Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život

   

 

Nikola Malbaški

ANTIGLOBALISTIČKO „SMS RADOVANJE“

SMS je definitivno i kod nas postao važan medij privatne i masovne komunikacije. Svake godine se u svetu oko praznika razmeni milijarde sms poruka čestitki, pa je taj običaj i kod nas uhvatio maha već najmanje nekoliko godina. Kao i svugde, i ovde se tokom praznika (kojih kod nas ima više) među posednicima mobilnih telefona (što je veći deo populacije) na različite načine izražavaju najbolje želje i čestitke. Ima u tom sms „književnom žanru“ i pismenih i polupismenih „sastava“, klasičnih i duhovitih, dosadnih i bizarnih poruka. Pored slavljenja „dve“ nove godine („globalna“ i „srpska“), ono što je kod nas specifično je i to što su poruke, naročito za „srpske praznike“, često pisane u tradicionalnom epskom stilu i „narodnjačkom stihu“. Ovo je čitava postmoderna književna produkcija „kratke forme“ o kojoj će se još govoriti, pa i pisati naučni (etnološki, književni, kulturološki, sociološki i psihološki) radovi.

PREDIZBORNI SMS

Nama ovom prilikom nije interesantan taj „privatni“ element u fenomenu sms talasa čestitki, već one koje imaju „društveno-politički karakter“. Kako su sadašnje božično-novogodišnje i novogodišnjo-božićne praznike obeležili i iznenadni predsednički izbori, ne iznenađuje što su poruke imale, pored klasično religijsko-rodoljubivog, i političko-partijski karakter. Tako su partijski istomišljenici međusobno razmenjivali poruke u kojima su se međusobno bodrili na pobedu njihovog kandidata. Interesantno je da su u ovom sms mediju „predizborne kampanje“ dominirali radikali koji su često jedni drugima poručivali (ali i nervirali političke neistomišljenike) da na „ovom božjem putu pobedimo bagru žutu“ ili „ Badnjak slavi, rode, slavno, ali glasaj radikalno“. „Po Jovanu da se čuje gde Srbija uzvikuje 'Izglasajmo našeg tića, Tomislava Nikolića' .“ Šta reći osim da se autori nekih od ovih „narodnih umotvorina“ znaju i da je jedan od njih radikalski funkcioner i guslar.

Spoj sms-a i arhaične forme stiha u osmercu ili desetercu pokazao se kao efikasan ako se uzme u obzir koliko košta slanje takve poruke (ako je interesantna, biće verovatno „prosleđena“). Radikalima je ovo jedini medij u kome su prednjačili, naročito ispred medijski superiornog DS-a. Druge stranke su zaostajale za radikalima jer su verovatno zanemarile ovaj medij, ili su pak prilično kasno i nekako nevoljno ušli u kampanju, poput Velje Ilića kome bi ovakva „narodnjačka“ forma zapravo idealno odgovarala. Demokrate su stilski daleko od ovih epskih sms formi (iako su i oni slali poruke o „boljitku i napretku“), ili od proznih sastava koji slave Borisa Tadića kao budućeg predsednika. Demokrate su čak zamerile radikalima što hrišćanski praznik koriste u svrhe političke promocije.

„ZA ZDRAVLJE PUTINOVO“

Ono što nam je zapravo zapalo za oko kao interesantan fenomen je ono što smo nazvali „sms radovanje“ ili poplava sms poruka patriotsko-antiglobalističke sadržine. Tematski na granici između partijskog i ovog žanra je „pozdrav iz Ševeningena“: „Iz Haga mi Šešelj reče da čestitam Badnje veče, svim Srbima srpske krvi, među njima vi ste prvi. Nek krst časni kolo vodi, mir božji, Hristos se rodi!“ Pravi primeri ovog „antiglobalističko-šumskog“ žanra su poruke u kojima su glavne uloge dodeljene Ratku, Radovanu, ali i „novom srpskom idolu“ Putinu.

Bitno je primetiti da se barem u „sms radovanju“ integriše „kulturni prostor“ Srbije, Republike Srpske i Crne Gore. Iz Republike Srpske stiže jedna starija poruka koja se distribuirala i prošle godine „Dolazila sad mi vila, s Radovanom, veli, bila, u pećinu Božić slavi, tako radi Srbin pravi“. Ili pak sms „klasici“ u kojima je imaginarni narodni pesnik u društvu Ratka i Radovana: „Ja sam sinoć u planini sa Mladićem vino pio, sve je Srbe u svom kraju po sto puta pozdravio, čestito vam Božić, brate, a posebno pito za te.“ „Pođoh jutros zorom ranom, u planinu po badnjake, sretoh Ratka s Radovanom gde prkose dušmanima. Nazvaše mi Hrista Boga, otpozdravih i ja njima, a za zdravlja hajdučkoga popismo i pehar vina. Dva viteza 'vako zbore vaskolikom srpskom rodu, da se Srbi vazda bore za krst časni i slobodu.“ Kombinacija aktuelizovane pravoslavno-hajdučke tradicije sa novom tehnologijom predstavlja pravu provokaciju za dominantni ideološki diskurs „evropocentričnog establišmenta“.

Sigurno favorit među politički subverzivnim sms porukama predstavlja ova u kojoj „Radovan“ poručuje: „Ni sam ne znam odakle ti sad čestitku šaljem ovu! Fukarama u Srbiji, što slušaju k.... onu, potvrdite: stvarno sam u Regionu! Ovi moji što me kriju ući će u istoriju!.. Pozdravljam te po družini ja Radovan sa planine!“ Treba primetiti da se narodni sms pesnik usred ove epske slike služi i politički korektnim nazivom „u Regionu“, što se može tumačiti ili kao nužan ustupak medijskom novogovoru, ili pak fina postmoderna ironija. Kako se pretpostavlja da su ovi i slični stihoklepci „sastavljeni“ od grubljeg balkanskog materijala, onda se to nekako ne uklapa ironično „čitanje“.

Novost je svakako da je i ruski predsednik ušao u narodno sms pesništvo: „Stari mi je đedo reko: 'Kada budeš badnjak sjeko, ka istoku okreni se, sa tri prsta prekrsti se. Jer s istoka sunce sija, na istoku je i Rusija. Badnjak sjeci, Boga moli i Srbiju majku voli. Boga moli za Kosovo i za zdravlje Putinovo.“ Pored istraživanja javnog mnjenja koja pokazuju da je dvotrećinsko raspoloženje građana Srbije za tešnje veze sa Rusijom, to pokazuju i ovi izdanci narodnog sms stvaralaštva. Takođe, pokazuju i to da je Putin svojom politikom oko Kosova postao jedan od najpopularnijih „političara u Srbiji“.

„SIMBOLI OTPORA“

Ovakva sms produkcija pokazuje da je spoj moderne tehnologije i klasičnog (možda i arhaičnog) izraza veoma efektan naročito u vremenu trijumfa medijske „političke korektnosti“. Čak su mnoge televizije ukinule i sms poruke tokom emisija jer često promakne nešto što „ne bi smelo“ (nekad opravdano kao vulgarnost, a nekad kao poruka koja ne odgovara političkoj orijentaciji medija). Stoga je sms, možda uz internet, ostao verovatno najslobodniji medij u kome se mogu izreći i one poruke koje medijsko-politički establišment ne toleriše u klasičnim mas-medijima. Privlačnost ovih i ovakvih poruka je to što imaju čar „zabranjenog voća“, pa ono što je zanimljivo čitaju i prosleđuju i oni koji se ne mogu nazvati simpatizerima Ratka & Radovana. Naime, pored onih kojima ovakve poruke „greju srce“, kao transmiteri su poslužili i oni kojima je ovo neka vrsta benignog bunta protiv globalističkog medijskog novogovora o „srpskim zločinima“.

Devedesetih su Ratko & Radovan bili za nacionaliste ono što su bili. Međutim, sada je njihova percepcija pomerena u pravcu „simbola otpora“. Otpora nametanju po nas pogubnog „konačnog rešenja kosovskog pitanja“, ali i pokušaju „denacifikacije Srbije“. SMS „radovanje“ je, stoga, neka vrsta psihološkog ventila za nacionalne i socijalne frustracije našeg društva. Ne toliko u smislu kontrolisane simulacije pobune (kao što su to supkulture koje se sa zapada importuju), već više kao oblik „otpora globalističkoj represiji“ koji se ne smatra značajnim i trajnim. Kako je, govoreći o fenomenu Ratka & Radovana lucidno primetio Kusturica (pa je i zato na udaru komesara „političke korektnosti“ poput Pešićeve), po ustaljenoj holivudskoj matrici običan čovek se identifikuje sa onima koji su progonjeni od „velike potere“ bez obzira na to bili oni pozitivni ili negativni likovi. Kada njih, koji su bili takvi kakvi su bili, progone mnogo „gadniji tipovi“, nije čudo što se mnogi identifikuju sa njima. Kad se tome doda i činjenica da je položaj našeg naroda u celini, a naročito na Kosovu, blizak onom u kome su „progonjeni“, onda ni ne čudi što su praznici propraćeni talasom „sms radovanja“.

 

 

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM