Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATA

Kosovo i Metohija

 

 

Nebojša Vuković

Pukovnik je malo nervozan

Odgovor Draganu Vukšiću na njegovo reagovanje, objavljeno u Pravdi 19. decembra 2007. godine

U sredu 19. decembra, na strani 24. u Pravdi je objavljeno reagovanje Dragana Vukšića povodom mog feljtona «Ruski veto u srpskim medijima», u kojem sam se, nekoliko puta kritički osvrnuo na stavove koje je dotični gospodin izneo u listu Danas, u aprilu ove godine.

Svojevremeno sam čuo za izreku «da vojska ne može biti drugačija od države koja je hrani». Mislim, da u dobroj meri, isto važi i za njene oficire. Za vreme nekadašnje SFRJ, najbolje su napredovali oni podobni i mediokriteti. Početkom devedesetih, država se smanjila, ali su kadrovi ostali isti, pa kada se porazmisli ko nam je sve bio u vojnom vrhu, u civilnoj i vojnoj diplomatiji, onda nije čudno što smo prošli onako kako smo prošli.

Da bi neko mogao da obavlja bilo kakvu odgovorniju političku ili vojnu funkciju, morao bi, pre svega, da poštuje i barata sa činjenicama, a potom i da poseduje sposobnost elementarnog logičkog mišljenja. Što se tiče gospodina Vukšića, bojim se da on ne ispunjava u potpunosti niti jedan od ova dva navedena kriterijuma.

****

Vi ste gospodine Vukšiću u svom reagovanju napisali kako je izvesni Nebojša Vuković pokušao da se kroz feljton «obračuna sa svima, koji su, o ruskom vetu u vezi s Kosovom, pisali u Politici , Danasu , Blicu i Dnevniku». To jednostavno nije tačno. O bivšem ministru inostranih poslova SRJ Goranu Svilanoviću nemam baš posebno lepo mišljenje, ali sam mu posvetio prilično afirmativne redove u pogledu njegovih opservacija na tu temu. Podsećam da je taj neskriveni zagovornik nezavisnog Kosova, prilično trezveno (za razliku od Vas) analizirao problem ruskog veta. Pohvalno sam se izrazio i o stavovima Dragane Matović (koju sam inače u jednom drugom feljtonu kritikovao), kao što smatram i da je uvaženi profesor FPN Dragan Simeunović bio vrlo razložan i realističan u svojim ocenama. Dakle, druže ili gospodine pukovniče, morate čitati malo pažljivije. Ili posedovati više koncentracije.

Zatim ste napisali da sam se «najgrublje i najbezočnije obrušio» na Vaše pisanje u Danasu . Prilično teška kvalifikacija. Ali, ako zaista smatrate da je tako, onda morate citirati to moje «obrušavanje». Može se proveriti i uporediti, vrlo sam verno navodio Vaše stavove iz lista Danas . Recimo onaj, gde tvrdite da je odluka o nadgledanoj nezavisnosti KiM (koju Rusija hoće da blokira u SB) veoma nepovoljno, ali logično rešenje. To da je nadgledana nezavisnost logično rešenje smatraju i likovi poput Tačija i Haradinaja, pa ako hoćete da ste u takvom društvu, molim lepo, samo izvolite.

O meni znate samo da sam «u vezi (moram se malo našaliti, mislite na emotivnu?) s Novom srpskom političkom misli». Potom ste napisali «jadna srpska politička misao». Gospodine pukovniče, ne možete na osnovu jednog teksta donositi sud o celokupnoj srpskoj politikologiji (ili o časopisu, ako ste na njega mislili). To je tipična greška u zaključivanju (ako niste znali zove sa pars pro toto , «deo za celinu» ili neopravdano uopštavanje ).

Konstatujete da bi metod i jezik kojima se ja služim «trebalo da pripadaju prošlosti». E, pa kada me već vučete za jezik, hajde malo da proanaliziramo vaš «metod i jezik». Napisali ste u svom reagovanju da mi je neko «dao zadatak» i za to, verovatno «dobro platio». Pa gospodine Vukšiću, upravo su ovakve konstatacije punile stupce režimskih novina iz doba političkog primata pokojnog S. Miloševića. «Zli» naručilac i «masan» honorar - omiljene poštapalice Politike i T V -Dnevnika iz devedesetih. Osim toga, otkud Vi znate za porudžbinu i plaćanje, kada ste se malopre izrekli koliko ste oskudno o meni informisani?

Kažete da je to što Vi pišete namenjeno ozbiljnim političarima i ljudima, a ne «prišipetljama, podrepašima i neznalicama». Pretpostavljam da se to odnosi na moju malenkost. Dakle, sve sam argumentum ad hominem (oprostite što Vas mučim sa ovim izrazima). Nemate nikakve dokaze protiv mojih tumačenja, pa onda «udri» po neistomišljeniku, ili kako bi rekli vi oficiri, po «markiranom objektu». Jednom rečju, vređate. Ali, to što ste besni nipošto Vas ne opravdava. Na žalost, neke stvari jednostavno niste ni shvatili. Koliko sam razumeo vašu osnovnu tezu iz Danasa, po Vama, Rusija, u pogledu kosmetske krize, opet blefira, bez obzira što je u međuvremenu veoma ojačala. Ja smatram drugačije. Devedesetih, ta velika zemlja je na jedvite jade ostala u jednom komadu, bila je siromašna, prezadužena, finansijski ucenjena, a njen glavni izvozni artikal-nafta, bio je veoma jeftin. Dakle, od Rusije se u tom trenutku nekakva konkretnija pomoć nije mogla očekivati, a nije poznato da je bilo koji vrlo visoki ruski državni funkcioner, tokom agresije na SRJ, obećavao ulazak u rat, vojnu pomoć i slično. Danas je situacija prilično izmenjena, i samo krajnje nedobronamerne osobe mogu poverovati da će Rusija «u sadašnjoj kondiciji» biti onako pasivna i nedorečena kao 1999. godine. Mislim da će RF ostati dosledna u njenom sadašnjem političkom stavu, i zato sam u svom tekstu i napisao da «Vukšić kao da je ostao hiberniran u prošlom veku, ili baš u toj sudbonosnoj 1999. godini, kao da nije čuo da se geopolitička situacija u svetu preobražava, da na vlasti u RF više nema dezorijentisanog B. Jeljcina, da barel nafte nije dvadeset već devedeset dolara, da ruske devizne rezerve nisu dvadesetak već četiristotine pedeset milijardi dolara». Dakle, poenta je bila u tome (a što su, nadam se, skoro svi koji su čitali feljton shvatili) da je pred RF (zbog ojačane ekonomije, finansija i ostalog) mnogo veći manevarski prostor u diplomatskoj (ne vojnoj) borbi oko statusa KiM, nego što je to ranije bio slučaj.

A šta Vi na to odgovarate? Citiram Vas doslovno: «Ako bi na osnovu konstatacije – da je barel nafte koštao 20, a danas 60 dolara – trebalo zaključiti da nam Rusi prodaju naftu po 20 dolara, onda se pitam: je li majka rodila budalu?». Prvo, gospodine Vukšiću, barel nafte nije 60 već 90 dolara, kako sam uostalom i napisao, a drugo, ko je uopšte spominjao prodaju nafte nama???

A što se tiče pitanja – je li majka rodila budalu – hvala Vam puno za to. O meni, to Vaše pitanje ne govori ama baš ništa, ali o Vama kao ličnosti, verujte, veoma mnogo. Možda ste naučili da tako komunicirate sa ljudima dok ste bili oficir u trupi, ali, niti ste Vi moj pretpostavljeni, niti sam ja regrut na kome biste se iživljavali. Žalosno je to kada vas neko, ko je mnogo mlađi, mora podsećati na manire lepog ophođenja, pogotovo kada je u pitanju javna polemika.

Toliko o Vašem «metodu i jeziku». I konačno, o Vašim saznanjima. Kažete da ste do ključnih saznanja i činjenica dolazili u razgovorima sa vojnim i civilnim predstavnicima SSSR-a i Rusije. Oni su Vas upozoravali da se ne oslanjamo na Moskvu... Gospodine Vukšiću, te doživljaje sa ruskim kolegama uz «poneku čašicu i mezetluk» ostavite za Vašu unučad da im pričate kada ih budete uspavljivali. Razgovori koje ste tada vodili apsolutno su irelevantni za temu s kojom sam se ja bavio, jer sadašnja Rusija nije ona Jeljcinova, niti je to SSSR iz vremena Gorbačova... a i neke druge okolnosti svetske politike veoma su se izmenile. Manite se priča o tajnim službama, obaveštajcima, Bori Miloševiću i ostalim mešetarima. Svima je jasno da se u teškim političkim prilikama javlja mnoštvo mutnih tipova koji pokušavaju da izigravaju «veličine». Ključna je stvar, da na osnovne smernice svetske politike ne utiču oni, već raspored moći između glavnih geopolitičkih aktera u međunarodnim odnosima. Taj se raspored donekle promenio u našu korist (ne previše), dok su potezi i gestovi taktičkog nivoa (koje Vi tako često potencirate – valjda da bi i sebe istakli) tek eho ili odraz globalne strukture moći.

Neukusno je sada spominjati kako poštujete i cenite Rusiju i njenu kulturu. Treba reći istinu – Vi najviše cenite i poštujete N ATO. U Vašem tekstu Cena potkusurivanja u Danasu, od 25. aprila, nema ni jedne jedine rečenice o tome da je sadašnje faktičko stanje na Kosovu i Metohiji, rezultat neizazvane i nezakonite intervencije (agresije) N ATO-a, u kojoj nam je pobijeno par hiljada naših sugrađana, i koja nam je podarila mnogo tona osiromašenog uranijuma da polagano izumiremo (baš kao i Albanci) od raznoraznih kancera i drugih boleština. Ali, zato je Rusija kriva...

Kao što se vidi, u mom odgovoru nema takvih izraza poput «podrepaša ili budale». Ne smatram da ste bilo šta od toga. Poštujem Vaše godine, i to, što ste od deset godina nespornog liderstva S. Miloševića (1990-2000), većinu tog vremena proveli u službi, a istovremeno bili i «žestok oponent» njegovoj politici. To mi govori da ste Vi jedna «elastična i prilagodljiva» osoba. Promenilo se nekoliko država i sistema, i kako se može videti iz Vaše biografije, Vi biste se uvek lepo snalazili...

S obzirom da nastupaju praznici (posebno bih spomenuo Božić), bez obzira na sve izrečeno povodom mog feljtona, zaista, i Vama i Vašim bližnjima želim sve najbolje (pre svega dobro zdravlje). Smatram da je to u duhu tolerancije i pravoslavlja. Nije greh to što različito mislimo. Ipak, moj pomirljiv ton ne znači da sam odustao od praćenja, komentarisanja i analize Vaših stavova. Ako ikada više napište nešto što će zavređivati pažnju...

PS. List Pravda je velikodušno ustupio svoj prostor mojoj analizi koja je prvobitno bila objavljena na sajtu NSPM. Ipak, tokom objavljivanja teksta u nastavcima, redakcija ga je ponegde skraćivala bez mnogo rezona i opravdanja (da ne spominjem to što fusnote uopšte nisu objavljene, a one su bitne kod ovakvih sadržaja), što se u posebno drastičnom obliku manifestovalo u nastavku br. 8 od 17. decembra, prilikom analize stavova Nikole Samardžića. Stoga sve zainteresovane upućujem na celovit (u integralnoj formi) tekst na dotičnom sajtu NSPM, u rubrici Kosovo i Metohija.

 

 

 
 
Copyright by NSPM