Reagovanje na tekst : ''... A KARAVANI PROLAZE'' Milana Radovića

Nebojša Strugar

NARODNA STRANKA – UDARNA PESNICA DPS-A - II DIO

ODGOVOR NA ARGUMENTE I ČINjENICE – ''EUROPEJSKE I URBANE'' UVREDE , KLEVETE I PODMETANjA

Svjestan sam da ću odgovarajući Milanu Radoviću na njegov tekst ''... A karavani prolaze'' rizikovati da me opet on ili neko drugi u ime Narodne stranke optuži za sve i svašta: i da sam ''opozicionar'', i da radim za interes predsjednika opštine Bar iz DPS-a, i da ne smijem da kažem ništa protiv DPS-a, da sam anonimus, pa do toga da možda i ne postojim, nego je iskorišćeno moje ime za tekst koji je napisao Dobrilo Dedeić ili neko drugi iz vrha Srpske narodne stranke. Rizikujem izvjesno da Milan Radović i ostali istraživači iz Narodne stranke još malo bezuspješno pokušaju da iščačkaju nešto kompromitujuće iz moje biografije, pa makar pogrešno parkiranje ili neku švaleraciju, ako ništa drugo. Rizikujem svjesno da me Milan Radović opet prozove, onako ''europejski i urbano'' kako to samo oni iz Narodne stranke (DPS-a) znaju: da ''lažem'', ''lažno predstavljam'', ''primitivno pljujem'', ''potpisujem tuđe tekstove'', ''pričam nebuloze'', ''potpisujem bestidni pamflet'', da sam ''politički prevarant'', pa do toga da se ''više niko u Narodnoj stranci mene ne sjeća'' (jer sam kao beznačajan pored tih ''političkih i moralnih gromada'') i da je politika Srpske narodne stranke ''šibicarska i prevarantska'', kao i da ''služi dami sa cvetom u kosi sa Interpolove potjernice''.

Ja sam dobro i prošao u reagovanju Milana Radovića, za razliku od Želidraga Nikčevića, koji je u tekstu Milana Radovića ''Rentakar političar'' optužen takođe ''europejski i urbano'' da ''laže, laže i samo laže, a usput priča i gluposti''.

Bojim se da su ''Europejci i urbani Srbi'' iz Narodne stranke (bez članova) malo pobrkali lončiće. Na argumente i činjenice se odgovara kontra argumentima i kontra činjenicama, ako postoje. Ali je problem Narodne stranke što one ne postoje i što se ne mogu sporiti i negirati podaci, koje sam iznio u prethodnom tekstu ''Narodna stranka – udarna pesnica DPS-a''. Takođe se ne mogu sporiti ni stavovi mojih dragih prijatelja Želidraga Nikčevića i dr Miše Đurkovića, kao i Čedomira Antića (koga lično ne znam, ali veoma cijenim).

Zato, u nedostatku argumenata i činjenica, Milan Radović opet nervozno pada u vatru, podmeće, kleveće i vrijeđa mene i prethodne sagovornike i presuđuje za pomenute da su ''doživjeli klasični nokaut u polemici sa Milanom Radovićem i Predragom Popovićem''. Njegovo je pravo da to tako doživljava, ali niti je srpski, niti crnogorski (u najboljoj tradiciji tog pojma, a ne ovoj sadašnjoj DPS-a i Narodne stranke, koja sa tim nema veze), niti viteški, zanemariti priču o suštini stvari, prenebregnuti argumente i činjenice, a umjesto toga služiti se neistinama, podmetanjima, klevetama i uvredama. Ja shvatam da je to manir Narodne stranke, jer drugo ne može da ponudi, ali to je razlog zašto smo se rastali 1997. lj.G. Na jednoj strani 19 i po opštinskih odbora, većina poslanika i 95% članstva (to je nukleus sadašnje Srpske narodne stranke), a na drugoj strani 1 i po opštinski odbor, mali broj poslanika i 5% članova (čuvena ekipa: Peco, Dreco, Šole i dr Nole, kojima je Milo Đukanović poklonio ime stranke, naše oduzete mandate i imovinu). Mi smo pošli u odbranu SRJ i srpskog naroda u Crnoj Gori od antisrpskog i antipravoslavnog režima SDPS-a, a Narodna stranka im se pridružila u koaliciji ''Da živimo bolje''. I stvarno, njihovi čelnici od tada žive znatno bolje. Svih sedam prvih ljudi Narodne (trgovačke) stranke: Novak Kilibarda, Dragan Šoć, Predrag Popović, Predrag Drecun, Budimir Dubak itd., po spisku objavljenom u listu Dan, koji su protiv prava i Zakona dobili stanove ili kredite ili i jedno i drugo, za manje od tri godine u vladi Mila Đukanovića na njegovom programu razbijanja SRJ.

Umjesto da diskutuje o predmetu spora, a to je nečasna uloga Narodne stranke u razbijanju SiCG, o stambeno – kreditnim i ostalim aranžmanima na relaciji DPS – Narodna stranka, Milan Radović pokušava da polemiku prenese na lični teren, prišivajući oponentima sve što mu padne na pamet, počevši od Mire Marković, Udbe, pa do pominjanja familije oponenata. Nije na nivou mladog srpskog intelektualca (a kao takvog sam ga upoznao) i predsjednika IO opozicione stranke, koja je nekada bila srpska, a sada je ''europejska i urbana'' i služi antisrpskim ciljevima, da koristi naprijed navedene termine i mnoge druge slične u polemici sa Srbima koji drugačije misle (i to ispravno, za razliku od njega).

Neću se spuštati na nivo Milana Radovića i Narodne stranke: neću ga klevetati i vrijeđati, neću iznositi neistine i podmetanja, neću pokušati da tražim bilo kakvu mrlju iz prošlosti Milana Radovića, neću negirati da ga poznajem (naprotiv), već ću pokušati da mu politički otvorim oči, da ga edukujem na pristojan način, ukazujući mu na nesporne činjenice koje je srpska Crna Gora jasno prepoznala, jer vjerujem da nije ''prodao dušu đavolu'', odnosno ''prodao vjeru za večeru'' uzimajući nezakonito poklon u vidu stana ili kredita od vlade DPS-a, kao njegove stranačke kolege. I pored uvredljivog i klevetničkog rječnika Narodne stranke, kojim se služi Milan Radović, srpski i bratski se nadam da ima nade za njega. I da će se ''vratiti u vjeru prađedovsku'', odnosno braniti srpske interese, a ne stambene i kreditne interese čelnika Narodne stranke.

Jer, da se ne bi stekla pogrešna slika o Milanu Radoviću na osnovu njegovog nepristojnog vokabulara u odbrani propale politike Narodne stranke, kao i lika i djela dosadašnjih predsjednika: Novaka Kilibarde, Dragana Šoća i Predraga Popovića, prema kojima oni gaje poseban kult ličnosti, moram da potvrdim na osnovu ličnog poznanstva, a koje on negira, da se radi o pristojnom čovjeku. Dok ne dobije nalog za napad na Srpsku narodnu stranku.

Pored ostalog, Narodna stranka ima dopunski zadatak od strane DPS-a da predstavi Srbe, kao narod koji se svađa međusobno, ako nema sa kim drugo. Zato oni toliko napadaju Srpsku narodnu stranku.

Moram Milanu Radoviću da skrenem pažnju da nije ni pristojno, a ni pismeno nazivati Srpsku listu, koja je legitimni predstavnik srpskog naroda u Crnoj Gori, jer je dobila više od pola srpskih glasova, kao tzv. Srpska lista. Mi to ne kažemo za Narodnu stranku, iako ona više nije narodna (nema naroda u njoj), a nije ni stranka (ne bi se sada mogla registrovati, jer je potrebno 200 članova po Zakonu o političkim partijama).

Milan Radović pominje Marka Miljanova kao srpskog velikana iz prošlosti Crne Gore, koji je rekao ''junaštvo je braniti sebe od drugoga, a čojstvo drugoga od sebe''. Ali, Milan Radović i Narodna stranka ne znaju tu lekciju, jer se on nije nimalo trudio da sačuva druge od sebe, ali nažalost nije odbranio ni sebe od sebe. Tako je predstavio Narodnu stranku u pravom svijetlu.

Rajo Vojinović je odgovorio na opšta pitanja, koja je prepoznao kao pitanja upućena svim Srbima u Crnoj Gori. I tu nemam što da dodam. Iako rizikujem da me Milan Radović (u ''dobrom'' stilu Narodne stranke) optuži da sam ga zamolio da umjesto mene odgovara.

ZAŠTO POLEMIKA SA MINORNOM STRANKOM?

Milan Radović je pitao zašto polemišem sa njima, kada su oni tako beznačajni. Ovo reagovanje i moj prošli tekst ''Narodna stranka – udarna pesnica DPS-a'', nije primarno upućeno crnogorskoj javnosti, koja dobro zna ovu priču, nego Srbima u Srbiji i dijaspori. Pa, neka steknu i oni pravu sliku o tome ko i kako zastupa Srbe u Crnoj Gori. Neko fiktivno (Narodna stranka), ali za stvarnu kreditno – stambenu i ostalu apanažu od strane DPS-a, a neko stvarno (Srpska narodna stranka): za sada dobijeno pravo na državljanstvo Srbije, pa nastavljamo sa borbom protiv diskriminacije i asimilacije Srba, odbranom Srpske pravoslavne crkve i srpskog jezika, zahtjevom za srpske škole, srpske medije itd. uz borbu sa SDPS-om i njihovim pomagačima iz Narodne stranke i Liberalne partije (kao dva krila fronta DPS-a).

KO JE NEBOJŠA STRUGAR?

Zna dobro Milan Radović ko sam ja. Zna da nijesam anonimus ni u politici, ni u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, ni u NVO sektoru, ni u mojoj struci – građevinarstvu. Zna da nijesam nepismen ni u kom pogledu i da ne potpisujem tuđe tekstove. Predstaviću se ovdje ukratko, ne zbog njega, jer se lično znamo sa serije seminara o demokratiji u organizaciji NVO ''Nansen dijalog centra'' iz Podgorice i NDI iz SAD-a održanih prošle godine. Čak smo dijelili i sobu u hotelu ''Dvori Balšića'' u Ulcinju i prijateljski i pristojno komunicirali o političkoj situaciji u Crnoj Gori, teroru DPS-a i našim stranačkim razlikama. Ja se toga ne stidim, a on je ''zaboravio'', jer misli da je politički profitabilno.

Možda je Milanu Radoviću čudno da je predsjednik opštinskog odbora neke stranke pismen i samostalan da se javno oglasi u bilo kom mediju. Pa se još usudi da kritikuje Narodnu stranku (tu gromadu od političkog i svakog drugog morala). Podsjećam ga na riječi Stefana Mitrova Ljubiše ''bolji i veći pođoše boljima i većima, a ja jedva i vas dopadoh''.

U jednopartijskom sistemu nijesam bio član SKJ, iako potičem iz komunističke porodice, jer sam kritički promišljao. Od 1990. lj.G. sam odbornik u SO Bar. Do 1997. u ime jedinstvene, do tada srpske Narodne stranke, a od 1998. sam odbornik Srpske narodne stranke, odnosno Srpske liste (koalicija čiji je čelni član Srpska narodna stranka) od izbora 2006. lj.G. Pored toga, već 10 godina sam predsjednik OO SNS u Baru i član GO SNS. Do decembra 2006. lj.G. bio sam član predsjedništva SNS-a. I na sve to sam veoma ponosan. Ne zbog članstva i funkcija, nego zbog doprinosa koji sam dao. Po svim pitanjima u Baru i SO Bara dao sam javno jasan i glasan srpski stav. Reagovao sam i u skupštini i u medijima na svaki pokušaj napada na Srpsku pravoslavnu crkvu, srpski jezik, ćirilicu, srpsku istoriju i tradiciju na teritoriji barske opštine.

Nijesam ostao dužan kritike vlastima ni po ostalim bitnim pitanjima iz komunalne sfere, kao i ostalih lokalnih infrastrukturnih problema.

Samo od mojih izjava koje su objavljene u medijima Crne Gore, a sve su oštra kritika na račun vlasti SDPS-a (SDP + DPS) mogla bi se napraviti podebela knjiga. A mnogo je više ostalih, koje ne mogu biti objavljene u crnogorskim medijima, jer nema ni srpske novine, ni srpskog radija, a nažalost ni srpske televizije u Crnoj Gori. Ali, uskoro će sve te izjave biti na sajtu www.sns-bar.org , koji je u pripremi.

U Baru sam poznat kao najžešći kritičar lokalne vlasti svih ovih godina. Tražio sam opoziv svih dosadašnjih predsjednika SO Bara od 1990. lj.G. do danas. Počevši od Blaža Orlandića i Zarije Lekića iz SDP-a, Borislava Lalevića, Branimira Gvozdenovića (potpredsjednika vlade CG), Anke-Bećke Vojvodić (ambasadora CG u Srbiji) i njene sestre Branke Nikezić (sadašnji predsjednik SO Bar) iz DPS-a. I svaki zahtjev sam debelo obrazložio. Ali smo svaki put preglasani, jer na izborima u Baru startujemo sa minusom od 40% (toliko je pripadnika nepravoslavnih manjina), koji su pristalice separatističke, antisrpske i antipravoslavne opcije SDPS-a. Nikada, nijedan drugi opozicioni predstavnik, osim mene, nije pokrenuo postupak opoziva nekog predsjednika SO Bara, a bilo je dosta razloga za svakog od njih. Pogotovo nije odbornik Narodne stranke.

Zanimljivo je da su najžešće branili Anku Vojvodić, od mog zahtjeva za opoziv, upravo predsjednici opštinskih odbora Narodne stranke i Socijalističke narodne partije u Baru, iako je zahtjev sadržao i podatke o njenom djelovanju protiv imovine i interesa Srpske pravoslavne crkve u Baru i još mnogo čega nedostojnog predsjednika SO Bara. Tako da odbornici DPS-a i SDP-a nijesu imali razloga, a ni potrebe da se uključe u odbranu svog predsjednika.

Prije 6 godina, na Vidovdan 2001. lj.G. sa prijateljima sam osnovao ''Srpsko prosvetno društvo'' – Bar, koje je jedini legitimni predstavnik srpskog naroda u Baru na polju kulture i prosvete. Mi smo među prvima otpočeli sa Svetosavskim akademijama u Crnoj Gori, a ove godine smo održali Vidovdansko veče pred više od hiljadu ljudi u bašti Doma kulture u Baru (još par stotina nije moglo ući). Imamo referens listu za ovih 6 godina, kojom se malo ko u srpskom narodu može podičiti. Učesnici naših promocija su mitropolit Amfilohije, vladike SPC, akademici SANU i CANU, profesori univerziteta, ambasadori, umjetnici, naučnici itd. Krem srpske intelektualne i kreativne misli. Pominjem samo akademika Vladetu Jerotića, nadajući se da neće zamjeriti ostali, koje ne mogu pomenuti, zbog nedostatka prostora. Ni u ovoj priči nema Narodne stranke. Ali, to je srpska priča, a oni pripadaju ''europejskoj i urbanoj''. Oni su više za nešto konkretno, kao npr. stanovi u zgradi ''Vektra'' u Podgorici i krediti od vlade Crne Gore. Prizemne stvari, kao zaštita ugroženih nacionalnih interesa i ljudskih prava Srba u Crnoj Gori, njih ne inspirišu.

Angažovan sam godinama u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Baru i Ulcinju , na raznim dužnostima, gdje treba moja stručna pomoć. Ni tu nema Narodne stranke iz navedenog razloga.

Sve srpsko što se desilo u Baru minulih 20-tak godina ima moj duboki pečat. Ovakve referense, nema niko u Narodnoj stranci. Za razliku od Vas iz Narodne stranke, ja imam ''su čim izać' pred Miloša i pred druge srpske vitezove ...''.

ODGOVORI MILANU RADOVIĆU

Sadašnji predsjednik opštine Bar, za ovih godinu dana na položaju, nije pružio povod da pokrenem postupak njegovog opoziva. Ako se desi da se ogriješi, makar koliko njegovi prethodnici, znaju dobro svi akteri političkog života u Baru i Crnoj Gori da neću oklijevati da mu na isti način ukažem na grešku kao i njegovim prethodnicima. Isto tako, znaju da će ga ponovo najžešće braniti jedini odbornik Narodne stranke, kao i u prethodnom mandatu njegovu prethodnicu. Predsjednik opštine Bar iz DPS-a je do sada najveće pohvale i panegirike na sjednicama skupštine opštine Bar dobio upravo od odbornika Narodne stranke. Samo mu je odbornik Narodne stranke javno rekao ''svaka Vam čast'' (sjednica SO Bara 30. decembra 2006. lj.G.). Nasuprot tome, ja sam kritikovao brojne pogrešne poteze lokalne vlasti (to je administracija predsjednika opštine po Zakonu), predlažući bolja rješenja. U svim mogućim oblastima.

U slučaju da Milan Radović ili neko od par preostalih članova Narodne stranke u Baru nađe makar jednu moju pohvalu predsjednika opštine Bar, ja ću im se javno izviniti i napustiti politiku. Ne zato što on to ne zaslužuje, nego sam opozicionar i predstavnik srpskog naroda u skupštini Bara. A od javnih pohvala jedinog odbornika Narodne stranke na račun predsjednika opštine na sjednicama SO Bara, crvene se i odbornici DPS-a. Toliko je to ispod nivoa.

Zbog po jednog odbornika Narodne stranke i Demokratskog saveza Albanaca u Baru, koji po Statutu nemaju pravo na klub, ne održavaju se sastanci šefova klubova odbornika već godinu dana, već je izmišljen kolegijum predsjednika SO Bar, da bi i oni bili uključeni u dogovore. Sigurno, ne zato što su NS i DSA opoziciono i kritički nastrojeni prema lokalnim i republičkim vlastima SDPS-a! Zbog odbornika Srpske narodne stranke to sigurno ne bi uradili, nego bi iz SDPS-a jedva dočekali da nas zaskoče i preskoče!

Pošto vidim da Milana Radovića zanima moj stan, obavještavam ga da sam riješio stambeno pitanje u firmi u kojoj radim, poslije 17 godina rada na jednom od najodgovornijih radnih mjesta (ja sam dipl.ing.građ. sa 25 godina staža) i to sa zakašnjenjem od strane firme za najmanje 10 godina. Trebao sam dobiti stan još dosta prije nego što je sadašnji većinski vlasnik došao na mjesto generalnog direktora. Firma u kojoj radim je jedna od najboljih građevinskih firmi u Crnoj Gori, i bez imalo lažne skromnosti, imam prilično zasluga u tome. I ta opaska Milana Radovića je pucanj u prazno.

Što se tiče izbora za predsjednika opštine u Baru u septembru 2006. lj.G. kao najjača partija u Bloku za SCG, SNS je normalno imala kandidata i kvalitetan lokalni izborni program (za razliku od kandidata Narodne stranke iz SNP-a, koji je nastupio bez programa). Slažem se da smo mogli imati zajedničkog kandidata, ali to je morao da bude kandidat Srpske narodne stranke, kao najjače stranke i koalicija SNP-NS bi morala prihvatiti Srpski program. I to je razlog zašto nijesmo bili zajedno na izborima. Jer, Narodna stranka negira da su Srbi ugroženi u Crnoj Gori i ne prihvata Srpski program. A svoj nema!

Milan Radović je, u nedostatku argumenata kojima bi odgovorio na moje brojne iznijete činjenice, nepovoljne po Narodnu stranku, rekao i da se bojim DPS-a. Zato ću iznijeti dvije male skice, koje jasno odslikavaju moj odnos prema DPS-u, kao i odnos jedinog odbornika Narodne stranke u Baru. Uoči Dana Bara 24. novembra, ja svaki put najavim u skupštini Bara, a potom u izjavi koju mediji prenesu da odbornici Srpske narodne stranke neće ustati na tzv. himnu Crne Gore sa stihovima ustaškog zločinca Sekule Drljevića na svečanoj sjednici SO Bara. 2005. lj.G. sjedili smo u prvom redu predsjednik Narodne stranke Dejan Đurović u Baru i ja. Dok sam ja sjedio prekrštenih nogu, nekoliko mjesta udaljen od Filipa Vujanovića, dotle je g-din Đurović stajao uspravno kao ''bela lala''. A 2006. lj.G. ja i moj stranački kolega smo sjedili i pričali o pogubnim efektima politike DPS-a u svim sferama, dok je svirana tzv. himna državolike tvorevine Crne Gore, a g-din Đurović nije imao smjelosti da dođe i iskaže na bilo koji način svoj i stav Narodne stranke (ako ga imaju?).

Kada je policijska armada opsadirala pravoslavnu crkvu Svete Petke u Sutomoru jednog jesenjeg dana prošle godine oko 5 sati ujutro, da bi je predali katolicima, na osnovu sramne presude barskog suda, ja sam bio u crkvi sa još dvadesetak vjernika i dva sveštenika, rvao se sa policajcima i branio je i fizički. Za to vrijeme Narodna stranka je blaženo spavala.

Toliko o hrabrosti mojoj, a i Narodne stranke u Baru. Barani sve ovo znaju, poznato je i crnogorskoj javnosti, ali zbog Srba iz Srbije i dijaspore, rekoh i ovo.

Milan Radović pominje TV šou, koji je priredio raspop Miraš Dedeić početkom aprila ove godine ispred Cetinjskog manastira, kada je najavio napad na manastir. Tom prilikom su se čelnici Narodne stranke slikali za TV DPS (bivši TV CG) sa naočarima za sunce i ostalim asortimanom za plažu, u bezbjednoj hladovini iza policijskih kordona, koji su ovaj put štitili manastir od ustaške horde. Ovo se na srpskom jeziku zove foliranje i egzibicionizam.

Zbog takvog djelovanja Narodne stranke, štetočinskog i pogubnog po srpske nacionalne i državne interese, permanentno traje odliv članova iz Narodne stranke, što se vidjelo jasno na izborima u septembru 2006. lj.G., a i svim prethodnim. Napustili su ih javno Rajo Vojinović i Predrag Vukić, dr Savo Marković se ne pominje nigdje u vezi sa njima itd. Na nijednim izborima, Narodna stranka ne može osvojiti ni 1% glasova. Zato oni stalno traže široku koaliciju. Sumnjam da će SNP ponovo prihvatiti da ih ušlepa u skupštinu, a na svoju štetu. Već se i vicevi pričaju o brojnosti nejake Narodne stranke. Evo jednog: ''Kada je bio napad na Jevrema Brkovića, policijska istraga je odmah zaobišla Narodnu stranku. Zašto? Bila su tri napadača.''

S obzirom da Narodna stranka nema nijednu sopstvenu ideju, njihova politika se svodi na brutalne napade na Srpsku narodnu stranku uz razna podmetanja, kao što je recimo da mi tražimo status nacionalne manjine za Srbe u Crnoj Gori. Iako nema nijedne izjave bilo kog čelnika Srpske narodne stranke, pa ni ''između redova'' o tako nečemu, oni to stalno ponavljaju. Ali, njima više niko u Crnoj Gori ne pridaje pažnju, niti vjeruje.

Srpska narodna stranka je izborila državljanstvo Srbije za Srbe iz Crne Gore sa našim prijateljima iz Srbije. Jedan od sledećih zahtjeva iz našeg Srpskog programa je kulturno – prosvetna autonomija za Srbe u Crnoj Gori. Albanci u Crnoj Gori to imaju. Za DPS i Narodnu stranku je normalno da Albanci i Hrvati imaju svoje škole i medije u Crnoj Gori, a da Srbi to ne mogu da imaju. Glavni pomagač u diskriminaciji i pokušaju asimilacije Srba u Crnoj Gori je Narodna stranka, kao fiktivna srpska stranka. Srpska narodna stranka će izboriti da Srbi u Crnoj Gori dobiju i srpske škole, od vrtića do univerziteta, kao i srpske medije. To će cijelo vrijeme najžešće napadati Narodna stranka, a kada mi to dobijemo, Narodna stranka će reagovati ponovo izjavom da su oni baš to tražili. Ali, to je etika Narodne stranke DPS-a!

Kada bih pokušao da budem maliciozan kao Milan Radović, onda bih ga pitao za makar jednu njegovu javnu izjavu protiv vlasti SDPS-a ili protiv nekog od njihovih brojnih antisrpskih i antipravoslavnih nedjela. Nažalost, naš dični Srbin Milan Radović je, kao i svi malobrojni funkcioneri Narodne stranke (jer članova više nemaju, zbog svog štetočinskog djelovanja po srpske interese) zadužen za napad na Srpsku narodnu stranku, čiji je osnovni zadatak zaštita ugroženih nacionalnih vrijednosti i ljudskih prava Srba u Crnoj Gori. On bi trebao da zna da se ne dobija simpatija srpskih birača podmetanjem i olajavanjem SNS-a, kao legitimnog predstavnika srpskog naroda u Crnoj Gori.

Kao što se vidi, kada bih bio maliciozan kao Milan Radović, imao bih mnogo više prava da postavim pitanje ''Ko je on?'', nego što je on to pitanje uputio meni.

NEZGODNA PITANjA ZA MILANA RADOVIĆA

Iznio sam u tekstu ''Narodna stranka – udarna pesnica DPS-a'' brojne primjere nacionalno štetočinskog djelovanja Narodne stranke, a sve kroz argumente i činjenice. Milan Radović nije ni pokušao da bilo što od toga ospori ili negira (jer je sve to nesporno i građanima Crne Gore dobro poznato). Umjesto toga, on sve što je kazano na račun Narodne stranke kvalifikuje kao ''bestidne laži, skovane u analitičkom odjeljenju crnogorske Udbe, vraćanje u prošlost i pokušaj da se oživljavanjem davno zatravljenih izjava bivših članova Narodne stranke stane na put evropskoj i urbanoj priči srpskog naroda kroz politiku NS-a''. Pa da podsjetim malo Milana Radovića kroz nekoliko pitanja na neke činjenice, koje ne potiču od Udbe, već je to realnost dobro poznata građanima Crne Gore:

•  Da li čelnici Narodne stranke još koriste stanove dobijene od vlade RCG ili su ih prodali? Da li su išta uplatili u budžet RCG na ime tih stanova? Da li su išta vratili od dobijenih kredita? Čisto sumnjam!

•  Može li običan smrtnik, koji je recimo protivnik režima SDPS-a ili čak apolitičan, dobiti stan ili kredit po istim uslovima kao čelnici Narodne stranke? Ne može!

•  Da li je zatvorena stambena i kreditna linija DPS-a prema Narodnoj stranci?

•  Da li je osim stanova i kredita čelnicima Narodne stranke bilo i uplata u stranim bankama? Nijesu valjda samo zbog ''starih zasluga'' u vidu davno dobijenih stanova i kredita pomogli Milu Đukanoviću u rasturanju SiCG? Moguće je i da Milan Radović nije prava adresa za ovo pitanje!?

•  Da li su, i ako jesu kako, prostorije, koje su opštinsko vlasništvo u Podgorici, prepisali u stranačko vlasništvo? Ko će biti vlasnik tih prostorija i koja je njihova sudbina, po izvjesnom gubitku parlamentarnog statusa na sledećim izborima? Da li su i ove prostorije, otete legitimnoj većini (sadašnja Srpska narodna stranka) prilikom rascjepa jedinstvene Narodne stranke 1997. lj.G. od strane vlasti Mila Đukanovića i poklonjene legitimnoj manjini (sadašnja Narodna stranka) bile dio aranžmana, pored stanova, kredita i ostalog, za uvlačenje Crne Gore u pokradeni referendum 2006. lj.G.? Osjećaju li makar malu grižu s a vjesti, sada kada cijela Crna Gora zna cijenu uvlačenja u referendum i gubitak otadžbine SiCG?

•  Da li je Narodna stranka ušla 1998. lj.G. u koaliciju ''Da živimo bolje''? Jeste! Da li je Milanu Radoviću poznato da je Milo Đukanović javno izjavio da ''samo politički slijepi nijesu prepoznali da se on zalaže za samostalnu Crnu Goru''? Da li je Narodna stranka bila tada politički slijepa, kako ih je oslikao predsjednik njihove koalicione vlade? Mislim da nije, nego da su tada dobro otvorili i oči i džepove (ili račune). Da li je Milan Radović bio politički slijep? Nadam se da je to u pitanju i onda i danas i da nije nešto teže, kao kod njegovih kolega iz stambeno – kreditnih aranžmana.

•  Da li je Dragan Šoć bio ministar pravde (znamo da jeste) kada je registrovana '' Crnogorska pravoslavna crkva '' u policijskoj stanici na Cetinju, po nekom zakonu iz vremena Josipa Broza? Kome je ta ideja pala na pamet? Je li to moglo proći bez znanja ministra? Nije!

•  Da li je Dragan Šoć bio ministar pravde (znamo da jeste) kada je donijet protivustavni Zakon o državljanstvu? Zašto je predviđeno tim Zakonom da se može oduzeti državljanstvo Crne Gore, kada je to protivno Ustavu RCG? Ima li to veze sa zahtjevom Srba iz Crne Gore za državljanstvo Srbije? Ima!

•  Da li je bivši predsjednik Narodne stranke Novak Kilibarda (kome nikako Milan Radović da pomene ime) sada istaknuti separatista, zagovornik tzv. ''crnogorskog'' jezika, aktivista '' Crnogorsk e pravoslavn e crkve '' i samozvani ''dukljanski akademik''? Jeste i često ponavlja kako je ''evoluirao u svojim nekada srpskim stavovima''! Da li je Predrag Drecun (prethodnik Milana Radovića na mjestu predsjednika Izvršnog odbora) bio direktor policijskog, antisrpskog i antipravoslavnog lista ''Publika'', a sada glumi analitičara na TV DPS-u (tobožnji javni servis TV CG)? Jeste!

•  Ko je sledeći od čelnika Narodne stranke koji će poći njihovim stopama?

•  Da li je Novak Kilibarda, kao predsjednik Narodne stranke'', javno u skupštini Crne Gore tražio da se, po modelu iz Hrvatske, ukida voda i struja vojnim kasarnama? Znamo da jeste! Zašto je Predrag Popović tada zadužio hekler od policije? I o tome je bilo riječi na skupštini Crne Gore!

•  Da li je Dragan Šoć u skupštini Crne Gore nazivao SRJ ''straćarom''? Vidjela je i čula cijela Crna Gora!

•  Da li je Narodna stranka na saveznim izborima 2000. lj.G. još bila u koaliciji sa SDPS-om i zajedno sa njima optuživali nas koji organizujemo izbore za ''anticrnogorsku djelatnost u korist Miloševića'' i slično? Jeste! Da li je Narodna stranka zajedno sa partnerima iz SDPS-a na svaki mogući nedozvoljeni način (policijskom silom) sprečavala održavanje saveznih izbora? Da li je Narodna stranka zajedno sa partnerima iz SDPS-a odbila da nam ustupi biračka mjesta, pa onda iz žbunja snimala nas koji smo izašli na izbore, održane po preduzećima i privatnim kućama? Znamo da jeste! Koliko je članova Narodne stranke izašlo na savezne izbore? Nijedan jedini u cijeloj Crnoj Gori! Samo su izašli članovi Srpske narodne stranke, SNP-a i SRS-a? I Više nijedne druge partije!

•  Da li je Narodna stranka zagovarala javno bojkot popisa 2003. lj.G.? Jeste i to je nesporna činjenica! Da nijesmo izašli na popis, sada ne bi bilo podatka o 32% Srba u Crnoj Gori i 64% koji govore srpskim jezikom. I tu se vidi kako Narodna stranka dalekovido vodi politiku!

•  Zašto se, poslije pisma Venecijanskoj komisiji i Havijeru Solani, potpisanom od strane predsjednika četiri partije Bloka za SiCG u novembru 2005. lj,G., a na zahtjev Srpske narodne stranke, u kome se skreće pažnja da ne prihvatamo refrendum o samostalnosti Crne Gore, jer je to pitanje riješeno, Narodna stranka predomislila i poslije desetak dana zajedno sa SNP-om prihvatila referendum u nemogućim uslovima za pristalice zajedničke države i time servirala na tacni ''neovisnu Crnu Goru'' Milu Đukanoviću? Ima li to veze sa stambeno – kreditnim i ostalim aranžmanima sa DPS-om?

•  Da li Milan Radović smatra da je moralno godinu dana ''na sva zvona'' napadati predlog Srpske narodne stranke da Srbi iz Crne Gore dobiju državljanstvo Srbije, koji je (Bogu hvala!) prihvaćen u skupštini Srbije, a onda dati izjavu da je to upravo ono što je tražila Narodna stranka? A cijela Crna Gora zna da je Narodna stranka tražila državljanstvo Srbije za sve građane Crne Gore, pa i za deklarisane antisrbe!? Ali, moral i Narodna stranka se nešto ne slažu baš najbolje! Isključujem njihovog potpredsjednika Sveta Mitrovića (ako je još sa njima), koji se javno distancirao od tog pogubnog stava.

Ja razumijem zašto se Milan Radović i ostali iz Narodne stranke tako ponašaju. Glavnog neprijatelja (svoje propale politike) vide u Srpskoj narodnoj stranci, a DPS ne pominju. To je zato što nemaju ideja, inicijativa i zahtjeva prema vlastima za zaštitu Srba u Crnoj Gori, a i nije zgodno pokazati zube onome (Milo Đukanović) ko zna da bude izdašan u stanovima i kreditima (doduše državnim) prema sebi poslušnima (vrh Narodne stranke i ostali simpatizeri DPS-a).

POZDRAV MILANU RADOVIĆU

Onome Milanu Radoviću kojega sam upoznao prošle godine, bratski praštam sve uvrede i klevete, neistine i podmetanja, jer mislim da nije svjestan što radi. Kada se otrijezni iz ovog stambeno – kreditnog bunila u kome je Narodna stranka, vjerujem da će smoći snage i da se izvini. Ako ne to, makar da pošalje SMS poruku (može i telepatski) Želidragu Nikčeviću, dr Miši Đurkoviću i Čedomiru Antiću (meni ne mora) sa tekstom: ''Jao meni, do Boga miloga, đe olajah od sebe boljega''.

Jer, ''Neko to od gore vidi sve'' kaže Đorđe Balašević.

ČLAN GO SNS

PREDSJEDNIK OO SNS – BAR

Bar, 0 4. oktobar 2007. lj.G.

Nebojša Strugar dipl.ing.građ.