Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Savremeni svet

 

 

Maloj Krišna Dar

Zašto Indija mora da se usprotivi nezavisnosti Kosova

Ne širim nove ideje. Samo delim sa drugima zabrinutost i mišljenje izraženo u nekoliko svetskih prestonica u vezi sa jednostranim proglašenjem nezavisnosti Kosova, separatističkoj pokrajini u Srbiji, sa većinskim albansko-muslimanskim stanovništvom.

U normalnim okolnostima daleka muslimanska provincija od dva miliona ljudi od kojih deset odsto čine pravoslavni hrišćanski Srbi, ne bi trebalo da nas zabrinjava. Izvesno je da, bar do sada, nije zabrinjavala Vladu Indije kao ni velike političke partije.

Međutim, istorija je postavila balkanske narode, naročito Srbe, na raskršće civilizacija. U Kosovskoj bici 1389. godine Turci su konačno porazili patriotske Srbe i otpočeli sa svojim prodorom u srce Evrope. Srbi to nikad nisu preboleli, kao što ni indijske patriote ne mogu da zaborave poraz Pritviraj Čauana ( Prithwiraj Chauhan ) u Drugoj bici kod Terena. Turci su štitili povodljive Bosance, preobratili ih u islam i proganjali pravoslavne hrišćane u Srbiji.

Ponosni Srbi ne mogu da zaborave krvave tragove istorije. Evropski istoriografi se slažu: Srbi ne zaboravljaju svoju istoriju.

Nakon Drugog svetskog rata Srbija je bila najnapredniji deo Istočne Evrope. Poslednji trzaji Hladnog rata inicirali su rasparčavanje Jugoslavije: Slovenija, Hrvatska, Makedonija – 1991; Bosna i Hercegovina – 1992; Crna Gora – 2006. i sad je Kosovo proglasilo jednostranu nezavisnost 18. februara 2008, mada je teritorija još uvek pod upravom UN.

Sjedinjene Države su verovatno posejale još jedno seme razdora koje može da dovede do Trećeg svetskog rata. Sarajevo u Bosni je izazvalo Prvi svetski rat a ovaj prostor je bio poprište nekoliko značajnih bitaka između udruženih snaga otpora i Nemaca u Drugom svetskom ratu. Ove nove nacionalno-verske države imaju nekakve sličnosti sa stvaranjem Izraela posle neplaniranog povlačenja britanskog mandata 1948. i stvaranjem Pakistana nakon njihovog planiranog bekstva iz Indije 1947. godine. Stvaranje novih nacija na osnovu religijske pripadnosti i prekrajanje granica nekih država počelo je nakon Prvog svetskog rata. Posle Drugog svetskog rata, velike sile preuzele su na sebe taj zadatak kao međunarodno političko pitanje. Na samom Kosovu su postojala previranja od 1989. godine. Nemiri u toku poslednje decenije, kada je NATO preuzeo ulogu velikog zaštitnika islamskih manjina na Balkanu, prokrčili su put stvaranju Bosne i ohrabrili su kosovske Albance za vođenje džihadske borbe uz podršku Turske, Irana, Pakistana i Al Kaide (ove veoma prodžihadski orijentisane sile delovale su i u Bosni).

Činom jednostranog otcepljenja Kosovo nije samo počinilo zločin protiv Srbije, već je takođe počinilo zločin protiv Ujedinjenih nacija, ismevajući njihov mandat uz krajnje očigledno ohrabrenje SAD i njihovih saveznika, Francuske, Britanije i Nemačke. Ove države su već priznale nelegalnu državu i njenu nelegalnu vladu.

Srbija je uložila žalbu Savetu bezbednosti, pri čemu se Kina i Rusija očigledno protive delovanju koje preduzimaju Sjedinjene Države i EU. Srpski ministar za inostrane poslove, Vuk Jeremić, rekao je da je kosovsko proglašenje nezavisnosti nelegalno i nelegitimno. U svom govoru u Savetu Evrope u Strazburu, rekao je da su oni koji su priznali Kosovo stvorili opasan presedan.

Osuđujući dolazak Misije EU na Kosovo kao sraman čin kršenja međunarodnog prava, rekao je: „Na osnovu akcija koje su preduzele države članice Evropske unije, svim nacionalnim ili verskim separatistima širom Evrope i sveta ponuđeno je oruđe za postizanje priznavanja nezavisnosti.“

Očigledno je da je proglašenje nezavisnosti u Prištini podelilo svetske prestonice. Ujedinjene nacije su još jednom dokazale da su neefikasan međunarodni mehanizam za rešavanje sukoba.

Razumljiva je alarmantna reakcija Rusije, koja je proglašenje nezavisnosti Kosova opisala kao „ozbiljno kršenje“ međunarodnog prava i kritikovala Evropsku uniju zbog slanja „Pravne misije“ u pokušaju da stabilizuje Kosovo (Misija obuhvata oko 2000 osoba koje će obučavati i nadgledati policiju, sudije i carinske službenike).

U Azijia i šire, potez Kosova se pojavio kao lakmus-test za ponašanje prema secesiji od svojih matičnih zemalja.

Zabrinutost Rusije odjeknula je u Kini, Indoneziji i Šri Lanki. Kina je kritikovala kosovsko proglašenje nezavisnosti od Srbije dok je Tajvan to pozdravio. Kina je zabrinuta zbog mogućnosti da Tajvan, pošto je priznao Kosovo, preduzme slične korake. Kina je, osim toga, zabrinuta i za svoju zapadnu oblast Sinđang, gde pobunjenici, muslimanski Ujguri, vode „oslobodilački rat“ već preko tri decenije. Tibetansko pitanje takođe ima potencijal da iznova zadaje brige Pekingu.

Šri Lanka je izrazila zabrinutost i strah da Tamilski tigrovi (LTTE) mogu da slede primer Kosova, jer postoji mogućnost da bi ih priznale neke svetske prestonice. Indonezija je već izgubila Istočni Timor, a sad je zabrinuta zbog provincije Aćeh gde pobunjenici žele da se odvoje od vladajućeg režima.

Tajland vodi borbe sa muslimanskim manjinama u tri severne provincije. Međunarodni islamski džihad štiti i sponzoriše muslimanske pobunjenike. Ovo nisu jedine oblasti u kojima slične nacionalno-verske grupacije mogu da primene kosovski način delovanja. Slična situacija postoji u Darfuru u regionu Sudana i provincijama Šan, Kačin i Rakin u Mjanmaru. Kako bi reagovale Sjedinjene Države i UN ukoliko bi se ove nacionalno-verske grupe otcepile i proglasile nezavisnost? Da li bi im došle u pomoć, poslale Misiju EU, otvorile ambasade i da li bi UN postavile misiju za pomoć? Ovo možda izgleda nestvarno, ali posle Kosova sve je moguće.

Ukoliko je ova politika Sjedinjenih Država i njenih saveznika prihvaćena kao deo novog globalnog političkog poretka, Čečenija, Dagestan i Ingušetija trebalo bi da imaju čvrstu međunarodnu pomoć prilikom otcepljenja od Rusije. Rusija je već ukazivala na to da bi se kosovski princip mogao primeniti na Abhaziju, Južnu Osetiju i Nagorno-Karabah u Gruziji i Jermeniji. Ovi regioni već pokušavaju da se pripoje Rusiji. Oni bi takođe mogli da objave jednostranu nezavisnost.

Da li će SAD i njihovi saveznici sada da podrže tri separatističke nacije u Iraku: Sunite, Šiite i Kurde? Da li bi se Velika Britanija složila da se Severna Irska otcepi i da se katoličkoj irskoj zajednici daju sva prava?

Da li bi SAD i EU priznale jednostrano proglašenje suvereniteta Belučistana i Balavaristana (Severna oblast Pakistana – veći deo Kašmira)? Ukoliko bi to uradile, šta bi ostalo od Pakistana? Vašington neće pomoći Islamabadu da savlada pripadnike Baločistana i Balavaristana time što podržava otcepljenje Kosova.

Indija postoji kao nacija pošto su sve raznovrsne nacionalno-verske i lingvističke nacionalnosti postigle međusobni dogovor da stvore nacionalnu državu, uzdižući se iznad uskogrudih shvatanja. Međutim, Pakistan nastavlja sa podstrekivanjem zavedenih Kašmiraca i kontinentalnih Muslimana da se odvoje od Indije.

Kašmirski medijski servis (20. februara 2008), internet stranica naklonjena separatizmu, navodi citate oslobodilačkih lidera kao što su Sied Ali Đilani i Šabir Ahmad Šah sa konferencije Svih oslobodilačkih partija i predsedavajućeg Oslobodilačkog fronta Džamu i Kašmira, Muhameda Jacin Malika, u kojima iznose stav da se ne sme dozvoliti da gubici Kašmiraca budu uzaludni. Navodili su Kosovo kao tračak nade i požurivali međunarodnu zajednicu da reši spor u Kašmiru.

Da li bi SAD i EU sada prihvatili jednostrano proglašenje nezavisnosti propakistanskih kašmirskih lidera? Da li bi Nju Delhi mogao da ih spreči?

Zapadni mediji kao što su International Herald Tribune, New York Times, Los Angeles Times, The Moscow Times, The Jerusalem Times, i drugi, podvlače da osim Kašmira i nezadovoljne grupe Sika, ali i etničke i plemenske grupacije na severoistoku Indije takođe pokazuju nameru da se odvoje.

Može li Indija da se izbori sa ovim pobunjeničkim, separatističkim pokretima uporedo sa vođenjem „proksi-rata“ koji je započeo Pakistan i

pljačkanjima koje sprovode gerilske maoističke grupe? Da li bi SAD i EU pružile svoju podršku pokretima NSCN, ULFA, PREPAK, i drugima na severoistoku?

Što da ne? Kosovo je napisalo novi međunarodni zakon za sve uzavrele s eparatističke pokrete. Vlada Indije je do sada ćutala u vezi sa razvojem situacije na Kosovu, u osnovi bez bojazni da bilo kakva izjava u vezi sa protivljenjem može uništiti njen „sekularni“ imidž, izazivajući tako ljutnju kod svog ciljanog glasačkog tela i nervirajući svoje navodne prijatelje u muslimanskim diplomatskim krugovima.

Vreme je da se Indija jasno i glasno izjasni protiv jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova, koje se nalazi pod upravom UN. Indija bi trebalo otvoreno da podrži Rusiju i Kinu u UN i da zamoli generalnog sekretara Ban Ki Muna da objasni svetskom mnjenju kako to SAD i njihovi saveznici mogu pregaziti mandat UN u cilju stvaranja jedne nove nacije na osnovu nacionalno-verskih kriterijuma.

Kosovo neće biti poslednje, jer je Velikoj braći dozvoljeno da koriste NATO kao ovlašćenu snagu neoimperijalista. Ko bi mogao da spreči NATO da iz Avganistan skokne u Kašmir?

Čini se da ovaj novi svetski poredak vodi u sve veći svetski haos.

05.03.2008, SIFY (INDIA)

http://sify. com/news/ fullstory. php?id=14617538

Maloj Krišna Dar ( Maloy Krishna Dhar ) je vrhunski analitičar bezbednosti i sociolog koji se trudi da u svojim delima prikaže indijsko društvo. Karijeru je započeo kao mlađi dopisnik za novine „Amrita Bazaar Patrika“ u Kalkuti i kao honorarni predavač. U policiji je počeo da radi 1964. gde je sve vreme radio u obaveštajnoj službi. Zahvaljujući dugotrajnom službovanju u obaveštajnoj službi, Dar je bio upoznat sa akcijama u skoro svim severoistočnim zemljama, Sikimu, Pendžabu i Kašmiru. Takođe je obavljao delikatne zadatke na planu unutrašnje politike kao i različite kontraobaveštajne zadatke. Nakon 1996, kada je s funkcije direktora otišao u penziju, počeo je da radi kao slobodni novinar i da piše knjige , među kojima su najpoznatije: „Otvorene tajne, razotkrivanje Indijske obaveštajne službe“, „Osovina zla – spona između ISI, CIA i Al Kaide“ i „Misija u Pakistanu“.

 

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM