Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život

   

 

Slavko Živanov

JEDNO LIČNO ZAPAŽANJE 

Možda ishod predsedničkih izbora nagoveštava nastavak karijere jednog doživotnog predsednika Srbije, novog i specifičnog Tita koji je mlađi i lepši, a bliska mu je i otvorenost prema ženama. Možda je Srbija poslednji put preplašeno glasala onako kako su hteli oni koji su je plašili. Tek... videćemo. Pričaće oni što će doživeti, a to treba i preživeti.

Iako često analitičare smatraju vidovnjacima, pišući ove redove energično odbijam da proričem budućnost, istovremeno ne pretendujući čak ni da analiziram stvari. Neću ni – kao jedan moj veoma dobar prijatelj – „pero u trnje da bacim“, razočaran, poražen jer je nekako iznova Rajsova poruka aktuelizovana... Ukazao bih samo na nekoliko pitanja koja su posle ovih izbora uočljivija i od čijih rešavanja pobeći ne možemo.

1. Sa ili bez paketa sa Evropskom unijom Kosovo će proglasiti nezavisnost. Može se dogoditi da nam jedno otmu, a da drugo ne dobijemo. Ja jesam protiv članstva u EU, ali to je lični stav. Mislim da niko nema prava (a posebno sebi takvu privilegiju ne bih dao) da odbacuje sporazum sa Evropom ako to nije proverio na referendumu. Nekoć je i Milošević neke teške odluke donosio nakon referendumskog pitanja. Čak je i on svoje poteze pokrivao nekom formom. Zaboravili su mnogi da je 2005. godine upravo DSS u medijima optuživan da je stavio tapiju na evropske integracije, da samo sebi pripisuje zasluge za dobijanje Studije o izvodljivosti. U novinama je DSS zakupljivao bele strane da bi štampao oglase „Izvodljivo je“ i bilbordi su se krečili u tu parolu. A šta je sada izvodljivo?

Ne bi trebalo da bude problema sa uverenjima koja nisu u korelaciji sa pristupanjem EU. To je legitiman stav. Ali i te kakvog problema ima kada ste u jednom trenutku zbog političkog benefita za Evropu, a drugog protiv, jer tada to donosi politički benefit. Time se dokazuje da principi, načela i uverenja ne postoje, a ima samo političkog benefita. Ili ste lagali ranije, ili danas ne govorite istinu. Kada je bilo foliranja? Kada nije bilo iskrenosti?

2. Ne smeta mi što je Tadić dobio izbore unisonom podrškom Mađara u Vojvodini, ali se uočava da lider Mađara i partije ove manjinske zajednice ni jedan jedini put – čak ni nespretno – ne pominjahu Srbiju u obrazloženju svoje podrške. Oni to čine zbog „interesa građana“, zbog „Vojvodine“, zbog budućnosti „Vojvođana, zbog Evrope“... Voleo bih (da me duša mine) da čujem ponekad bar da su to uradili jer žele dobro Srbiji i srpskom narodu i sebi što žele da nastave da žive u državi srpskog naroda, zajedno sa Srbima u dobru i prosperitetu. I opet, Rasimovi i Suljini nikako da se dogovore. Pobogu, kakvog bi tu dogovora moglo biti kada im se aktivisti ubijaju. Muslimani se podeliše čak i interkonfesionalno (valjda bi takav termin mogao da se upotrebi), sve je, takoreći, sporno sem ono o Tomi. Eto i Nikolićevog doprinosa pomirenju muslimana. Ako isti hleb jedemo, zašto se i nacionalne manjine nisu opredelile kao i većinski narod? Bez podrobnije analize razloga koji su doveli do raspolućenja srpskog biračkog tela, jasno je da je takva podela posledica motiva koji nisu uslovili slične dileme građana nesrpske nacionalnosti. Srbi su imali svoje, pre svega socijalne razloge, a nacionalne manjine svoje, rekao bih – političke razloge. Neke računice u tome sigurno ima. Onomad su se Srbi podelili na Srbe i Crnogorce, a Albanci glasali za crnogorsku nezavisnost. Pa bi nezavisnost. Deja vu.

3. Drugi krug kampanje doneo je strah i pretnje, u čemu je prednjačio Dinkić. Plašio je ljude, ali ja mu ne zameram, poznat je po tome što ne bira sredstva da dođe do cilja. Može mu se, i nije neuobičajeno da se u kampanjama to radi. G 17 plus uvek dobro služi jačemu. Beše li ono i nekad janjičarska vojska najbolja? Treba samo namagarčenim glasačima koji su se prepali i zaista iz straha glasali za Tadića reći da nam je predsednik Srbije dok je pokojni Đinđić bio predsednik vlade bio optuženi za ratne zločine Milan Milutinović. Reč je o čoveku koji je saborac pokojnog Slobodana Miloševića, takođe optuženog za veće i grđe zločine nego što je Šešelj. Dakle, predsednik države u kojoj je Đinđić bio predsednik vlade bio je optuženik za ratne zločine, a koliko me sećanje služi, mislim da nije bilo primedbi na Milutinovićevo držanje, ukoliko je bilo ko i primećivao da imamo predsednika. Počeli smo da se zanimamo za predsednika onog trenutka kada je neki novi predsednik ili kandidat počeo da se bavi stvarima za koje nije nadležan, ili da pretendenti obećavaju stvari koje su na drugim institucijama. Avaj, tu smo gde smo, ali ne bi trebalo da pobednici budu poneseni pobedom jer su pobedili skoro sa onolikom razlikom koliko je i nevažećih listića. Statistički posmatrano, moguće je da su ljudi, zbog velike nepismenosti, i greškom zaokruživali drugog umesto prvog na listi... Ali, kao i u fudbalu – igra se zaboravlja, pamti se rezultat. Jedino što pobednicima može biti kakav balast jeste da najbolje znaju kako su pobedili, ukoliko im to bude balast, budući da se to odavno u politici ne broji.

4. Kada se ovako ili onako Kosovo skine sa dnevnog reda, ostaće oni koji su bespogovorno za EU i oni koji su faktički protiv. DS i SRS. Biće tu mesta i za LDP, verovatno i SPS, a i za narodnjake. Jedino je neizvesno kako će ti narodnjaci izgledati jer se danas čini da je njihova sudbina više vezana za Velju Ilića, nego za Vojislava Koštunicu. Pre četiri godine DSS je šlepovao Velju, a da li će Velja sutra šlepovati Koštunicu – videćemo. Čak i da hoće, za Koštunicu će to biti zanimljiva pozicija. Taman koliko i za radikale, koji su opet odložili trenutak sopstvenog preispitivanja. No, ono je neumitno.

 
 
Copyright by NSPM