Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život

   

 

Dragan Milosavljević

Srpske izborne dileme: kojem „carstvu“ prednost

Srbija je u prvom krugu izbora dala prednost očuvanju nacionalnog dostojanstva. Ali i opciji „ i Zapad i Istok“. Da li je to, posle kombinacije ucena i pretnji, sadržanim u ponudi Brisela i stavu Vašingtona, da ostaje pri planu Ahtisarija, maksimum onoga što u datim okolnostima može iznedriti narodna volja? O tome će, nažalost, odlučivati, jedan, najviše dvoje ili troje ljudi. Ključ sudbine je u rukama stranačkih prvaka, „releja“, preko kojih će biti emitovane poruke. Da li i presude stranog faktora? One bi odlučile o konačnom pobedniku u drugom krugu sledećeg vikenda.

Da su u pitanju odnosi snaga u vreme Jeljcinove Rusije, Nikolić ne bi bio gost Moskve, odakle je poručeno da se jedan predsednički kandidat sastaje sa drugim. Za ovakve signale sa Istoka , spremog i na jednostrane akcije ako dodje do jednostranog priznanja Kosova, dovoljno je saznanje da Nikolićev suparnik ima imperativ konačnog izabranika. Po cenu da kao predsednik ima razumevanja za „realan odnos snaga“ na terenu pokrajine.

Sada je još jasnije da l990. nije bio u pitanju Milošević već Srbija, njena strateška „prohodnost“u najnovijem „drangu nah“ istok. Sve ostalo su zbunjujuće nijanse, fabrikovane da prikriju suštinu o pravoj svrsi dovodjenja Al Kaide na tlo Balkana. I to, gle paradoksa - upravo kao zaštitnika američkog interesa.

Nuklearni argument

Rusija je spremna, isto koliko i SAD, da u slučaju procene o predstojećem nukleranom udaru, pribegne preventivi i prva ispali atomske projektile, čuli smo kao prilog disonantnim tokovima kampanje dva kandidata. Iz Nemacke, preseljene su 52 atomske bojeve glave. Da li je njihov pravac Bondstil?

Tu je već, izgleda, vrag odneo šalu, jer Moskva je u medjuvremenu dodala gas. Razumljivo da to forsiranje tempa brine Ameriku. Otuda je u rezervi opcija i o spremnosti medjusobne saglasnosti demokrata na nagodbu.U minut do dvanaest. Upravo sudbina gasne ponude, gde na većem kešu za „NIS“ insistiraju na mito navučeni „eksperti“, ubrzaće padanje svih obrazina u velikom medjustranačkom zamešateljstvu .To je blaži izraz za (zlo)upotrebu glasova koja, prema preovladjujućim ocenama, predstoji posle 20 časova 3. februara.

Posle drugog kruga Srbiji će biti jasno predočeno ko ima poslednju reč na predsedničkim izborima . Da li je to, možda, peta kolona instalirana tokom deceniju i po i u navodnom obaranju Miloševića, a zapravo obogaćenju prakse saradnje političke mafije i policije? Ima li taj faktor dovoljno moći i saradnika da suverenu Srbiju definitivno obori? Ne na kolena, već ničice. Saznaće se konačno.

Poslednja reč

Jasno je, naime, čak i politički nepismenima, da predizborna floskula prozapadnog kandidata koji kliče „i Kosovo i Evropska unija“ , predstavlja ponižavanje srpske pameti.

U tu igru uvedena je u tragikomičnoj ulozi predsedavajući EU, Slovenija. Posao treba da dovrši na način da do kraja ponizi one koji su u dva antigermanska rata lili krv da se toj austrougarskoj provinciji otvori put za državnost. Čak i pokrovitelj dežele, Austrija, to komentariše sa prezirom.

Namirisavši razmere moguće katastrofe avanturističkog profitnog sučeljavanja Vašingtona i Moskve i opasnu igru živaca spominjanjem atomskog oružja, holivudska elita, na čelu sa Džoržom Klunijem, Šeron Stoun i najpozjnatijim Džems Bondom, Šonom Konerijem, kao i Ričardom Girom, preko noći postaje prosrpska. I zajedno sa većinom Srba „ne da Kosovo“.

