Aleksandar Mitić
Kompromis sa nasilnikom
Aleksandar Mitić, direktor
projekta «Kosovski kompromis», odgovara na pitanja «Literaturne
gazete»
– Da li je odluka EU u vezi sa proglašenjem nezavisnosti Kosova po
vama bila neizbežna i politički programirana?
– EU je izrežirala proces određivanja statusa Kosova. Stav EU
unapred je bio određen imenovanjem Martija Ahtisarija za specijalnog
izaslanika Generalnog sekretara UN na Kosovu pod pritiskom Brisela i
Vašingtona. Iako je bilo poznato da je naklonjen jednoj strani,
izabran je u cilju izvršenja konkretnog zadataka – da dovede do
jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova od Srbije.
– Pre dve godine pitanje statusa Kosova navodno je bilo odvojeno od
pitanja procesa ulaska Srbije u EU. Po svemu sudeći, Srbija je dužna
da plati za stupanje u EU odustajanjem od Kosova?
– Razdvajanje ta dva pitanja moguće je samo na papiru. U suštini,
ona su jako povezana. Da bismo se uverili u to, dovoljno je samo
pogledati tok pregovora između Srbije i EU. To je zašećerena gorka
tableta, i Srbi se primoravaju da je progutaju.
– Da li se slažete sa komesarom EU, Olijem Renom, koji je rekao da
određivanje kosovskog statusa zatvara poslednju stranicu tragične
istorije raspada Jugoslavije i otvara novu dinamiku za evropsku
budućnost Balkana?
– Nasilna predaja Kosova poslednja je stranica raspada Jugoslavije i
novi zaokret u destabilizaciji Balkana. Samoproglašenje nezavisnosti
Kosova razilazi se sa svim međunarodnim pravnim normama, kako sa
Rezolucijom UN, i Helsinškim aktom, tako i sa Srpskim Ustavom. To je
u suštini nelegalan put koji ne može da doprinese stabilizaciji.
Nasilna rešenja nikada nisu realna.
– Međutim, EU tvrdi kako je Kosovo jedinstven slučaj, sui generis,
koji ne odgovara nikakvim međunarodnim normama...
– Ovo je najapsurdnija teza u vezi sa Kosovom, ona je istovremeno i
besmislena i opasna. Zašto su Albanci jedinstven narod u svetu kojem
je dato pravo da otme teritoriju jednoj suverenoj zemlji? Ovo je za
Brisel i Vašington jedinstven slučaj, ali 1999. godine u svetu je
bilo 40 konflikata i hiljade ubijenih. Zašto nijedan od tih
konflikata nije dobio jedinstven status i nije povukao za sobom
teritorijalnu podelu.
– Kakav je Vaš odnos prema procesu stvaranja novih malih država u
Evropi, kao što je, recimo, Crna Gora, gde je više od polovine radno
sposobnih bez posla? Da li su takve države sposobne za život?
– SAD i EU otvorili su Pandorinu kutiju objavljivanjem nezavisnosti
Kosova. Virus separatizma već je raširio krila. Nacionalisti će
snažno iskoristiti kosovski primer. Tu je i ultranacionalistički
projekat kosovskih Albanaca – stvaranje Velike Albanije...
– Vi misite da je njihov cilj Velika Albanija?
– Oni sanjaju o tome! Pitanje je samo da li će biti u stanju da
realizuju svoje planove. Oni konstantno rade u tom pravcu.
– Da li proglašenje nezavisnosti Kosova predstavlja deo strategije
SAD na putu do Crnog mora i jačanja kontrole nad Bliskim Istokom?
– Jasno je da stvaranje najveće
američke vojne baze u Evropi «Bondstil» na teritoriji Kosova nije
slučajan splet okolnosti. To je čvrsta strateška pozicija koja
omogućava kontrolu ključnih koridora: energetskih i transportnih,
kao i akvatorija Sredozemnog, Crnog mora i Bliskog Istoka. Ne smemo
zaboraviti da Ahtisarijev plan direktno ukazuje na to da je NATO
najviša vlast na Kosovu. Građanska kontrola NATO delovanja nije čak
ni predviđena. NATO iza zidova «Bondstila» može da radi šta god mu
padne na pamet, niko nema kontrolu nad njim. Ne nazivaju Kosovo
uzalud «NATO kraljevstvom». Na primer, NATO odluka da trenira vojsku
Kosova nije predviđena nijednim sporazumom.
