaduženosti... >>ceo tekst

 
     
  Danica Popović: "Beogradska lakirovka", kako da ne (Politika)  
  Ima onaj stari vic kada neki čovek uđe u voz i kaže: „Dobar dan, zla ženo”. A jedna snajka, onako besna, dobacuje: „Ko tebi to reče da sam ja zla žena?”. Tako i ja. Sama sam se prepoznala u prošlonedeljnom tekstu g. Katića, „Beogradska lakirovka”. Tamo je, naime, pisalo da „deo srpske ekonomske misli” pogrešno smatra da srpski problem zaduženosti više nije gorući problem. Razlog? Evo ga na slici. Državni spoljni dug se sa 80 odsto u 2000. godini smanjio na trećinu, što uliva poverenje u zemlju, jer se dug sve više servisira iz budućih privatnih prihoda, a ne iz budućih poreza, to jest iz mog i vašeg džepa. >>ceo tekst  
     
  Nebojša Katić: Beogradska lakirovka (Politika)  
 

U Srbiji se, korak po korak, uobličava originalni teorijski koncept vezan za univerzalni problem dužničkih kriza. Doprinos domaćih ekonomista svetskoj ekonomskoj misli bi se mogao nazvati „beogradska interpretacija” problema zaduženosti. Po ovom tumačenju, problem spoljnog duga nije u njegovoj visini, već pre svega u dužničkoj strukturi. Dužnici se tako dele u dve grupe – u prvoj grupi su privreda, banke i građani, dakle privatni sektor, čije zaduživanje neće stvoriti dužnički problem. Privatni sektor zna šta radi, racionalno se zadužuje i mudro troši novac na svoju korist i polzu domaće ekonomije. Dužnički problem nastaje kada se zadužuje neracionalni dužnik – država. >>ceo tekst

 
     
  Dušan Kovačev: GAZPROMNJEFT... i srpsko "njet"  
  Naš interes treba da bude da bolje živimo i u tom cilju bolje zarađujemo. Energenata i sirovina nemamo ni blizu onoliko koliko nam treba i to neće popraviti nikakva retorika ili „privatizacioni savetnici“. Da bi smo zaradili, naročito nije dovoljno da maštamo o Zapadu iz doba naših očeva, koji su glumili „miroljubivu koegzistenciju“, već da se prisetimo realpolitike o kojoj su oni i te kako vodili računa. Radi toga, konačno, bez obzira na sve, moramo ozbiljno da shvatimo kako Zapadu predstoji najdublja ekonomska kriza u zadnjih sto godina. Najzad, ako su se naše političke vlasti samohipnotisane evroutopijom, neka bar pročitaju Soroševo upozorenje o nadolazećoj svetskoj finansijskoj krizi i razmisle. >>ceo tekst  
     
  Slavoljub S. Lekić: Misija bezobzirnih  
  Glavni oslonac evroatlantskog kluba u Srbiji čine tri uticajne interesne grupe. Prv o j pripadaju političari iz velikih stranaka koji svoje ciljeve nalaze u nacrtima vašingtonskih vođa i briselske birokratije. Druga grupa obuhvata nevladine organizacije i istaknute pojedince okrenute zapadu (SANU, univerzitet, vojska, diplomatski aparat). Ove dve grupe, povremeno stipendirane iz inostranstva, dugoročno ne mogu da opstanu bez snažne domaće ekonomske podrške koja je rasla sa odmicanjem tranzicije. Nakon dvadesetak godina privrednih promena formirana je nova ekonomska nomenklatura, treći oslonac srpskog atlantizma. Za razliku od prve dve interesne grupe treća, najmlađa, ekonomska oligarhija, ponajmanje je preopoznatljiva. >>ceo tekst  
     
  Boško Mijatović: Ima napretka, ima (Politika)  
 

Rast zarada je impozantan: prosečna je u realnom izrazu (eliminisan uticaj inflacije), utrostručena u poslednjih sedam godina. Gde li je ta beda radnog naroda kada prosečan zaposleni danas može da za svoju platu kupi tri puta više nego pre samo sedam godina, onda kada su tekli med i mleko? A jadni penzioneri? Oni, znamo iz izjava njihovih predstavnika, žive sve bednije. Neće biti. Rast realnih penzija je vrlo brz tokom tranzicije. Doduše, penzije su porasle znatno manje nego plate, ali i više nego društveni proizvod. Znači, brine država o svojim penzionerima i njima standard lepo raste. >>ceo tekst  

 
     
  Milan Purić: Istorija i perspektive BRIK-a  
  Za razliku od dosadašnjeg pominjanja grupe BRIK u čisto statističkim praćenjima, rešili su da od sada zajedno nastupaju u svim ekonomskim i političkim dešavanjima u svetu kao ravnopravni partneri SAD i EU. Razlog za ovakav njihov stav je da SAD i EU nisu više u stanju da probleme u svetu uspešno rešavaju i usmeravaju događnja na planeti u pozitivnim pravcima. Osnov za ovu njihovu tvrdnju, po rečima ambasadora, oni vide u činjenici da se privreda SAD nalazi u ozbiljnoj recesiji te da se ne vidi mogućnost da ona uskoro iz nje izađe. Iz ovakvog stanja privrede SAD i EU, kriza se prenosi širom planete ugrožavajuci ekonomije ostalog dela planete. >>ceo tekst    
     
  Ruža Ćirković: E, a ja sam Napoleon (Danas)  
  Posle 100 Medvedevljevih dana, 36 odsto ruskih građana smatra da Rusijom i dalje vlada Putin, a 47 odsto da vladaju zajedno. Prema ruskom listu Komersant, finansijskoj krizi od pre deset godina prethodile su godine dobrog života za šta građani Rusije nisu imali nikakvog pokrića, da bi danas imali SAMO jedno pokriće - cenu nafte. Kad vojska radi, veruje Komersant, ne može se očekivati da će zemlja raditi na najavljenom planu dugoročnog razvoja do 2020. godine. Povodom sednice Vrhovnog sovjeta na kojoj je Maljenkov svojevremeno objavio prve mere izvesne ekonomske liberalizacije, i tamo i ovde su se mnogi setili da su i Staljin i Berija bili Gruzijci i da ih se Gruzija nije odrekla. >>ceo tekst    
     
  Mladen Đorđević: Privatizacija “Jat-a” - interes države ili “Erbasa”  
  Rok za dostavljanje ponuda ističe krajem septembra, i ako tender za “Jat” propadne, a “Aeroflot”, ili neka druga kompanija zajedno sa “Jatom” ne preuzme i ugovor sa “Erbasom”, onda će taj ugovor morati da preuzme država Srbija kao garant. Tim povodom, postavlja se pitanje da li je najava ministra Dinkića da će država sama preuzeti restrukturiranje “Jata” i kupiti nove avione – u stvari najava da će “Erbasovi” avioni sleteti u Surčin. Ostaje da se vidi da li je Dinkić zaista iskreno mislio na oporavak kompanije, ili  mu je namera da “Erbasu” omogući da najzad realizuje višestruko štetan ugovor i inkasira ogromnu sumu novca, ili je najvažniji cilj bio da se Rusi  eliminišu i iz ovog posla, bez obzira na sudbinu nacionalnog avioprevoznika.  >>ceo tekst      
     
  Ruža Ćirković: Elita od jedne istine (Danas)  
  Prošle nedelje je počeo da se odmotava troškovnik formiranja aktuelne vlade Srbije. Zasad bismo mogli da saberemo koliko bi poreske obveznike u Srbiji trebalo da košta obećanje dato ocu i sinu Krkobabić, a koliko obećanja data Veroljubu Stevanoviću prvom čoveku Kragujevca. Po medijima vrlo aktivna ministarka finansija Diana Dragutinović još se nije izborila za zasluženu pažnju javnosti. Nenaviknute na prezentaciju argumenata i brojki umesto golih zapenušanih stavova. Ona se naime drznula da izračuna da predizborno obećanje penzionerima - rast penzija odmah 10 odsto, a zatim prosečna penzija na nivo 70 odsto od prosečne plate - ne može biti ispunjeno. Odnosno, može, ali onda nema ništa od razvojnih planova Srbije i infrastrukturne aktivnosti Milutina Mrkonjića. >>ceo tekst  
     
  Aleksandar Radović: Sumrak liberalizma i kako izaći iz recesije  (NIN)  
  Šta da se radi: Ford, Čerčil i Kejnz su očigledno zaboravljeni. To su, ipak, bile znamenite ličnosti koje su se zalagale za drugačiji, održiviji i humaniji kapitalizam. Ali osim moralnog aspekta, ove ideje su omogućile najduži period prosperiteta modernog kapitalizma. Ekonomski rast je bio visok, stabilan i siguran jer je prosperitet bio ravnomerno raspoređen na sve društvene slojeve. Nažalost, ova trojka u ušima ultraliberala zvuči anahrono. Zar nije u stvari anahrono vratiti se u doba pre 1929. u vreme divljeg tržišta i neregulisanog kapitalizma? >>ceo tekst  
     
  Dimitrije Boarov: "Besplatne akcije" – dvosekla operacija (Vreme)  
  Još kada je 10. januara ove godine Vlada Srbije donela uredbu o prijavljivanju za besplatne akcije šest preduzeća u državnom vlasništvu (EPS, NIS, Telekom, JAT, Aerodrom "Nikola Tesla" i Galenika) i kada je ministar Mlađan Dinkić procenio da bi svaki prijavljeni mogao očekivati akcije u vrednosti od oko 1000 evra, javila su se mišljenja da je to nerealno. Naime, pošto su takozvane besplatne akcije građana ograničene na 15 odsto ukupnih akcija, ispalo je da očekivanih 1000 evra po glavi tada procenjenih oko četiri miliona prijavljenih, podrazumeva da akcije spomenutih preduzeća treba ukupno da vrede blizu 28 milijardi evra, što je odmah izgledalo neverovatno – a danas izgleda još neverovatnije. >>ceo tekst  
     
  Jovana Rabrenović - Jelica Antelj: Poslednji čin „Salforda” u Srbiji (Politika)  
  Prema logici kapitala investicionih fondova, posao je završen uvećanjem vrednosti kupljenih kompanija. Racionalizovane i svedene na meru profita, one se prodaju, uz ostvarivanje visokih prinosa. Nezvanična očekivanja koja se ovih dana proturaju u javnosti su da se za „Knjaz” može dobiti oko 200 miliona evra, što znači da mu je vrednost u odnosu na vreme kupovine od pre nepune četiri godine udvostručena. Naime, za ovu punionicu vode je iskeširano oko 90 miliona evra i petnaestak miliona evra socijalnog programa. Nepoznato je kolike su bile investicije „Salforda” i koliko ih je koštala racionalizacija poslovanja. S obzirom na to da će se druge „Salfordove” fabrike na prodaju nuditi naredne godine, još je rano za računice koliko će u tom slučaju sadašnji vlasnik zaraditi. >>ceo tekst  
     
  Danica Popović: Rekvijem za Dohu (Politika)  
  Ali ako vas baš interesuje nastavak priče o Dohi i Ženevi, tamo su zemlje u razvoju nastupile kao ravnopravna strana u pregovorima. Uspele su, najpre, da prestanu sa međusobnim svađama, a zatim da izmene decenijsku ustaljenu šemu pregovora, prema kojoj je Zapad, uistinu liberalan u mnogim sektorima, grčevito branio svoje „politički osetljive“ sektore, govoreći: „Evo, za sada vam dajemo ovoliko; ukoliko pristanete, sledeći put dobićete još više.” Zemlje u razvoju su najpre u Kankunu 2003. godine, a sada i u Ženevi, rekle: „E, dosta je bilo, mi više ne potpisujemo sporazume koji isključivo idu u vašu korist.“ I tako je priča o liberalizaciji počela veoma da liči na neku ozbiljnu priču o razoružanju, u kojoj niko više neće da položi oružje. Ovoga puta na Dohu je svaka strana uspešno pucala, kad bolje pogledaš – sa svog Menhetna. >>ceo tekst  
     
  Momčilo Pantelić: Državni kapitalizam u SAD (Politika)  
 

Da ste socijalista mogli biste da budete zadovoljni, ali je pitanje da li zaista želite da vam kuća i kvalifikacija zavisi od motiva vašingtonskih vrhova – poručio je Majkl Lind iz Nove američke fondacije koja bi da „korenitim centrizmom” premosti lokalne diferencijacije na levicu i desnicu. Od socijalista evropskog tipa ovde, pak, takoreći „nema ni traga”, pa se mahom ističu prednosti ovdašnjeg „individualizma” nad tamošnjim i drugim elementima regionalnih „kolektivizama"... Stoga, analitičar „Tajmsa” nalazi da je ovo što se sada dešava u Americi „čudno za eru u kojoj je (pogotovu ovde) tržište svetinja a njegovo regulisanje – jeres”. >>ceo tekst

 
     
  Dimitrije Boarov: Tender, poruka i manevarski prostor (Vreme)  
  Najgore od svega jesu vesti koje upućuju na zaključak da je ceo projekat magistralnog gasovoda Južni tok jedna velika fatamorgana, bez obzira na to što je Gasprom demantovao glasine da je odustao od cele priče i da se vraća na pokušaj da se sa Turcima nagodi oko korišćenja već izgrađenog Plavog potoka (koji se navodno koristi sa samo 60 odsto kapaciteta, jer nije dobio produžetak do evropskog tržišta). Glasine inače polaze od toga da Turci (za razliku od nas) uporno traže da ne ostanu samo tranzitna zemlja (kojoj će kompanija pod ruskom kontrolom određivati cenu tranzita), nego traže da i oni trguju gasom koji će prolaziti preko njihove države. U stvari, neki zlobni posmatrači, smatraju da svetski gigant Gasprom ima problema sa tri temeljna vektora svoje poslovne strategije. >>ceo tekst  
     
  Nebojša Katić: Šta da se (ne) radi (Politika)  
 

Pre nego što se krupnim koracima pohita u srećnu budućnost, bilo bi dobro zastati i proveriti efekte starih, ranije donetih mera. Važno je da se to učini ozbiljno, da se pažljivo pogledaju ekonomski pokazatelji i da se domaća praksa uporedi s iskustvima uspešnih zemalja u razvoju. Analiza bi mogla pokazati da je jedna u nizu strateških grešaka ekonomske politike od 2000. godine u vezi sa prebrzom i preuranjenom liberalizacijom spoljnotrgovinskog i poreskog režima, kao i sa pogubnom liberalizacijom kapitalnih tokova. Liberalizacija jeste svetski trend i ona se ne može izbeći. Države u razvoju međutim mogu kontrolisati njen tempo i prilagođavati ga potrebama svoje ekonomije, onako kako to najuspešnije među njima i čine. >>ceo tekst

 
     
  Mladen Đorđević: Prazan budžet za prazna obećanja  
  Prema procenama ekonomista, a da bi pokrila postojeći manjak, Vlada Srbije će verovatno ići na rebalans budžeta, preraspodelu rashoda i prihoda, a pominje se i mogućnost daljeg zaduživanja ili izdavanja trezorskih zapisa. To, međutim, nisu mere kojima bi se zaštitili od deficita, posebno kada se uskoro završi proces privatizacije. Srpski budžet zavisi od prihoda od privatizacije, a godinama unazad prihodi od privatizacije prikazivani su kao budžetski prihodi. Zato je uvek budžet bio naizgled u suficitu, a zapravo je on svih ovih godina bio u deficitu. Budžet ugrožavaju i najavljene mere poput smanjenje poreza na zarade sa 12 na 10 odsto, a koje se po najavi Božidara Đelića očekuju na jesen. >>ceo tekst  
     
