Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život

   

 

Konstantin Zatulin

Degradacija proruskih snaga u Srbiji nije u našem interesu

Procep između Tomislava Nikolića i Borisa Tadića od 4,6 procenata glasova (ili oko dvesta hiljada birača) niko od analitičara ne smatra garantom bezuslovne pobede u drugom krugu izbora. Donekle je razočaran i sam Nikolić, smatrajući da bi mu nešto veće preimućstvo od 7-8 procenata nad glavnim protivkandidatom moglo utvrditi pobedu u drugom krugu.

Ovako će sudbina izbora u Srbiji ostati intrigantna do poslednjeg trenutka. Neposredno tome doprinosi neuobičajena skromnost posmatrača iz zapadnih zemalja, Parlamentarne skupštine Saveta Evrope i Kancelarije za demokratske institucije i ljudska prava OEBS ( ODIHR OEBS) , koji su se postarali da ne komentarišu rezultate prvog kruga, bez obzira na visoke ocene odaziva birača i rada Izborne komisije koje su dala oba pobednika. (Budući da postoji mogućnost da 3. februara Nikolić pobedi, zapadni predstavnici, očigledno, ne žele da u krajnjoj instanci isključe mogućnost da se celi tok izbora okvalifikuje kao „neobjektivan“, falsifikovan i sl.)

U periodu između dva kruga od najveće je važnosti za koga će se izjasniti i kome će pokazati podršku oni koji nisu prošli dalje. Izuzetno je značajna i pozicija premijera Srbije Vojislava Koštunice, koji stoji iza „bronzane medalje“ prvog kruga, Vojislava Ilića. Međutim, „zlatna akcija“ Koštunici ne obećava samo političke dividende, koliko ne uvek prijatnu političku odgovornost. Budući da mu je to jasno, Koštunica svim silama odlaže izbor i trguje. Zašto su Koštunica i njegovo okruženje stupili u pregovore samo sa Tadićem i njegovim ljudima, a ne i sa Nikolićem i Srpskom radikalnom strankom? Premijer Srbije – bivši protivkandidat Slobodana Miloševića – ne može sebi dopustiti odluku da raskine sa Zapadom, koji Nikolića smatra „ultranacionalistom“, naslednikom Vojislava Šešelja. Uzgred, proces protiv Šešelja, koji se dobrovoljno prijavio u Hag kako bi svoju odbranu preokrenuo u optužnicu, u svojevrsnu analogiju Lajpciškog procesa iz tridesetih godina, prekinut je tokom trajanja izbora – da se Šešelju ne bi dopustilo da svojim besedama iz Haga pomaže svojoj partiji.

Priča se da je Koštunica stavio tri zvanična uslova svojoj podršci Tadiću: 1) odobravanje prodaje srpske naftne industrije „Gaspromu“ van tendera; 2) Tadićevo odustajanje od ideje ulaska Srbije u NATO; i 3) odbijanje da se odobri punomoć i angažovanje komisije EU, u slučaju definitivne odluke da Unija usvoji „Ahtisarijev plan“ i tako započne seriju priznanja kosovske nezavisnosti. Premijer smatra da će ove tačke predstavljati indulgenciju, koja će opravdati njegov izbor pred sopstvenim elektoratom.

Senzacionalno odobrenje posla sa „Gaspromom“, dva dana posle prvog kruga, i današnji dolazak Tadića i Koštunice u Rusiju predstavljaju prvu etapu dogovora o podršci Tadiću u drugom krugu.

Sporazumi između Rusije i Srbije po pitanju nafte i gasa bili su predmet žestoke borbe tokom poslednjih nekoliko godina. Razume se, oni odgovaraju dugoročnim ruskim i srpskim nacionalnim interesima. Ali trenutak i politički povod, odabrani za potpisivanje, zahtevaju izuzetno ozbiljnu analizu.

Kako izgleda, i u Rusiji i u Srbiji sporazumi su bili podržani od strane različitih političkih snaga, u tom smislu i od Srpske radikalne stranke. Ali u nizu publikacija ruske štampe uvrežilo se mišljenje da je Kremlj odigrao na Tadića, „koji je otvoren za dogovor“, i na taj način nedelju dana pred izbore odustao od „nemešanja“ i „podjednake udaljenosti“ Rusije od oba kandidata. Pre dve nedelje, srpski mediji već su posumnjali da Rusija simpatiše Tadića – sve na osnovu prosto kurtoazne čestitke, koju je predsednik Rusije uputio predsedniku Srbije povodom njegovog pedesetog rođendana. Sadašnju posetu Tadića i Koštunice predstavljaju kao činjenicu „moskovske izdaje proruskog kandidata Nikolića“.

Kako se meni čini, takva interpretacija ne samo da je neistinita, već i štetna. Glavni razlog promene stava srpskih liberala u korist sporazuma sa Rusijom jeste neviđena popularnost Rusije i predsednika Putina u Srbiji, kao i bojazan od pobede Radikalne stranke, koja se već godinama dosledno bori za produbljivanje rusko-srpskih veza. Da nije bilo, makar i privremene, pobede Nikolića u prvom krugu izbora – ne bi bilo ni sadašnjeg sporazuma srpskih vlasti sa „Gaspromom“. Ništa manje, zastupnici verzije o „izdaji“ ostvaruju cilj. Nikolić se koleba da li da sledeće nedelje putuje u Moskvu na poziv Pravedne Rusije, nakon ovako pretpostavljenog trijumfa Tadića.

Može se pretpostaviti da će Koštunica svoju, već sazrelu, ali još neobjavljenu odluku da u drugom krugu podrži Tadića, predstaviti kao rezultat posredničkog angažovanja rukovodstva Rusije. Uveren sam da nije u ruskom interesu ovakva zloupotreba njene popularnosti u Srbiji. Tim pre što Tadić – a on to nikada nije skrivao, niti skriva – uopšte ne smatra strateškim ciljem Srbije njeno oslanjanje na odnose sa Rusijom, već njen ulazak u Evropsku uniju. Teško da je to i naš cilj. Depresija, a samim tim i politička degradacija proruskih snaga u Srbiji učiniće u sledećoj etapi mogućim (i to uprkos istorijskim simpatijama prema Rusiji) radikalnu promenu vektora srpske politike. A tada se i sporazumi sa „Gaspromom“ mogu dovesti pod pitanje.

Izlazak najveće ruske kompanije na obale Save i Dunava svakako je simboličan događaj. Stoga je neophodno isključiti sve konjunkturne, dnevnopolitičke spekulacije na ovu temu, koje ne čine čast ni Rusiji, ni Srbiji.

Izvestija , 24. 1. 2008. god.

preveo sa ruskog Nikola Tanasić

Konstantin Zatulin je poslanik Državne dume RF ispred partije Jedinstvena Rusija, i zamenik predsednika Komiteta za pitanja ZND i veze sa sunarodnicima. Magistrirao je na Istorijskom fakultetu Moskovskog državnog univerziteta „Lomonosov“ i od 1991. godine je bliski saradnik gradonačelnika Moskve J. Luškova.

 

 
 
Copyright by NSPM