Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Kosovo i Metohija - Prenosimo Politiku (intervjui)

   

 

Stana Ristić

Intervju sa Aleksandrom Simićem

Privatizacija na Kosmetu je nelegalna

Srbi traže povratak imovinskih odnosa i prava na pređašnje stanje, smatra Aleksandar Simić, član srpskog pregovaračkog tima o budućem statusu Kosmeta

INTERVJU
Rezolucija 1244. Saveta bezbednosti predviđa mandat UN koji je u skladu sa pravnim sistemom UN i međunarodnim pravom. Dakle ona ne predviđa, niti je pravno moguće bilo kakvo učešće UN u promeni svojinskih prava. To znači da se zatečena, tj. stečena  svojinska prava države, drugih javno-pravnih subjekata, pravnih i fizičkih lica ne mogu menjati bez njihovog izričitog pristanka, ni u toku mandata misije UN. To što je Unmik samovoljno i protivno Rezoluciji SB, a pod izgovorom da tom imovinom „upravlja”, uzurpirao svojinska prava i vlasništvo nad nepokretnostima, preduzećima ili kapitalom u bilo kom obliku, Srbija ne priznaje i nadam se da nikad neće ni priznati, a bilo ko da tako nešto uradi (pojedinac ili neki državni organ) počiniće najteže krivično delo ugrožavanja teritorijalne celovitosti države ili, popularno rečeno, veleizdaju.

Ovo je između ostalog u intervjuu „Politici” istakao Aleksandar Simić, član srpskog pregovaračkog tima o budućem statusu Kosmeta.

Što se, pak, Ustavnog okvira Kosova tiče, Simić podseća da on nije, u svemu, u skladu sa pomenutom rezolucijom Saveta bezbednosti, na šta je naša država ukazala, dok je Narodna skupština, u proleće 2001. godine, neprihvatanje naših stavova izričito označila kao jednostran akt Unmika, kojim se ne priznaje suverenitet Srbije, garantovan Rezolucijom 1244. A kada se o „Unmik privatizaciji” radi, bez obzira na to što je ona maskirana u „zakup na 99 godina”, ona nije legalna i ne bi smela da proizvodi bilo kakve pravne posledice za našu državu i njene organe, kaže Simić.

Poznato je da su UN svojevremeno obustavile privatizaciju na Kosmetu, ali da je ona, ipak, kasnije nastavljena. Kakvo je sadašnje stanje?

Danas se „privatizacija” nastavlja u pojačanom intenzitetu, što na našu sramotu možemo da vidimo u oglasima koji KTA objavljuje u srpskim dnevnim novinama kao što su „Blic” ili „Danas”. Svojevremeno sam predlagao da se listovima registrovanim u Srbiji onemogući da objavljuju oglase o ovim protivpravnim aktivnostima Unmika i privremenih organa samouprave (PIS), jer time takva „privatizacija” stiče izvesnu legitimnost. Naš pregovarački tim je u Beču, na jedinom tehničkom razgovoru posvećenom imovinskim i ekonomskim pitanjima koji je Ahtisari održao u leto prošle godine, zahtevao trenutni moratorijum na svaku dalju „privatizaciju” u Pokrajini. Ahtisarijev tim to nije prihvatio, ali je besramno što nikakav argument za to nije dao. Samo je ponovio da je to stvar Unmika, a ne pregovora o statusu, kao da pregovore ne vodi UN. Taj zahtev je ponovljen i u pisanom dokumentu koji su koordinatori Pregovaračkog tima poslali Štefanu Leneu, savetniku Havijera Solane, koji ispred Ahtisarija vodi taj deo pregovora.  

Kojim aktom bi, po Vašem mišljenju, mogla da se zaštite svojinska prava i imovina Srba i Srbije na Kosmetu?

