Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

EKONOMSKA POLITIKA

Ekonomska politika - prenosimo Danas

 

 

Ruža Ćirković

E, a ja sam Napoleon

RADNO: Braća Rusi su prošle nedelje RADNO proslavili nekoliko važnih jubileja: 100 dana predsednikovanja Dimitrija Medvedeva, 10 godina od ruske valutno-finansijske krize i 55 godina od sednice Vrhovnog sovjeta na kojoj su prvi put stvarno poverovali da je Staljin mrtav. Posle 100 Medvedevljevih dana, 36 odsto ruskih građana smatra da Rusijom i dalje vlada Putin, a 47 odsto da vladaju zajedno. Prema ruskom listu Komersant, finansijskoj krizi od pre deset godina prethodile su godine dobrog života za šta građani Rusije nisu imali nikakvog pokrića, da bi danas imali SAMO jedno pokriće - cenu nafte. Kad vojska radi, veruje Komersant, ne može se očekivati da će zemlja raditi na najavljenom planu dugoročnog razvoja do 2020. godine. Povodom sednice Vrhovnog sovjeta na kojoj je Maljenkov svojevremeno objavio prve mere izvesne ekonomske liberalizacije, i tamo i ovde su se mnogi setili da su i Staljin i Berija bili Gruzijci i da ih se Gruzija nije odrekla. Kad je ruska vlada radna, postavilo se pitanje je li naša uopšte živa. Jeste. Ako je živa, je li stabilna? I koji su to parametri na osnovu kojih brojni stručnjaci zaključuju da se zahvaljujući novouspostavljenoj političkoj stabilnosti može zahvaliti ovo ili ono. Recimo, ovaj kurs dinara kakav jeste. Kurs dinara se, po tim tumačenjima, ima zahvaliti i stabilnosti naše vlade. Dočim je za neprekinuti pad indeksa Beogradske berze kriva svetska finansijska nestabilnost. Tu ni ovako stabilna vlast kakva je naša ništa ne može da pomogne. Stvar je vrlo zanimljiva, tim pre što izvesnu vlast na deviznom tržištu ima Narodna banka Srbije, dok na Berzi deluju goli zakoni ponude i tražnje. Dakle, čime se meri politička stabilnost jedne vlasti? Recimo, njenom sposobnošću da kroz zakonodavno telo u poželjnom obliku i roku progura rešenja za koja smatra da su od ključnog značaja za ostvarenje njenih postavljenih programskih ciljeva bar na kratak i srednji rok. Cilj nad ciljevima Vlade Srbije je kandidatura Srbije u Evropskoj uniji. Prva stepenica na tom putu je ratifikacija Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u našem parlamentu. Kako je stabilna pozicija vlade u toj ključnoj stvari pokazuje činjenica da parlament ne sme ni da se sastane. A na granici je da svoje sastanke proredi i sama vlada. Koja bi ceo problem da reši promenom parlamentarnog poslovnika. Samo ako uspe da dođe do te tačke dnevnog reda.

JAVNO: Ja ću biti gradonačelnik! Ja ću biti gradonačelnik! Ja ću biti gradonačelnik! Ova stalno ponavljana rečenica jedini je dah stabilnosti koji Vladi Srbije stiže iz Beograda za koji je vladina koalicija vezala svoju političku sudbinu. Ako Beograd, onda vlada, inače - NIŠTA. Koliko je ova vlast rezultat volje naroda, dovoljno dokazuje jedan detaljčić: ova vlast od tog naroda srama nema. Da ima, ne bismo sada prisustvovali javnom priznanju da je bitka za Beograd u stvari samo bitka za pare, odnosno javna preduzeća. Predlog da se 50 odsto javnih preduzeća depolitizuju i depatrizuje vrhunski je cinizam. Na kome bi sada da profitira Liberalno demokratska partija koja je od nesrećnog SPS-a preuzela lako unovčivu poziciju onoga bez koga se ne može. Sem, ako Milutin Mrkonjić ne privija na grudi Velju Ilića i s nekim političkim razlogom. Što se javnih preduzeća tiče, jedini pravi spas od stranačke alavosti je njihova hitna privatizacija. Tako je to daleko doguralo da nam nema druge. A što se vlasti u Beogradu tiče, za Beograđane je najbolje da budu NOVI IZBORI. Mada tu ima nekih rizika, zašto je privatizacija najbolje rešenje. Prvo, nije važno ko je na čelu javnog preduzeća, važno je što vlast uvek može da ga smeni. Bez objašnjenja, kako ga je dosad i birala. Može taj da bude najveći stručnjak, teško će odoleti tom permanentnom statusu slobodnog padanja. Drugo, kako ćemo znati da neko jeste ili nije član neke stranke. "Lako je LDP-ovcima, niko i ne zna ko su njihovi članovi", kažu mi u SPS-u.Treće, istina je da i član partije može biti veliki stručnjak recimo za građevinu ali bilo kakav izbor sem izbora javnim konkursom nema nikakvoga opravdanja. Ali, ni to nije dovoljno. Kako kaže dr Ana Trbović (Fefa), nepoverenje u kadrovsku politiku države je toliko, da bi možda pomoglo da kadrovski organi za svako stučno mesto objave u tiražnim novinama koga su izabrali, zašto, a koga nisu izabrali i zašto nisu. Izvinite, a šta tom zahtevu, fali? Inače, vidim da LDP sem urbanizma u gradskoj vlasti traži i finansije. Ako dobiju, molim ih ko najrođenije neka vide daje li grad Beograd bankama permanentne pozajmice na dnevnoj osnovi i gde se knjiže tako dobijene kamate? Za Beograđane bi najbolje bilo da na izbore idemo opet. Zato što bi privremena uprava, pa organizacija i sprovođenje izbora, pa formiranje gradskih organa potrajali. Taman toliko da ovi tutumraci iz stranaka bliskih parama izgrade po Beogradu ono što im nije palo ni na pamet ni da započnu za prethodnih osam godina. Za početak svima kanalizaciju. Neka se istroše iz naših džepova. Dirljivo je kako su se poslednjih meseci naprasno razradili.

SMEŠNO: Od ovog kursa dinara smešniji su samo ovi što prognoziraju koliki će kurs biti. Jer, koliko će kurs dinara biti mogu da znaju dve-tri najveće strane banke u Beogradu. I retko ko drugi. Moguće da bi naš guverner Radovan Jelašić u realizaciji njihovih očekivanja mogao da im smeta, ali nemoguće da bi smeo da im smeta. Zbilja je prilično smešno da kurs, kao parametar sa širokim dejstvom, zavisi od toga da li će recimo Hipo Alpe Adria banka odlučiti da ovde plasira 50 miliona evra ili 200 miliona evra. U tom je smislu vrlo provokativan intervju "Politici" dao dr Davor Savin. On, između ostalog kaže: "Osim što destimuliše izvoz, visoki kurs, kao i način njegovog formiranja, unosi neizvesnost u poslovanje. Nije moguće predvideti koliki će sutra biti kurs dinara: 86,5 dinara za evro ili 76,5 dinara ili... Manji priliv inostranih kredita daće prvu, a veći priliv drugu cifru". Mi možemo biti pomalo glupi, ali baš skroz pa i nismo. Dosta je smešna i sledeća situacija: strane banke unose u Srbiju neograničene količine deviza radi kreditiranja građana i privrede. Na tome ostvaruju vrlo primamljive profite. Taj novac vrši pritisak na inflaciju. Narodna banka emituje svoje hartije od vrednosti kako bi taj novac sterilisala. Te hartije od vrednosti kupuju iste one banke i visoke profite zarađuju još jednom. A Srbija ni dana danas nema proizvodnju sa kojom bi nešto značila na svetskom tržištu.

 

 
 
Copyright by NSPM