Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Savremeni svet

   

 

Dru Tompson

Tuča hranom

Smešteni jedan preko puta drugog u Savetu bezbednosti UN-a, Kina i SAD ne bacaju preko stola diplomatske žaoke, nego hranu. Zategnutost je velika.

Ulog se povećao kada su istraživači potvrdili da je pšenični gluten iz Kine zatrovan melaminom, koji se nalazi u preko 150 brendova hrane za pse, odgovoran za smrt brojnih kućnih ljubimaca u Sjedinjenim Državama. To je u maju mesecu podstaklo pokretanje pitanja o bezbednosti hrane na Strateškom ekonomskom dijalogu, uz obećanja o ''budućoj saradnji''.

Dok je povećana komunikacija i saradnja između Sjedinjenih Država i Kine po pitanju bezbednosti hrane pozitivan napredak, kineski regulatori („regulators face“) su na domaćem frontu suočeni sa brojnim izazovima. Trenutne tenzije nastale su zbog ograničenog razumevanja u Kini propisa Sjedinjenih Država, kao i zbog nedovoljnog razumevanja za izazove sa kojima se suočavaju kineski regulatori.

Nekoliko nedelja nakon incidenta sa hranom za kućne ljubimce, Administracija za hranu i lekove Sjedinjenih Država (USFDA) otkrila je da veći broj brendova pasti za zube proizvedenih u Kini, sadrže otrovnu hemikaliju i šokirala Peking uzbunom oko njihovog uvoza. Peking je zatim ocenio da su Sjedinjene Države " same kontradiktorne " , u onome što neki vide kao preteću osvetu milo-za-drago, a odsek kineske vlade koji je odgovoran za praćenje trgovine hranom, izjavio je:

''Državna administracija za nadgledanje kvaliteta, inspekcije i karantin poziva sve lokalne odseke da pooštre kontrolu i karantin prehrambenih proizvoda koji se uvoze iz Sjedinjenih Država u Kinu. Kineski uvoznici bi takođe trebalo da objasne koji su zahtevi za bezbednost hrane prilikom uvoza iz Sjedinjenih Država, kako bi umanjili trgovinski rizik''.

Izazovi proizvodnje hrane u Kini

Bezbednost hrane u Kini je kompleksno pitanje za koje je odgovorno deset različitih vladinih odseka čije se nadležnosti često prepliću. Centralne i provincijske vlasti često nemaju mogućnosti da uspešno iskontrolišu ruralne proizvođače, koji i sami imaju suviše male kapacitete da bi se povinovali kompleksnim propisima. Takođe, politički i pravni sistem Kine često je ograničen zahtevima da se održi ''harmonično društvo''. Praćenje političkog vođstva Komunističke partije ima prednost nad reformisanjem sektora – medija, pravosuđa i zaštite čovekove okoline – čija rekonstrukcija bi unapredila bezbednost hrane.

Od oko milion proizvođača hrane u Kini, 70 odsto su male, ruralne, porodične trgovine sa manje od deset zaposlenih. Prevoz i komunikacija sve više stižu i do ruralnih delova Kine i omogućavajući kineskim poljoprivrednicima da svoju robu dostave na tržište u zemlji i inostranstvu. Što veća količina te ruralno proizvedene robe stiže na međunarodno tržište, regulatori imaju sve teži zadatak da standardizuju pravila bezbedne eksploatacije.

Dok se ekonomske reforme iz 1979. godine i zatvorena, fragmentirana ekonomija gube sve dalje i dalje u kineskom retrovizoru, vladini regulatori „igraju se šuge“ dok se proizvodnja decentralizuje i proširuje. Mali proizvođači osnivaju se često bez odgovarajuće dokumentacije ili tehničkih mogućnosti za realizovanje bezbedne industrijske proizvodnje. Pokušaji kineske vlade da reguliše ova privatna preduzeća suočili su se sa promenjivim uspehom, često sprečavani širenjem korupcije – pogledajte nedavnu smrtnu kaznu izrečenu kineskom direktoru-osnivaču FDA, zbog primanja mita za trgovinu narkoticima.

Sukobi interesa između centralnih, provincijskih i lokalnih vlasti često se odvijaju u prehrambenom sektoru, dodatno ograničavajući vladinu sposobnost da efikasno kontroliše proizvođače. Lokalne vlasti često štite proizvođače i rade u dosluhu sa njima, stavljajući u nezgodan položaj regulatore koji pokušavaju da naprave previd. Lokalne vlasti su ponekad motivisane pre urgentnim političkim potrebama - kao što je omogućavanje povećanja lokalne zaposlenosti i prihoda od poreza i ulaganja - nego primenom mandata iz provincije Peking koji bi ''obezbedili sigurnost hrane'' (čak i) po cenu da se zatvori fabrika ili konfiskuju proizvodi iz radnje ili od distributera, što bi prouzrokovalo ekonomske poteškoće na lokalnom nivou.

Delovi koji nedostaju

Kineskom društvu nedostaje veliki broj suštinskih komponenti koje na Zapadu igraju glavnu ulogu u bezbednosti hrane i lekova. Kineska vlada kontroliše medije na više nivoa pokušavajući da obezbedi društvenu stabilnost i dalju vlast Partije. Lokalni zvaničnici imaju moć da ućutkaju lokalne novine kako ne bi pisale o krizama, kao što je epidemija trovanja hranom, da bi, tobože, ''sprečile paniku''. Predvidljiva su i odugovlačenja u razmeni informacija sa epidemiolozima kao i sa javnošću, koja mogu ozbiljno da pogoršaju šanse za pripremanje efikasnog odgovora o javnom zdravstvenom incidentu - lekcija koja nije sasvim naučena posle epidemije SARS-a 2003. godine. Kineski mediji su posebno bili uzdržani u davanju izveštaja o incidentu zagađenja melaminom u Sjedinjenim Državama.

Kineski pravni sistem takođe nije nezavistan. Kineski sud mora da izvaga društvene i političke cene presude protiv kompanija – radeći to vrlo delikatno kada je u pitanju državno vlasništvo. Isto tako, Kini nedostaju čvrsti zakoni o kvalitetu proizvoda koji teret bezbednosti nameću industrijalcima.

Konačno, Kini nedostaje dinamično, građansko društvo koje zastupa interese proizvođača i kupaca. U SAD, udruženja i pojedinci igraju važnu ulogu u obezbeđivanju bezbednosti proizvoda, naročito u proizvodnji hrane. Advokati kupaca služe kao „psi čuvari“ od proizvođača i regulatora, uloga koju vladini zvaničnici u Kini nerado prihvataju. Kineska udruženja ne predstavljaju industrijalce, već predstavljaju i štite interese Vlade i Partije. Stoga, suprotno od Sjedinjenih Država, industrijalci u Kini nemaju advokate ''fokusirane na klijente'', što dovodi do nametanja zakonskih propisa ne-zastupljenim i nesvesnim industrijalcima. Pošto su bez ikakve političko-ekonomske matrice, kineske vlasti imaće pune ruke posla da spreče buduće domaće i međunarodne krize oko hrane.

Zbog „food-fight“-a deca se često „šalju u svoju sobu“, ali ni Kina ni Sjedinjene Države nisu deca na međunarodnoj sceni, i bezbednost hrane u globalnoj ekonomiji nije dečija igra. Obe strane treba posavetovati da pokažu malo zrelosti – sa zvaničnicima SAD koji pomažu svojim kineskim sagovornicima da postave sisteme, transferišu tehnologiju i efikasno ispoštuju postojeće propise SAD – i obezbede hranu na njihovom tanjiru, gde joj je i mesto.

Dru Tompson je direktor Kineskih studija i viši saradnik u Nixon centru.

Naslov originala: “Food Fight” by Drew Thompson June, 14, 2007 The National Interest

 

 

 
 
Copyright by NSPM