Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život

   

 

Slavko Živanov

Radikali dolaze

Svaki izborni proces donosi neko svoje iznenađenje. I ovi su izbori sve iznenadili, barem ogromnim brojem ljudi koji su izišli na birališta. Osim toga, pokazalo se i da velika izlaznost ne škodi radikalima, naprotiv, i time je pala još jedna, do sada pokazalo se, tačna formula o odnosu podrške radikala i male ili velike izlaznosti. Ali izborna volja, raspoloženje birača, kao i politika uopšte jesu dinamički procesi, u njima je mnogo varijabli i ono što važi za prethodne, ne mora da važi i za naredne izbore...

Okrenimo se, međutim, nekim pokazateljima upravo završenog kruga predsedničkih izbora. Prvi krug je, naime, već dobio karakteristike referendumskog izjašnjavanja, koliko zbog Tadićeve teze da njegova politika vodi u Evropu, a Nikolićeva nazad u mračnu prošlost, toliko i zbog Nikolićeve teze da on personifikuje potrebu i nužnost za promenama. Istovremeno nameće se pitanje budućeg statusa Kosmeta koje se odslikava i na spoljno-političku poziciju Srbije te biračima nudi mogućnost povezivanja Srbije sa Rusijom ili Amerikom. Dakle, i na ovom polju date su dve mogućnosti koje na prvi pogled izgledaju nepomirljivo. Ako tome pridodamo i staru tezu o (ne)demokratama, haškom lobiju, ali i korumpiranom žutom preduzeću i dosmanlijama, sigurno je da obrisi svake od te dve politike izgledaju još drastičnije očevidniji i da će se bitka tući do poslednjeg glasa, a da će odlučiti možda čak i petocifreni brojevi. I jasno je da će velikih dilema biti jer je pouzdano da većinsko opredeljenje Srbije ne deli konture koje ocrtavaju te dve politike. Većinska Srbija podrazumeva i evropske integracije, ali i promene. Saradnju sa Zapadom, ali i Kosmet u Srbiji. Demokratiju, ali i istinsku borbu protiv korupcije i sprovođenje poštene privatizacije. Kako toga u jednoj istoj opciji nema i ovoga puta biraće se između manjeg zla.

Naravno, bitka će se voditi i malo jače oko glasova Velimira Ilića, realno posmatrano, jedinog gubitnika ovih izbora. Ilić je naime, dobio jedva 300 hiljada glasova u kojima se ne vidi koliko je tu glasova DSS, a koliko Nove Srbije. On će hteti da gotovo sve glasove prisvoji, ali je izvesno da je u tom zbiru i dobar deo birača DSS, međutim, koliko god srazmere glasova u tom zbiru bile, narodnjaci su potpuno istanjeni sa tendencijom da se na sledećim parlamentarnim izborima bore za cenzus, a tu sudbinu deli i njihova politika „trećeg puta“. Mrkonjić je dobio skoro dva puta više glasova od Dačića na prethodnim predsedničkim izborima, Jovanović je sam dobio isto kao i sa Čankom na prethodnim parlamentarnim, Tadić je dobio pola miliona glasova više nego na prošlim izborima, a Nikolić za dvesta hiljada više nego prošli put u drugom krugu. Karićevih pola miliona i Maršićaninovih 400 hiljada iz 2004. godine „sažeto“ je u Ilićevih 300 hiljada. No i tih 300 hiljada odlučuje o ishodu drugog kruga. Da li će birači poslušati Ilića ili Koštunicu nije izvesno, da li će zaokružiti „Đavola“ ili „Grobara“, kako ih je nazivao Ilić, videćemo 3. februara. Sigurno je da jesu bliži Nikoliću, ideološki, politički, mentalitetno, u svakom pogledu, a da li će glasati za njega, nije izvesno. Izvesno je međutim, da kako god da se završi drugi krug, ostaju nam lokalni, pa parlamentarni izbori, ili neki naredni izbori, a na svim tim izborima nastupiće radikali sa sve jačom i većom podrškom. Jer ukoliko osvoje dobar rezultat na lokalnim izborima, imajući u vidu učinjenu decentralizaciju, gazdovaće respektabilnim, pre svega finansijskim, resursima što je za parlamentarne izbore isto što i dva topa „fore“ u šahu. Dakle, da li će Nikolić već u februaru sesti u fotelju Predsednika Republike Srbije, ili će se u dogledno vreme više radikala useliti u Nemanjinu 11, brzo ćemo saznati. Ako radikali sačuvaju podršku Nikoliću iz prvog kruga sve do parlamentarnih izbora, a uz transfuziju sa lokala, potpuno je jasno da će možda imati i mogućnosti da samostalno formiraju Vladu, a sa nekim partijama sigurno. Možda baš sa Ilićem koji ih sada verovatno neće podržati. I tada bismo ozbiljno morali da se suočimo sa posledicama kadrovskog zemljotresa koji bi takav rezultat izazvao, politikom koja bi se, posledično, sprovodila, funkcionisanjem države i perspektivom Srbije. Recimo da ministar unutrašnjih dela bude Mirčić, finansija Jorgovanka Tabaković, za rad Vjerica Radeta, odbrane Nataša Jovanović, šef BIA Todorović, a premijer Vučić. To je, po mom sudu, mnogo teža lekcija od one u kojoj je Nikolić na Obilićevom vencu. Pogotovu što su međusobni odnosi u SRS mnogo komplikovaniji nego što spolja izgleda... Drukčije rečeno, rezultati izbora kazuju da je Srbija spremna za radikalsku vlast, a veliko je pitanje da li su radikali spremni da vladaju Srbijom.

 

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM