Nebojša Strugar
KRAJ ZALUDNE PRIČE SA NARODNOM STRANKOM
Reagovanje na tekstove:
1. ''LAŽNI CAR NEBOJŠA VELIKI'' Ivana Radovića i
2. ''NS-MODERNI KONZERVATIVIZAM,
SNS- POLITIKA U DESETERCU'' Vukašina Vanje Račića
(NARODNA STRANKA – UDARNA PESNICA DPS-A KRAJ!)
Kao što sa gluvim nema efekta pričati, niti slijepome pokazivati, tako je suvišno polemisati sa Narodnom strankom (DPS-a). Normalno da mi je to poznato i ja uopšte nijesam imao ni želju, ni namjeru da se bavim zaludnim poslom i da te trgovce državnom sudbinom (vrh Narodne stranke) i političke autiste (nekoliko preostalih članova) vratim iz čvrstog policijskog zagrljaja u odbranu ugroženih srpskih nacionalnih interesa i ljudskih prava. Ja sam se oglasio da bih ukazao na neke činjenice ljudima u Srbiji i dijaspori, koje javnost u Crnoj Gori dobro zna.
Što se mene tiče, ovim oglašavanjem prekidam zaludnu priču sa Narodnom (trgovačkom) strankom.
NESPORNI ZAKLjUČCI
Na kraju polemike, može se konstatovati nekoliko nespornih činjenica u vidu zaključaka, jer na iznijete argumente i postavljena pitanja, Narodna stranka nema odgovora.
Knjiga Narodne (profiterske) stranke je ''spala na dva slova'': Dragan Šoć i Predrag Popović. Ostalo su totalni anonimusi. Javnost Crne Gore ne zna ime više nijednog funkcionera u toj stranci, ma kako visoku funkciju pokrivao.
Da se Šoć i Popović ne bi izblamirali u ovoj polemici, jer nemaju argumente za polemiku, niti odgovore na postavljena pitanja, prije svega oko stambeno – kreditne linije prema DPS-u i ostalih aranžmana i apanaža, gurnuli su u vatru neke dječake, koji o tome normalno pojma nemaju. I to je Narodna stranka.
Velika medijska galama koju prave malobrojni preostali funkcioneri Narodne stranke je obrnuto proporcionalna snazi te sada minorne stranke;
Moral, činjenice i argumenti ne stanuju kod Narodne stranke, niti ih zanimaju. Oni su, kao ''urbani Europejci'', više orijentisani za stambeno – kreditne i ostale aranžmane i apanaže od DPS-a.
Na iznijete argumente i činjenice, Narodna stranka odgovara isključivo uvredama, klevetama, neistinama i podmetanjima. Prije mene, tako su čašćeni i Želidrag Nikčević, dr Miša Đurković i Čedomir Antić.
Narodna stranka se ponaša u stilu: ''Ako činjenice nijesu u skladu sa mojim interesima, tim gore po činjenice''.
Narodna stranka je ušla u koaliciju sa Milom Đukanovićem 1998. lj.G. koja se zvala ''Da živimo bolje'' (koju su građani Crne Gore zvali ''Da žive bolje''). I sedam čelnika Narodne (stambeno-kreditne) stranke sa spiska objavljenog u listu Dan od tada živi mnogo bolje. I tadašnji predsjednik Narodne stranke, a sada dukljanski poglavica Novak Kilibarda i bivši direktor policijskog lista Publika Predrag Drecun i bivši predsjednik Dragan Šoć i aktuelni predsjednik Predrag Popović (general bez vojske) i Budimir Dubak itd. Neko je zakačio ''stan za dž'', neko ''kredit za dž'', a neko i ''i stan i kredit za dž''. (Dž iz poznate reklame znači džabe ili skoro džabe.)
Milo Đukanović je izjavio da ''samo politički slijepi nijesu prepoznali da se on preko koalicije ''Da žive bolje'' zalaže za ''neovisnu'' Crnu Goru''. Iz Narodne stranke nije bilo komentara!?
Narodna stranka DPS-a nije odgovorila na pitanje o statusu stranačkih prostorija u Podgorici, tako da je opravdana sumnja da je i stranka (a ne samo njeni čelnici) zakačila nešto ''za dž''. To bi značilo da su opštinske prostorije, prepisali u svoje stranačko vlasništvo, za manje od tri godine u vladi Mila Đukanovića. Ako je to tačno, a vjerovatno jeste, jer nijesu odgovorili, niti demantovali, napravili su tešku zloupotrebu službenog položaja po Zakonu. Za sada ih samo odanost režimu SDPS-a i njegovim tajnim službama spašava. Kada zaživi pravna država u Crnoj Gori, po silasku Mila Đukanovića sa vlasti, otvoriće se i ovo pitanje pred nadležnim državnim organima.
Nasljednik Novaka Kilibarde na prestolu Narodne stranke Dragan Šoć je bio ministar pravde, kada je u policijskoj stanici na Cetinju registrovana unijatska sekta koja se lažno predstavlja kao '' Crnogorska pravoslavna crkva'' .
Dragan Šoć je bio ministar pravde, kada je donijet protivustavni Zakon o državljanstvu sa odredbom o brisanju iz državljanstva onih koji uzmu drugo državljanstvo. Misli se na Srbe i nama se to brani protivno Ustavu RCG, dok to isto pravo koriste Hrvati i Albanci. Vlastima SDPS-a, a ni Narodnoj stranci to ne smeta!?
Kada padne režim Mila Đukanovića sa vlasti, biće poznat i drugi dio spiska iz lista Dan. U prvom dijelu su objavljena imena simpatizera i saradnika DPS-a (pored ostalih i sedam čelnika Narodne stranke), koji su za usluge nagrađeni stanom ili kreditom, a neki su dobili i jedno i drugo. U drugom dijelu će biti nastavak sa imenima simpatizera i saradnika DPS-a, koji su dobili neke druge apanaže (uplate na računima stranih banaka ili isplate u gotovini). Zato se Narodna stranka tako grčevito bori protiv Srpske liste, kao najopasnijeg protivnika režima, samo da produži vijek trajanja DPS-a i time prolongira objavljivanje nezgodnih podataka.
Narodna stranka je imala izuzetno nečasnu ulogu u NATO agresiji na SRJ. Tadašnji predsjednik Novak Kilibarda je zagovarao da se vojnim kasarnama ukida voda i struja, njegov nasljednik Dragan Šoć je zagovarao da SRJ kao ''straćaru treba srušiti'', a sledeći predsjednik Predrag Popović je zadužio policijski hekler!?
Narodna stranka je bojkotovala savezne izbore 2000. lj.G. po nalogu Mila Đukanovića (njihovog tadašnjeg koalicionog partnera).
Narodna stranka je imala izuzetno nečasnu ulogu i u referendumskom procesu u Crnoj Gori, jer je zajedno sa SNP-om prihvatila referendum u nemogućim uslovima za pristalice zajedničke države i time servirala na tacni ''neovisnu Crnu Goru'' Milu Đukanoviću.
Crna Gora je danas antisrpska i antipravoslavna država, koja vrši diskriminaciju i pokušaj asimilacije Srba u Crnoj Gori i u kojoj se prisilno sprovodi kroatizacija i katoličenje pravoslavnih. ''Zahvaljujući vladi Crne Gore'' (stalna uzrečica svih apologeta vlasti SDPS-a) i Narodnoj stranci (koja je imala ulogu ''Trojanskog konja'' u Bloku za SiCG).
Narodna stranka je predlagala bojkot popisa održanog 2003. lj.G. što je tada odgovaralo samo režimu Mila Đukanovića. A sada pogotovo, jer imamo podatke o 32% Srba i 64% onih koji govore srpskim jezikom.
I pored toga što su Novak Kilibarda i Predrag Drecun sada u otvorenim separatističkim vodama, u Narodnoj stranci je ostao njihov ''duh''. Ista je matrica, isti nalogodavac (Milo Đukanović), isti trgovački mentalitet, isti način ponašanja, isti protivnik (legitimni politički predstavnik Srba u Crnoj Gori – Srpska narodna stranka). ''Sve je isto samo njega nema''.
Bivši čelnici Narodne stranke Novak Kilibarda i Predrag Drecun su, po odlasku iz stranke otvoreno zaigrali za policijski tim, a aktuelni čelnici to rade ipak za nijansu suptilnije.
MALA Narodna stranka je VELIKA nacionalna štetočina (nesebična pomoć Milu Đukanoviću u rasturanju naše otadžbine SiCG za stambeno – kreditne i ostale aranžmane i apanaže, negiranje diskriminacije i pokušaja asimilacije Srba u ''neovisnoj'' Crnoj Gori).
Narodna stranka ne može ući samostalno u nijednu skupštinu u Crnoj Gori, pa i da se cenzus zbog njih spusti na 1%. Čak ni sa strankom Ranka Kadića zajedno. SNP više nema motiva, a ni interesa da ih unese u skupštinu. Zato se Narodna stranka zalaže za što širu koaliciju.
Narodna stranka je na izborima 2006. lj.G. preko koalicije sa SNP-om dobila dva poklonjena poslanička mandata, a u skupštini Bara jedan poklonjeni odbornički mandat.
U Baru Narodna stranka ispoljava servilni poltronizam prema predsjedniku opštine iz DPS-a, kroz snishodljivo ponašanje jedinog odbornika. Sve srpsko što se dešava u Baru: odbrana Srpske pravoslavne crkve i promocije Srpskog prosvetnog društva, Svetosavske akademije i Vidovdanske večeri prolaze bez ''urbanih Europejaca'' iz Narodne stranke.
Preko dva poklonjena mandata u skupštini Crne Gore, Narodna stranka dobija priliku da bude UDARNA PESNICA DPS-a u crnogorskim medijima !
Zajedno sa Liberalnom partijom, koja je na drugom krilu fronta DPS-a prema srpskom narodu i njegovom legitimnom predstavniku Srpskoj listi i Srpskoj narodnoj stranci.
Pandan Narodnoj stranci u Srbiji je stranka Vladana Batića. (Jedan čovjek – jedna stranka. Jedna ideja – profit. Sve na prodaju. ''Urbani Europejci''. To Srpkinja više ne rađa. A primaju apanažu iz iste kase Mila Đukanovića.)
Prema političkoj sudbini, pandan Narodnoj stranci u Srbiji je SPO Vuka Draškovića. Obje nekada srpske stranke, evoluirale u ekstremno građanske, odustale od srpskih nacionalnih i državnih interesa, primale naloge od tajnih službi, prihvatale sve predloge zapadnih sila ma koliko bili nepravedni prema nama i protivni pravu, moralu i srpskim interesima i na kraju dočekale istu sudbinu – gašenje (SPO na prošlim izborima u Srbiji, a Narodna stranka na sledećim u Crnoj Gori).
Narodna stranka ima manje članova nego godina (pozivaju se na istoimenu stranku od prije 100 godina, čiji se osnivači prevrću u grobovima zbog toga);
Narodna stranka je umrla , samo što niko od malobrojnih preostalih članova nema hrabrosti da to saopšti sadašnjem i posljednjem predsjedniku Predragu Popoviću, iako je on lično potpisao eutanaziju u decembru 2005. lj.G. prihvatajući referendum u koji je Blok za SiCG ušao vezanih ruku protiv dopingovanog protivnika.
Jedini pravi protivnik režimu SDPS-a je Srpska lista na čelu sa Srpskom narodnom strankom.
Srpska narodna stranka je na pravi i po režim najpogubniji način otvorila Srpsko pitanje u ''neovisnoj'' Crnoj Gori.
Srpska lista sa Srpskom narodnom strankom je na izborima u septembru 2006. lj.G. stekla status legitimnog političkog predstavnika Srba u Crnoj Gori, dobivši više od pola glasova izašlih Srba.
Srpska narodna stranka je ostvarila prvu pobjedu nad režimom Mila Đukanovića (sa oba njegova krila: Narodnom strankom i Liberalnom partijom), a to je ostvarivanje prava na dobijanje državljanstva Srbije.
Srpska narodna stranka će ostvariti i sledeće pobjede nad režimom Mila Đukanovića: dobićemo srpske škole (po nastavnom programu, koji ćemo '' Mi Srbi – za nas'' da pravimo) i srpske medije. Unaprijed izražavam saučešće Narodnoj stranci tim povodom, jer oni tada neće postojati kao stranka, a najviše bi to sporili.
|