Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATA

Kosovo i Metohija - prenosimo Literaturnu gazetu

 

 

Aleksandar Mitić

Kompromis sa nasilnikom

Aleksandar Mitić, direktor projekta «Kosovski kompromis», odgovara na pitanja «Literaturne gazete» 

– Da li je odluka EU u vezi sa proglašenjem nezavisnosti Kosova po vama bila neizbežna i politički programirana? 

– EU je izrežirala proces određivanja statusa Kosova. Stav EU unapred je bio određen imenovanjem Martija Ahtisarija za specijalnog izaslanika Generalnog sekretara UN na Kosovu pod pritiskom Brisela i Vašingtona. Iako je bilo poznato da je naklonjen jednoj strani, izabran je u cilju izvršenja konkretnog zadataka – da dovede do jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova od Srbije. 

– Pre dve godine pitanje statusa Kosova navodno je bilo odvojeno od pitanja procesa ulaska Srbije u EU. Po svemu sudeći, Srbija je dužna da plati za stupanje u EU odustajanjem od Kosova? 

– Razdvajanje ta dva pitanja moguće je samo na papiru. U suštini, ona su jako povezana. Da bismo se uverili u to, dovoljno je samo pogledati tok pregovora između Srbije i EU. To je zašećerena gorka tableta, i Srbi se primoravaju da je progutaju. 

– Da li se slažete sa komesarom EU, Olijem Renom, koji je rekao da određivanje kosovskog statusa zatvara poslednju stranicu tragične istorije raspada Jugoslavije i otvara novu dinamiku za evropsku budućnost Balkana?

– Nasilna predaja Kosova poslednja je stranica raspada Jugoslavije i novi zaokret u destabilizaciji Balkana. Samoproglašenje nezavisnosti Kosova razilazi se sa svim međunarodnim pravnim normama, kako sa Rezolucijom UN, i Helsinškim aktom, tako i sa Srpskim Ustavom. To je u suštini nelegalan put koji ne može da doprinese stabilizaciji. Nasilna rešenja nikada nisu realna. 

– Međutim, EU tvrdi kako je Kosovo jedinstven slučaj, sui generis, koji ne odgovara nikakvim međunarodnim normama...

– Ovo je najapsurdnija teza u vezi sa Kosovom, ona je istovremeno i besmislena i opasna. Zašto su Albanci jedinstven narod u svetu kojem je dato pravo da otme teritoriju jednoj suverenoj zemlji? Ovo je za Brisel i Vašington jedinstven slučaj, ali 1999. godine u svetu je bilo 40 konflikata i hiljade ubijenih. Zašto nijedan od tih konflikata nije dobio jedinstven status i nije povukao za sobom teritorijalnu podelu.

 – Kakav je Vaš odnos prema procesu stvaranja novih malih država u Evropi, kao što je, recimo, Crna Gora, gde je više od polovine radno sposobnih bez posla? Da li su takve države sposobne za život?

– SAD i EU otvorili su Pandorinu kutiju objavljivanjem nezavisnosti Kosova. Virus separatizma već je raširio krila. Nacionalisti će snažno iskoristiti kosovski primer. Tu je i ultranacionalistički projekat kosovskih Albanaca – stvaranje Velike Albanije...

– Vi misite da je njihov cilj Velika Albanija? 

– Oni sanjaju o tome! Pitanje je samo da li će biti u stanju da realizuju svoje planove. Oni konstantno rade u tom pravcu.

– Da li proglašenje nezavisnosti Kosova predstavlja deo strategije SAD na putu do Crnog mora i jačanja kontrole nad Bliskim Istokom?

– Jasno je da stvaranje najveće američke vojne baze u Evropi «Bondstil»  na teritoriji Kosova nije slučajan splet okolnosti. To je čvrsta strateška pozicija koja omogućava kontrolu ključnih koridora: energetskih i transportnih, kao i akvatorija Sredozemnog, Crnog mora i Bliskog Istoka. Ne smemo zaboraviti da Ahtisarijev plan direktno ukazuje na to da je NATO najviša vlast na Kosovu. Građanska kontrola NATO delovanja nije čak ni predviđena. NATO iza zidova «Bondstila» može da radi šta god mu padne na pamet, niko nema kontrolu nad njim. Ne nazivaju Kosovo uzalud «NATO kraljevstvom». Na primer, NATO odluka da trenira vojsku Kosova nije predviđena nijednim sporazumom. 

– Kosovo već šalje svoje ambasadore u zemlje koje su priznale njegovu nezavisnost. Koga oni predstavljaju?

– Samo kosovske Albance. Ali ne i kosovske Srbe. Kosovo su priznale samo 43 zemlje, većinom su to NATO zemlje. Ostale zemlje veoma dobro razumeju opasnost posledica  ovakvog koraka. 

– Vi radite na projektu kompromisa na Kosovu. Kakav je kompromis prihvatljiv za Srbiju?

– Postoji nekoliko varijanti. Ako kosovski Srbi i Albanci ne mogu da žive zajedno, oni mogu da žive jedni pored drugih. Treba se vratiti na kolosek UN. Ne mogu da zamislim kako Francuzi ili Nemci priznaju svoju grešku, ali teško mi je da zamislim i to da Rusi ili Kinezi odstupe od svojih pozicija.
Međutim, pronalaženje kompromisa u UN predstavlja jedini realan put. Jedno je nesumnjivo, a to je da je status Kosova moguće odrediti samo uz pomoć pregovora, a ne nametanjem silom. 

– Kako se vi odnosite prema ispovesti bivše tužiteljke Haškog tribunala, Karle del Ponte, u vezi sa logorima i vađenjem organa Srbima u cilju transplatacije? U svojoj knjizi ona priznaje da nije mogla pokrenuti istragu, s obzirom na to da su tragovi vodili do vladajućeg političkog vrha kosovskih Albanaca... Postoji li nada da će zločinci biti kažnjeni?

– Haški tribunal nikada nije bio objektivan. Albanske političare i vojnike je oslobađao, bez obzira na nesporne dokaze zločina koje su počinili.
Osam godina ćutanja Karle del Ponte od momenta počinjenih zločina do njihovih objavljivanja samo po sebi je skandalozno. To samo dokazuje koliko je sumnjiv moral svih onih koji stoje iza haškog pravosuđa.

Zločinci su na poklon dobili nezavisnu državu, i zvanje demokrata i reformatora. Separatista i narkodiler, Hašim Tači, poznat po nadimku Zmija, proglašen je demokratom i reformatorom. Svedoci zločina su fizički eliminisani pred očima tribunala. Zastrašivane su čak i sudije tribunala! Mogu li Srbi da pristanu na «silovanje» svoje domovine?! Kažem «silovanje», drugačije to što se desilo ne mogu da nazovem. Radio sam kao reporter za vreme rata i sve sam video svojim očima.

– Kako Srbi ocenjuju stav Rusije? 

– Principijelan stav Rusije kao podrška normama međunarodnog prava nije važan samo za Srbe, već i za međunarodni pravni poredak. Srbi su zahvalni Rusiji za sve što je ona učinila i čini poslednjih godina. Ali, ponavljam, stav Rusije predstavlja zaštitu čitavog međunarodnog pravnog poretka.

– Međutim, u Srbiji postoje i oni koji smatraju da od Kosova treba odustati, takozvani evroentuzijasti...

– To je samo pet procenata glasačkog tela, ostali se protive otcepljenju. U stvari, mišljenja se ne razilaze kada je u pitanju odvajanje Kosova, već po pitanju politike Evropske Unije. Jedni govore: «Idite do vraga! Opljačkali ste nas i nastavljate da nas pljačkate!» Drugi misle: «Vaše otimanje nam je odvratno, ali možemo da pokušamo da nađemo neki dogovor!» Ali čak i najveći proevropski entuzijasti nikada neće reći: «Hvala EU za to što nas je silovala!» Srbi to nikada neće zaboraviti. 

– Kakva je u tom kontekstu perspektiva ulaska Srbije u EU? 

– Postoji samo jedna perspektiva – ulazak Srbije u Evropsku Uniju kao jedinstvene države, uključujući i Kosovo. Nijedna od političkih partija ne razmatra drugačiji put. Za Srbe on ne postoji. 
 

Razgovarala: Anja Vedenskaja, Brisel

http://www.lgz.ru/article/id=5268&top=26&ui=1217412030062&r=607

 

 
 
Copyright by NSPM