Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATA

Kosovo i Metohija

 

 

Aleksandar Mitić

Zašto Kosovo nije "jedinstven slučaj"?

Dupli standardi i "jedinstvenost" kosovskog slučaja

BRISEL, 22. avgusta (Tanjug-spec) - Generalni sekretar NATO-a Jap de Hop Shefer i francusko predsedništvo Evropske unije ponovo su ove sedmice potvrdili svoje ocene da je jednostrano otcepljenje Kosova od Srbije bilo "jedinstven slučaj", koji ne može da se prenese ni na jedan drugi slučaj u svetu, pa ni na Južnu Osetiju i Abhaziju u Gruziji.

I pored stotina komentara svetskih analitičara, pa i zvaničnika - poput rumunskog predsednika Trajana Baseskua - koji govore o očiglednom efektu kosovskog presedana, u Briselu i Vašingtonu se i dalje oštro tvrdi da to nije moguće. U poslednje tri godine, od početka procesa rešavanja statusa Kosova i Metohije, zvaničnici EU, NATO i SAD su koristili nekoliko argumenata za svoje tvrdnje. Svaki od njih, medjutim, lako se može opovrgnuti, kao što pokazuje analiza projekta "Kosovski kompromis" u kojoj se uporedjuju stavovi pobornika i protivnika teze o "jedinstvenosti" Kosova.

Prvi argument "za" su "moralni razlozi", odnosno delovanje Slobodana Miloševića prema kosovskim Albancima. Medjutim, Milošević nije na vlasti punih osam godina, a način na koji su kosovski Albanci tretirali Srbe posle rata (235.000 raseljenih, 2.000 ubijenih ili kidnapovanih, 4.600 oružanih napada, 176 porušenih ili oštećenih crkava, 20.000 otetih kuća…) oduzima im pravo na svaki moralni "kredit", navedeno je u analizi. Drugi argument koji se koristi je da su Albanci tražili nezavisnost zbog institucionalne diskriminacije Beograda tokom 90-ih godina.

Medjutim, zaboravlja se činjenica da su kosovski Albanci, mnogo pre 90-ih godina, tražeći da Kosovo postane republika u SFRJ, ustvari tražili nezavisnost. Intervencija NATO-a se takodje koristi kao razlog za kosovsku specifičnost, ali se svesno zamenaruje da je ta intervencija bila ilegalna, jer je sprovedena mimo bilo kakve odluke ili rezolucije Saveta bezbednosti UN. Kao argument spominje se i strah od mogućeg nasilja na Kosovu i hitnost rešavanja statusa, odnosno davanja nezavisnosti Prištini.

Medjutim, SAD, NATO i EU imaju sve instrumente moći na Kosovu da bi sprečili takvo nasilje - sa više od 16.000 naoružanih pripadnika Kfora - a na samom terenu u februaru ove godine nije bilo nikakvog vojnog sukoba, odnosno hitnosti za rešavanje statusa, u poredjenju s drugim, mnogo opasnijim slučajevima u svetu. Dodatne argumente je ozvaničila Evropska unija, kada je dan po proglašenju jednostrane nezavisnosti, u svojim zaključcima usvojila "dupli standard" za Srbiju, odnosno priznala je pravo na teritorijalni integritet svim državama sveta, sem Srbije u slučaju Kosova i Metohije.

U poslednjem paragrafu teksta se ističe da: "Savet ponavlja privrženost EU principima Povelje UN-a i Helsinškog završnog akta, izmedju ostalog i principima suvereniteta i teritorijalnog integriteta i svih rezolucija Saveta bezbednosti. Podvlači svoje uverenje da, imajući u vidu sukob iz 90-ih i produžen period medjunarodne administracije pod rezolucijom 1244, Kosovo predstavlja 'jedinstven slučaj' koji ne dovodi u pitanje ove principe i rezolucije". U prevodu sa "evrokratskog" žargona, to znači da je EU privržena teritorijalnom integritetu svih država, osim Srbije po pitanju Kosmeta, jer je to, prema njoj, "jedinstven slučaj".

Dupli standard i "jedinstvenost" kosovskog slučaja se opravdavaju paušalnim formulacijama poput "sukoba iz 90-ih" i "produženog perioda medjunarodne administracije pod rezolucijom 1244". Ovim formulacijama, medjutim, ništa se ne dokazuje o prirodi sukoba, niti o pomenutoj administraciji. Usput, zaboravlja se činjenica da je 1998-99 godine - u vreme sukoba na Kosovu - bilo u toku ukupno 40 sukoba u svetu, svaki sa više od 1.000 žrtava. Nijedan od njih, sem Kosova, nije doveo do secesije. Takodje, produžena administracija je postojala u mnogim situacijama u svetu, izmedju ostalog u Istočnoj Slavoniji nakon rata u Hrvatskoj, gde je misija UNTAES dovela do reintegracije te teritorije u Republiku Hrvatsku, a ne do otcepljenja.

Poslednji argument koji se koristi u prilog "jedinstvenosti" Kosova je da to traži "većina" u regionu koji želi da se otcepi. Medjutim, prema američkoj studiji "Manjine u opasnosti", trenutno 509 etničkih grupa u svetu, koje okupljaju oko dve milijarde ljudi, želi poboljšanje svog statusa. Ni u jednom drugom slučaju sem Kosova, volja neke etničke zajednice, pak, nije iskorišćena za davanje nezavisnosti. Francuski šef diplomatije, a sada predsedavajući Saveta ministara EU, Bernar Kušner, izjavio je nakon nezavisnosti Kosova da EU "nije imala izbora". "Kada dve zajednice ne mogu da razgovaraju, već žele da razgovaraju samo preko oružja, onda je bolje odvojiti ih", izjavio je tada Kušner.

Samo šest meseca kasnije, šef francuske diplomatije je, povodom sukoba u Južnoj Osetiji, predvodio posredničku misiju EU izmedju onih koji očigledno nisu želeli da razgovaraju drugačije sem oružjem. Sada, medjutim, Kušner nije za njihovo "odvajanje", već za puno poštovanje "nezavisnosti, integriteta i teritorijalnog integriteta Gruzije".

 
 
Copyright by NSPM