Komentari
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Marketing
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Pisma uredništvu
Linkovi
 

Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru

Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet

Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete



Poslednja
posebna izdanja i brojevi NSPM sa sadržajima

Izbori
Sadržaj
Contents
Rezimei
Abstracts

Multikulturalizam

Globalizacija

Svet posle 11. septembra

Etnički stereotipi
Sadržaj
Contents

Polni stereotipi
Sadržaj
Contents

Antisemitizam
Sadržaj
Contents
 
LINKOVI
 

samo po nspm.org.yu
po celom SCG web-u
  _____________


_____________


-
 

Iz arhive NSPM

 
  Podsećamo Vas da rado očekujemo vaše komentare!  
   
     
  Vladimir Milutinović: Dr. Tomislav i Mr. Nikolić (22.01.08)  
  To znači da je pred Nikolićem izbor. Ili će biti poput Šešelja koji će svakom reći ono što je ovaj njemu i još i gore, da bi završio na sudu na kome mu je ideal da ga osude na smrt, dakle, ili će ići putem pokazivanja da sa Srbima (ili radikalima) ne može da se radi šta se hoće bez neke cene, pa makar ta cena uključivala i rat i žrtvovanje – ili će ići putem Maje Gojković koja je, kada je došla na vlast, shvatila da, ako se želi bilo kakva prihvatljiva politika, ne sme da se radi ništa od standardne šeme radikala. Neko može da kaže da su Šešelj i Maja Gojković dva ekstrema i da postoji mnogo prostora i izbora između, za neku srednju politiku koja bi mogla da bude Nikolićeva. Međutim, čini se da u tom prostoru nema nikakve politike. >>ceo tekst  
     
  Zoran Živković: Agenti CIA pomagali u hvatanju Mladića (Danas, 19.03.2005)  
  Agenti CIA učestvovali su u više desetina neuspešnih pokušaja srpske policije da 2003. uhapsi ratnog komandanta vojske bosanskih Srba Ratka Mladića, izjavio je bivši premijer Srbije Zoran Živković, u intervjuu za AP. On je rekao da je srpsko-američka saradnja na traženju Mladića dogovorena sa bivšim državnim sekretarom SAD Kolinom Pauelom, šefom CIA Džordžom Tenetom i drugim visokim američkim zvaničnicima. Cilj saradnje bilo je ili hvatanje Mladića ili utvrđivanje da se odbegli general, optužen za zločine i genocid tokom rata u Bosni, ne krije u Srbiji, kao što su to njene vlasti tvrdile. >>ceo tekst
 
 
   
  Đorđe Vukadinović: Bljesak oluje (13.08.2007)  
  Nemam nameru, a ni prostora da ovde obnavljam beskonačnu – inače, legitimnu – raspravu o tome ko je prvi počeo i ko je kriv, odnosno, ko je krivlji za raspad države, secesiju, rat i zločine. Velikodušno prihvatam da Miloševićeva/srpska/moja odgovornost u tome nipošto nije beznačajna i mala. Ali već zbog istine i zdravog razuma naprosto nije moguće progutati oficijelnu hrvatsku verziju ovih događaja. Pogotovo sada, nakon svih saznanja o onome što se zaista događalo iza kulisa balkanskog sukoba u periodu 1991-95, pa, između ostalog, i nakon nedavno objavljenih transkripta i audio zapisa brionskog savetovanja hrvatskog vojnog i političkog vrha iz kojih se, na primer, jasno vidi i čuje da će se ići na izazivanje incidenta na autoputu koji će biti iskorišćen kao povod za «Oluju», da se akcija pokreće nezavisno od srpskog (ne)prihvatanja plana Z-4, da se sistematski planira etničko čišćenje čitavog prostora.  >>ceo tekst  
     
  Transkript Intervjua sa Ričardom Holbrukom (22.07.1996)
  RIČARD HOLBRUK: Tako je. U Beogradu. Ja sam bio vrlo nezadovoljan ovim pregovorima. Rekao sam da idem u Zagreb i nazad u Sarajevo, vraćam se sutra posle podne, i moraćemo da završimo pregovore ili će posledice biti vrlo gadne. Vratili smo se u četvrtak posle podne u 16 sati i pregovori su bili u vili. Doveo je sa Pala dvoje glavnih bosanskih Srba po rangu iza Karadžića i tada sam znao da imamo dugu noć pred nama. Pregovarali smo deset sati i usaglasili smo jedan papir. On je tada poslao svog šefa bezbednosti, gospodina Stanišića, na Pale, i Stanišić je bio svedok kad su Karadžić i gospođa Plavšić potpisali dokument koji smo mi faksirali na Pale. >>ceo tekst
   
  Deklaracija prve sednice Odbora za zaštitu Srba od Haškog tribunala (27.09.97)
  Optužnice koje je Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu podigao protiv predsednika Republike Srpske dr Radovana Karadžića i komandanta Glavnog štaba VojskeRepublike Srpske general-pukovnika Ratka Mladića, srpski narod je primio kao sastavni dio igre onih međunarodnih krugova, koji su od početka rata mešanjem uzroka i posledica, vinovnika i žrtava nastojali da preko uzvišenih personifikacija srpskog otpora, krivicu za građanski rat 1991-1995. godine prebace na srpski narod. >>ceo tekst
   
  Blic: Novi ministar finansija učestvovao u 88 sumnjivih privatizacija (16.05.2007)
  Cvetković je bio u izričitom sukobu interesa. Bio je direktor Agencije za privatizaciju i „Ces Mekona“, firme koju je Agencija često angažovala za konsultantske usluge - kaže za „Blic“ Verica Barać, predsednica Saveta za borbu protiv korupcije. Ona podseća da je u vreme kada je Cvetković bio na čelu Agencije, Savet saopštio da su postojale neregularnosti prilikom privatizacije 88 firmi, te da je kasniji razvoj događaja pokazao da su bili u pravu.
- Ovo pokazuje da će odnos nove vlade prema korupciji biti isti. Očito nema ozbiljnih namera da se tu nešto menja - kaže Barać.
Ona podseća da je firma „Seme“ prodata kao poslovni prostor „Astra simitu“ Bogoljuba Karića. >>ceo tekst
   
  Proleće tri dana pre roka (18-19. mart 2006, B92)
  Više od 3.000 ljudi prošetalo je Knez Mihailovom ulicom i bacilo balone sa Kalemegdana. Okupljeni na Trgu Republike krenuli su posle okupljanja u šetnju Knez Mihailovom ulicom, ka Kalemegdanu. Posle šetnje, uz pištaljke, buku i mahanje balonima, koje su nosili kao znak raspoznavanja, okupljeni su raznobojne balone pustili sa Kalemegdanske tvrđave, a potom je skup završen. Građani, uglavnom mladi ljudi, uz povike "Gotov je" i mahanjem balona pokazali su svetu da postoji i druga Srbija. Svojim spontanim dolaskom, kako su rekli, želeli su svetu da pošalju poruku da prava Srbija nije ispred Skupštine SCG. >>ceo tekst
   
  Đorđe Vukadinović: Srpske martovske ide (14.03.06)
  Već samo zajedničko pominjanje u očima sledbenika ova dva naziruća kulta doživljava(će) se kao blasfemija, skandal i svetogrđe. A kamoli uočavanje izvesnih strukturnih sličnosti između njihovih karaktera i tehnologije vlasti. A tih sličnosti ima, počev od vanredne inteligencije, harizme i šarma kojim su plenili svoje pristalice i sagovornike, pa do preterane samouverenosti, problematičnog okruženja, sklonosti institucionalnim prečicama i izvesne naivnosti u ophođenju sa tzv. međunarodnom zajednicom. Sve drugo je, dakako, različito. Uostalom, Đinđić je umro kao miljenik sveta i (posthumno) omiljeni premijer "demokratske Srbije", a Milošević, gotovo kao oličenje globalnog zla, skončao u haškom kazamatu, daleko od porodice i otadžbine, koja, sve i da hoće, niti može da ga se sasvim odrekne, niti sme da ga - čak i mrtvog - sasvim prihvati. >>ceo tekst
   
  Đorđe Vukadinović: Koštuničin počasni krug? (31.05.07)
  U tih nekoliko majskih dana odigrala se, zapravo, dvostruka "pokazna vežba". Koštunica je pokazao šta može i da neka varijanta njegovog dila sa radikalima nije bila samo prazna pretnja, ali su i njemu pokazali. Legenda koja ovih dana kruži među članovima i simpatizerima narodnjačke koalicije i služi im kao neka vrsta racionalizacije, utehe i samoopravdanja veli da je "šef" u ta dva dana bio izložen strahovitom pritisku i pretnjama koje su išle možda sve do fizičkih, ali svakako uključivale ekspresno priznanje kosovske nezavisnosti, prekid svih pregovora sa EU i opštu unutrašnju destabilizaciju, čiji obrisi su se, uostalom, već mogli videti između tog ponedeljka i srede. Pritisak je, navodno, bio strašan – i Koštunica je prvi trepnuo. I, takoreći, preko noći ostao bez većeg dela svog političkog uticaja i kredibiliteta. >>ceo tekst
   
  Ivica Dačić: Govor na vanrednom zasedanju Skupštine Republike Srbije 18. januara 2008. godine
 

Naravno da nam ne mogu biti prijatelji oni koji su danas već potrčali da proglase ono što su već pre neki dan dogovorili, da priznaju nezavisnost Kosova i Metohije, naravno da nam moraju biti najveći prijatelji oni koji su nas u ovim najtežim trenucima podržali, naravno da treba preduzeti mere protiv tih država. Želim jasno da vam kažem da ćemo se mi založiti za zabranu svih političkih stranaka i nevladinih organizacija koje priznaju nezavisnost Kosova i Metohije. To je suprotno našem Ustavu i niko na to nema pravo, jer nema ni jednog Albanca na Kosovu i Metohiji koji neće podržati nezavisnost Kosova i Metohije. Izgleda da samo Srbi imaju tu naklonost da najviše odmažu sami sebi.>>ceo tekst

   
  Ivica Dačić: Niko nema ovlašćenje da potpiše SSP (29.04.08)
 

'Niko nema ovlašćenje ove države i ovoga naroda da potpisuje bilo kakve sporazume sa EU dok se prethodno ne razreši da li EU smatra Srbiju celovitom državom', rekao je Dačić u izjavi Tanjugu.On je podsetio da je veliki broj evropskih država jednostrano već priznao nezavisnost Kosova i Metohije.Prema njegovim rečima, Srbija bi trebalo da uđe u EU, ali ne po cenu da se pridruživanjem EU zapravo plati cena i faktički prihvati, direktno ili indirektno, nezavisnost Kosova i Metohije. SPS smatra da ukoliko danas bude potpisan SSP, to može biti samo sporazum pojedinca ili određene političke grupacije, navodeći da će novi saziv parlamenta i nova Vlada Srbije pokrenuti nove razgovore sa EU, razrešiti pitanje da li EU Srbiju smatra celovitom državom i poništiti sve delove ovog sporazuma koji to dovode u pitanje. >>ceo tekst

   
  Nikola Malbaski: Haška farsa (sa osvrtom na paranoju) (03.07.06)
  Cinizam izreke presude toliko bode oči da je čak i predsednik Tadić, poslovično daleko tolerantniji i sa više razumevanja za sve tuđe interese (a naročito one velikih sila ) u regionu, a spram srpskih interesa i osećanja, bio nezadovoljan zbog „neprimereno male kazne”   rekao da: «Dve godine zatvora dobijaju lica koja kradu u samoposluzi i potpuno je skandalozno da toliko malu kaznu dobije neko ko je počinio ratni zločin». Portparol DSS-a je napomenuo da se sada postavlja pitanje daljeg funkcionisanja haškog Tribunala kada „na taj način donose presude zločincima koji su svojim zverstvima u smrt odneli više hiljada ljudi”. „Očigledno je da nema kraja nepravdi koja dolazi iz Haga prema srpskom narodu i njegovim žrtvama. Na ovaj način se samo srozava i ovako okrnjen ugled Haškog tribunala i priča o pravdi i kažnjavanju ratnih zločinaca potpuno pada u vodu”. >>ceo tekst
   
  Zoran Đinđić: Ne damo Kosovo! (21. februar 2003)
  Ja očekujem da u junu ili julu ove godine na međunarodnoj sceni tema konačnog odnosa Beograda i Prištine bude predstavljena, da bi se tokom leta, najkasnije jeseni, s određene koncepcije razvile strategije i da sledeće godine nešto suštinski na tu temu uradimo. I mi nećemo odustati. Mi ćemo, bez obzira na kritike i molbe, lične, koje sam dobio iz mnogih svetskih centara, da ne talasamo na tu temu, nastaviti tu priču. Rekao sam: „Ne, imam poštovanje za vaše prioritete, za vaše državne interese, ali nemojte da tražite od mene da to budu moji prioriteti. To što vi imate je igranka, ja to razumem i poštujem, ali ja imam Kosovo. Znači, kao što ja vas uvažavam, uvažavajte i vi mene. Biće teško, ali nijedan veliki posao se ne može bez teškoća obaviti“. >>ceo tekst
   
  Slavoj Žižek: Protiv dvostruke ucene (april 1999)
  Dakle, upravo kao levičar, ja na pitanje ''bombe ili ne?'' odgovaram: još nema DOVOLJNO bombi, i one su ZAKASNELE. Poslednjih deset godina zapad je hamletovski oklevao spram Balkana i sadašnje bombardovanje zapravo ima sva obeležja poslednjeg Hamletovog ubilačkog naleta u kojem nepotrebno umire mnogo ljudi (ne samo kralj, njegova prava meta, već i njegova majka, Laertije, sam Hamlet...) zato što je Hamlet reagovao suviše kasno, kada je već promašen pravi trenutak. Tako Zapad, u sadašnjoj intervenciji koja pokazuje sve znake nasilnog naleta nemoćne agresivnosti bez jasnog političkog cilja, plaća cenu za godine kada je gajio iluzije da se neko može nagoditi s Miloševićem. >>ceo tekst
   
  Dejvid Ploc: Jastrebaste golubice, golubasti jastrebovi (www.slate.com, 17.04.1999)
  Senator Džozef Bajden (Joseph Biden) iz Delavera, jeste zvezdani primer iz ove kategorije, u koju su uključeni i drugi zakonodavci iz Demokratske partije koji su se protivili Zalivskom ratu. Bajden se protivio intervencijama u Somaliji, Haitiju, Libanu i Kuvajtu. Ali u odnosu prema Kosovu je jastrebast, budući da je ono u Evropi, a Evropa je, za razliku od Persijskog zaliva i Istočne Afrike, vitalni američki interes. Amerika je, kako to Bajden voli da kaže, „evropska sila“. (Evropejci su takođe natovci. Oni kažu da će Nato biti uništen ako ne zaustavi Miloševića, tako da Sjedinjene Države moraju podržati savez.) >>ceo tekst
   
  Đorđe Vukadinović: Izvinite što ste nas bombardovali (28.03.06)
  Nakon 5. oktobra stvari su u tom pogledu postale još gore. Delom pod pritiskom sve brojnijih, znanih i neznanih, zvaničnih i nezvaničnih, «medjunarodnih predstavnika», ali više samoinicijativno, u neukusnoj revnosnosti podanika prema često i neizrečenim željama gospodara, sećanja na 24. mart, nepravedno bombardovanje i faktičku otmicu Kosova, sistematski je potiskivano na margine medijske pažnje i kolektivne svesti. I to na takav način i u tolikoj meri, koju, ubeđen sam,   niko «spolja» zapravo nije ni tražio, niti očekivao, a koja je je predstavljala pravi božji dar za u to vreme gotovo nokautirane srpske radikale. Udvorički refleks s jedne, te nečista savest i goli interes, s druge strane, dovodili su do, katkad, otužnih i tragikomičnih posledica, kao što je, na primer, uzdržavanje naše delegacije prilikom glasanja o zabrani oružja sa osiromašenim uranijumom u UN, neukusno paradiranje Atlanskog saveta po saveznoj skupštini i medijima, ili situacije u kojoj čelnik DOS-a pred američkim senatorom Vojnovičem brani nužnost NATO intervencije. >>ceo tekst
   
  Zoran Đinđić: Podrška Zapada ne donosi glasove (19. oktobar 1994.)
 

A šta ako se Slobodan Milošević vrati onoj politici koja ga je izbacila na srpski politički pijedestal?

- Ne bih imao ništa protiv. Čak bih to sa zadovoljstvom prihvatio. Ne želim da se u Srbiji Drina multiplicira. Jedna Drina kao granica, kao blokada je previše; praviti sad nove Drine, deliti na levu i desnu stranu bilo bi suludo. Naša stranka nema za cilj rušenje Miloševića, ni rušenje socijalista. Kad budu izbori, naravno da hoćemo da pobedimo sve stranke koje se od nas programski razlikuju, ali kad nema izbora mi smo zainteresovani da donosimo rešenja koja pomažu ovoj zemlji, a ne da destabilizujemo SPS. >>ceo tekst

   
  Đorđe Vukadinović: Kad sveci marširaju (april, 2003)
  Već sama činjenica da je ubistvo Zorana Djindjića, koliko sećanje javnosti  dopire, tek četvrto-peto ubistvo premijera (Aldo Moro, Ulof Palme, Indira i Radživ Gandi), u poslednjih nekoliko decenija, jasno govori da je reč o nesvakidašnjem dogadjaju koji je s razlogom imao buran medjunarodni odjek, a Srbiji i Srbima ponovo pribavio negativan svetski publicitet. S obzirom da ovaj atentat spada u red Dogadjaja (sa velikim D) koji  će, bez sumnje, imati dalekosežan uticaj na srpsku - pa i regionalnu - političku topografiju, kao i da je od tada prošlo već nekoliko sedmica, verujemo da je krajnje vreme za jednu preliminarnu političku analizu. >>ceo tekst
   
  Aleksandar Pavić: Zašto ''pro-evropske'' stranke u Srbiji prećutkuju pismo Vilija Vimera Gerhardu Šrederu? (08.03.08)
  Ko god misli da naša diplomatija, sa ovim dokumentom u rukama, nije mogla ništa da uradi, vara se. Mogli smo, još mnogo ranije, da 1) direktno suočimo EU čelnike s njim i da pitamo da li EU i dalje stoji na tim stanovištima, čak i posle uklanjanja Slobodana Miloševića sa vlasti u Srbiji; 2) u odsustvu negativnog ili jasnog odgovora na prethodno pitanje, mogli smo mnogo ranije da objavimo da smatramo da se Srbiji ne nudi jasna i izvesna ''evropska perspektiva'' i da se na vreme okrenemo alternativama, naravno, objavljujući u isto vreme stav da nikada nećemo priznati kosovsku nezavisnost. >>ceo tekst
   
  Vili Vimer: Pismo kancelaru Gerhardu Šrederu (Berlin, 02. 05. 2000)
  Zbog toga Poljska mora da bude okružena sa severa i juga demokratskim državama kao susedima, a Rumunija i Bugarska da obezbede kopnenu vezu sa Turskom. Srbija (verovatno zbog obezbeđivanja nesmetanog vojnog prisustva SAD) trajno mora da bude isključena iz evropskog razvoja. >>ceo tekst
   
  Intervju premijera Zorana Đinđića Večernjim Novostima 6. marta 2003:
  Srbija nije žeton za plaćanje dugova
  Prava države Srbije u južnoj pokrajini nešto su znatno, šire i važnije od zbira prava EPS-a, pošte ili železnice. Radi se o sudbini i budućnosti Srbije, o statusu Kosmeta i državnih nacionalnih interesa povezanih s njim. U određenom smislu, i o budućnosti Balkana i o našoj potrebi da međunarodna zajednica sve ovo ozbiljno shvati. Prava Srbije na Kosovu i Metohiji nisu nešto što može da nestane. Niko nema, ni među Albancima ni u svetu prava da nam kaže: Milošević je potrošio vaša prava i vi počinjete od nule. Nas je tvrd i principijelni stav: i istorijski, državni i pravni aspekti moraju predstavljati osnovu za traženje kompromisa i rešenja. >>ceo tekst
   
  Branko Radun: Predsednički TV-duel: Istorijska paralela (21.06.04)
 

Pratili smo prvi TV duel u našoj politickoj istoriji koji može uticati na izbor predsednika Srbije. Prethodni TV duel Labus – Koštunica nije mogao ni teorijski da bude odlučujući, jer je prednost Koštunice tada bila nedostižna, i jer se skoro nikako nije mogao preći cenzus. Sada imamo dva skoro izjednačena kandidata koji su imali priliku da na TV sučeljavanju pridobiju odlučujući procenat ili dva biračkog tela i tako pobede na izborima. Ovaj TV dvoboj podseća na prvi odlučujući TV duel u američkoj političkoj istoriji između Kenedija i Niksona. Kenedi i Tadić su kao "demokrate" bili šarmantniji i opušteniji, a Nikson i Nikolić kao "patriote" su bili ozbiljni i namrgođeni. >>ceo tekst

   
  Đorđe Vukadinović: Slavlje na Titaniku (01.07.2004)
  Tadić je, dakle, pobedio i svi su zadovoljni. Amerika i zapad, pre svih. A onda, po definiciji, i Vuk Drašković i G17 Plus. O nevladinom sektoru da i ne govorimo. Nakon svega što mu se dešavalo, na kraju je verovatno zadovoljan i sam Koštunica. A bogami, i radikali. Najsrećniji su, naravno, Tadić i njegove Demokrate, koji će, za razliku od Koštunice pre godinu-dve, sigurno umeti da kapitalizuju ovu masovnu podršku. Rečju, rezultatima ovog drugog kruga zadovoljni su skoro svi i - manemo li se preteranog demokratskog i moralnog cepidlačenja - skoro svi su na nekom, doduše, kratkoročnom dobitku. A srpski politički Titanik ponovo ubrzava i hrli u novi susret sa svojom istorijskom sudbinom. >>ceo tekst
   
  Đorđe Vukadinović: Jovanovićev sukob sa prošlošću - i Srbijom (17.08.05)
  Suština Jovanovićevog viđenja srpske politike u periodu dosovske vlasti najbolje je izražena u naslovu jednog od poglavlja ove knjige - "Svi protiv nas, mi protiv svih"! Uz ovu opsednutost neprijateljem koji vreba sa svih strana ide, naravno, i specifičan osećaj izabranosti i uverenosti u sopstvenu misiju, koji progresivno jača što je "izabranik" usamljeniji, a put trnovitiji. "Mi smo izabrani da bismo Srbiju menjali i ja sam tako doživljavao svoj posao. U tom trenutku bilo je besmisleno postavljati pitanja nadležnosti... mi smo morali da budemo i sudije i tužioci i policajci i poslanici i ljudi koji razgovaraju s mafijom", reći će Jovanović (str. 33), indirektno odgovarajući na prozivke "legalista" i pitanje koje je lebdelo čak i unutar naklonjenog mu dela javnosti - kako to da je uvek i baš on bio mirođija u svakoj DOS-ovoj političko-policijskoj čorbi?! >>ceo tekst
   
   
   
 
   
 

Klub prijatelja Nove srpske političke misli   

NSPM Analize



Brojevi se mogu nabaviti u knjižarama Medija Centar i Plato. Cena pojedinačnog primerka NSPM Analiza je 250 din, a godišnja pretplata na je 1200 din.

Edicija "Politički život"

Slobodan Antonić Gutanje žaba

Mario Brudar: Nada, obmana, slom na engleskom jeziku: Mario Brudar: Hope, delusion, collapse - The Political Life of Serbs in Kosovo i Metohija (1987-1999).

Knjige možete kupiti u prostorijama NSPM u Dečanskoj 8 (tel: 3231 206, sredom od 12 do 16 h i petkom od 14 do 17 h) i u knjižarama Plato i Krug komerc.

Posebna izdanja


Vojvođansko pitanje

  Naručite!

Cena jedne sveske:
450 din
. + troškovi slanja pouzećem

(posebna izdanja možete naručiti i na način opisan u pretplati)

Žiro - račun NSPM
205-38371-17


Adresa NSPM:
 IIC NSPM
Terazije 38/II, Beograd