Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATA

Srbija i Crna Gora

 

 

Miša Đurković

PREDSEDNIČKI IZBORI U BIVŠOJ JUGOSLOVENSKOJ REPUBLICI CRNOJ GORI: JEDAN ILI VIŠE OPOZICIONIH KANDIDATA

Posle raspisivanja predsedničkih izbora u Srbiji, uskoro nas očekuje i raspisivanje istih tavih izbora u Bivšoj Jugoslovenskoj Republici Crnoj Gori. Dok u vladajućoj koaliciji traju nedoumice oko mogućeg povratka Mila Đukanovića na državne funkcije (povod je naravno obnavljanje optužbi za međunarodni kriminal što iziskuje obezbeđenje imuniteta), u opoziciji se vodi polemika da li na izbore treba izaći sa jednim ili više kandidata. Do pre neki dan određeni beogradski krugovi su propagirali ideju o jednom, nezavisnom kandidatu, a istovremeno je separatistički deo opozicije gurao priču o jednom «suverenističkom» kandidatu, pozivajući se na fingirana istraživanja javnog mnenja. Predlaganje samo jednog kandidata ispred čitave opozicije u RCG je po nama loša ideja, što ćemo u ovom tekstu i demonstrirati.

Prvi problem: ovo je nastavak jedne propale, gubitničke političke priče koja traje već sedamnaest godina: sve će biti dobro samo da pobedimo Mila. Opozicija već sedamnaest godina pobeđuje Mila, a on je u međuvremenu više puta iz temelja menjao politiku, učvrstio vlast po svim segmentima, njegova elita je privatizovala čitavu zemlju... Mnogo puta razočarani birači a prirori će odbaciti svaku nejasnu koncepciju u kojoj ne vide jasan politički program.

Drugi problem: upravo nedostatak političke vizije i jasnog programa. Birači u Crnoj gori ma koliko bili ucenjeni, kupovani, uplašeni ne smeju se potcenjivati. Oni nisu bezoblično homogeno stado koje ide za jednim ovnom koju god pesmu on da bleji. Današnja Crna Gora je sve više diferencirano društvo u kome se ljudi realno razlikuju po raznim osnovama, identitetskim, socijalnim, klasnim, ideološkim, verskim. Kvazi-populistička priča koja to ne uvažava i koja nastupa sa idejom da se sve razlike moraju suspendovati zarad nekakvog himeričnog opozicionog jedinstva, biće najbolji poklon za režim.

Veliki broj građana nezadovoljnih režimom nema osim toga mnogo dodirnih tačaka između sebe. Jedan kandidat i to nezavisni je jako loše rešenje zato što unapred ide sa negativnom kampanjom zasnovanom na čistoj, apstraktnoj negaciji režima. Za sve ove godine jasno se pokazalo da to nije dovoljno. Umesto da imamo veći broj kandidata koji nastupaju sa različitim a ipak konkretnim programima dobićemo jednog kandidata koji veštački sužava tu raznoliku opozicionu platformu i na taj način sigurno odbija i gubi veliki broj glasača.

Treći problem: posebno nakon usvajanja ustava politički programi pojedinih opozicionih programa postaju sve značajniji. Birači Srpske liste npr žele da čuju u kampanji program za sopstveno preživljavanje i očuvanje svog identiteta u jednog prema njima neprijateljski nastrojenoj državi. Takođe, žele da se izmere i da pokažu naraslu snagu osvešćenog srpskog naroda i njegovih predstavnika. Birači SNP-a traže jasno profilisanog kandidata koji im nudi program za političko preživljavanje i novi smisao. Birači PzP su možda jedini kojima bi kratkoročno takav nezavisni kandidat odgovarao budući da je Medojević dezavuisan ustavnom kolaboracijom sa režimom. No dugoročno bi im svakako više odgovoralo da ovu kampanju iskoriste za jasno programsko profilisanje i proveru da li na svom ekonomskom programu zaista mogu da otkinu neki glas nezadovoljnih independista. Manjinske partije takođe mogu da dobiju dobru priliku za definisanje nove političke strategije: ili da predstave svog kandidata koji bi promovisao zajedničku politiku borbe za njihova prava, ili da podrže nekog njima bliskog opozicionog kandidata. Čini se da će na ovim izborima po prvi put većina manjinskog stanovništva bar u prvom krugu biti na opozicionoj strani.

Predsednički izbori su takođe prilika za sve ozbiljne političke partije da podignu i mobilišu svoju infrastrukturu i pokažu šta su u proteklom periodu uradile. Za sve ozbiljne opozicione partije je delimično i sramota da se ne pojave na ovim izborima sa svojim kandidatom. Nezavisni kandidat bi bila loša poruka biračima da opozicija nema ozbiljne političke lidere

Konačno, ne postoji nezavisni kandidat koji može da ujedini i objedini sve pomenute različitosti. Stoga je očigledno da je za opoziciju najbolje da u prvom krugu sve ove raznolikosti dođu do izražaja i da svi kandidati vode pozitivne kampanje bez osvrtanja na druge opozicione kandidate. Neka svako ponudi svoju viziju budućnosti Crne Gore ako je ima i neka svako napadne loše rezultate režima iz svoje perspektive. Tako će svaki kandidat privući svoje biračko telo i tako će se najveći mogući deo birača odvojiti od režimskog kandidata. Tako oslabljeni režimski kandidat mogao bi u drugom krugu da bude lakši plen za izazivača iz opozicije.

Autor je savetnik predsednika Srpske narodne stranke

 

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM