Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život - prenosimo Politiku

 

 

 

Mirjana Bobić-Mojsilović

Delinkventi

Disciplinovanje Srbije ne treba primiti k srcu – to je samo ogledni eksperiment o sudbini malih naroda u svetu globalne poslušnosti

Loše vesti iz Evrope – Holandija se usprotivila takozvanom otključavanju Prelaznog trgovinskog sporazuma sa Srbijom. Nju je u stopu sledila Belgija. Ostale zemlje, članice EU bile su za to da se Srbiji nekako olakša kazna, ali šta da se radi – u Evropi se odluke donose konsenzusom. Neko od naših političara tim povodom je implicite poručio da će, jednoga dana, i Srbija, kad uđe u Evropu, moći da na sličan način brani svoje interese. Dakle, ako Srbija bude protiv, nijedna odluka neće moći da se donese.

Divna vest za one koji maštaju da jednoga dana i glas Srbije nešto znači, a pogotovo za one koji sanjaju da za sve nepravde koje su nam učinjene, jednoga dana, vratimo milo za drago. Ali, do tada, mnogo će vode proteći Dunavom i Savom, a ispitni rok za Srbiju produžava se do daljnjeg.

U celoj ovoj priči, i pred očima svetske i pred očima domaće javnosti, Srbija izgleda kao maloletnički delinkvent koji je stalno na nekoj vrsti ispita. U prilog tome govori i nečuveni detalj o tome kako se razgovara sa Srbijom.

Na pitanje kada će biti odmrznut Privremeni sporazum, ministar spoljnih poslova Holandije Maks Ferhagen je kazao da to zavisi od Srbije, njenih akcija, da je on taj koji odlučuje da li postoji saradnja sa Hagom, a ne Bramerc koji samo podnosi izveštaj. A na pitanje da li je uslov za odmrzavanje sporazuma hapšenje Ratka Mladića, odgovor je bio kratak i više nego rečit: „Prvo ga uhapsite, pa ću vam reći da li je to uslov”.

Ne mora neko da bude znalac u oblasti međunarodnih odnosa i evroatlantskih integracija da bi upravo u ovoj rečenici pročitao kiselost, mrzovolju, bezobrazluk i nipodaštavanje onih koji Srbiju neprestano obaraju na popravni. Ton čini muziku. A ova muzika nije nimalo prijatna. Ona govori o tome da u „evropskoj porodici” o čijoj sreći, lepoti, demokratiji i pravednosti slušamo neverovatne slavopojke, Srbiju tretiraju kao prljavo, jadno i nedostojno siroče, koje ne može da uđe.

Nije problem u tome što Evropa traži izručenje svih preostalih haških optuženika – problem je u Ferhagenovom cinizmu – da će nam reći da li je to dovoljno, tek kad ih izručimo. To može da govori da ima još uslova za koje mi ne znamo, ali i o tome da se sa Srbijom, koja moli za prijem u EU, može tako razgovarati. Da je to dozvoljeno. A onome sa kim se može tako razgovarati, mogu se postavljati novi i najrazličitiji uslovi. Na primer, priznavanje nezavisnosti Kosova. Ili možda neko misli da će Srbija ući u EU i onda biti u prilici da stavi veto na priznavanje Kosova?

Naši ministri su, vodeći računa o tome kako se razgovara sa Evropom, jer koga je moliti nije ga srditi, izjavili da su razočarani i da je Srbiji učinjena velika nepravda. A šta drugo mogu da urade srpski političari, osim da, suzdržavajući emocije, budu razočarani? Sa evropskog puta Srbija neće skrenuti, bez obzira na sve, poručuju naši političari, obećavajući nam bolji život. Bela šengenska lista, na primer, moći ćemo da putujemo bez viza. Moći ćemo da i mi postavljamo uslove onima koji će pisati molbe za prijem u EU? Samo, da li će biti ikoga ko će posle nas ući u ovu veliku porodicu?

Priča o uslovima i uslovljavanju danas se može čitati i u kontekstu gubitka slobode.

Izvan EU, Srbija nema nikakvu budućnost. U borbi za ulazak u EU, Srbija nema nikakvu sadašnjost. Ako uđe u EU, pošto ispuni sve uslove, kojih će možda biti još, Srbija će dobiti pravo na budućnost, pod određenim uslovima. O kojima ćemo saznati kad ispunimo prethodne. Izgleda kao video-igra u kojoj kompjuter uvek pobeđuje.

Disciplinovanje Srbije ne treba primiti k srcu – to je samo ogledni eksperiment o sudbini malih naroda u svetu globalne poslušnosti. Kajanje, kao pred tamnim vilajetom, i ako uđemo i ako ne uđemo, nam sleduje.

[Politika 17.09.2008]

 

 

 
 
Copyright by NSPM