Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život

 

 

 

VLADIMIR DOBROSAVLjEVIĆ

HOĆEMO PUNU OKUPACIJU!

U svom poslednjem tekstu u Politici (pre nego što je voljom glodura postao proskribovan autor) Miša Đurković je tačno konstatovao da je politika u svom klasičnom smislu u Srbiji ukinuta te da se nadalje može posmatrati isključivo kao estradna disciplina, odnosno da je iz stadijuma kempa prešla u potpuni treš. Ovaj tekst sledi tu liniju razmišljanja i zalaže se da se u potpunosti sprovedu sve nastrane promene u medijima koje se poslednjih nedelja najavljuju.

Zašto je ovo bitno? Zato što je važno poslati poruku svim ljudima desnog i rodoljubivog pogleda na svet, da ne pružaju otpor na najavljene smene, kako ne bi ispalo da su sadašnji urednici navodno „heroji slobode štampe i pripadnici patriotske linije“ koje crveno-žuti hoće da uklone. Ovo njihovo, navodno, diferenciranje je prosto incestuozno razračunavanje unutar istog kruga, koje se ne tiče odgovornih ličnosti. Štaviše.

Kao što su svi na desnici tokom ovih godina zaključili, najveći simulakrum bio je Vojislav Koštunica i njegova firma. Njegova vladavina zahteva ozbiljnu analizu i pravljenje detaljnog popisa rezultata koje je doneo narodu, državi i posebno desnici, obezvređujući sa svojim levim nacionalistima, sve njene principe. Odgovornost leži i na svima nama koji smo takvu politiku podržavali ili u njoj saučestvovali. Zadržimo se ovde samo na medijskoj sferi. Zahvaljujući njegovoj politici desnica u Srbiji danas nema nijedan svoj značajan pisani medij, a da ne govorim o ozbiljno profilisanim elektronskim medijima. Njegova ekipa je na čelo RTS dovela Tijanića koji je od nje napravio televiziju, koja toliko odgovara ideologiji sadašnjih vlastodržaca, tako da niko i ne pomišlja na njegovu zamenu. Oni su takođe dali Novosti tajkunima koji su se, kad je trebalo, preko noći okrenuli „bezuslovnim evropskim integracijama“.

Oni su, na kraju, postavili Ljiljanu Smajlović na čelo Politike. Svakome navodno zabrinutom nad njenom smenom danas savetujemo da se podseti šta je pomenuta gospođa uradila za ovih par godina: prvo je u uredništvo dovela čitavu ekipu blisku razmišljanjima ''Druge Srbije'', dezintegrisala je grafički izgled tradicionalne, najstarije srpske novine koja je bila jedan od poslednjih bastiona srpskog tradicionalizma i konzervativizma, izmenila je naslovnu stranu pa čak i sam logo, otvorila je novinu za pisanje raznog polusveta, kao što je nepismeni Marko Vidojković i dozvolila da se u toj porodičnoj novini pojave psovke, pa čak i promovisanje seksualnih devijacija, onemogućila je da se u novini pojavi bilo kakva informacija o delovanju Dveri (potpuno prećutane najposećenije tribine u zemlji, na Mašincu), i drugih desnih nevladinih organizacija, znatno je umanjila tiraž i svesno oterala tradicionalnu čitalačku publiku Politike, onaj viši i elitniji srednji sloj koji je čuvar srpskog nacionalnog identiteta, zatim je Danicu Popović i njene kolege iz Centra za liberalno demokratske studije, koje ljudi s pravom nazivaju Helsinški odbor za ekonomska prava, forsirala kao parametar ekonomske misli u Srbiji. Konačno navedimo i preuzimanje Nju Jork tajmsa, što je (slično kao i besprizorno promovisanje Baraka Obame) znak njene jasne političke orijentacije, dakle pripadnosti američkim demokratama odnosno levičarima, a siguruno je u suprotnosti sa konzervativnom tradicijom Politike kojoj bi pre odgovarao Vašington post.

Svi ovi medijski produkti vladavine Vojsilava Koštunice su odraz njegove politike koja je vodila ka mekoj, postepenoj okupaciji od strane spoljnih centara moći, zainteresovanih za kontrolu nad poltičko-ekonomskim procesima u Srbiji. Ona je jednako okupacija samo ide postepenije i konstatnije, pa deluje nekako „prirodnije“. Upravo stoga treba podržati sve najavljene izmene koje treba da dovedu prave, brutalne i svesno otvorene okupatore. Dakle, trba potpuno podržati da umesto Ljiljane Smajlović dođe rasni, punokrvi LDPovac Boško Jakšić. Kakva će to divna novina da bude kad vrate Torova! Takođe se treba založiti da NIN konačno dođe u ruke Dragana Bujoševića, uz punu asistenciju Ruže Ćirković. Da svaka druga naslovna strana bude ulepšana slikom nekog od heroja ''Druge Srbije''.

Konačno i najviše treba podržati da Milan Beko u vidu reketa Anglo-Amerikancima preda Novosti koje na upravljanje treba da dođu Miši Brkiću. Ovaj službenik američke administracije (kao dopisnik Glasa Amerike koji je organ Stejt dipartmenta) poznat je inače po tome što je uništio, zatvorio ili do ruba propasti doveo svaku novinu u kojoj je radio ili je ne daj Bože uređivao: Naša Borba, Danas, Ekonomist, Vreme, Evropa itd. Stoga je on idealna osoba da mu se u ruke daju Večernje novosti, da ih odmah prebaci na latinicu, dovede svoje drugare sa Peščanika za kolumniste i time novinu koju je Đuro Bilbija bio doveo do 220 000 tiraža u vrlo kratkom roku zatvori.

E to je prava stvar! Da dođe ovaj triling asova pa da vidimo kako će to da izgleda i kako će narod u Srbiji da reaguje! Dajte ljudima pravu okupaciju, da se ne lažemo više i da ne stvaramo privid kako je ovo navodno demokratska zemlja! Srbija nije država, već teritorija pod protektoratom.

Centar za konzervativne studije

 

 
 
Copyright by NSPM