Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KULTURNA POLITIKA

Kulturna politika

 

 

Brendan O 'Nil (Brendan O'Neill)

Džems Bond i Džejson Born – stara i nova slika Zapada

Bornov ultimatum režisera Pola Gringrasa je odličan treći nastavak serije o bivšem CIA egzekutoru koji polako otkriva istinu o svojim ranijim poslodavcima. Na samom početku filma, naš junak Džejson Born (tumači ga Met Dejmon) se sreće licem u lice sa ruskim policajcem. "Molim te, ne pucaj", preklinje ga Rus. I Born ne puca. Spušta pištolj i Rusu kaže: "Nisam sa tobom u zavadi". Potom se gubi u moskovskoj noći, a špica filma polako počinje.

Takva scena je potpuno nezamisliva u nekom filmu o Džemsu Bondu. U klasicima o engleskom špijunu, snimanim sedamdesetih i osamdesetih, Rus je bio oličenje zla, a ne neko prema kome je moguće imati saosećanja. Kruti ruski akcenat je izraz njegove robotske, neljudske komunističke prirode, a inače se prepoznaje po visokoj šubari i bujnim brkovima. Posle nekoliko minuta gušanja u kome se kao oružje koriste abažuri i Parker naliv-pera, Bond pobeđuje pomenutog Rusa i publika može da odahne.

Ali Born nije Bond. On je anti-Bond.

"Nisam sa tobom u zavadi". Te prve reči koje su izgovorene u Bornovom ultimatumu , prenose sasvim jasnu poruku: Hladni rat je završen. Nema više američkog akcionog heroja koji se bori protiv zlih Rusa; Born je američki akcioni heroj koji se bori protiv same Amerike. Born je u zavadi sa CIA, svojim bivšim poslodavcem. Tokom tri filma koja su puna akcije i egzotičnih lokacija, Bornova misija, koju je on sam sebi zadao, sastoji se u tome da otkrije svoj pravi identitet. Ko je Džejson Born? Da li je to njegovo pravo ime? Ko mu je isprao mozak i napravio od njega automat koji ubija u ime CIA – i zašto su ga bacili u more, izrešetanog (početna scena prvog filma o Bornu)?

U Bornovom ultimatumu, kao i u prva dva nastavnka, jedini loši momci su agenti CIA. Oni bez snebivanja prisluškuju telefone, koriste špijunske kamere da bi pratili sumnjivce, kidišu na previše drske novinare i čak vlastite ljude koji su im otkazali poslušnost ubijaju na prepunim ulicama stranih gradova. Kao što Kozmo Landesman kaže u The Sunday Times , Born je "savršeni liberalni heroj". On "liberalima omogućava da uživaju u svom zabranjenom voću špijunskog blokbastera: da ga gledaju kako prebija suparnike, lomi vratove, smrskava noseve i ubija druge ljude, i nimalo se ne žale zbog ugrožavanja građanskih sloboda pošto sve te žrtve rade za CIA". Born je, kaže Landesman, "Džon Rambo za liberalnu inteligenciju".

I zaista, u poslednjem nastavku Born čak čita Guardian . Bez šale! Priča se vrti oko novinara Guardian -a koji otkriva prljave poslove u CIA. Čak taj novinar i Born zajedno učestvuju u napetoj sekvenci jurnjave na stanici Vaterlo. Zaboravite Bonda koji čita Times , koji je doteran i utegnut, zaboravite isto tako i namerno priproste i anti-eruditske tipove koje glumi Arnold Švarceneger. Born je akcioni heroj koji zaista čita Guardian , verovatno se muči sa njegovim ukrštenicama i u pauzi pucnjave ispunjava njihove upitnike i šalje komentare.

Jedan kritičar je rekao da je Born "posthladnoratovski junak". Nema sumnje da ovi filmovi govore ponešto zanimljivo o tom dobu. Dok Bond i drugi raniji špijuni jurišaju na carstvo zla ili usamljene ludake – i usput sreću dosta zanimljivih likova, od seksi francuske žene-ubice do kineskih tajnih agenata – Born se bori protiv unutrašnjeg neprijatelja – kako onog u njemu samom ("ko sam ja?"), tako i protiv neprijatelja koji je smešten unutar Amerike (zver CIA). Bond je uvek samouveren i uvek u misiji protiv nekog mračnog stranca ili ludaka; s druge strane, Born pati od teške krize indetiteta. Dok je Bond personifikacija koherentnog Zapada tokom sedamdesetih i osamdesetih, Born je izraz identitetske krize današnjeg Zapada. On je rasplinut i gubi se u morskim daljinama i dubinama – sasvim bukvalno. Prvi film počinje sa ranjenim Bornom koji pluta na moru; ovaj poslednji se završava opet njegovim ranjavanjem i padom u tamnu i mutnu vodu.

I po načinu na koji se tretiraju strani gradovi vidi se da je reč o "unutrašnjoj borbi". U filmovima o Bondu uvek je neki simbol egzotike govorio da se akcija preselila u drugu zemlju: žena u crvenoj haljini igra rulet, i odmah znate da ste se preselili u Francusku, ako čujete neobičnu muziku i vidite prašinu kako se vije iznad žuto-braonkastog puta, znate da je Bond stigao u neki mistični grad na Bliskom istoku. Ali u Bornovom ultimatumu, svi gradovi izgledaju isto: Njujork se pretapa u Pariz, a ovaj pak u Madrid, Torino, Tanger. Gringras svaki od tih gradova prikazuje odozgo, sa velike visine, tako da vidimo paukovu mrežu ulica i krovove kuća, i time kao da želi da ga ogoli od svakog kulturnog identiteta.

Gringras uspeva da prikaže kako u posthladnoratovsko doba nema jasnih i suprotstavljenih nacionalnih interesa. U filmovima o Bornu nisu važne nacionalne razlike ili sukobi – Born ne juri nekog spoljnog neprijatelja koji na sebi ima crvenu haljinu ili crnu šubaru. Svaki grad u koji dolazi samo je pozadina za njegovu ličnu borbu koju vodi u pokušaju da otkrije ko je on sam. On je akcioni junak sans frontieres, ide iz zemlje u zemlju tražeći svoju ličnu istinu. Dok Bond putuje da bi odbranio nacionalni interes (i, naravno, da bi usput uživao u nešto seksa i zabave), Born je u potrazi sa vlastitom ličnošću i samopoštovanjem.

Born je "humanitarni" akcioni junak. Njegov lik predstavlja pomak od ranijih avantura u inostranstvu (koje su zamišljene tako da povećaju autoritet Zapada) ka eskapadama u inostranstvu (zamišljenim tako da podilaze egu Zapadnjaka koga razdire lična kriza). To je, eto, još jedna veza vrlo dobra veza sa Guardian -om – novinom koja je glasno podržavala zapadne misije usmerene na to da pomogu "genezi" novih identiteta u Bosni i na Kosovu.

Born je savršeni junak (ili treba reći anti-junak, ili čak ne-junak?) našeg konfuznog vremena. On ne zna čak ni svoje ime. Bondova najpoznatija rečenica glasi: "Zovem se Bond, Džejms Bond", i to je kristalno jasna deklaracija čoveka koji je potpuno samosvestan i uvek ima neku misiju; Born nije siguran kako se zove i očajno želi da se reši imena "Džejson Born" koje su mu je nadenuo neki anonimni CIA operativac. Taj bivši špijun vozi, juri na motociklu i bije se širom svet ne znajući ko je i kako se zove, i bez prestanka ga muče sećanja na to šta je ranije činio – i zbog svega toga je mnogo bolji predstavnik kulturnog i političkog duha vremena nego što je to postmodernistički Bond (u tumačenju Danijela Krejga, u poslednjem snimnjenom nastavku). Met Dejmon je savršeni glumac za tu ulogu. On dobro izgleda, ali nije očaravajuće zgodan, i neprekidno ima prazan izraz lica. Ukoliko su Bondov šarm i iskuliranost trebalo da budu simbol toga da su Britanci najbolji na svetu što se tiče diplomatije, i ukoliko je trebalo da Švarcenegerovi komično veliki mišići simbolizuju grubu snagu Amerike u susretu sa lukavim stranim neprijateljima, onda su Dejmon/Bornova bezimenost i običnost odraz kulture koja više zaista ne zna šta bi trebalo da predstavlja.

No, ko bi rekao da kriza identiteta može biti tako uzbudljiva? Gringras je režirao akcioni film koji se može meriti sa bilo kojim klasikom tog žanra iz osamdesetih. Jurnjave, pesničenje, eksplozije, sve snimljeno u Gringrasovom frenetičnom stilu, sa kamerom koja podrhtava, ne u jednom trenutku ne dozvoljavaju da padne tenzija. Kada izađete iz sale verovatno ćete osećati laku vrtoglavicu od naleta adrenalina. Bondovi pokušaji da doskoči zlim poslovnim imperijama ili stranim nevaljacima koji kuju zavere nikada nisu mogli da toliko prikuju za stolicu kao Bornov tip psihoterapije koja podrazumeva i upotrebu pištolja.

Spiked, 20. Avgust 2007.

prevela sa engleskog Aleksandra Kostić

 

 

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM