Ruža Ćirković
Elita od jedne istine
STAVOVI PROTIV ARGUMENATA: Dakle,
argumentovane rasprave o tome šta je srbijanski prioritet nad
prioritetima: unutrašnja integracija ili evropska integracija, sve
sa ekonomskim, političkim i socijalnim troškovima jednog ili drugog
izbora ne može biti. Zato što argumentovane rasprave u Srbiji ne
može biti ni o čemu. Naročito o onome što i najmanje vuče na
politiku. Takva nam elita - lenja. Od jedne istine. A jedna istina
može biti samo isključiva. Sve druge istine su podložne stalnom
preispitivanju. Dakle, rasprave među ljudima od jedne istine počinju
razmenom stavova, umesto razmenom argumenata. Što tako počne brzo
prerasta u razmenu diskvalifikacija, a završava se razmenom
denuncijacija. Za razmenu argumenata treba malo zagrejati stolicu.
Inače, naša elita ima sve razloge da se pomenutom temom
argumentovano pozabavi jer po više osnova unutrašnje nepovezana ili
nedovoljno povezana, crvotočna što bi se reklo. Čak i fizički.
Ideološke, političke, ekonomske razlike u Srbiji su -ogromne. Njena
nacionalna raznorodnost pošto nije izrasla u njenu prednost još se
može izroditi u još neprevaziđenu ranjivost. Vlasnici narodne volje
političke provenijencije, budući lenji kao i svi drugi pojavni
oblici domaće elite, odlučili su da će svi dezintegracioni problemi
biti rešeni bekstvom pod okriljem Evropske unije. Što je moguće, ali
može biti i vrlo rizično. Ako ne uspe. Hazarderski je. Naročito ako
nas tamo blagovremeno - znači što pre - iz političkih razloga ne
prime. Ali, to tako spasonosno evropsko krilo nije pomoglo da se
smanje unutrašnje razlike u Belgiji, na primer. Od mogućnosti da se
na obema integracijama radi uporedo, odustaje se. Budući da deo
srbijanske elite gaji stav da je unutrašnje povezivanje Srbije otrov
za njeno evropsko povezivanje. Ne mislim nikako da potpredsednik
Vlade za evropske integracije Božidar Đelić spada u tu grupu, ali
nam je, ipak mislim, prošle nedelje nehotice poručio da nam vize za
tu istu Evropu može ukinuti samo opozicija. Tako što će prekinuti
opstrukciju parlamenta. To nam je poručio usred političke operacije
političke diskvalifikacije te iste opozicije. Na svim nivoima. A moj
stav je: bolja je i najgora opozicija, nego vlast bez bilo kakve
opozicije.
DUG ROK PROTIV SREDNJEG, A KRATAK IZMEĐU:
S nestrpljenjem očekujem kako će se završiti javna razmena
različitih gledanja na kurs dinara i socijalnu politiku između onih
članova Vlade Srbije koji imaju politički senzibilitet i onih koji
su potpuno bez. Uvodeći u raspravu zanimljive planove kratkog,
srednjeg i dugog roka, oni su se najpre mimoišli oko božanstvenog
rasta kursa dinara. Koji će, kako je počeo, pojesti i evro i Evropu.
Ministarka finansija Diana Dragutinović, kojoj je to bio posao na
mestu viceguvernera NBS, objasnila nam je da je taj kurs na dugi rok
za našu ekonomiju dobar, dok je stvar sa kratkim rokom malo
kompleksnija. Boža Đelić, koji očito sve prati, odmah se primio na
istu terminologiju i, preko medija joj odgovorio "da na srednji rok
nije dobro da dinar ovoliko jača prema evru jer je na dugi rok izvoz
ključ privrede". Čak je i Milorad Dodik ukapirao da je pitanje kursa
političko pitanje, uključujući i mogućnost zloupotreba, pa se zbog
majorizacije Srba i Hrvata u Sarajevu založio da Bosna i Hercegovina
uvedu evro. Argumenti za ovu opciju vrlo su uverljivi i na našoj
strani. Prvo, Srbija je već politički poluprotektorat. Nama je
dozvoljeno da na izborima biramo koga hoćemo, ali koja će politička
kombinacija vladati Srbijom odlučuje međunarodna zajednica. Drugo,
ni naše monetarne vlasti neće poreći da je finansijski sistem Srbije
pod kontrolom stranih banaka. Treće, naše monetarne vlasti smatraju
da je tutorstvo Međunarodnog monetarnog fonda nedisciplinovanoj
Srbiji nužno. Pa, onda nije jasno zašto bismo samo u ovom segmentu
monetarne politike bili kao slobodni ko ptica na grani, Stvarno,
neka bude EVRO.
POLITIKA PROTIV RAZUMA: Prošle nedelje je
počeo da se odmotava troškovnik formiranja aktuelne vlade Srbije.
Zasad bismo mogli da saberemo koliko bi poreske obveznike u Srbiji
trebalo da košta obećanje dato ocu i sinu Krkobabić, a koliko
obećanja data Veroljubu Stevanoviću prvom čoveku Kragujevca. Po
medijima vrlo aktivna ministarka finansija Diana Dragutinović još se
nije izborila za zasluženu pažnju javnosti. Nenaviknute na
prezentaciju argumenata i brojki umesto golih zapenušanih stavova.
Ona se naime drznula da izračuna da predizborno obećanje
penzionerima - rast penzija odmah 10 odsto, a zatim prosečna penzija
na nivo 70 odsto od prosečne plate - ne može biti ispunjeno.
Odnosno, može, ali onda nema ništa od razvojnih planova Srbije i
infrastrukturne aktivnosti Milutina Mrkonjića. "Dodatni rashodi kada
se saberu iznose gotovo 80 milijardi dinara, što bi umesto
planiranog deficita od 1,9 odsto BDP generisalo 4,5 odsto. Sa
ovakvim deficitom, teško da će se naći neko ko će nam odobriti
kredite za infrastrukturu, a to bi značilo ponovno odlaganje
uzgradnje Koridora X i drugih infrastrukturnih objekata". Na ove
argumente ministarke, vlasnici političkih stavova i tajnih
predizbornih dogovora, samo su se jedan po jedan bečili bez
uzrujavanja. U neznanju. O čemu se radi. Ministarka u svoj račun
nije ukalkulisala mogućnost da se infrastrukturni objekti grade tako
što se građevinarima neće isplaćivati njihova zarada. U novoj
vladinoj kombinaciji ima stručnjaka i za tu politiku.
Sindikalci Zastave nisu ni iz drugog
pokušaja dobili na uvid predugovor između Mlađana Dinkića i
torinskog Fijata. Ko im je kriv kad ne govore engleski, a nekim za
ugovore specijalizovanim medijima vera zabranjuje da se i tim
ugovorom pozabave. Tek koliko je dosad javnosti predočeno poreski
obveznici Srbije će što za infrastrukturu (to je u redu), što za
ekologoju (i to je u redu), što za totalno socijalno obezbeđenje
nekoliko hiljada sada zaposlenih u Zastavi izdvojiti bar 200 miliona
evra. Ovo meni nije jasno: jesu li zaposleni u Zastavi u prilici da
biraju. Recimo, ako neće Fijat, šta im je alternativa. Mislim, kad
im se podilazi kako se nije podilazilo radnicima nijedne fabrike u
privatizaciji. Da su poreski obveznici Srbije investitor na koga se
veoma računa, poručuje nam i novi ministar energetike: mala
investicija u Bor povećala bi mnogo njegovu cenu. A, opet Dinkić,
ako tender za prodaju JAT-a ne uspe, poreski obveznici će opet biti
pozvani da zalegnu. Blago nama.
|