Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život - prenosimo Politiku

   

 

Dragana Matović

Pobednik

Gubitnik na ovim predsedničkim izborima sinoć je zaslužio da priča o pobedi počne s njim.

Tomislav Nikolić je svojim dostojanstvenim priznanjem poraza, i pre nego što je njegov protivnik objavio pobedu, učinio da Srbija na nekoliko minuta izgleda bolje nego Švajcarska. Kada se gubi sa samo sto hiljada glasova razlike, onda to priznanje postaje lekcija.

A mogao je, kao što se radi u demokratijama kakva je američka, da traži da glasove prebrojava sud, baš kao Al Gor na izborima 2000. godine protiv Buša. Ali, eto, nije.

A ni Boris Tadić mu nije protivrečio.

Dakle, ako ćemo pošteno, Boris Tadić se provukao kroz iglene uši, a na izborima je pobedio – strah. Može biti da mu ni podrška koalicionih partnera u vladi, izostala u poslednjem trenutku, ne bi donela više. To opet više govori o partnerima. Tako je Tadić sam osvojio više nego cela vladajuća koalicija na parlamentarnim izborima pre samo godinu dana.

Sledeći put, a dobrim delom i zbog načina na koji se Nikolić držao u porazu, to će biti vrlo teško.

Biće zaista teško i zbog toga što onih sto hiljada ljudi koji su juče presudili da Tadić dobije još jednu šansu, nema više strpljenja za greške.

A greška bi bila da pobednici razliku od 100.000 glasova „čitaju” bilo kako drugačije nego kao poslednje upozorenje. Jer, mnogi koji su juče zaokruživali Tadića besno su mrmljali sebi u bradu da bi baš voleli da pobedi Nikolić. Odavno su oni izgubili nadu da demokratske vlasti ozbiljno shvataju svoje sve tešnje izborne pobede od 2000. godine naovamo.

Ali, shvatiće to onog trenutka kada ovu pobedu budu posmatrali kao poraz, kad budu razmišljali o tome da je polovina Srbije glasala protiv njih, a ne da je polovina bila za njih. I kada budu priznali da ona polovina Srbije, koja je glasala za Nikolića, ne čini to zato što se s nostalgijom seća devedesetih prošlog veka, već zato što su očekivali da će se upravo naredna decenija bitno razlikovati od one kojom su ih demokrate plašile. I Tadićevi glasači su mislili da će ta razlika biti mnogo veća. Zato je i jučerašnji izborni rezultat tako tesan.

Dakle, ovi izbori su samo uvod. Ništa nije gotovo, tek počinje.

Veresija s predsedničkih izbora stići će za naplatu koliko za tri meseca na lokalnim izborima. A najdalje za tri godine i na parlamentarnim.

Zato je za Nikolićeve protivnike možda bolje bilo da je juče on pobedio. Ništa ne ruši izborni rejting tako dobro kao malo boravka na vlasti.

[objavljeno: 03/02/2008]

 

 

 
 
Copyright by NSPM