Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život - prenosimo Danas

 

 

 

Zoran Ivošević

Pokrajina ne ugrožava državu

Prilog javnoj raspravi o Nacrtu statuta AP Vojvodine: Suočavanje sa dubiozama

Republika Srbija, po Ustavu, ima Autonomnu pokrajinu Vojvodinu i Autonomnu pokrajinu Kosovo i Metohiju. Kosovo i Metohija se pominje u preambuli Ustava. Vojvodina se ne pominje. Za Kosovo i Metohiju Ustav kaže da ima položaj suštinske autonomije. Za Vojvodinu ne kaže, pa mnogi podrugljivo tragaju za atributom autonomije koja nije suštinska. Ustav obavezuje državne organe da u svakoj prilici zastupaju državne interese na Kosovu i Metohiju. Za Vojvodinu u Ustavu takvog iskaza nema, pa se mnogi podrugljivo pitaju da li to važi i za ovu pokrajinu. Kad je reč o Kosovu i Metohiji, država smatra da bi ova pokrajina mogla ostati u njenom sastavu kad bi dobila vlastitu zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Kad je reč o Vojvodini, država strahuje da bi njena celovitost bila ugrožena i kad bi pokrajinsko Izvršno veće dobilo ime Vlada.

Ove kontroverze, iznuđene kosovsko-metohijskom zbiljom, ne doprinose razumnom rasuđivanju o Nacrtu statuta AP Vojvodine. Zato su se u javnoj raspravi i pojavile ekstremne suprotnosti. Jedni ističu da Nacrt obiluje elementima državnosti, koji teže da Pokrajinu preobraze u federalnu jedinicu. Drugi smatraju da se u Nacrtu ne mogu pronaći ni tragovi separatizma ili težnje da se oslabi uloga države Srbije, tako da se, ni u nijansama, nije odstupilo od onoga što predviđa Ustav.

Podstaknut ovim ekstremima, pročitao sam Nacrt i obratio pažnju na odredbe o promeni pokrajinske teritorije, simbolima Pokrajine, predstavništvima u inostranstvu, službenom jeziku i pismu, zajedničkom republičko-pokrajinskom organu, utvrđivanju pokrajinske nadležnosti, javnoj radio-difuznoj ustanovi, razvojnoj banci, ubiranju poreza, nazivu pokrajinskog izvršnog organa i stupanju na snagu statuta - koje stvaraju dubioze.

Evo šta sam primetio:

Član 3. st. 2 i 3. Nacrta određuje da se teritorija Vojvodine ne može menjati bez referendumski izražene saglasnosti njenih građana, a da se odluka o promeni teritorije donosi većinom ukupnog broja birača upisanih u Pokrajini. Prema članu 182. stav 4. Ustava, teritorija Pokrajine i uslovi za promenu njenih granica određuju se zakonom, a u skladu sa zakonom mora biti i referendumsko izražavanje saglasnosti za promenu teritorije. Nacrt ne pominje zakon a morao bi, jer, po članu 195. stav 2. Ustava Statut ne može biti u suprotnosti sa njim. Teritorija Pokrajine je deo teritorije Republike, koja je, po članu 8. Ustava, jedinstvena, nedeljiva i nepovrediva. Otuda, promena teritorije Vojvodine nije moguća samo na osnovu pokrajinskog statuta. Mora se uvažavati i Zakon o teritorijalnoj organizaciji Republike.

Član 9. Nacrta određuje da Vojvodina ima svoje simbole - zastavu i grb, čiji se izgled i upotreba uređuje pokrajinskom skupštinskom odlukom. Pošto Ustav, u članu 183. stav 3, predviđa da Pokrajina samostalno utvrđuje simbole i način njihovog korišćenja, statutarnoj odredbi o pokrajinskoj zastavi i pokrajinskom grbu ne mogu se staviti zamerke.

Član 16. Nacrta predviđa da Vojvodina može osnivati predstavništva u regionima Evrope i Briselu, radi promocije i unapređenja svojih privrednih, naučnih, obrazovnih, kulturnih i turističkih kapaciteta. Ako je Srbija, po članu 1. Ustava, država zasnovana na pripadnosti evropskim principima i vrednostima, onda ne treba da brine što, u skladu sa tim principom, i njena Pokrajina hoće da sarađuje sa regionima evropskih država a saradnja se ostvaruje i putem predstavništava. Samo, tu nije reč o diplomatskim predstavništvima, nego o predstavništvima za poslove iz nadležnosti Pokrajine. Ako predstavništva u inostranstvu može da ima preduzeće, komora i udruženje, može i Pokrajina.

Član 26. Nacrta propisuje da su pokrajini u službenoj upotrebi srpski jezik i ćirilično pismo, mađarski, slovački, hrvatski, rumunski i rusinski jezik i njihova pisma, a da će primena latiničnog pisma srpskog jezika biti uređena skupštinskom odlukom. Počlanu 10. Ustava, u Srbiji su u službenoj upotrebi srpski jezik i ćirilično pismo, a službena upotreba drugih jezika i pisma može na osnovu Ustava, biti uređena samo zakonom. Znači, ne i Statutom Pokrajine, odnosno pokrajinskom skupštinskom odlukom, kako je predviđeno Nacrtom.

Član 28. Nacrta predviđa da se radi zakonitog, uspešnog i nesmetanog obavljanja poslova iz pokrajinske nadležnosti može osnovati stalna mešovita delegacija sastavljena od predstavnika organa Republike i organa Pokrajine. Prema članu 181. stav 1. Ustava, Pokrajina svojim Statutom može da uređuje samo rad organa i službi koje sama osniva. Otuda, ona ne može da obrazuje zajedničke republičko-pokrajinske organe. Aktima Pokrajine ne mogu se nametati obaveze Republici. Obrnuto je moguće.

Član 29. Nacrta utvrđuje poslove iz nadležnosti Pokrajine ne pozivajući se na zakon, kao da se to može učiniti samo na osnovu Ustava. Ustav, međutim, u članu 183. stav 2, određuje da Pokrajina uređuje pitanja iz svoje nadležnosti - u skladu sa zakonom. Pošto takav zakon, po donošenju važećeg Ustava, nije donet (tzv. omnibus zakon o funkcijama Pokrajine donet je ranije), još uvek ne postoje uslovi da se poslovi iz nadležnosti Pokrajine utvrde onako kako Ustav predviđa. Odsustvo tog zakona moglo bi biti razlog da nadležni pokrajinski organ reaguje žalbom Ustavnom sudu, u smislu člana 187. Ustava.

Bez tog zakona ne može se oceniti ni validnost člana 34. Nacrta, u alineji o osnivanju vojvođanske akademije nauka i umetnosti.

Član 29. Nacrta, u delu o javnom informisanju, predviđa da Vojvodina osniva javnu radio-difuznu ustanovu. Prema članu 50. stav 2. Ustava, televizijske i radio-stanice osnivaju se u skladu sa zakonom, a Zakon o radio-difuziji, u članu 76, određuje da su nosioci radiodifuznog servisa u Republici - republička i pokrajinska radio-difuzna ustanova. Pokrajina, dakle, može biti osnivač javnog radio-difuznog servisa.

Član 34. alineja 18. Nacrta predviđa da Skupština Vojvodine donosi akt o osnivanju razvojne banke, radi podsticanja privrednog i društvenog razvoja Pokrajine. Pošto regionalni razvoj, po članu 183. stav 2. tačka 1. Ustava, spada u nadležnost Pokrajine, osnivanje ove banke ne može biti dovedeno u pitanje, ali to mora biti učinjeno - u skladu sa zakonom.

Član 63. Nacrta predviđa da Vojvodina svoje izvorne prihode stiče i ubiranjem poreza, ali tako što se njihova vrsta i visina utvrđuje zakonom i Statutom u skladu sa zakonom. Ova odredba usklađena je sa Ustavom, koji, u članu 184. st. 2. i 3. određuje da Pokrajina svoje nadležnosti finansira iz izvornih prihoda, a u te prihode, po članu 9. Zakona o javnim prihodima i javnim rashodima, spadaju i porezi.

Član 48. Nacrta određuje da se izvršni organ Vojvodine zove Vlada. Ustav, u članu 180. st. 1. i 2, od pokrajinskih organa imenuje samo Skupštinu, dok ostale organe, na osnovu člana 183. stav 1, utvrđuje sama Pokrajina. Vojvodina je, stoga, vlasna da svoj izvršni organ nazove Vladom. Onako kako se on u kolokvijalnom govoru i nazivao.

Član 70. Nacrta predviđa da Statut Vojvodine stupa na snagu danom proglašenja u pokrajinskoj skupštini. Ovu odredbu valja uskladiti sa članom 196. st. 1. i 2. Ustava, koji predviđa da se zakoni i drugi opšti akti - u koje spada i pokrajinski Statut - objavljuju pre stupanja na snagu. Stoga, stupanje na snagu Statuta mora biti vezano za njegovo objavljivanje u službenom glasilu Vojvodine a ne za njegovo proglašenje.

Ove i sve druge dubioze u vezi sa Nacrtom rešiće Narodna skupština Republike Srbije u postupku davanja predhodne saglasnosti na Statut Vojvodine, koji će biti sproveden po članu 185. stav 2. Ustava.

Autor je redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta Union

(Danas, 25.09.2008)

 

 
 
Copyright by NSPM