Vojislav Koštunica
Sporazum sa EU je pokušaj prevare
Ovaj potpis vodi razbijanju Srbije. Ne mogu da razumem da neko misli
da će Kosovo moći bolje da brani tako što će ga se odreći
– Potpisivanje Sporazuma o pridruživanju nije u državnom interesu
Srbije već samo u interesu Brisela. I to se ne može poreći. Svaki
sporazum podrazumeva saglasnost dve strane, a potpis koji je dat
sada se nalazi uz potpise 18 zemalja koje su priznale Kosovo. Kad te
zemlje jednom dođu do toga da ratifikuju SSP u svojim parlamentima,
niko neće ni pomisliti da je Kosovo sastavni deo Srbije i oni će
smatrati da smo mi na ovaj način indirektno priznali, saglasili se
sa zemljama koje su priznale nezavisno Kosovo.
Ovako je Vojislav Koštunica u intervjuu za „Politiku” u četvrtak
komentarisao potpis Božidara Đelića na Sporazum o stabilizaciji i
pridruživanju, dokument o kome su sa Evropskom unijom najviše
pregovarale dve vlade u kojima je on bio premijer. Koštunica je
potpisivanje dočekao izuzetno oštrom ocenom da je reč o
„antidržavnom” činu. Na pitanje zašto minimizira činjenicu da nije
cela EU priznala Kosovo, premijer odgovara:
Polazim od činjenice da je 18 prilično uticajnih zemalja Evropske
unije to već učinilo. EU je kao celina poslala svoju misiju Euleks
na Kosovo, s ciljem da po Ahtisarijevom planu stvori nezavisno
Kosovo. EU je 18. februara, dan po proglašenju nezavisnosti Kosova,
primila k znanju proglašenje jednostrane nezavisnosti KiM. Dakle, ne
smatrajući nezavisnost pravno spornom, dala je zeleno svetlo za
kršenje međunarodnog prava, ogradivši se jedino time da slučaj
Kosova predstavlja „izuzetak”, bez objašnjenja kakav i zašto.
Naposletku, Havijer Solana neposredno posle proglašenja nezavisnosti
odlazi da prištinskim zvaničnicima čestita nezavisnost. I to je onda
zaokružena priča. Broj zemalja koji nije priznao Kosovo ne dovodi u
pitanje nešto što je namera EU koja se, kako vreme odmiče, sve više
razotkriva, naročito kroz izjave Olija Rena o neophodnosti
uspostavljanja dobrosusedskih odnosa Srbije i Kosova.
Kako ćete to da objasnite građanima? Godinama ste i sami članstvo
u EU preporučivali kao naš cilj, najtešnje povezan s razvojem i
prosperitetom zemlje. U moru loših vesti ovu su ljudi doživeli kao
pozitivnu i dobru, u meri da su neki izašli da proslave na ulicama?
Dobra vest bi za Srbiju bila da je poručila Briselu: hajde da o ovoj
stvari odgovorno razgovaramo, hajde da raščistimo i da unesemo nešto
jasnoće u naše odnose. Nešto otvorenosti, iskrenosti,
ravnopravnosti, partnerstva… To nije urađeno i potpisnici Sporazuma
pokušavaju tu činjenicu da prikriju. Sada jedino ne razgovaramo o
tome da li Srbija u EU ulazi cela ili bez Kosova i Metohije. Neki
preporuke EU tumače kao diktat, kao nešto bespogovorno. To nije
dobro i kosi se sa evropskim vrednostima koje podrazumevaju
ravnopravnost i uvažavanje svih potencijalnih članica.
Mnogi će posle svega reći da je to očigledno izgubljena
mogućnost…
Nije, jer je ukupni broj zemalja sveta koje su priznale Kosovo mali.
Postoje veliki problemi na terenu s funkcionisanjem nelegalne Euleks
misije, prenošenjem ovlašćenja sa Unmika na Euleks, s
nezaposlenošću, korupcijom, kriminalom… O tome je valjalo sesti i
razgovarati. To ni na koji način ne dovodi u pitanje evropsko
opredeljenje Srbije za koje se godinama zalažemo, to ni na koji
način ne predstavlja konfrontaciju sa svetom jer razgovor nije
svađa. Ne dovodimo mi u pitanje naše evropsko opredeljenje, jer su
sve parlamentarne stranke to jasno saopštile, već EU u ovom trenutku
postavlja uslove koji se ne postavljaju suverenim i slobodnim
državama.
Za razliku od Vas, Vaši portparoli koriste teške reči: Judin
pečat, izdaja, bedni, prljavi, potpis na Solanin sporazum…Mislite li
Vi da je reč o izdajničkom činu ili se trudite da razumete drugačije
misleće koji možda iskreno veruju da ćemo unutar EU bolje zaštititi
svoje nacionalne interese?
Lično, taj čin nazivam protivustavnim i antidržavnim i smatram da je
reč o pokušaju prevare. Znamo da postoji Rezolucija Skupštine Srbije
od 26. decembra, iza koje su stale sve stranke, i da ona sadrži
odredbu da bilo koji međunarodni sporazum, posebno SSP, mora biti u
funkciji očuvanja teritorijalnog integriteta Srbije. Ovaj potpis
vodi razbijanju Srbije. Ne mogu da razumem da neko misli da će
Kosovo moći bolje da brani tako što će ga se odreći.
Tekst Sporazuma isti je kao i 7. novembra prošle godine pa mnogi
zaključuju da se teritorijalnost ne dovodi u pitanje.
Teritorijalna celovitost nije dovedena u pitanje 7. novembra, nego
je dovedena u pitanje posle 17. februara kada je 18 država EU
protivpravnim priznanjem jednostrane nezavisnosti najgrublje
prekršilo parafirani Sporazum. I to je suštinski problem. Od stranih
sagovornika često čujem: „Nama je jasnoća važna na kraju procesa
kada doguramo do članstva u EU”. Ali šta će to tada značiti najbolje
pokazuje izjava koju je Oli Ren dao za vaš list (o obavezi Srbije da
održava dobrosusedske odnose sa državama u regionu).
Tomislav Nikolić za ponedeljak predlaže zasedanje Skupštine
povodom potpisivanja SSP. Da li podržavate njegovu inicijativu?
Skupština će morati da raspravlja o ovom sporazumu sa stanovišta
Rezolucije od 26. decembra prošle godine. Ako ne pre izbora, onda će
svakako morati posle izbora.
Holandski ministar inostranih poslova izjavio je da je kod njega
nedavno bio specijalni izaslanik predsednika Srbije koji mu je rekao
da bi Tadić rado sarađivao sa Hagom, ali da ga Vi u toj nameri
blokirate. O kom čoveku je reč?
Ne znam ko je on, zbog toga javno i postavljamo to pitanje. Što se
saradnje sa Hagom tiče, dobro je poznato da je mnogo urađeno na
ispunjenju te obaveze Srbije. Formiran je Akcioni tim, Savet za
nacionalnu bezbednost i u tom procesu učestvovale su sve stranke u
vladi. Svi snose odgovornost za postignuti stepen saradnje sa Hagom…
Velika je bruka za jednu zemlju da specijalni izaslanik predsednika
republike u drugoj zemlji ocenjuje postupke i opanjkava predsednika
vlade pred zvaničnicima druge zemlje bez ikakve činjenične osnove.
To je jadno. Srpska javnost treba da zna ko je bio taj junak kome je
u četiri oka bio bliži holandski ministar spoljnih poslova od
predsednika Vlade Srbije. Nisu to usamljeni slučajevi ali ovaj je
nekako isplivao na površinu. I hajde, uz te krupne reči o Evropi,
napretku, evropskim perspektivama da čujemo ko je taj čovek koji ima
hrabrosti da pred stranim ministrom govori neistinu o predsedniku
vlade a nije u stanju da to ovde meni i javnosti saopšti.
Vaš portparol Andreja Mladenović je ministra odbrane Šutanovca
ranije nazivao marincem, a sada govori o specijalcu. Da li se cilja
na istog čoveka?
Ne znam o kome je konkretno reč, ali bi bilo važno da to srpska
javnost sazna.
Rekli ste da ovo nije prvi slučaj cinkarenja.
Posao jednog zvaničnika nije da bude doušnik. To nije uobičajena
pojava, ali se u jednom delu srpske političke elite prilično
odomaćila. Informacije o tome stižu i kroz diplomatske zabeleške ali
i na razne druge načine. Ima toga i u knjizi Karle del Ponte koja ne
govori najbolje o našoj saradnji i našim međusobnim odnosima, ali s
druge strane na nekoliko mesta navodi neke naše zvaničnike koji su
se bavili opanjkavanjem ljudi u zemlji pa i mene lično. Toga ima i
to je nedolično. Neslaganja su naša unutrašnja stvar.
Kako vidite dalju saradnju sa Haškim tribunalom koja je uslov
svih uslova uključujući i realizaciju SSP?
U ovom trenutku Srbija očekuje odgovor kada je reč o slučaju
Haradinaj. Ta stvar mora da se razjasni. Vi možete sarađivati samo s
nečim što je legitimni sud. S druge strane, mora biti razmotrena
naša saradnja s nečim što nije sud i to pitanje i sa EU treba da
raščistimo. Čekamo odgovor. Jer ako postoji zemlja koja je posvećena
ispunjavanju svojih međunarodnih obaveza to je Srbija, ali saradnja
mora biti dvostrana.
Kako se nosite sa etiketiranjem tipa – Miloševićev naslednik,
ultranacionalista, čovek kome se ne može verovati zbog
nacionalističkih ambicija…
Ja sam patriota, rodoljub u najdoslovnijem smislu reči. Ako ste to u
jednoj relativno maloj zemlji i ako se pri tom vaši interesi i
stavovi kosnu sa interesima moćnika u svetu, onda postajete
nacionalista što podrazumeva negativno značenje. U tom pogledu moj
stav je dosledan. Prvi epitet koji sam dobio u trenutku kada sam
pobedio Slobodana Miloševića bio je da sam umereni nacionalista. Za
njih nikada nisam prestao da budem nacionalista.
Sklon napredovanju, sada ste ultranacionalista.
Verujte da u njihovom rečniku nacionalista, pa čak ni umereni, ne
deluje preterano pohvalno. Ali to su oni isti koji osumnjičenima za
trgovinu ljudskim organima i za ratne zločine, poput Haradinaja i
Tačija, nemaju šta da prigovore. Oni kažu Koštunica je nacionalista
jer ne da i brani deo svoje teritorije. Onda neka tako i bude.
Da li Vas možda malo više boli što Vas politički oponenti u
Srbiji takođe tako doživljavaju?
Ne, jedino mi je važno da budem potpuno siguran da je ono što radim
u skladu s državnim i nacionalnim interesima Srbije, što su moja
najdublja uverenja, a to se vrlo često ne isplati. U političkom
vrenju, u iskušenjima kroz koja prolazimo, potpuno je prirodno da se
čine kompromisi. Kompromisi su suština demokratije. Ipak, stvar oko
koje ne sme biti kompromisa je zahtev da se sa EU razgovara – ne
ratuje, ne prekidaju odnosi, ne gura zemlja kako kažu u
samoizolaciju, nego da se jednostavno razgovara i kroz odgovoran
razgovor zaštite naši državni interesi.
Verovatno će se i razgovarati, ali možda ne s Vama, možda kao
ultranacionalista niste podobni. Zar potpisivanje SSP nije i vid
predizborne podrške određenim strankama?
To je podrška na štetu Srbije. Videćemo šta će reći građani 11.
maja. U borbi za Kosovo i Metohiju, koja će potrajati, ovo je jedna
od prilika gde je zbog stranačkih interesa Srbija na gubitku.
