Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATA

Srbija i Crna Gora

 

 

Slaviša Grbović, Andrija Bojanić

DISKRIMINACIJA SRBA U CRNOJ GORI

      Rijetko gdje je istorija ljudskog društva zabilježila diskriminaciju jednog naroda u svojoj matičnoj državi, kao što je diskriminacija Srba u Crnoj Gori, s kraja HH i početkom HHI vijeka. Ovdje se, moramo reći, ne radi samo o totalitarizmu i samovolji državne vlasti nad jednim dijelom građana Crne Gore, već je to svojevrsna kombinacija diskriminacije, torture, omalovažavanja, uskraćivanja osnovnih ljudskih prava, kako od strane vlasti, tako i od novokomponovanog, dukljanizovanog dijela građana Crne Gore.

       Primjera ove ljudske, građanske, nazovimo je kako bilo, nepravde u Crnoj Gori ima u svim oblastima i porama društvenog života. Narodu čija je država vijekovima bila Srpska i čiji je jezik od njegovog postanka i naseljavanja na prostore sadašnje Crne Gore bio srpski, uvodi se nepostojeći jezik, tj. crnogorski. Profesorima koji su od rođenja govorili srpski, školovali se na srpskom jeziku, da bi buduće generacije podučavali srpskom pravopisu i gramatici, preko noći je, u pravom smislu te riječi, naređeno ''gospodo, od sjutra Vi više niste profesori srpskog jezika, već profesori maternjeg i djecu ćete učiti maternjem jeziku''. Većina profesora, kako i nalažu moralne norme, zdrav razum i ljudsko dostojanstvo ovo nije prihvatilo. Kao posledica usledila su masovna otpuštanja, bez alternative predavanja srpskog jezika u bilo kakvoj varijanti. Vlast je profesore ostavila, bukvalno, bez elementarnih uslova za život, a većina dojučerašnjih kolega nije imala ni malo razumijevanja za svoje prijatelje.

       Sa Crkvom, takođe, stvari ne stoje mnogo bolje. Zemlja čija je teritorija nekada bila crkveno imanje, poglavar Vladika, a glavni grad Manastir, sada je doživjela da je jedan dio građana pljuje, kamenuje i batina duhovna lica i obija crkve.Novi Ustav izjednačio je sve vjerske zajednice. Vjekovnu Srpsku Pravoslavnu Crkvu, koja je utemljila i stvorila istorijsku Crnu Gorou, novi Ustav je izbrisao, dovodeći je u istu ravan sa jednom paracrkvenom   sektom, koja je rigistrovana prije nekoliko godina u policijskoj stanici na Cetinju.

       Na referendumu o državno-pravnom statusu bivše SCG, održanom 2006. godine, državljanima Crne Gore sa prebivalistem u Srbiji, Venecijanska komisija, na veliko insistiranje crnogorske vladajuće strukture, zabranila je pravo glasa, dok je iz okolnih, evropskih, pa i zemalja sa drugih kontinenata, davno odjavljeno, neko čak i nerođeno, nepravoslavno, ali zagarantovano, produkljansko življe imalo pravo glasa. U ovom slučaju je uskraćeno jedno od osnovnih načela modernog demokratskog društva, tj. pravo svakog državljanina jedne države da bira, i tako utiče na najvažnija pitanja u svojoj državi.

       Zađemo li dublje u analizu ovog problema vidjećemo da u svakom gradu, u svakoj radnoj zajednici, nailazimo na diskriminaciju srpskog dijela građana u Crnoj Gori. Direktor škole, primjera radi, može postati profesor Fizičke kulture, ako se izjašnjava kao Crnogorac, priča maternjim i redovno glasa koaliciju SDP-DPS, dok magistar ili doktor nauka, deklarisani Srbin, jedva da može naći bilo kakav pristojan posao, skromno plaćen, i živjeće u strahu da ne dobije otkaz, zbog onoga što jeste, tj. Srbin .

       Bilo bi dobro da se ovim žalosnim i sramnim odnosom prema srpskom narodu u Crnoj Gori pozabe domaće i međunarodne organizacije, kako bi se ova otvorena diskriminacija državotvornog naroda internacionalizovala, i omogućilo se srpskom narodu da u sopstvenoj državi ima prava, bar kao pripadnici i ostalih etničkih grupa.

Beograd,

12.11.2007. godine

Autori: Slaviša Grbović, student Istorije, sekretar Studentskog kluba Narodne Stranke Beograd, i Andrija Bojanić, diplomirani politikolog za Međunarodne odnose, Predsjednik Studentskog kluba Narodne Stranke Beograd

 

 

 
 
Copyright by NSPM