  Mark Hanam, Džonatan Ford, Džon Giv, Martin Vulf, Anatol Kaletski, Džordž Soroš: Kako zaustaviti sledeći mehur? (Prospect)  
  DŽORDŽ SOROŠ: Postoji široko rasprostranjeno uverenje da je kriza završena. Ja, pak, mislim da će se njen efekat na realnu ekonomiju tek osetiti. Mere koje vlasti preduzimaju neće doneti oporavak. Postoje četiri razloga za to. Kao prvo, pad cena kuća u Sjedinjenim Državama će se tek nastaviti, dok je u Britaniji jedva i počeo. Kao drugo, potrošači sporo menjaju kupovne navike, ali to će se desiti. Treće, finansijski sistem je znatno oštećen, i premda su banke imale velikog uspeha u prikupljanju akcijskog kapitala, smanjiće kredite i to će dovesti do trošenja kapitala i do poslovne aktivnosti. Konačno, što je i najvažnije, postoji pretnja od inflacije i zastoja u poslovanju. Porast cena hrane i energenata pretvoriće ovaj zastoj u recesiju. >>ceo tekst  
     
  Nebojša Katić: Dobri i loši momci ekonomske politike  
  Komentari koji se mesecima provlače kroz domaće medije stvaraju sliku manihejske podele na ekonomskoj sceni Srbije. Na strani „zla” je država koja prekomerno troši i tako podstiče inflaciju. Na strani „dobra” je Narodna banka Srbije (NBS) koja ispravlja i neutrališe greške fiskalne politike, izgarajući da spasi što se spasiti može. NBS izvanredno komunicira sa medijima i zaslužna je za ovako stvorenu sliku – nažalost, jednostranu. Uzroci sve većih ekonomskih nevolja primarno su u domenu monetarne politike. >>ceo tekst  
     
  Džulijan Gof: Sveta tajna kapitala (Prospect)  
 

U eksploziji tržišta kredita, nepokrivenih investicija i novca datog na poverenje, kapitalizam je savladao sovjetski i kineski komunizam i potresao islamska društva iz temelja. Proširio se brže i dalje nego islam posle Muhamedove smrti. MMF i Svetska banka slali su svoje misionare u sve zemlje. Njihov jezik zamenio je latinski kao univerzalni jezik koji je govorila mračna sveštenička kasta odevena u tamne boje, ali ga običan narod nije razumeo. Ljudima je to potrebno. Oni žude za tajanstvenošću, za sveštenicima, za šamanima koji su u dodiru sa velikim silama. A savremeni krupan kapital, kao i latinski u hrišćanskoj crkvi, zasniva se na dubokoj misterioznosti. Čak ni bankari ne znaju koliko iznose kolateralizovane dužničke obligacije na kub. >>ceo tekst

 
     
  Petar Kočović: Velika seoba na Istok (Politika)  
 

Imate li ikakve procene za Srbiju? Kuda ide ovdašnje informatičko-komunikaciono tržište?

Naša kompanija pravi izveštaje samo za najveće svetske kompanije, a Srbija ih nema. Kao ni mnoge zemljeu srednjoj i istočnoj Evropi. Moj utisak je da se kreće napred, ali sporo. Bugari i Rumuni koji su nam do pre desetak godina gledali u leđa, nekoliko godina su ispred. Nekada smo se upinjali da stignemo Amerikance, danas da ne budemo na začelju. Potrebno je mnogo para, pameti je još i ostalo iz bivše SFRJ. Ne zaboravimo, SFRJ je bila jedna od šest zemalja u svetu koja je proizvodila svojračunar: CER je doživeo više izdanja, a instituti „Mihajlo Pupin” i „Vinča” i kompanija „Energoprojekt-Energodata” pravili su ih do 1992. za potrebe banaka. >>ceo tekst

 
     
  Nebojša Katić: Budžetska zidanica na pesku (Politika)  
  Drama budžeta nije u njegovoj visini, već u strukturi budžetskog prihoda i u razlozima koji tu strukturu određuju. Kako mali broj ljudi radi, a još manji broj plaća porez, više od 70odsto srpskog budžeta mora se pokrivati kroz različite oblike oporezivanja potrošnje – kroz porez na dodatu vrednost, kroz akcize i carine. Dok prodajom državne imovine, ogromnom potrošnjom i prekomernim uvozom Srbija kako-tako popunjava budžet, ti isti faktori joj razaraju ekonomiju. Ako se privatna potrošnja bude smanjivala – a morala bi, ako bi se rast uvoza usporio – a poslednji je čas, prihod budžeta bi značajno opao, a deficit bi drastično porastao. Srpski budžet je zidanica na pesku. >>ceo tekst  
     
   
  Prikaz knjige: Erik S. Reinert, Globalna ekonomija – kako su bogati postali bogati i zašto siromašni postaju siromašniji, Čigoja, Beograd 2006.
Tokom naše tzv. tranzicije, nad Srbijom je prohujao turboliberalni uragan, koji je mnoga preduzeća “okitio” sa već čuvenim katancem na ulaznoj kapiji. U isto vreme smo slušali priče o tome kako će nas upravo uzgajanje šljiva i malina, branje šumskih proizvoda (pečurki i lekovitog bilja) i slične delatnosti (gde uživamo “komparativne prednosti”) “podići” i izvući iz stagnacije. Danas, kada se konačno shvatilo da se bez solidno razvijenog industrijskog sektora ne može ući u društvo bogatih država, kroz razne olakšice i beneficije, mi bukvalno plaćamo strancima da podižu fabričke pogone po Srbiji. Neoliberalni koncept, koji bez milosti “gura” domaća preduzeća da se “takmiče” sa onim inostranim, ne ostavlja svoje negativne posledice samo u domenu ekonomije, već i na socijalno-političkom planu. >>ceo tekst
 
     
 
Bernard Gordon: Kako prebroditi fijasko slobodne trgovine (The National Interest)
 
  Senatorka Murkovski podsetila je svoju publiku kako je pre izvesnog broja godina jedan istaknuti japanski lider eksplicitno i autoritativno opomenuo Sjedinjene Države da ne potpisuju još sporazuma osim NAFTA-e, i da bi se time stvorile predvidljive i nepoželjne posledice. Ovo upozorenje je Henri Kisindžer dobio 1991. godine od Rjutara Hašimota (tadašnjeg japanskog ministra finansija, kasnije premijera) na sastanku koji se delimično bavio tada aktuelnim predlogom Malezije da se stvori „istočnoazijski kokus“. Kada je Hašimoto kasnije pisao o tome, naveo je kako je rekao bivšem državnom sekretaru, iako mu se kao japanskom premijeru ne dopada ideja Malezije a ukoliko SAD ipak potpiše još trgovinskih sporazuma, naročito sa azijskim zemljama, da će Japan i ostale države sigurno učiniti isto. >>ceo tekst  
     
  Aleksandar Pavić: Đelić otkriva Indiju  
  Za to vreme sve što nije zapadno sistematski se nipodaštavalo ne toliko od samog Đelića koliko od celokupnog novokomponovanog kvazijapi establišmenta koji trenutno vlada zemljom. Dok su poslednjih petnaestak godina oni pravi zapadnjaci hrlili ka nezapadnim, tj. najdinamičnijim svetskim tržištima, srpski zapadoljupci su, prezrivo (da ne kažemo i pomalo rasistički) odrekavši se svih privreda kojima ne upravljaju evroamerički bogovi, sa prosjačkim šeširom u ruci čučali u briselskim (naravno, i u vašingtonskim) holovima, čekajući po koju mrvicu "ekonomske pomoći", "ekonomskih recepata za brzi oporavak" ili politički uslovljenih ulaganja (od kojih dosad nije bilo skoro ništa, ako izuzmemo kupovinu srpskih preduzeća i/ili tržišta, što jedino neznalice računaju u "ulaganja"). >>ceo tekst  
     
  Aleksandar Brkić: Novi svetski ručak  
  Nedavni slom visokorizičnih hipotekarnih kredita poslužio je kao povod za učvršćivanje   "novog poretka novca" ne samo u Sjedinjenim Državama, nego i širom "pregrejane" nam planete Zemlje. Emitovanje kreditog novca nužno sa sobom  povlači emitovanje novih kredita jer pozajmica predstavlja glavnicu, ali da bi dužnik bio u stanju da vrati celokupan kredit, banka mora da emituje nov kredit koji će pokriti iznos kamate prethodnog kredita. Naravno, svaki naredeni kredit traži novog dužnika i novu emisiju jer banka rizikuje masu insolventih dužnika, koji svoje dugove ne mogu da vrate jer novca  za otplatu kamate i glavnice na tržištu prosto nema dovoljno za sve. Sa druge strane, rast kreditnog novca je eksponencijalan, dok je rast dobara i usluga manje-više lineran, što znači da čitav finansijski sistem nužno vodi ka inflaciji i potpunom gubitku vrednosti novca, jer će njegova količina višestruko premašiti količinu raspoložive robe i usluga. >>ceo tekst  
     
  Nebojša Katić: Nostalgija i dužnička faktografija (Politika)  
 

Postojala je, međutim, i druga, svetlija strana. Deo kredita koje je Jugoslavija dobijala usmeravan je za izgradnju infrastrukture, dakle namenski i selektivno. Poslove su, naravno, obavljala domaća preduzeća. Tako se pored izgrađene infrastrukture i novih radnih mesta sticalo i iskustvo koje se kasnije prodavalo zemljama Trećeg sveta. Deo inostranih kredita je kroz bankarski sektor usmeravan privredi. Bolji i efikasniji deo privrede se ubrzano modernizovao i bio je u stanju da tržištu (domaćem, ponekad i stranom) ponudi dovoljno proizvoda – ne vrhunskih, ali sasvim solidnih. Banke su kreditirale isključivo kupovinu domaće robe, pa je i to pomagalo da ona bude konkurentna, bar na domaćem tržištu. >>ceo tekst

 
     
  Ružica Mrdaković Cvetković: Prikaz ekonomskog programa Koalicije za evropsku Srbiju  
  Na nedavno održanim parlamentarnim izborima, koalicija Za Evropu Srbiju osvojila je najveći broj glasova i najveći broj mandata u skupštini Republike Srbije. Za razliku od drugih stranaka koje su svoju predizbornu kampanju bazirale na prvenstveno političkim programima, ova koalicija je forsirala priključenje Evropskoj uniji, pitanja kapitalnih investicija iz nacionalnog investicionog plana, privlačenje stranih investicija, besplatnu podelu akcija građanima, politiku zapošljavanja, promociju razvoja turizma i ruralnog razvoja. Znači da su ipak dominirala ekonomska pitanja. U ovom radu pokušaću da sagledam koliko su ekonomski programi koji su popularisani u predizbornoj kampanji doprineli ovakvim rezultatima. >>ceo tekst  
     
  Džordž Soros: Kriza zahteva mere države (NIN)  
  Moramo se truditi, pošto spoznamo da je sve nesavršeno, da stanje popravimo. To ne znači da je, samo zato što je nešto nesavršeno, ono što je tome suprotno – u isti mah savršeno. Mi smo zbog neuspeha socijalizma i komunizma poverovali u tržišni fundamentalizam, poverovali da su tržišta savršena; da će se ona postarati za sve. Nije tako. Tržišta nisu savršena. Krajnje je vreme da to shvatimo, jer se suočavamo sa vrlo ozbiljnim ekonomskim poremećajima. To nikako ne znači da treba da se vratimo na visoko regulisanu privredu jer su i regulatorni činioci nesavršeni. U krajnjoj liniji, i ti mehanizmi su ljudski i, što je još gore, birokratski. Potrebno je da iznađemo pravu vrstu ravnoteže između toga da, s jedne strane, dopustimo tržištima da obavljaju posao, a da s druge budemo svesni njihove nesavršenosti. >>ceo tekst  
     
  Mladen Đorđević: Sporazum o tajkunizaciji  
 

Potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju izazvalo je oštra sukobljavanja na srpskoj političkoj sceni. Najžešća sporenja prouzrokovao je član 135 i pitanje da li se ovim sporazumom posredno priznaje nezavisnost Kosova. U javnosti se začuđujuće malo govori o ostalim odredbama ovog sporazuma, a nakon bombastične najave dolaska italijanskog „Fijata“ u Kragujevac sve je prisutnije mišljenje da će potpisivanje SSP-a doneti ubrzani ekonomski napredak. Usamljeni kritičari, međutim, upozoravaju na to da pojedine odredbe ovog sporazuma nimalo nisu u interesu Srbije i da će građani imati najmanje koristi. Pored toga, SSP strancima daje privilegije koje do sada nisu imali i koji nijedna zemlja nije prihvatila. >>ceo tekst

 
     
  Nenad Bjelanović: Mala Srbija i njena privredna politika  
  Pokušaću da pokažem da ekonomska politika koja se kod nas vodi od 2000. godine ne može da nas spremi za ravnopravno članstvo, te da je kao takva protivna svojim proklamovanim ciljevima. Ako je tako, nameće se pitanje kako je moguće da tako jednu opštu zabludu niko ne želi da vidi, niti je javno žigoše. Pokazaću da je takva naizgled preterana pretpostavka ipak opravdana ukazivanjem na prostu zbrku osnovnih pojmova kojima tumačimo ekonomski život naše zemlje. Kada pod jedan primarni termin podvedete onaj smisao koji želite, onda relativno lako izazovete zbrku koja za posledicu ima nemogućnost da se ogroman broj pojava na koje se dati termin odnosi vidi u istinitom svetlu. >>ceo tekst  
     
  Vladimir Marković: Eksplaotacija bez granica  
  Iz ovoga se vidi da ekonomski program LDP, zapravo, ne nudi ništa novo. On se sastoji iz veoma suvog i nekreativnog nabrajanja oveštalih dogmi desničarske neoliberalne političke doktrine, koja se ustoličila kao inspiracija politike Ronalda Regana i Margaret Tačer, počev od 1970-ih, kada je kejnzijanski pristup ublažavanju strukturalne krize kapitalizma doživeo slom. Reprivatizacija čitavih sektora socijalizovane privrede, zahtev da se celo društvo ustroji na tržišnim principima, redukcija nivoa socijalnih izdataka i zaštite, uz glorifikovanje društvenog takmičenja, nešto je sa čim se i Srbija, u manjoj ili većoj meri, suočava još od „ratne tranzicije“ tokom Miloševićeve vladavine 1990-ih. >>ceo tekst  
     
  Dejan Miljković: Da li je ekonomija Srbije u šah-mat poziciji?  
  Kao što vidite, iako nas svetski kibiceri hvale, partija se ne odvija u našu korist. Čak je i potpredsednik vlade Đelić konstatovao da pristupanje Evropskoj uniji znači preko potrebne finansijske fondove koji će nam pomoći da održimo makroekonomsku stabilnost i stabilnost dinara („bez njih bićemo u velikim problemima“). Potpredsednik Đelić je u pravu – ali, zar to nije klasična priča narkomana koji se nalazi u stanju nirvane sve dok ga diler redovno snabdeva opijatima? Trenutak kada se ostane bez opijata, tj. stranog kapitala jeste trenutak krize i tegobnog razbijanja iluzije o „boljem životu“. Dakle, priča o Evropskoj uniji nije priča o poboljšanju životnog standarda, već je priča o pokušaju zadržavanja postojećeg životnog standarda. >>ceo tekst  
     
  Stjuart Simpson: Hoće li Kina i Indija osvojiti svet?  
 

Nove ekonomije imaju značajan uticaj na način na koji funkcioniše globalna ekonomija i omogućavaju dinamizam i stabilnost. Da li to znači da će nove ekonomije zameniti zemlje G7 na mestu svetskih ekonomskih i političkih sila? Iako zemlje G7 još uvek dominiraju globalnom ekonomijom, zemlje BRIC-a ih brzo sustižu i već sada se mogu porediti sa svima osim SAD. Goldman Saks je predvideo da će do 2050. godine samo SAD i Japan biti među 6 najvećih svetskih ekonomija, gledano u dolarskoj vrednosti – a najveća svetska ekonomija će biti Kina, a ne SAD. Nije poznat tačan datum kada će Kina zameniti SAD na mestu najveće svetske ekonomije ali, ukoliko ne dođe do neke velike katastrofe, to će se svakako dogoditi pre polovine dvadeset prvog veka. Da bi se shvatio značaj koji razvoj novih ekonomija ima na promenu u globalnoj raspodeli moći, treba se upitati zašto je skoro neizbežno da Kina uskoro nadmaši SAD, kao najveću ekonomsku svetsku silu. >>ceo tekst

 
     
  Slobodan Aćimović: Analiza procesa i modela privatizacije na Kosovu  
  Pored vođenja političke uprave nad Kosovom i Metohijom (od juna 1999. godine), UNMIK administracija je tokom prethodnih 5 godina sprovodila i privatizaciju preduzeća na ovoj teritoriji. Pri tome, proces privatizacije je započeo osnivanjem Kosovske poverilačke agencije, koja je do sada sprovela 30 tendera (zaključno sa 2007. godinom) za prodaju imovine društvenih preduzeća (do sada delovi državnih preduzeća čija matična preduzeća imaju sedište u ostatku Srbije nisu bili predmet privatizacije). Ključni aspekti analize ovog rada su tok dosadašnjeg procesa privatizacije i izbor modela privatizacije. Tačnije, poenta se stavlja na identifikaciju različitih nedoslednosti i nelogičnosti u procesu privatizacije i na (ne)adekvatnost većinskog primenjenog modela privatizacije (u osnovnoj i izvedenoj varijanti) za društvena preduzeća na teritoriji Kosova i Metohije. >>ceo tekst  
     
  Ružica Mrdaković-Cvetković: Srbija i izvozne carine ruske nafte  
 

Ekonomska saradnja Srbije sa Ruskom Federacijom izaziva ovih dana ponovo interesovanje u našoj javnosti, ovog puta zbog inicijative da Rusija ukine izvozne carine na naftu koju isporučuje Srbiji. U ovom radu pokušaću da rasvetlim neka od sledećih pitanja: šta bi ova mera ruske ekonomske politike mogla značiti za privredu Srbije, šta su to izvozne carine, koji su to ciljevi ekonomske politike koji se mogu ostvariti carinama i carinskim dažbinama.Carine su jedan od oblika javnih prihoda državnog budžeta, koji služi za ostvarivanje fiskalnih i vanfiskalnih ciljeva ekonomske politike. >>ceo tekst

 
     
  Aleksandar Radović: Sumrak liberalizma (NIN)  
  Ultraliberalnim kratkovidim teoretičarima i praktičarima nedostaje zdrav razum pravih kapitalista. U stvari, kapitalizam je više način proizvodnje, a ultraliberalizam način raspodele. Ekstremni liberalizam neprijatelj je i samog kapitalizma. Organizovana država ograničavajući ekscese liberalizma čuva sam kapitalistički sistem pa i državni poredak. Porezi, najveći neprijatelji liberala i najjači instrument u preraspodeli društvenog bogatstva, čuvaju ne samo ugroženu socijalnu piramidu već paradoksalno i same liberale. >>ceo tekst  
     
  Momčilo Pantelić: Raja izgurana iz „raja” (Politika)  
  Globalizacija koja je nagnala ovdašnje kompanije da „zarad konkurentnosti” smanjuju plate ka nivou Kineza, Indijaca i drugih uzletnih proizvođača, pa veliki priliv imigranata koje poslodavci plaćaju „ispod svake ovdašnje cene”, povećani apetiti biznismenskih lidera čije plate i bonusi dostižu astronomske visine, kao i Bušova poreska politika koja je više opteretila građane prosečnih nego s basnoslovnih primanja. Uzdrman je čak i „američki san”. Većina anketiranih sluti, naime, da potomcima neće biti bolje nego roditeljima. Ponegde je već tako. Na primer, Džon Arnold (28) radi u ilinoiskoj fabrici za 14,90 dolara na sat dok je satnica njegovog oca u istoj firmi, svojevremeno, bila 25 dolara. >>ceo tekst  
     
  Branko Radun: Anti-G 17 investicioni program
 
  Nažalost, naši „eksperti“ se nisu bavili realnim privrednim životom i pitanjem poboljšanja uslova koji bi pogodovali i domaćim i stranim investicijama. Formula njihovog delovanja je spoljna liberalizacija, i unutrašnja birokratizacija je kočila i sputavala domaće privredne potencijale. Delovanje „eksperata“ na našim prostorima može se nazvati ekonomskom kapitulacijom pred zahtevima finansijske interanacionale i multinacionalki. Zato bi nacionalni program razvoja i privlačenja investicija bio zapravo jednostavan – raditi sve suprotno od njih – spoljni protekcionizam i unutrašnji liberalizam uz stvaranje povoljne pravno-društvene klime za investitore. Naravno, kad govorimo o protekcionizmu, mislimo na onaj „pametan“ selektivan i dinamičan, koji privredu ne čini ni prezaštićenom, kao što i unutrašnja liberalizacija treba da bude promišljena i da ne znači prepuštanje tržišnoj stihiji i olakom formiranju monopola >>ceo tekst  
     
  Dragomir Anđelković: Krediti su srce Srbije  
 

Sa dugovima dobili smo i sličan način rezonovanja kakav smo videli na primeru ruskih izbora iz 1996. godine. Tako, nedavno sam u kontaktu sa prijateljem koji je donedavno bio proradikalski nastrojen saznao da neće izaći na izbore. Kaže: „Uzeo sam stambeni kredit, pa neću da reskiram da mi skoči rata.“ Drugi prijatelj, inače tradicionalno apolitičan, postao je zagovornik priznavanja nezavisnosti Kosova i Metohije. Ljutito ponavlja: „Pa vidiš šta se dešava sa berzom. Već neko vreme ulažem novac u jedan investicioni fond – pa nisam lud da reskiram da izgubim pare. Možda će berza oživeti ako priznamo nezavisnost Kosova.“ Očigledno je da nismo više ono što su bili naši stari. >>ceo tekst

 
     
  Jergen Erstrem Meler: Sledeća Depresija (The National Interest)  
  Da li će se istorija ponoviti? Mnogi ljudi misle da smo svi izvukli pouke od katastrofalnog niza događaja koji su doveli do Velike depresije. Ali svakim danom sve više i više izgleda kao da će loša monetarna politika oslabiti svetsku ekonomiju – kao što je loše upravljanje kursnom listom učinilo isto početkom 30-ih godina prošlog veka. Ali ovog puta, umesto mera koje će zaštititi domaću industriju, možemo videti nešto mnogo opasnije: protekcionizam radi sprečavanja inostrane kontrole američkih finansijskih institucija i proizvođača. I to bi moglo da dovede do svetskog finansijskog kraha. >>ceo tekst  
     
  Branko Milanović: Čeka li nas prošlost (Politika)  
  S obzirom na to da se ne zna kakvu će ekonomsku politiku SRS voditi i da su očekivanja da ona neće biti po ukusu Evrope prilično jaka, prva i normalna reakcija svakog investitora će biti da čeka i posmatra kakva se ekonomska politika sprema, da li se odnosi sa Evropom još više kvare ili ne, da li može dobiti garancije o fer tretmanu u Srbiji, da li treba strahovati od inflacije ili od evropskih ili američkih prećutnih ili otvorenih sankcija prema Srbiji. Sa prve strane – Svi ti elementi zajedno, čak i u odsustvu bilo kakve stvarne promene ekonomskog kursa, dovešće do zaustavljanja planiranih stranih investicija. >>ceo tekst  
     
  Nebojša Katić: Kampanja konfuznih ideja (Politika)  
  U modi je gemišt konfuznih ideja u čijem je centru smanjivanje poreza svih vrsta, pogotovo poreza na plate. Magični recept je savršen. Snižavanje poreza na plate obara cenu radne snage, a time i troškove proizvodnje. Preduzeća postaju konkurentnija, tražnja za njihovim proizvodima raste, a sa tražnjom i proizvodnja. Povećana proizvodnja podstiče zapošljavanje radne snage – poreski prihod koji je izgubljen zbog nižih poreskih stopa biće nadoknađen većim brojem zaposlenih koji će plaćati porez. Ovaj mehanizam je sjajan na papiru, ali u pravilu, loš u praksi. Budžetska kasa se prazni odmah, a pozitivni efekti, ako uopšte i dođu, stižu prekasno. >>ceo tekst  
     
   
  Zbog toga svega možda i ne čudi da je i lično Boris Tadić, kao državnik pre svega, ali svakako i lider Demokratske stranke, prvo promptno otišao u Moskvu radi potpisivanja gasnog sporazuma između dva kruga predsedničkih izbora, a posle na ratifikaciju sporazuma „tehnički” zaboravio, uključujući naravno i čitav „proreformski” deo sadašnje vlade, odnosno G17 i Demokratsku stranku. Izbegavanje ozbiljne privredne saradnje ili makar dela potencijala koji se našoj zemlji nudi u odnosu sa zemljama Zajednice nezavisnih država (koja obuhvata čitav postsovjetski prostor sem tri baltičke republike, a gde su svakako najvažniji Rusija, Ukrajina, Kazahstan i Belorusija) i Šangajskog sporazuma (najvažnije zemlje su tu Rusija i Kina) predstavlja opasan propust i manjak za Srbiju. >>ceo tekst  
     
  Jovan B. Dušanić: Godine izneverenih očekivanja  
  Ovakav rast BDP Srbije u navedenom periodu više je nego skroman ako se ima u vidu činjenica da je Srbija krenula sa izuzetno niske statističke osnove, jer se njen BDP u toku 90-im godinama više nego prepolovio (zbog raspada zemlje, ogromnih izdataka vezanih za ratove vođene u okruženju, prihvat stotina hiljada izbeglica, uništene privrede ekonomskim sankcijama, hiperinflacijom, NATO agresijom itd.), te da je Srbija u poslednjih nepunih sedam godina (od 2001. do oktobra 2007. godine) zabeležila priliv od preko 50 milijarde dolara samo po osnovu, privatizacionih prihoda (18 milijardi), novih zaduživanja u inostranstvu (12,5 milijardi) i tekućih transfera (21,3 milijardi). >>ceo tekst  
     
 
   
   
   
 

 
Hronika NSPM
NSPM Analize



Brojevi se mogu nabaviti u knjižarama Medija Centar i Plato. Cena pojedinačnog primerka NSPM Analiza je 250 din, a godišnja pretplata na je 1200 din.

Novi broj NSPM


Robert Nozik
i Ronald Dvorkin


Sveske možete pronaći u knjižarama Medija centar i Plato ili po ceni od 400 din naručiti pouzećem ili putem pretplate

Edicija "Politički život"

Slobodan Antonić Gutanje žaba

Knjige možete kupiti u prostorijama NSPM u Dečanskoj 8 (tel: 3231 206, sredom od 12 do 16 h i petkom od 14 do 17 h) i u knjižarama Plato i Krug komerc.