Već godinama Zapad nas uslovljava i zalupljuje vrata, možda je
procena Vaših doskorašnjih koalicionih partnera u DS-u da većina
građana više nema snage, posle skoro više od dve decenije odricanja
u ime viših ciljeva. Mnogi se plaše da ćemo biti možda ponovo
kažnjavani ako nastavimo da pružamo otpor. Uostalom, Vaša i
popularnost DSS-a se iz godine u godinu sve više kruni. Možda je
ljudima samo do normalnog života?
Svi znamo priču o vrapcu u ruci i golubu na grani. Imali smo vrapca
u ruci a to je sporazum sa Ruskom Federacijom i autoput Horgoš –
Požega i to vam je preko četiri i po milijarde evra, što smo mi
gurnuli u stranu. Evropa nije raj, Evropa je neophodnost. Besmislica
je očekivati da će poteći med i mleko posle potpisivanja SSP ili
članstva u EU. Osim toga nikada nijedna država predajom svoje
teritorije nije obezbedila bolji život svojim građanima. To je put u
marionetski status Srbije koji vodi samo u dalje razdrobljavanje
naše zemlje.
Dinkić izjavljuje da Memorandum između „Fijata” i „Zastave” ne bi
bio potpisan bez SSP.
Ne vidim nikakvu uzročno-posledičnu vezu između ta dva događaja.
Apsolutno nikakva direktna veza ne postoji između članstva u EU i
aranžmana s „Fijatom”. Kao što znate, na tom aranžmanu se radilo
dugo, trebalo je raščistiti silne „Zastavine” dugove, počela je
proizvodnja jednog italijanskog modela i u tome se odmaklo kroz rad
prethodne vlade.
Razmišljate li o DS-u kao o postizbornom koalicionom partneru ili
je svaka priča o tome završena, kako je za naš list nedavno rekao
Slobodan Samardžić?
I pored naših upozorenja DS je raspisala predsedničke izbore u vreme
kad je bila važnija odbrana Kosova i Metohije, a kasnije je došlo i
do neslaganja oko skupštinske rezolucije koja je bila neophodna
početkom marta – trebalo je da utvrdi jasan stav kad je reč o daljim
pregovorima sa EU. Da potvrdi još jedanput u svetlosti 17. februara
ono što je smisao i suština skupštinske rezolucije od 26. decembra.
DS je to odbila i sada se vidi zbog čega je to uradila, Solanin
sporazum to potvrđuje. Dakle, reč je o dve potpuno različite
politike. U međuvremenu pojavile su se još neke suštinske razlike. U
ovom trenutku u toj koaliciji imamo dve stranke (LSV i G17 plus)
koje smatraju da je očuvanje Kosova i Metohije balast za Srbiju.
Da li bi saradnja bez Čanka s DS ipak bila moguća i da li je ona
moguća s G17 s kojom najduže sarađujete?
Nije stvar u Čanku, stvar je u tome da je naša zajednička politika u
jednom trenutku prestala da postoji zbog čega sam i predložio
raspisivanje izbora. G17 sada kaže da je tvrdnja da je Kosovo u
Srbiji ravna ludilu kao i zalaganja za očuvanje teritorijalnog
integriteta. To je ponavljano više puta uz čvrstinu i strast koja
govori da se radi o uverenju da su svi koji kažu da je Kosovo Srbija
ludi i da je to bolest koja je zahvatila Srbiju. Šta posle toga
razgovarati sa njima?
Jedna od glavnih linija udara na Vas u predizbornoj kampanji
glasi da ste postigli telefonski dogovor s Vojislavom Šešeljem o
tome da ćete ponovo biti premijer.
Na to sam već odgovorio. Da je to tačno, službe koje prate te
razgovore već odavno bi objavile stenogram. A što se mog odgovora
tiče, on je i dalje isti. Pre izbora se razgovara o predizbornim
koalicijama a posle o postizbornim koalicijama.
Razgovarala:
Marijana Milosavljević
[objavljeno: 03.05.2008]
|