Đoko Kesić
DANAJCI
Grupa kriminalaca, potpomognuta ništa boljim društvom u vidu grupe velikih sila, kršeći civilizacijsko nasleđe međunarodnog prava, uzela je zločin i zakon jačeg za svoju zastavu i osnovala novu državu na tlu Srbije. Normalan svet morao bi da svikne da živi bez UN i drugih međunarodnih organizacija, da se samoorganizuje i da potraži rešenje kako bi ovom tirjanstvu stao na put.
Svet se podelio po pitanju Kosova. Nema relevantnog medija u svetu koji na udarnom mestu nije objavio vest o samoproglašenju gusarske republike. Nikoga posebno ne iznenađuju stavovi Luciferove dece Amerikanaca i Britanaca.
S tim u vezi najzanimljivija je pojava Slovenije, trenutno predsedavajuće u EU. Njen izaslanik, spodoba koja se odaziva na ime Jelko Kacin, sa šarmom svinjarskog trgovca dođe pre neki dan u Beograd i ezopovskim jezikom saopšti da bi bilo dobro da Srbija prva prizna državu Kosovo. To je predstavnik iste one države koja hoće da prekine diplomatske odnose sa Hrvatskom zbog porcije ribe iz Piranskog zaliva. On je predstavnik iste one zemlje koja hrani šiptarski separatizam već 30 godina, zemlje koja je u Srbiji otvorila 1.000 preduzeća, a odlukom svoje vlade nije dozvolila da nijedan srpski dinar uđe u njihovu privredu.
Ta zemlja danas traži izvinjenje zbog sedam razbijenih prozora na svojoj ambasadi u Beogradu, a uzima sebi za pravo da nam uzme 15 odsto teritorije bez izvinjenja... Dakle, zbog svega toga ja jesam protiv da se spali „Merkator" u Beogradu, ali sam za to da nijedna srpska noga ne kroči u tu trgovinu, i za to sam da prekinemo diplomatske odnose sa tim danajskim prijateljima.
Ukupno gledano, reakcija našeg državnog vrha je mlohava i u parolama. Pitanje je zbog čega već danas Republika Srpska nije proglasila nezavisnost i da li bi NATO u tom slučaju okupirao i Banjaluku? I zbog čega sve opštine sa većinskim srpskim življem nisu proglasile eksteritorijalnost? Nije sve u parolama, ima nečeg posebnog i u praksi.
Đoko Kesić
|