– Kosovo već šalje svoje ambasadore u zemlje koje su priznale
njegovu nezavisnost. Koga oni predstavljaju?
– Samo kosovske Albance. Ali ne i kosovske Srbe. Kosovo su priznale
samo 43 zemlje, većinom su to NATO zemlje. Ostale zemlje veoma dobro
razumeju opasnost posledica ovakvog koraka.
– Vi radite na projektu kompromisa na Kosovu. Kakav je kompromis
prihvatljiv za Srbiju?
– Postoji nekoliko varijanti. Ako kosovski Srbi i Albanci ne mogu da
žive zajedno, oni mogu da žive jedni pored drugih. Treba se vratiti
na kolosek UN. Ne mogu da zamislim kako Francuzi ili Nemci priznaju
svoju grešku, ali teško mi je da zamislim i to da Rusi ili Kinezi
odstupe od svojih pozicija.
Međutim, pronalaženje kompromisa u UN predstavlja jedini realan put.
Jedno je nesumnjivo, a to je da je status Kosova moguće odrediti
samo uz pomoć pregovora, a ne nametanjem silom.
– Kako se vi odnosite prema ispovesti bivše tužiteljke Haškog
tribunala, Karle del Ponte, u vezi sa logorima i vađenjem organa
Srbima u cilju transplatacije? U svojoj knjizi ona priznaje da nije
mogla pokrenuti istragu, s obzirom na to da su tragovi vodili do
vladajućeg političkog vrha kosovskih Albanaca... Postoji li nada da
će zločinci biti kažnjeni?
– Haški tribunal nikada nije bio objektivan. Albanske političare i
vojnike je oslobađao, bez obzira na nesporne dokaze zločina koje su
počinili.
Osam godina ćutanja Karle del Ponte od momenta počinjenih zločina do
njihovih objavljivanja samo po sebi je skandalozno. To samo dokazuje
koliko je sumnjiv moral svih onih koji stoje iza haškog pravosuđa.
Zločinci su na poklon dobili
nezavisnu državu, i zvanje demokrata i reformatora. Separatista i
narkodiler, Hašim Tači, poznat po nadimku Zmija, proglašen je
demokratom i reformatorom. Svedoci zločina su fizički eliminisani
pred očima tribunala. Zastrašivane su čak i sudije tribunala! Mogu
li Srbi da pristanu na «silovanje» svoje domovine?! Kažem
«silovanje», drugačije to što se desilo ne mogu da nazovem. Radio
sam kao reporter za vreme rata i sve sam video svojim očima.
– Kako Srbi ocenjuju stav Rusije?
– Principijelan stav Rusije kao podrška normama međunarodnog prava
nije važan samo za Srbe, već i za međunarodni pravni poredak. Srbi
su zahvalni Rusiji za sve što je ona učinila i čini poslednjih
godina. Ali, ponavljam, stav Rusije predstavlja zaštitu čitavog
međunarodnog pravnog poretka.
– Međutim, u Srbiji postoje i oni koji smatraju da od Kosova treba
odustati, takozvani evroentuzijasti...
– To je samo pet procenata glasačkog tela, ostali se protive
otcepljenju. U stvari, mišljenja se ne razilaze kada je u pitanju
odvajanje Kosova, već po pitanju politike Evropske Unije. Jedni
govore: «Idite do vraga! Opljačkali ste nas i nastavljate da nas
pljačkate!» Drugi misle: «Vaše otimanje nam je odvratno, ali možemo
da pokušamo da nađemo neki dogovor!» Ali čak i najveći proevropski
entuzijasti nikada neće reći: «Hvala EU za to što nas je silovala!»
Srbi to nikada neće zaboraviti.
– Kakva je u tom kontekstu perspektiva ulaska Srbije u EU?
– Postoji samo jedna perspektiva – ulazak Srbije u Evropsku Uniju
kao jedinstvene države, uključujući i Kosovo. Nijedna od političkih
partija ne razmatra drugačiji put. Za Srbe on ne postoji.
Razgovarala: Anja Vedenskaja, Brisel
http://www.lgz.ru/article/id=5268&top=26&ui=1217412030062&r=607
|