Treba naglasiti da se protiv Ujedinjenih nacija ne može voditi pravni spor ni pred domaćim sudovima, ni pred Međunarodnim sudom pravde, jer uživaju imunitet. Međutim, imunitet ne uživaju službenici koji su prekoračivali ovlašćenja i protiv njih treba pokretati tužbe za naknadu štete, pa i pred našim sudovima. Svakako da deo sporazuma o budućem statusu, njegov imovinski aneks, ne bi smeo biti prihvaćen od srpske strane ako precizno ne definiše sve što je bilo državna svojina, prirodna bogatstva i imovina privatnih, mešovitih ili društvenih pravnih lica iz ostatka Srbije, zatim privatna imovina svih naših državljana, kao i ako ne predvidi poništavanje svih protivpravnih radnji „privatizacije”  i povratak u pređašnje stanje. Ovome treba dodati i povratak nacionalizovane ili oduzete nepokretne imovine koju su posedovali srpski manastiri. U ovom pitanju će se na delu videti jedinstvenost državnog pregovaračkog tima.

Kojim međunarodnim aktom bi trebalo da se garantuje uvođenje decentralizacije na Kosmetu?

Poznato vam je da naša platforma predviđa da se sva pitanja budućeg statusa regulišu Opštim sporazumom sa karakterom međunarodnog ugovora koji pored Srbije potpisuju i garantuju Ujedinjene nacije. U tom sporazumu je deo o decentralizaciji esencijalan za opstanak Srba i drugih nealbanaca na Kosovu i Metohiji. A njega nema ako nema slobodnog uživanja imovine i mogućnosti za ekonomski opstanak i razvitak. Srpske opštine ne bi mogle da opstanu kada ne bi mogle da iskorišćavaju prirodna bogatstva i upravljaju državnom i drugom javnom imovinom na svojoj teritoriji. Pomoć centralnih državnih organa Srbije je u tome od suštinskog značaja.

Svojinska prava su univerzalna ljudska prava. Može li se određivati budući status Kosmeta a da se pre toga ne reše svojinski problemi?

Mislim da nije moguće da se bilo kakav sporazum postigne bez poštovanja imovinskih prava svih, stečenih na pravno zakonit način. To u stvari znači da arbitrarnu odluku Unmika o poništavanju državnih propisa donetih posle 1989. godine, Srbija ne može da prihvati.

U medijima se najavljuje da će, uskoro, Savet bezbednosti doneti novu rezoluciju o Kosmetu. Šta kažete na to?

To su medijske spekulacije koje potpiruju oni u međunarodnoj zajednici koji žele da protivpravno oduzmu suverenoj i demokratskoj državi integralni deo njene teritorije. Ne umanjujući njihovu moć i odlučnost, mislim da taj scenario nije moguć ako Srbija ima čvrst i jedinstven stav o svom najvažnijem pitanju – očuvanju i reintegraciji Kosova i Metohije u njen državnopravni i ekonomski sistem, uz suštinsku autonomiju za albansku etničku zajednicu koja bi imala i međunarodne garancije. Bilo koja buduća rezolucija Saveta bezbednosti, kao ključnog političkog organa UN, ne može zanemariti niti poništiti, bilo izričito ili prećutno, Rezoluciju 1244. kojom je okončan rat iz 1999. godine. Buduća rezolucija SB je moguća samo kao međunarodna potvrda i garancija Opšteg sporazuma koji bi utvrdio obim i strukturu suštinske autonomije za južnu srpsku pokrajinu.  

Da li se Srbija priprema za pomenutu sednicu SB UN koja će biti posvećena Kosmetu?

Naravno da je i to deo aktivnosti državnih organa. Sada je međutim najvažnije da se konstituiše novi saziv Narodne skupštine i da se izabere koaliciona vlada koja će Kosovu i Metohiji pokloniti pažnju kao najznačajnijem državnom pitanju. Za to je, osim deklarativnih izjava i Ustavne obaveze, bilo neophodno konkretno delovanje. Mislim da je neophodno da buduća vlada Srbije ima posebno ministarstvo za Kosovo i Metohiju, da bi država ozbiljnije i efikasnije branila svoje interese i interese građana u Pokrajini – kaže Aleksandar Simić.



[objavljeno: 01.02.2007.]

 

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM