Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

PRISTIGLI KOMENTARI

Pristigli komentari

   

 

Komentar na tekst Boška Jakšića Balkanska slagalica

Kostunica je odbijanjem da primi Ahtisarija zacementirao svoj imidz nacionaliste, koji ima za Zapadu. Ovde kao da fali nesto: Kostunica nije obican nacionalista, nego SRPSKI

NACIONALISTA. Zasto ovo naglasavam?

Na Zapadu je u vreme krize na prostorima bivse Jugoslavije stvoren odnos prema Srbima koji jako lici na rasizam. Sanader ni za jotu nije odstupio od ratne politike koju je njegova stranka vodila prema Srbima u Hrvatskoj (najvece etnicko ciscenje u Evropi posle Drugog svetskog rata), pa nikom ne pada na pamet da mu zameri cinjenicu da je nacionalista. Slicno se moze reci i za politicke prvake drugih naroda u bivsoj Jugoslaviji. Setimo se samo reakcija slovenackih politicara na objavljivanje snimka ubistva vojnika u Sloveniji ili reakcija bosnjackih politicara na objavljivanje snimaka ubistava civila u akciji "Oluja". Sta bi se desilo da je i Kostunica rekao da je, recimo, snimak ubistava bosnjackih decaka montiran?!

Ako je odbijanje Kostunice da primi Ahtisarija nacionalizam, dakle, nesto lose, sta bi se moglo reci za, recimo, Busa ili Blera, koji su okupirali hiljadama kilometara udaljenu zemlju iz najsebicnijih interesa? Nacizam, fasizam, nesto trece? Da su cehoslovacki prvaci odbili da prime nemacke izaslanike 1938., da li bi i oni bili optuzeni za nacionalizam?

Na suprotnoj strani kosovske krize su ljudi, poput Cekua i Haradinaja, koji su LICNO cinili ratne zlocine na Kosovu i u Hrvatskoj. Ne znam u koju kategoriju bi mogli oni da se svrstaju? Njima se to sto su cinili zlocine, izgleda, na Zapadu ne zamera. Ali se zato Kostunici zamera sto je nacionalista, i to zato sto ne zeli da se slozi sa kasapljenjem sopstvene zemlje? Ovde se, izgleda, radi o necem drugom. Za vreme socijalizma se blakonaklono gledalo na sve nacionalizme osim srpskog, valjda zato sto su komunisti jos pre Drugog svetskog rata imali cilj da "slome kicmu srpskom hegemonu". Mozda to objasnjava cinjenicu da je komunisticki rezim, rigidan sam po sebi, najrigidniji bio upravo u Srbiji. Valjda je zato srpski narod ziveo rascepkan u 4+2 federalne jedinice. Valjda je zato komunizam poslednji srusen bas u Srbiji (ili tek treba da bude srusen). Genocid (ili, mozda, autogenocid) nad ovim narodom koji traje vec 60 godina mora jednom da se zaustavi.

Srbi nisu Untermenschen da bi pristali na takav nipodastavajuci odnos. Ni jedan drugi narod nigde u svetu ne bi smeo na tako nesto da pristane. Ohrabrujuce deluje cinjenica da i na Zapadu uvidjaju besmislenost takvog odnosa prema Srbima (promenjen stav Nemacke).

Cinjenica da i gospodin Jaksic taj odnos prema Srbima koji jos uvek, mada u manjem obimu, postoji na Zapadu prihvata kao legitiman je u najmanju ruku porazavajuca. Ocekivao sam vise od coveka takvog iskustva i elokvencije.

Uz izvinjenje sto je komentar kasno poslat,

Milos Stankovic, dipl.ing.

 

 

 
 
Copyright by NSPM