Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Prenosimo Politiku - Intervjui

 

 

Razgovor nedelje: Tomislav Nikolić

Nismo imali prilike da se iskažemo

Spoljna politika je sad, kao, podignuta na veoma visok nivo razmišljanja, zato što su u njoj neškolovani ljudi, partijski aparat je u spoljnoj politici, ljudi koji su ikad nešto napisali protiv Srbije ili protiv Slobodana Miloševića odmah su postali ambasadori...

Srpska radikalna stranka spremna je da preuzme vlast u državi jer će, prema očekivanjima Tomislava Nikolića, zamenika predsednika SRS-a, osvojiti dovoljan broj glasova na majskim parlamentarnim izborima. Ovog puta, kaže Nikolić u razgovoru za „Politiku”,politički protivnici radikala neće uspeti da „uplaše birače”.

– Stalno govore o nekom boljitku za Srbiju, a ne izjašnjavaju se o tome šta ako ga ne bude. Stalno sam slušao o članstvu u EU „kroz sedam godina”. Kako prođe koja godina, uvek je za sedam godina. Ali, kažu, za tih sedam godina nemojte slučajno da pobedi SRS inače to neće biti ni sedam, nego 77 godina. A čoveka je, znate, lako uplašiti kad stalno sejete strah od nečega što nisu ni probali.

Nije baš da nisu probali.

Nisu probali nikad vlast SRS-a. Za onaj period koji smo bili sa socijalistima u vladi, ni socijalistima ne mogu da kažem da su bili na vlasti. Tad smo imali godinu dana borbe protiv terorizma, nekoliko meseci priprema za odbranu zemlje, pa odbranu zemlje, godinu dana obnove, bez pravih ekonomskih i socijalnih programa. Sav budžet je išao na to. Nismo mogli da se iskažemo ni mi ni socijalisti.

Ali građani se, ipak, tog perioda sećaju po izolaciji, bombardovanju, sankcijama...

Ne daj bože da neko ponovo dovede zemlju u takvu situaciju. Ali u ovakvim uslovima, kada je svet tu, na dlanu, otvoren, sa svim problemima koje sam pravi Srbiji, sa olakšicama koje joj sam pravi, potpuno smo spremni da odgovorimo na izazov i otežavajućih i olakšavajućih okolnosti. Spremni smo da one države koje nam nude olakšice prihvatimo, što do sada nije bio slučaj, a da one države koje nam otežavaju situaciju, s pristojnim poštovanjem, tretiramo kao države koje u određenim sferama života mogu da budu naši partneri i saradnici, a u određenim ne mogu . Tu prvenstveno mislim na kapital i investicije. Čak i ako ne bude državnih, u Srbiji je mnogo stranih investitora. Oni imaju svoj interes.

A interes im je da ulažu u stabilnu zemlju u kojoj njihova investicija neće biti dovedena u pitanje.

Tako je. Oni osluškuju šta kaže DS, šta DSS, a šta SRS, kako se ponašaju, ko traži mito , ko je kriminalac... Ne slušaju samo priče o tome da ne treba SRS da dođe na vlast. Da su Nemci samo slušali priče o radikalima, ne bi nikad napravili najveću fabriku u Zemunu. Biću spreman 24 sata dnevno da razgovaram s ljudima koji su spremni da investiraju, da im ja garantujem sigurnost investicije.

S koje pozicije biste im to garantovali?

S pozicije predsednika vlade. Recimo. Nismo još odlučivali o tome, ali da kažem da bi bilo normalno da se očekuje da to budem. Ako bude drugi predsednik vlade, ja sam autoritet u SRS-u.

Imate li spremnu strategiju u domenu, recimo, spoljne politike?

Spoljna politika je sad, kao, podignuta na veoma visok nivo razmišljanja, zato što su u njoj neškolovani ljudi, partijski aparat je u spoljnoj politici, ljudi koji su ikad nešto napisali protiv Srbije ili protiv Slobodana Miloševića odmah su postali ambasadori... Šta oni tamo rade? Treba da šire ugled Srbije. Kad vidim koliko alkohola se vuče za njima, kako neuredno izgledaju, da nemaju ni dan diplomatske škole u kojoj bi ih neko naučio osnovnom redu, znam da nisu dobro predstavljali Srbiju. Ministri se smenjuju jedan gori od drugog. Od Svilanovića, preko Draškovića do Jeremića... I svako od njih je zapošljavao neke svoje kadrove u ministarstvu.

A šta će radikali da rade?

Naš stav o EU se zna, kao i o UN, i o Oebsu i saradnji s drugim zemljama... Sad samo tražimo ljude koji su već u Ministarstvu. Naravno, kontrolisaće ih neko koga postavi SRS. Ali samo tražimo od njih da to sprovedu.

Ko bi od radikala bio dobar ministar spoljnih poslova?

Neću uopšte da pričam o kadrovima . Izbori su tek raspisani. Pitanje je, ako budemo prinuđeni na koaliciju, šta ćemo s koalicionim partnerom, koja će ministarstva tražiti, koja možemo da damo, a koja ne možemo, pa makar ne bili na vlasti.

Koja ministarstva ne biste dali?

Mislim da ne postoji takvo ministarstvo.

Znači ni ministarstvo unutrašnjih poslova, finansije...

Najradije bih Ministarstvo unutrašnjih poslova poverio predstavniku nacionalnih manjina. To bi bilo idealno rešenje, da se okupe profesionalci, a da za sve sukobe, posebno za one za koje nas optužuju da su na etničkoj osnovi, konačno saznamo šta se dešava. Finansije i privatizaciju morala bi da vodi najjača stranka, zato što želim da saznam šta se i tu dešavalo . Sve drugo mogu da budu pošteni ljudi iz stranaka koje su za mene prihvatljive. Ali neću da pravimo vladu ako predsednik vlade ne može da pita svakog ministra šta radi i ako ne može da mu naloži šta da radi. I ne mora onda ni da bude vlade. Onaj ko misli da ucenjuje SRS , ne treba uopšte da razmišlja o saradnji.

Da li bi se u toj vladi mogli naći i neki radikali koji su već bili u vladama Srbije i Jugoslavije 1998. godine?

Kako da ne. Da se nisu Jorgovanka Tabaković, Zoran Krasić ili, recimo, Petar Jojić obrukali?

Ali svi se sećaju Jojićevog nimalo diplomatskog pisma Karli del Ponte, tadašnjoj glavnoj tužiteljici Haškog tribunala, kojoj se obraćao sa „kurva del Ponte”.

Da, ali sad kad pročitate knjigu Karle del Ponte, videćete da je upravo tako trebalo reagovati.

Znači da očekujemo da će ponovo biti sličnih reakcija prema nekome. Ima još uticajnih žena na svetskoj političkoj sceni.

Ma, nije to bilo upućeno ženi. To je bilo pismo bunta i otpora prema svemu onome što se spremalo Srbima u Hagu. Posle toga se sve dokazalo. Petar Jojić je ostavio sebi dobar testament.

Pod kojim sloganom idete u kampanju?

Nismo još razgovarali o sloganu. Zaista je 60 dana predugo. Iscrpeli smo mnoge resurse jer će ovo biti treći izbori u godinu dana.

Kako ćete da obezbedite pare?

Uzećemo još jedan kredit od „Banke inteza”. Kod njih nam je i račun. Već imamo jedan kredit kod njih. Ali sve je u skladu s našim primanjima. Mesečno od države dobijamo 12.000.000 dinara, a rata kredita nam je tri miliona. Imamo, naravno, mnogo troškova. A pogodnost na parlamentarnim izborima je i u tome što imate deo sredstava koji dobiju svi učesnici, a onda se deo sredstava podeli na one koji su osvojili mandate. Prošli put smo dobili oko 80.000.000 dinara i mogao sam da planiram tih 80.000.000 troškova. A sad mogu i više, jer ćemo da osvojimo više. Sad već možemo da računamo da ćemo imati oko 100.000.000 prihoda posle izbora.

-----------------------------------------------------------

Maja se nije dovoljno posvetila stranci

Da li je Maja Gojković i dalje član SRS-a?

Ne znam. Nisam dobio nikakvu odluku o njenom isključenju, niti sam dobio njenu žalbu na isključenje, pošto ima prava na to. To zna Gradski odbor u Novom Sadu. Nije ona član ovde u Beogradu, nego u Novom Sadu.

Ali je bitan član stranke.

Tako je, ali u prvom stepenu o njenom članstvu odlučuje odbor u Novom Sadu. Ako su je isključili iz stranke, onda su njoj dostavili takvu odluku, a trebalo bi i Izvršnom odboru. Kad protekne rok za žalbu, ako je nije bilo, odluka stupa na snagu. A ako je bilo žalbe, Centralna otadžbinska uprava raspravljaće o njoj.

Pokazuje se da su sva pisanja o sukobu Maje Gojković i centrale SRS-a, koja ste demantovali, ipak bila tačna . Zašto je sve gurano pod tepih? Šta se desilo?

Nije gurano pod tepih. Nije imalo šta da se gura pod tepih. Jednostavno, nismo imali komunikaciju. Ja sam se s Majom poslednji put čuo u predsedničkoj kampanji. Normalno smo razgovarali pred jednim novinarom. Zvala me je iz Švajcarske da demantuje nešto što se tog dana pojavilo u novinama. Ali je posle toga zaista prestala komunikacija.

Očigledno je da ni pre toga nije bila baš najbolja.

Stranačka da. Sporadično smo imali kontakata i konsultacija oko Novog Sada. Ali, Maja Gojković je izabrala svoj put. Taj put nije SRS zato što vrlo dobro zna šta stranka traži od pojedinca. I od mene i od drugih. Traži stranački rad.

Znači, Maja Gojković se nije dovoljno posvetila stranci?

Tako je. Ako nje nema na sednicama Gradskog odbora, ako ne ulazi u stranačke prostorije u Novom Sadu, to nešto znači. Ona treba da kaže šta to znači.

Da li je Vama rekla, da li ste je pitali?

Nije. Pokušavao sam s njom poslednji put da kontaktiram pred miting u Novom Sadu. Mobilni telefoni koje ja znam nisu bili dostupni. Ostavili smo poruku kod sekretarice u Skupštini Novog Sada da je tražimo Aleksandar Vučić i ja. Nije se javila. To je njena odluka. Naravno, trebalo je da kaže za koga je glasala na predsedničkim izborima, kad su je već pitali. Ne mogu da zamislim člana stranke koji nema odgovor na pitanje za koga je glasao. Nema tu neke velike priče. Ako je Maja Gojković odlučila da sama ide u politiku, da pravi stranku ili da se nekome priključuje, onda tu ne možete ništa. Maju znam 20 godina. Ona ima svoje odluke na koje ne možete da utičete. Od mene nećete čuti ništa loše o njoj, a ona nema razloga da govori ništa loše o meni.

-----------------------------------------------------------

Menjam stan

Ako osvojite vlast i na lokalnom nivou u Beogradu i na republičkom nivou, da li ćete se seliti ili ćete ostati u sadašnjem stanu, ali ćete ulicu Bulevar Zorana Đinđića preimenovati u Bulevar Ratka Mladića?

Neću da se bavim preimenovanjem ulica. Čvrsto sam odlučio da promenim stan i to ću i da uradim. A, ako odbornici, najpre Opštine Novi Beograd, pa Skupštine grada, pa ministar za lokalnu samoupravu odluče da to urade, ko bi mogao da ih zaustavi. Neću time da se bavim. Čekam da se Srbija posle pet-šest meseci izjasni da li smo mi dobra vlast ili nismo dobra vlast.

Marko Petrović

[objavljeno: 16/03/2008]

stampaj  posalji

 

 

 
 
Copyright by NSPM