Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KULTURNA POLITIKA

Kulturna politika

   

 

Bojana Obradović

O “ciganisanju”

Drugog dana decembra, na sajtu B92 objavljeno je saopštenje izvesnog Centra za prava manjina koji je "apelovao na Televiziju B92 i produkcijsku kuću koja radi šou Veliki brat da prestanu emitovanje izjava koje vređaju Rome na nacionalnoj osnovi". Naime, kako je rečena nevladina organizacija ustvrdila, “Ukućani Velikog brata su u više navrata koristili pogrdne izraze poput “ciganluk”, “nećemo da ciganišemo” i ponašaju se “kao Cigani””. Stoga je Centar za prava manjina, ocenjujući da se ovakvim izjavama vređa dostojanstvo Roma, zatražio javno izvinjenje od B92 i producenata Velikog brata.

Nekako istog dana, filmski režiser Goran Marković, jedan od istaknutijih (plodnijih) blogera B92, objavio je belešku o svom susretu sa pristalicama Srpske radikalne stranke. Stvar je u tome da je ovaj umetnik te subotnje večeri naleteo na grupu predvođenu “izuzetno visokom plavušom”, a čiji su ostatak “ činila četiri zdepasta muškarca koja su sa njom nešto žustro raspravljala, smejući se na način koji je pomalo podsećao na groktanje”. Umetnik izgleda ne bi ni primetio ovu grupu ljudi da ga ona plavuša nije iznenadila sa “ Evo našeg patriote!“ To je, mora biti, prilično zateklo junaka ove dnevničke crtice, budući da je isprva pomislio da bi “ ona možda mogla biti nekakva prostitutka ili nešto slično, ali je ta pretpostavka odmah otpala, ako ni zbog čega drugog onda zbog plavušine nakazne pojave”. Istovremeno, umetniku su muškarci “neodoljivo ličili na čopor orangutana, ali i to je bilo sumnjivo, ne samo zbog udaljenosti nacionalnog parka u Bocvani nego i zbog poznate brižljivosti direktora zoološkog vrta Vuka Bojovića koji nikada ne bi dopustio da se njegovi majmuni smucaju Dorćolom…” Kada je gospodin Marković shvatio da se našao oči u oči sa “učesnicima protesta ispred američke ambasade”, situacija je pretila da izmakne kontroli: “ košarkašica-kapo me prepoznala i sada je trebalo da ja platim za sva nedela koja su učinjena njihovom fireru”. Neustrašivi gospodin Marković ipak je rešio da “ svoju kožu proda što skuplje”, uprkos tome što je “ horda izgledala prilično raspoložena da okrvavi ruke”, istrpeo je uvrede, koje je na svu sreću slabo razumeo “ najviše zbog očajne artikulacije i teških problema koje su imali sa gramatikom”. Bogu hvala, sve se završilo na bujici ružnih reči, a umetnik iz priče je, kada su nasrtljivci počeli da se udaljavaju ostavljajući za sobom “mešavinu mirisa jeftinog parfema i alkohola koji se prodaje po kioscima na autobuskim stanicama” shvatio –“Bili su pravi patrioti”. Epilog - u svom narednom blogu, gospodin Marković se, podstaknut komentarima čitalaca pričice o “čoporu”, javno izvinio, priznao da je “mrzeo samo tu grupicu razularenih primitivaca” , ali da nije “pomenuo političku partiju, socijalni sloj ili bilo koju bližu odrednicu kojoj bi grupa napadača mogla pripadati”. Gospodin Marković smatra da je, kriva “temperatura” pod kojom je pisao o nemilom događaju, neposredno pošto se zbio, zahvaljuje se “braniocima”, posebno Biljani Srbljanović, “koja me je doživotno zadužila svojom pameću i plemenitošću”, i na kraju objavljuje da se povlači sa bloga B92 na određeno vreme (eto još jednog gubitka za već osiromašeni blog, pretpostavljam da će mu se sad pridružiti još sportskih komentatora).

I sad, šta je zajednički imenitelj saopštenja NVO i internet dnevnika znamenitog režisera? “Ciganisanje”. A moja je dilema – ko se tu u stvari “ciganiše”:

•  NVO. Kako je moguće da se Centar za prava manjina nije oglasio povodom paradigmatičnog govora mržnje u blogu gospodina Markovića, kada se samo par sati ranije svesrdno zauzeo za zaštitu romske manjine od diskriminacije? Možda se u Centru nisu ni osetili pozvanim, s obzirom da su “učesnici protesta ispred američke ambasade” iliti srpski radikali , zapravo većina u Srbiji? Ukoliko i prihvatimo da je ovo valjan razlog za odsustvo oglašavanja pomenute organizacije, i dalje zapanjuje potpuna tišina u ostatku nevladnog sektora i slobodoumnog liberalnog sveta.

•  B92. Čak i ukoliko koncept bloga podrazumeva da se objavljuju samo necenzurisane beleške, opasnost da na svetlo dana izađu tekstovi nalik Markovićevom, predupređuje se pažljivim izborom blogera, ili dobronamernim preporukama urednika “hladne glave”. Kako je lučonoša političke korektnosti, B92, sebi dozvolio objavljivanje onakvih izliva mržnje? Ako su predstavnici najveće stranke u zemlji nezaštićeni od brutalnog napada, šta da očekuju marginalne ili manjinske grupe? Ili je samo reč o hipokriziji u stvari izvikane RTV atrakcije?

•  Goran Marković. Ovaj gospodin je najpre, bez zadrške, ljude koje je susreo nazvao “čoporom”, “hordom”, “oranguntanima” i “prostitutkama”, a onda “hladne glave” objasnio da je možda, onako isprovociran i preterao. Da se razumemo, ja čak lično imam i ponešto razumevanja za gospodina Markovića (i sama sam krajem devedesetih, a osobito u ranu jesen 2000. godine viđala učesnike raznih protesta koji nisu plenili “pameću i plemenitošću”), ali je njegova reakcija nedopustivo niska (niža od bilo kakvih uvreda koje je morao da istrpi), a izvinjenje prilično bljutavo.

•  Moja malenkost. Jer, zajedljiva sam, i na kraju, ko sam ja glede zvezda naše medijske scene?

I na samom kraju, moje i zvinjenje Romima koje sam možda uvredila - a što mi ni u jednom trenutku nije bila namera.

 

 

 
 
Copyright by NSPM