Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život - Prenosimo Politiku

   

 

Vesna Pešić

Povodom teksta „Mrznja nas je odrzala”, Politika, 28. novembar 2006.

Djordje Vukadinovic smatra da su normalne stranacke borbe izraz mrznje. Ljuti se sto se stranke „mrze”, a ne primecuje da je on glavni mrzac. Ne kazem da on nema pravo na svoja osecanja, pa neke stranke mrzi a neke voli. Ali, onda bi bilo postenije da se ne predstavlja kao politicki analiticar. Nepostena je pozicija biti toliki navijac a predstavljati se kao strucnjak. Mogao je malo da zaviri kako je izgledala poslednja kampanja u Americi, pa da obavesti citaoce o ostrim i ekstremno negativnim kampanjama koje su praktikovane tokom poslednjih izbora za Kongres i Senat.

Citaoci i gradjani treba da znaju da je sasvim normalno da se stranke u ime okupljenih gradjana organizuju u „programske tabore” i vode borbu za svoje ideje o tome kako njihovo drustvo treba da izgleda za naredne cetiri godine. Pri tom se narocito kritikuju stranke na vlasti, jer su one najodgovornije.Bez borbe, izbori gube svaki smisao, bas kao sto i opozicija gubi svaki smisao ako ce da hvali vlast, umesto da vrsi svoju drustvenu ulogu – da vlast kritikuje.

A mi treba da imamo stranke koje se “saborno” dogovaraju kako ce podeliti “plen” izmedju sebe. Da se u tu igru niko ne umesa, i postavi po neko pitanje sta to oni tako “saborno” rade. Sta ce stranakama na vlasti konkurencija, sta ce im nove stranke, sta ce im gradjani koji se jos uvek nadaju da Srbija moze da bude pristojna zemlja. L epo su se dogovorile da takvih gradjana vise nema. U tu slogu se umesao Ceda Jovanovic. Kad se vec pojavio, mora se diskvalifikovati. On i njega stranka “naprosto mrze sve one koji nisu oni – i koji ne obozavaju Cedu”. Tako kaze Vukadinovic, i dodaje ono glavno: „ali i u toj paleti divlje strasti i iracionalne mrznje, Kostunica kod LDP-a ipak zauzima pocasno mesto”. U cemu je problem? Obrnut od onoga sto nam se prikazuje. Oni mrze Cedu jer ovaj nije njihov, a zna se koji jesu i po cemu su to. Kad nije njihov, onda komesarski analiticari udaraju jace.

Ali nije odgovoran samo g. Vukadinovic. Odgovorna je “Politika” koja takvim tekstovima daje prostor, krseci pravila demokratske i fer utakmice za predstojece izbore. Valjda svaka stranka treba da ima jednake sanse, kako bi gradjani mogli da presude.

 

 

 
 
Copyright by NSPM