Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život - prenosimo Politiku

 

 

Nenad Čanak

Molim da me se tuži

INTERVJU vodila Biljana Baković

Predsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine odgovaraće na pitanja i komentare naših čitalaca na veb sajtu „Politike”

Nenad Čanak, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine i predsednik poslaničke grupe Vojvođanski poslanici – LSV, SVM u Skupštini Srbije, odlučan je da u nedelju u Novom Sadu pokaže domaćim neonacistima i klerofašistima ko je glavni. „Marš za jedinstvo Srbije”, koji je za 7. oktobar u glavnom gradu Vojvodine zakazala organizacija Nacionalni stroj, policija je zabranila, ali pripadnici ove organizacije, sada još uz podršku Otačastvenog pokreta „Obraz”, najavili su okupljanje uprkos zabrani. Može li doći do sukoba između pripadnika ovih organizacija i građana koji će se okupiti na poziv nekoliko nevladinih organizacija i političkih stranaka, među kojima je i LSV?

To je sve u rukama MUP-a. Mi smo jasno rekli da ćemo, ukoliko se policija ne pozabavi neonacistima, morati da izvedemo ljude na ulicu i po cenu direktnog konflikta. Policija je zabranom njihovog okupljanja pokazala da ima nameru da radi svoj posao. Pošto je to tako, mi smo samo promenili namenu skupa i organizujemo praktično jedno okupljanje upozorenja na pojavu neonacizma i fašizma u Srbiji i na opasnost u koju to može da dovede, kao i podsećanje na posledice fašizma i nacizma u Novom Sadu, Vojvodini i Srbiji uopšte.

Upravo zbog toga, mi ne idemo ni u kakav konflikt. Ukoliko oni dođu, a policija ne ispoštuje svoju rođenu zabranu okupljanja, mi sigurno nećemo stajati i čekati da nas neko tuče i maltretira – kaže Nenad Čanak u razgovoru za „Politiku”.

Ne čini li Vam se da ste upravo Vi, pozivom na obračun umnogome doprineli medijskoj promociji Nacionalnog stroja i dali im na značaju?

A šta bi se desilo da na Univerzitetu u Prištini na dan upozorenja na opasnost od fašizma, profesora srpske nacionalnosti vređaju crnokošuljaši i da šamaraju učesnike tribine srpske nacionalnosti? Za to bi cela planeta znala. Kada se sve to događa u Novom sadu i Vojvodini, onda ja, samo zato što upozoravam na to da se to događa, „pridajem tome značaj”. Zar ne vidite do koje mere je u pitanju manipulacija ozbiljnošću te teme? Nacionalni stroj, gde su oni potpuno nevažni, jer su oni instrument...

Čiji?

Oni su instrument onog dela Demokratske stranke Srbije, koji se služi ljotićevsko-fašističkim metodama, a koji je u kolaboraciji s radikalima u gradskoj vlasti u Novom Sadu.

Utisak je da ste u poslednje vreme više fokusirani na borbu protiv DSS-a, nego čak i protiv SRS-a.

Zbog toga što su radikali u jednom smislu pošteniji. Radikali su stajali iza svojih dela na vrlo jasan način. DSS je glumljenjem nekakvog legalizma, koji se razbio u prah i pepeo njihovim ponašanjem u poslednje vreme, dakle, po podmuklosti, zaista prevazišao sve do sada viđeno na teritoriji Jugoistočne Evrope. Kad kažem podmuklosti, mislim upravo na ovo formiranje eskadrona smrti, koji su formirani i hrabreni upravo od strane tih DSS-ovih funkcionera.

Nije li ovo izjava zbog koje DSS može da Vas tuži sudu?

Ja sam apsolutno spreman da me se tuži.

Možete li da dokažete da su oni organizovali te, kako kažete, eskadrone smrti?

Nema nikakvog problema. Ja bih molio da me se tuži. Odmah da kažem, neću se pozvati na imunitet. Ja sam rekao i da su Velimir Ilić i njegov patron Vojislav Koštunica uzeli 20 miliona evra mita za koncesiju Horgoš–Požega i tražio sam da me se tuži i naglasio da ću, ako me ne budu tužili u roku od nedelju dana, smatrati da su priznali. To je objavljeno u jednim novinama i naravno da me niko nije tužio.

Možda koriste taktiku koju Vi ne koristite protiv Nacionalnog stroja – ignorisanje.

Ima jedna bitna razlika između mene i Nacionalnog stroja. LSV je legalno registrovana politička stranka, koja ima punu javnost programa, nastupa i funkcionisanja. To je stranka koja nikada nije pozvala na mržnju prema bilo kome. To je stranka koja nikada nije dovodila u pitanje teritorijalni integritet Srbije i ravnopravnost građana Srbije. To što su izmišljane gluposti u vezi sa našim navodnim separatizmom, to je lepo i krasno, ali bih onda voleo da mi se objasni nešto drugo: zašto organi vlasti u Srbiji tolerišu postojanje separatističke organizacije LSV ako ona to stvarno jeste?

Šta Vi mislite zašto?

Možda zato što nismo separatisti. Interesantno da niko ne može toga da se doseti. Uglavnom, jedno je sigurno, ignorisanje društvenih problema kao što su fašizam i neonacizam ne vodi njihovom rešenju.

Rekli ste da će, ako Nacionalni stroj bude registrovan kao stranka, biti jasno da iza toga stoji DSS. Ali, resorno ministarstvo za državnu upravu „duži” DS?

U svakom pravnom postupku imate čuvenu latinsku izreku „kvi bono”, ko od toga ima koristi. Upravo proizvodnja ekstremista ovog tipa ide u korist jedino DSS-u.

Povremeno koristite neodmerene izraze. Poslednji primer je kad kažete da treba zgaziti neonacističku gamad. Da li nameravate da ublažite rečnik?

Uvek kada govorim o toj temi, rečniku, citiram Tomasa Mana, velikog rizničara blaga nemačkog jezika, koji je užasno teškim rečima govorio kada je govorio o nacistima. I kada su ga pitali zašto toliko pogrda i psovki koristi kada govori o nacistima, on je uvek odgovarao: „Zato što ta stoka drugi jezik ne razume”. Eufemizmi su upravo oružje kojim se imobiliše bilo kakva društvena akcija. Recimo, pitanje Kosova je jedino o kojem postoji konsenzus. Konsenzus je u tome da se ništa neće preduzeti. To je jedini konsenzus koji postoji u Srbiji, s tim što ima tri „ogranka”. Prve, koji kažu „mi nećemo ništa preduzeti kad Kosovo postane samostalno”, druge, koji kažu „nije vas sramota, izdajnici jedni, nije sad vreme da kažete da nećemo ništa preduzeti, iako se svi slažemo da nećemo ništa preduzeti” i treće, koji kažu „naravno da nećemo ništa preduzeti, zato što je dosmanlijska vlast uništila vojnu silu Srbije, pa više nemamo čime da nešto preduzmemo”. To vam je primer kako istu stvar svako iz svog političkog ugla prikazuje jezičkim ekvilibristikama kao neko svoje ozvučno stanovište koje se razlikuje od drugih, a u stvari je zajedničko stanovište da se ništa neće preduzeti na Kosovu.

Zbog kampanje protiv Nacionalnog stroja i Vas je više u medijima. Ima li sve ovo veze i sa predstojećim izborima?

Naravno da to nema apsolutno nikakve veze sa izborima, nego ima veze sa neonacizmom, sa fašizmom, sa organizovanjem crnokošuljaških eskadrona smrti i sa njihovim pokušajem da paradiraju Novim Sadom. A zaista sam začuđen konstatacijom da je moja medijska prisutnost vezana za Nacionalni stroj. To je isto kao kada biste u sledećem koraku povukli znak jednakosti između delovanja LSV-a i Nacionalnog stroja, na nekakvu uzajamnost u ekstremizmu. A to je inače još jedna od teza koju sve češće čujem. Kao da je suprotstavljanje nacizmu ekstremizam samo po sebi, nego treba to pustiti pa će uginuti samo od sebe.

S obzirom na to da ste bili protiv izmene propisa i uvođenja 12 zagarantovanih mandata za manjine, da li to može da smanji vaš koalicioni potencijal?

Naš predlog je bio da se ide na kompletan proporcionalni sistem, a da se napravi model po kome bi bilo 20 garantovanih mesta za manjine. Mislili smo da je to pravičnije, ali nije došlo do dogovora. SVM je imao drugi, a DS treći, tako da još nije napravljen konkretan model i mislim da je o tome ovog trenutka unekoliko preuranjeno govoriti.

Nekako se ipak stekao utisak da ćete posle sledećih pokrajinskih izbora teže zadržati savez sa DS-om i SVM-om, koji je dugo trajao u Vojvodini. SVM i DSS se navodno dogovaraju o potpisivanju nekog sporazuma o saradnji. Da li Vas to boli?

– Ne. SVM je jedna odgovorna organizacija koja postoji niz godina i ima vrlo jasna iskustva sa raznim koalicionim partnerima. Oni vrlo dobro znaju da je naša saradnja proteklih godina bila više nego korektna i ja zaista ne vidim zašto bi dolazilo do bilo kakvih promena u tom koalicionom smislu. Njihovo je pravo, naravno, kao i svake stranke, da traga za najboljim ostvarenjem svog interesa, ali na osnovu mog poznavanja odnosa u Vojvodini, ne verujem da je DSS put kojim se ti interesi mogu ostvariti.

LSV je dugo bio na vlasti u Vojvodini, a sada se spekuliše da će biti teško formirati novu vladajuću koaliciju bez SVM-a i DSS-a. Kako vidite raspodelu političke moći posle sledećih pokrajinskih izbora?

Takva predviđanja su uvek nezahvalna. Moram podsetiti da smo mi i na prošlim izborima za Skupštinu Novog Sada pobedili radikale i SPS, pa je DSS, svojom izdajom priče o demokratskom bloku, prešao na njihovu stranu i dodao im većinu, kojom vladaju, evo, tri godine. Znači, DSS se jasno legitimisao kao stranka koja ne pripada demokratskom bloku. Njihova olaka koketerija sa radikalima prilikom izbora Tomislava Nikolića za predsednika Skupštine Srbije je nešto što se apsolutno ne sme zaboraviti i lično mislim da, ako dođe do situacije da se ne može formirati vlast bez DSS-a, mi u njoj sigurno nećemo biti. Ipak, uveren sam da je dosta izgledno da će politička slika Vojvodine u velikoj meri biti slična onoj koja je danas.

Kako je moguće da Velimira Ilića optužujete za korupciju, a da tvrdite da privatno imate simpatije za njega?

Velju Ilića znam iz dana kada je bio velika uzdanica, pre svega svojom energičnošću i odlučnošću. Međutim, kada se koncesija da za put koji je završen, zato da bi se napravio deo puta za koji nema opravdanja, a istovremeno se to radi tajno da niko u vladi ne zna šta je napravljeno i kad se izbegava pokazivanje ugovora, onda to izaziva skepsu. A u privatnom smislu, ja bih uvek posedeo sa Veljom, jer me je uvek veselila njegova neposrednost.

I danas?

Apsolutno.

Bez obzira što ga optužujete da je uzeo 20 miliona za posao sa koncesijom?

Ponavljam – u privatnom smislu. A kao čovek koga su građani Vojvodine ovlastili i zadužili da vodi računa o njihovim interesima, ja naravno moram da se borim za njihove interese najbolje što mogu u skladu sa svojim ubeđenjima. A moje je ubeđenje da je to što je urađeno vrhunac kriminala i korupcije.

Vi optužujete Ilića za skrivanje ugovora o koncesiji, a u „narodnjačkom taboru” imaju slične pritužbe – da ni predsednik vojvođanskog parlamenta Bojan Kostreš, koji je Vaš zamenik u stranci, ne dozvoljava „uvid i pravo na kopiju dokumenta ostavki” bivših pokrajinskih poslanika Zdenke Jokić i Kuzmana Turkuoanua, na osnovu kojih su im oduzeti mandati.

Kako ja to da znam. Ja sam poslanik u Skupštini Srbije.

Šef poslaničke grupe DSS-a u Skupštini Vojvodine je tražio od poverenika za informacije od javnog značaja da reaguje zbog toga.

Pa neka reaguje. Nisam u Skupštini Vojvodine i ne znam ništa o tome.

Već ste kandidovali ministra Ilića za zatvor, ali i Mlađanu Dinkiću ste „prognozirali” da će vratiti „stari sjaj sremskomitrovačkoj kaznionici”. Da li to znači da biste ih hapsili da ste ministar policije?

Ne.

Zašto onda pričate o tome?

Ne, nego bih podigao optužnicu, zbog prodaje Beočinske fabrike cementa, privatizacije vojvođanskih banaka... G17 plus je dobio određeno poverenje građana Vojvodine, ali je to poverenje krvavo izigrano.

--------------------------------------------------------------------------

Spremni i pasoši

U koliko primeraka ste štampali „vojvođanski pasoš”?

Spremamo drugo izdanje. Prvih 10.000 je „planulo”. Dobra je šala sa tim pasošima. Jeste li čuli za pasoše Srbije koje je štampao DSS uoči izbora, pa pasoš „države” Egzit, pa pasoš „čivijaške republike”...



[objavljeno: 05.10.2007.]

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM