Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

DEBATE

Crkva i politika

   

Ejub Štitkovac

Opasno zatezanje konopca

"Ne zna se šta je veća provokacija; objavljivanje karikatura na kojima je vjerovjesnik Muhamed prikazan kao terorista ili opravdavanje takvog bogohulnog i rasističkog postupka slobodom štampe. Ako je to sloboda riječi, čime se diče novinari u Danskoj, onda neka je zadrže za sebe, nama takva ne treba. Mi ćemo se i dalje pridržavati moralnih načela islama makar nas Zapad proglašavao nedemokratama." Ovo je tipična reakcija muslimanskih intelektualaca iz Sirije i Libana od kojih je većina bila na školovanju u Evropi ili Sjedinjenim Američkim Državama. Muslimanski teolozi na to dodaju da je čudno da se nisu oglasile hrišćanske crkve, jer je "oskrnavljena jedna religija, u ovom slučaju islamska, na najprimitivniji način". To su, stiče se utisak, trajnije posljedice jednog izrazito glupog događaja kao što je objavljivanje karikatura vjerovjesnika Muhameda u danskom listu "Jilands posten" (Yyllands posten). Čak da su te karikature imale afirmativnu poruku izazvale bi reakcije, sigurno ne ovako žestoke, u muslimanskim zemljama. Jer, po islamskom učenju najstrože je zabranjeno vizuelno prikazivanje vjerovjesnika Muhameda. To je jedan od razloga što nijednom karikaturisti svjetskog glasa, koji su se bavili Bliskim istokom, muslimanima i islamom, nije palo na pamet da prikazuje lik vjerovjesnika Muhameda.

Urednik kulturne rubrike pomenutog lista, Fleming Rose, upustio se u šire objašnjenje vrijednosti koje postoje u njegovoj zemlji, ali se i sam upetljao pravdajući objavljivanje karikatura. Niko ne osporava da u Danskoj postoji tolerancija na djelu, ali on je toliko favorizuje u odnosu na muslimane, na primjer, da to daleko prelazi granice dobrog ukusa. Za njega je, na širem planu, "problematično biti tolerantan prema onima koji su netolerantni". Pri tome pominje "rastuću muslimansku populaciju koja očigledno ima drugačiji nivo tolerancije". Sve da je to tačno, u ovom trenutku takva obrazloženja dodatno vređaju muslimane. Stiče se utisak da je Rose završio najpoznatije balkanske škole demagogije. Jer, kako drugačije objasniti njegove dodatne napade na one koje je njegov list uvrijedio na krajnje primitivan način. Isto tako, on tvrdi da je pravosuđe njegove zemlje zaključilo da "karikature nisu rasističke i bogohuljenje".
Njegove izjave ne bi zasluživale toliko pažnje da u muslimanskim zemljama upravo traže da se autor karikatura kazni za širenje vjerske, rasne mržnje i za bogohuljenje. Tek tada bi moglo da dođe do smirivanja protesta i, na neki način, bila bi zadovoljena pravda. Izvinjenje lista muslimanima, pokazalo se, nije dovoljno.
Postoji opasno zatezanje konopca i sa druge strane. Naime, iranske visokotiražne dnevne novine "Hamšari" objavile su konkurs za najbolju karikaturu o holokaustu. Na taj način ova novina sama je sebe stavila u istu ravan sa danskim "Jilands postenom". Iranski vrhovni vjerski autoritet Ali Hamnei kaže da protesti u njegovoj zemlji nisu upereni protiv hrišćana već "protiv đavolskih ruku umiješanih u ovo đavolsko pitanje". Zar raspisivanje takvog morbidnog konkursa ne spada, isto tako, u "đavolsko pitanje"?! U ovom slučaju zaboravljena je kur'anska poruka "Dobro i zlo nisu isto. Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj prisni prijatelj postati" (poglavlje "Fussilet, ajet 34). Istovremeno, autor karikatura i oni koji su ih zdušno objavili zaboravili su na slične biblijske poruke.
Zapanjujuće je da se tako olako gaze vrijednosti iz kojih su nastale i stasale dvije civilizacije. Umjesto njegovanja tih vrijednosti, sada postoje strahovanja od "sudara kultura", pa čak i civilizacija. Sigurno je da do toga neće doći, jer vrijednosti hrišćanskog Zapada i islamskog Istoka su izdržale mnogo veća iskušenja kroz istoriju nego što je ova vrsta bogohuljenja.
Malo je vjerovati da će se bilo koji poznatiji karikaturista javiti na taj konkurs, jer je jednostavno nemoguće smjestiti u karikaturu gasne komore i leševe. Ukoliko Iran hoće da se preko genocida nad Jevrejima u Drugom svjetskom ratu obračuna sa Izraelom, onda je takva politika osuđena na propast i nanosi ogromnu štetu cijelom muslimanskom svijetu.
Sudeći po razvoju događaja u muslimanskim zemljama, stiče se utisak da su organizatori protesta zaboravili na povod. Jer, svi su isuviše preokupirani svojom političkom propagandom u kojoj zloupotrebljavaju žrtve na tim protestima. Utisak je, isto tako, da su američki zvaničnici i određeni broj evropskih kasno shvatili dubinu razlika nastalih između Zapada i muslimanskog svijeta nakon terorističkih napada na Njujork i Vašington. Čak sadašnji pozivi na dijalog zvuče više kao odraz zbunjenosti i nemoći. Jer, vatrogasci se ne podučavaju kad već požar izbije. Poziv američkih vlasti Saudijskoj Arabiji da iskoristi uticaj u arapskom svijetu i smiri strasti malo će imati efekta. Jer, ova bogata, ali anahrona monarhija nema autoritet u arapskom svijetu iako je čuvar dva sveta muslimanska mjesta - Meke i Medine. Naime, većina Arapa smatra da je pomenuta kraljevina davno zaboravila na zajedničke ciljeve i interese i okrenula se isuviše SAD.

Koliko god su danske novine učinile medveđu uslugu svojoj zemlji, pa i Evropi, toliko su demonstranti u muslimanskim zemljama pokazali da je iskazivanje protesta kroz nasilje i paljenje diplomatskih predstavništava čin nedostojan pravog vjernika. Na to je ukazalo nekoliko vjerskih velikodostojnika među kojima je sirijski vrhovni muftija, šejh Hasan, kao i palestinski predsjednik Mahmud Abas. Ipak, taj broj je simboličan. Opšti je zaključak da predvodnici demonstracija nisu autentični predstavnici muslimana, već da predstavljaju militantne organizacije koje su, inače, protiv bilo kakve saradnje sa zapadnim zemljama. Njima su karikature u "Jilden postenu" dobro došle i sve ono što se događa sada, kao što je izričit stav glavnog urednika tog lista da neće podnijeti ostavku bez obzira na posljedice čitavog slučaja. Takav njegov stav predstavlja podsticaj militantnim organizacijama, koje nemaju nikakve veze sa navodnom zaštitom islama, da se i one pridržavaju svoje rušilačke strategije. Tako se zatvara zatrovani krug u kome se međusobno pothranjuju tvrdoglavost jednog urednika i razuzdanost militantnih organizacija u muslimanskim zemljama. Kad se bolje izvaga, između to dvoje u ovom konkretnom slučaju nema neke bitnije razlike.

 

 
     
     
 
Copyright by NSPM