Holivudska limunada

Ko će se ovde još sećati onih filmova „made in Hollywood“ o „krvoločnim srpskim zlikovcima“. I Gira kako juri Radovana. A bilo ih je, celuloidnih bljuvotina u cilju zatiranja ovdašnjeg klonulog ponosa, a za potrebe žućkaste koalicije i na našim ekranima. Upravo u faktografiji groteskne prevare , isplanirane nad Srbijom, sprovodjene NATO „ humanitarnom“ intervencijom, sudjenjem u Hagu, ništa manje u odlukama Brisela, koji sa Vašingtonom parceliše interesne sfere u pokrajini, pada u vodu celokupni petnaestogodišnji napor satanizacije Srbije. Proglašene za isključivog krivca raspada Jugoslavije. Ali zamislite - i uzročnika sopstvene zlehude sudbine protektorata na tranzitnoj aukciji.

Izbori u takvoj marionetskoj tvorevini, logikom namera, moraju takodje završiti kao predstava lutkarskog pozorišta. Bez obzira ko vuče konce. Za utehu ostaje da su, tri dana pred drugo deljenje, identifikovane gotovo sve obeležene karte. Znaće se, ako se ostvare priželjkivanja današnjih okupatora Kosova, ko je koju ulogu i to svesno preuzeo od strane igrača na srpskoj politčkoj sceni. Ostaje da se razmotre u tekućem drugom krugu gole računice kako sopstvenih dobitaka tako i - manje važnog za tajkunsku partokratiju - opšteg gubitka.

Kad sve maske budu pale, jasno će se sagledati pugubni smisao i svrha revolucije od 5.oktobra, prava uloga njenih planera i izvodjača. Onih koji su u presudnom trenutku pristali da teret potonjih dogadjanja „reforme“, koja se svela na brutalnu pljačku, „društvene svojine“, prihvate na svoja pleća. Upravo zbog toga se ne radi o tome da će oni „svoje glasove“ - kako seire NVO analitičari - dati liku, Tadiću (a radikali priželjkiju liku Nikoliću), kao tobože ključnim akterima savremene političke scene.

Radi se o predvodnicima, koji pesonifikuju dva strateška, a potpuno suprotna opredelenja unutar Srbije.

„Prosvećeni“ kapitalizam kuca

Jedno tj. Srbija, po bilo koju cenu, samo na Zapadu, kada, u kom obimu i da li ikada , ne zna se (sa vrapcem u ruci), ili drugo, dohvatljivije, „ aktivne neutralnosti“, ni na Istoku ni na Zapadu, već sa kapitalom jednih i drugih, a za dobrobit većine, pa tek onda legalizovanih oligarha i njihovih političkih instrumenata.

Tu jednačinu sa više nepoznatih Putin je uspešno rešio. Da li je treba odbaciti samo zato što dolazi iz bivše zemlje komunizma (danas kapitalizma) ? Svakako, sistema ne toliko originalnog kao što je kineski, ali opet ništa manje uspešnog i prodornog.

Jedan od beogradskih dnevnika ovih dana pravi anketu pod naslovom „Da li se Srbija putinizuje?“ Da li se radi o „opasnosti“ da se neka od iskustava detajkunizacije primene na ključnoj državi Balkana? Upravo zato Srbija bira mnogo više od predsednika.

Bira ne samo krmanoša u opasnim brzacima novog hladnog rata, već i busolu na kojoj će biti obeležene sve strane sveta, a ne samo jedna kao jedini mogući i izgledni kurs plovidbe. Jer put koji smo dosada prešli, po maršruti „velikog brata“ , u mnogome prognozira za državu sličan tragičan kraj. Kao i onaj troje mladih, koji su prihvatili da budu marionete u kvizu sludjivanja naroda.

Zaista, da li je „srpski ćutati“ pred dilemom koja nam je nametnuta na sudbonosnom raskršću naše istorije u kojoj su milioni Srba izginuli, često ne znajući da su tudja kolateralna šteta, a želeći da preživele zavetuju kroz samožrtvovanje, da budu prepreka na putu svih najvećih krstaških pohoda u istoriji? Neka svako razmisli i odluči pojedinačno, ne obazirući se na talambasanje kampanja. Neka upozna prave likove iza maski. Bez ostrašćenosti i navijanja.

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM