Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Savremeni svet

 

 

Mihajlo Hornjak

Komentar teksta Marka Savkovića

Poštovani gospodine uredniče, Pročitao sam sa velikim interesovanjem, kao i sve na vašem sajtu komentar (1) Marka Savkovića pod naslovom - Da li je Kosovo i Slovačka "crvena linija". Neka mi je tim povodom dozvoljeno reći - jeste, što je uostalom i autor argumentovano dokazao, samo mi se čini da je to daleko veći problem za Ukrajinu. Ne samo zbog istočnih oblasti sa većinskim ruskim stanovništvom i Krima koji ima status autonomne administrativne oblasti sa tatarskim, ali još uvek većinskim ruskim stanovništvom, već sve više zbog zapadnih oblasti, Zakarpatja - zbog rusina, koji traže priznanje nacionalnog identiteta i autonomiju u današnjoj administrativnoj Zakarpatskoj oblasti, nekadašnjoj Subkarpatskoj, Potkarpatskoj Rusiji, istorijskoj domovini i danas većinskog rusinskog stanovništva u toj oblasti i najbrojnije rusinske zajednice u svetu. Treba samo pratiti sredstva informisanja Užgoroda i nervozu kijevskih vlasti na zahteve rusinskih organizacija okupljenih oko Sojama (parlamenta) pokarpatskih rusina, koji se pozivaju na istorijska prava potvrdjena mirovnim sporazumima posle I svetskog rata (Sen-Žermenski i Trianonski), potvrdom nacionalnog ideniteta u autonomnoj oblasi Ruteniji u sastavu Čehoslovačke, osporavaju legalnost sporazuma Čehoslovačke sa Sovjetskim Savezom (Firlinger-Molotov) posle II svetskog rata na osnovu kojeg je Potkarpatska Rutenija pripojena Ukrajinskoj SSR u statusu administrativne oblasti, a rusini proglašeni ukrajincima... Ipak, kad je reč o zahtevima madjarskih organizacija u Slovačkoj i Rumuniji, to ostaje situirano u okvire zajedničke pripadnosti tri zemlje Evropskoj uniji i NATO paktu, koji su u procesu približavanja privoleli tri zemlje na potpisivanje bilateralnih sporazuma o pravima i zaštiti nacionalnih manjina kojima je potvrdjena nepovredivost granica, dok o kolektivnoj-teritorijalnoj nema govora. Bilateralni sporazum u osnovi na istim principima potpisan je i izmedju SRJ(Srbije) i Madjarske 2002., ali Srbija je tek na putu ka uniji - i zatevi za kolektivnmom teritorijalnom autonomijom od 1999. povezani sa rešavanjem problema KiM (treba samo pogledati šta je sve govorio prvi demokratski izabran madjarski premijer Viktor Orban i kakve su sve zahteve postavljale organizacije madjarske manjinske zajednice (zahvaljujući aktivnosti madjarskih desničarskih krugova i madjarskih organizacija i lobija u svetu pitanje autonomije Vojvodine i kolektivnih prava madjarske zajednice je internacionalizovano). U zahtevima prema Srbiji uvek se išlo korak dalje nego u Slovačkoj i Rumuniji, gde što se tiče položaja i prava jedva da su danas dostigli ono što su ovde imali od 1918/19., ali tamo je i bilo daleko energičnijeg odbijanja njihovih zahteva nego ovde.

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM