Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATA

Kosovo i Metohija

 

 

 

Ali Gharib

Kosovo se Sjedinjenim Državama vraća kao bumerang

(Asia Times, 21.08.2008.)

Komentatori govore da su SAD, i pre nego sto je Kosovo pre šest meseci proglasilo nezavisnost, morale da znaju da je kreiranje međunarodnog presedana kud i kamo složenije od pukog proglašavanja nečeg za presedan.

Konflikt između Gruzije i Rusije sveo se na tinjanje nakon potpisivanja primirja, a i dalje se postavlja pitanje uloge i stava Sjedinjenih Država na početku sukoba kao i na kojim se pozicijama one nalaze na daljem putu ka pronalaženju rešenja.

Opšti rat je buknuo, pre deset dana, kad su se ruske i gruzijske vojne snage sukobile zbog otcepljenja Južne Osetije, jednog regiona u Gruziji.

Uloga Sjedinjenih Država na početku ovog sukoba, 7. avgusta, nije baš bila sasvim jasna, ali Vašington post je objavio članak u kome se otkriva da je Metju Briza, zamenik pomoćnika državnog sekretara i specijalni izaslanik Sjedinjenih Država na Kavkazu, bio upoznat sa gruzijskim vojnim operacijama pre nego što su one počele.

Na konferenciji za štampu u Vašingtonu u utorak, Briza je, u skladu gruzijskim stavom, rekao da su gruzijske vojne akcije bili odgovor na napade separatista iz Osetije i uočljivog ulaska ruskih trupa u Južnu Osetiju.

„Ko je na koga prvi pucao?“ zapitao se Briza na konferenciji za štampu za strane novinare. „Ne znam da li ćemo ikad saznati odgovor na ovo pitanje“, dodao je, pre nego što je rekao da je odgovor „irelevantan“ jer je „Rusija tako brutalno eskalirala“ da se međunarodna zajednica okrenula protiv nje.

Moskva je negirala raspored događaja koji su dale Gruzija i SAD, ali nije dostavila Vašington postu rusku verziju.

Govoreći na forumu Atlantskog veća za Sjedinjene Države, prethodni državni sekretar za politička pitanja, Nikolas Berns, rekao je da je Rusija jedini krivac za sukob i da su upadi Rusije bili „najrazočaravajući preokret koji je Rusija napravila nakon pada Berlinskog zida“.

Berns, striktno u skladu sa stavom na kome je prošle nedelje odlučno insistirao predstavnik SAD u UN, Zalmaj Kalizad - a koji je ruski predstavnik odlučno odbio – rekao je da je akcija Rusije bila odgovor na sve veće širenje slobode i demokratije u Evropi nakon završetka Hladnog rata. “Rusija sad to ugrožava“, rekao je Berns.

Kao odgovor na kritike da je neskrivena podrška Sjedinjenih Država Gruziji možda ohrabrila gruzijskog predsednika Mihaila Sakašvilija da napravi pogrešan vojni potez u Južnoj Osetiji, koja je generalno proruski orijentisana provincija i koja još od ranih devedesetih zahteva nezavisnost, Berns kaže da su te optužbe neosnovane. Upiranje prstom na Gruziju i SAD je potpuno pogrešno, za konflikt je kriva jedino Rusija, rekao je on. „Ne mislim da su Sjedinjene Države krive za ono što se dogodilo u Gruziji“, ponovio je Berns IPS-u nakon sednice Atlantskog veća. „Mislim da je krivac Rusija.“

Međutim, Pol Sanders, izvršni direktor Nikson centra i stručnjak za Rusiju i američko-ruske odnose, rekao je IPS-u da nije iznenađen što SAD i Gruzija ne smatraju da su one krivci. “Berns je, donedavno kao državni podsekretar, bio uključen u oblikovanje američke politike prema Gruziji“, kaže Sanders, “zbog čega je malo verovatno da će on naći zamerku u toj politici“.

U vezi sa tim da je SAD stala na stranu Gruziji, kao demokratskog i prozapadnog saveznika, dok su na drugoj strani Južna Osetija i njeni ruski pomagači, Berns je rekao da SAD neće odlučivati o granicama u evropskim zemljama. “Mi ne smemo da uzmemo učešće u ponovnom određivanju granica u Evropi”, rekao je Berns širokoj publici tokom Atlantskog veća.

Kad je IPS kasnije istog dana upitao Birza da li je Bernsov komentar odraz pozicije SAD, on je rekao da nije sasvim siguran o čemu je Berns govorio. Ali da će on Bernsovu generalnu poruku potvrditi kao odgovarajući stav u vezi sa jedinstvenim slučajem gruzijskog konflikta. “Ne bismo smeli da dozvolimo da se zbog novonastale situacije povlače nove granice u Evropi i da se demokratski izabrana vlada spreči da postane član NATO-a ukoliko ona to želi“, rekao je on IPS-u.

Mada brojni zvaničnici Sjedinjenih Država i njeni zagovornici odlučno poriču da je podrška Sjedinjenih Država Kosovu – koja je usledila odmah nakon proglašenja nezavisnosti – stvorila legitimni presedan na osnovu koga Rusija može da podrži nezavisnost dve separatističke provincije u Gruziji, brojni komentatori su primetili da je ambicija Rusije da sprovede nezavisnost za Južnu Osetiju i Abhaziju bila u velikoj meri podstaknuta podrškom Sjedinjenih Država nezavisnosti Kosova, koje Srbija još uvek smatra delom svoje teritorije.

Na postavljena pitanja nakon sednice, Berns je odgovorio IPS-u da se nezavisnost Kosova i Južne Osetije i Abhazije „fundamentalno razlikuju“. “Bili smo u pravu što smo podržali pravo Kosova na nezavisnost”, rekao je Berns, objašnjavajući da je fundamentalna razlika u tome što je Kosovo pod kontrolom UN otkako je u Srbiji okončan rat krajem devedesetih, a koji je počeo, po rečima Bernsa, „zverskim napadom“ srpskog lidera Slobodana Miloševića na Kosovo.

Međutim, neki komentatori govore da su SAD, i pre nego sto je Kosovo pre šest meseci proglasilo nezavisnost, morale da znaju da je kreiranje međunarodnog presedana kud i kamo složenije od pukog proglašavanja nečeg takvim „jedinstvenim slučajem“.

“[SAD] su se svojski i nametljivo trudile da podrže nezavisnost Kosova, ali [ne da od njega naprave] presedan“, rekao je Sanders. „Ono što admin istracija ne razume jeste da svako tumači presedan na svoj način.“ „Ne možemo mi da odlučujemo kako će drugi ljudi reagovati na ono što radimo“, rekao je. „O tome će oni sami odlučiti.“

Nadajući se konačnom rešenju sukoba, Briza je rekao da će Rusija i Gruzija biti glavni igrači, jer je u njihovim zemljama rukovodstvo demokratski izabrano, što je, po mišljenju SAD, legitimno. “Podržavamo teritorijalni integritet Gruzije“, rekao je Briza. „To znači da lideri Abhazije i Južne Osetije nisu na istom legalnom polju kao demokratski izabrano rukovodstvo Gruzije i Rusije.“

Južna Osetija i Abhazija, nisu nezavisne, njihove vlade nisu de jure međunarodno priznate. Međutim, oba regiona imaju de facto nezavisne vlade koje samostalno rukovode. Štaviše, Vašington neprestano navodi da Gruzija ima demokratski status i da je to razlog što je podržava, mada su mnogi radoznali zašto se ne spominje referendum iz 2006. u Južnoj Osetiji kada se stanovništvo jednoglasno izjasnilo za nezavisnost. Bez obzira na to da li su vođe separatističkog regiona izabrane demokratski na osnovu međunarodnih standarda ili nisu, njihovi lideri zasigurno i legitimno predstavljaju ovaj stav.

“Ako biste pitali ljude iz ova dva regiona da se izjasne gde bi želeli da žive [u nezavisnoj državi ili pod okriljem Gruzije], onda je sasvim jasno da njihova rukovodstva izražavaju njihovo mišljenje“, rekao je Sanders. Ukoliko, međutim, SAD nastave da ignorišu ovu realnost time bi mogle da dalje oslabe svoj međunarodno poznati status zagovarača demokratije i samoopredeljenje. „Ljudi počinju da se pitaju zašto zauzimamo takav stav“, zaključio je Sanders. „Postaje sve teže reći da se držimo principa.“

http://www.atimes.com/atimes/Central_Asia/JH21Ag02.html

 
 
Copyright by NSPM