Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATA

Srbija i Crna Gora

 

Reagovanje na tekst Nebojše Strugara “Narodna stranka,udarna pesnica DPS-a II“

Ivan Radović

LAŽNI CAR NEBOJŠA VELIKI

To da je Srbinu najmilije udariti na Srbina, odavno je poznato, ali, ipak, zaprepašćuje tolika količina mržnje, koju je Nebojša Strugar pokazao u svojim reagovanjima na sajtu uvažene Nove srpske političke misli. Ne znam da li je to stvar nekog kompleksa ili nečeg sličnog i ne bih se ovom prilikom time ni bavio, ali ne mogu da ne reagujem na toliku gomilu neistina i podvala upućenih na adresu Narodne stranke. Tim prije što se dio tih, blago rečeno, insinuacija odnosi i na Opštinski odbor NS u Baru čiji sam član.


Moram, prije svega, da kažem da lično poznajem gospodina Strugara i da nisam previše iznenadjen njegovim stavom prema Narodnoj stranci iz koje je izbačen 1997. godine. Od obnove svog rada 1990. godine, Narodna stranka se stalno nalazila na udaru raznih tzv. srpskih partija i ovo je samo još jedan u moru takvih napada sa manje više istim, otrcanim optužbama. Aktivan član NS sam od 2000. godine i ono što sam saznao od starijih članova je da je pomenuti gospodin za vrijeme svog političkog angažmana u NS, više štetio Stranci, nego što joj je koristio. Valjda sada zbog toga tako žustro napada svoje dojučerašnje kolege i prijatelje, žustrije nego što je ikada napao DPS. Činjenice su, ipak, malo drugačije.

 

Gospodin Strugar tvrdi da je poslije puča u jedinstvenoj Narodnoj stranci 1997. godine, kada je grupa bivših poslanika ove političke organizacije osnovala novu stranku-SNS,95% članstva dotadašnje NS prešlo u tu novu stranku. To je, prosto, nelogično, jer je ta novoosnovana SNS na izborima koji su ubrzo uslijedili,osvojila neznatan broj glasova i nije ušla u parlament. Narodna stranka je, medjutim, na istim izborima dobila sedam poslanika. Poznato je i da je kandidat SNS-a na predsjedničkim izborima te godine, Novica Stanić, katastrofalno prošao, ali je osvojio dovoljno glasova da spriječi Momira Bulatovića da pobjedi Mila Djukanovića u prvom krugu. Ovakav potez SNS-a je pomogao ustoličenju Mila Djukanovića 1997. godine. Strugar je, vjerovatno, u to vrijeme bio isuviše zauzet rušenjem matične stranke, pa ovo nije uočio.

Spočitava Strugar i da je NS bila u vlasti,što je već davno istrošena optužba. Istina je da je NS bila u koaliciji sa DPS-om neko vrijeme, ali se Milo Djukanović tada zalagao za Crnu Goru u “demokratskoj Jugoslaviji”. Kad je DPS promjenio stav i krenuo u rušenje zajedničke države, NS je,ostajući vjerna svom programu, napustila vlast. Bio je to prvi put da neka stranka na prostorima ex SFRJ, od obnove višestranačja, dobrovoljno napusti vlast.Istina je, takodje, i da je Strugarova SNS učestvovala na saveznim izborima, ali ne da bi zastupala Srbe, već da bi se našla u “zagrljaju” režima Slobodana Miloševića, čovjeka koji je svojom naopakom politikom osakatio srpski narod. Ta stranka je kao prikolica tadašnjeg SNP-a “ branila” Srbe iz beogradskih “crvenih” fotelja, odakle su ih jedva “isčupali” poslije 5. oktobra.

Na SNS bi se, tada, spustila prašina zaborava, da je iz naftalina 2001. godine nije izvukao SNP I uveo je u skupštinu u okviru koalicije Zajedno za Jugoslaviju u kojoj se i NS našla. Od tada pa nadalje počinje parlamentarni život najveće nesreće za Srbe u Crnoj Gori-Srpske narodne stranke.
SNS je,poslije prošlogodišnjih izbora,zaista ojačao I to zahvaljujući razbijanju SCG,jer su razočarani glasači SNP-a I NS-a, poslije pokradenog referenduma nasjeli na praznu priču ovih “spasitelja srpstva”. Tako je pored DPS-a i SDP-a korist od razbijanja zajedničke države ostvarila i jedna tzv. srpska stranka-SNS.

Kada se ovo gore navedeno ima u vidu, smiješno je Strugarevo prebacivanje da je neko iz vrha NS-a izjavio da je “Jugoslavija straćara”. Pa valjda više svi znaju da se pod tim mislilo na Jugoslaviju kao ideološkopolitičku zabludu, a ne kao državotvornu zajednicu srpskog naroda. O Jugoslaviji,kao o negativnom političkom fenomenu, mislili su I Pašić, Garašanin, pa i Vojislav Koštunica kada je rekao “svaku Jugoslaviju u mutnu Maricu”, ali koliko su oni daleko od gospodina Strugara.

Licemjerna je i papagajska priča SNS-a i njegovih satelita u tzv. Srpskoj listi,da,jedino,oni predstavljaju Srbe u Crnoj Gori, jer je prema rezultatima posljednih izbora srpsko biračko tijelo podijeljeno na tri, skoro jednaka dijela, od kojih je jedan dio glasao za Pokret za promjene, drugi za koaliciju SNP-NS-DSS,a treći za SNS i njegove privjeske iz SL. Kako neko ko je dobio trećinu glasova Srba može sebe da predstavlja jedinim predstavnikom tog naroda u Crnoj Gori.Oni mogu da predstavljaju samo dio Srba, koji je za njih glasao.Napominjem da je savez u kome je bila NS dobio je približan broj glasova kao I SL.

Generalno gledano, ovakav razvoj situacije, u svijetlu aktuelne priče o novom ustavu Crne Gore, loš je za Srbe u Crnoj Gori. Ovo iz razloga jer je SNS, zahvaljujući svojoj trenutnoj jačini, nametnula priču o Srbima kao nacionalnoj manjini u CG. Umjesto da se usredsredi na rušenje vlasti, zajedno sa ostalim kolegama iz opozicije, SNS zahtijeva nacionalnu autonomiju za Srbe. Pa i sam Strugar, u svom tekstu, kaže da takvu autonomiju već imaju Albanci u CG,stavljajući tako Srbe I Albance u isti položaj-položaj nacionalne manjine.

E pa, gospodine Strugar, stanite malo. Uz svo poštovanje prema autohtonim Albancima u Crnoj Gori, nemojte me u rodjenoj zemlji stavljati u drugi red. Moji su preci stvarali ovu zemlju i branili je od osvajača i sad ja treba da budem manjina u njoj. Neće moći! Moja matična država je Crna Gora,kao što je uvijek i bila jedna od matičnih država srpskog naroda od njenog nastanka. Zašto nam, Nebojša, podvaljujete sa pričom da nam je Srbija matična država!? Mi smo se borili za zajedničku državu sa Srbijom,upravo,jer smatramo da je to način da se spriječi gubljenje srpskog nacionalnog i crnogorskog državotvornog bića našeg naroda.Istoriska državotvornost Crne Gore i Srbije bi trebalo da bude srpstvu na ponos.Vratite se najljepšim tradicijama Crne Gore. Zašto protjerujete crnogorski grb, koji je najljepši grb u srpstvu!? Zašto protjerujete „srpsku Marseljezu“, pjesmu kralj Nikole „Onamo,'onamo” iz statuta vaše stranke!? Zašto Njegoševu Crnu Goru ostavljate Novocrnogorcima!? Savjetuje li vas tako Čedomir Antić, veliki borac za nezavisnu Srbiju!? I nismo mi bili protiv popisa,već smo čak na markentiškim stranama dnevnih novina,u to vrijeme,pozivali Crnogorce da se na popisu izjasne da su nacionalno ono što su im bili preci-Srbi. Uostalom, najsvježiji primjer toga da se NS drži principa je napuštanje pregovora oko ustava, upravo zbog identitetskih pitanja.

E sad da vidimo kako stvari stoje u Baru, gradu u kome živimo Nebojša Strugar i ja. Kaže dotični gospodin da sva srpska dešavanja u Baru proteklih godina imaju njegov pečat, a da NS tada spavala. Vjerovatno da su, po njemu „srpska dešavanja u Baru“ aktivnosti koje sprovodi Srpsko prosvjetno društvo koje smo zajedno osnovali oni iz SNS-a i mi iz NS-a, a koje je on u medjuvremenu privatizovao i napravio lično društvo, kao što je privatizovao i sopstvenu stranku i koaliciju u Baru. Možda su „srpska dešavanja u Baru“ paljenje baklji u zatvorenom prostoru, za vrijeme promocije Bloka za SCG, od strane njgovih pristalica, kada smo se imali pogušiti, samo da bi on pokazao pred Andrijom Mandićem da je strašno omiljen u Baru, pa gradjani pale baklje od sreće kad ga vide.

A sad da vidimo kako je Narodna stranka „spavala“ u Baru kako on kaže. Učestvovali smo u organizaciji mitinga podrške Srbima sa KiM, organizaciji peticije da se odobri državljanima CG iz Srbije da glasaju na referendumu, pomagali novčano SPC i ugrožene Srbe. Mi smo organizovali Društvo za zaštitu srpskog jezika i ćirilice u Baru. Kada je vlast donijela odluku o rušenju crkve Sv.Troice na Rumiji, mi smo sakupljali potpise gradjana protiv te odluke javno na trgu. Niko iz rukovodstva SNS-a nije smio javno da potpiše tu peticiju,a kamo li da učestvuje u njenoj realizaciji.Nisam siguran,ni jesu li je kasnije krišom potpisali.Ne znam s kim se rvao Strugar po Sutomoru,ali znam da ga nije bilo pored crkve na Rumiji, kada sam lično išao da stražarim kraj nje sa sutomorskim parohom, o čemu su i „Večernje novosti“ pisale.Kaže da je aktivan u SPC, pa neka odgovori zašto nije uradio skoro ništa za izgradnju hrama „SV.Jovana Vladimira“. Tek angažovanjem predsjednika OO NS Bar počelo se sa gradnjom.

Ovo su, gospodine Strugar, srpska dešavanja na koja je NS ponosna. Pustite ustajanje na himnu i slične besmislice. Pa i mitropolit Amfilohije je jednom iz kurtoazije ustao na tu tzv. Himnu. Je li i on izdajnik!? Što reče jedan moj prijatelj, gdje je SNS ostavila „dubok pečat“ tu je malo srpskog ostalo. Na opasku da je SNS-u trebalo dati pravo da ima kandidata za predsjednika opštine u ime opzicije,smiješno je i odgovarati. Kandidat SNP-NS je izbori drugo mjesto na tim izborima, a za vašeg kandidata nisu glasali ni vaši članovi.

Imala je Narodna stranka, kao politička organizacija koja traje već čitav vijek, i grešaka,ali joj je najveća greška, vjerovatno, što je, u odredjenom vremenu, u svoje redove primila Strugara i njemu slične. Neka puste oni Srbe na miru, ako im ne mogu pomoći neka im ni ne odmažu.
Bar,06.10.2007.god.

Autor je
Član predsjedništva
Kluba mladih NS i
predsjednik KM NS Bar

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM