Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Savremeni svet

   

 

Mladen Đorđević

Putinova energetska pobeda

Susret američke državne sekretarke Kondolize Rajs sa predsednikom Rusije Vladimirom Putinom nije doveo do pomaka u rešavanju gorućih spornih pitanja koja sve više opterećuju odnose Rusije s jedne, a s druge SAD i EU. Rajs je u Moskvi ponovila odlučnost da I pored žestogog ruskog protivljenja SAD postave antibalistički raketni štit na teritoriji Istočne Evrope. U isto vreme, pomalo u senci ovog, i predstojećeg samita Rusija-EU, Rusija je odnela važnu pobedu u dugotrajnom nadmetanju u kontroli nad srednjoazijskim energentima, koje je neposredno pre dolaska Kondolize Rajs dobilo svoj epilog. Naime, posle sastanka predsednika Putina sa predsednicima Kazahstana i Turkmenistana u turkmenistanskom gradu Turkmenbašiju, potpisana je deklaracija o izgradnji Prikaspijskog gasovoda i proširenju kapaciteta kojim će se preko Rusije transportovati turkmenistanski gas i kazahstanska nafta. Takođe, predsednici Turkmenistana i Kazahstana potvrdili su da su spremni da svoju budućnost u najvećoj meri usmere ka saradnji sa Rusijom.

Problemi i dalje bez rešenja

Pitanja postavljenja protivraketnog odbrambenog sistema i budući status Kosova ostala su nerešena i nakon samita u Moskvi. Predstavnici dve sile su postigli saglasnost oko ublažavanja retorike, koja je u više nedavnih istupa ruskih i američkih predstavnika počela da podseća na onu iz vremena hladnog rata. Na samitu je dogovoreno i da se dve zemlje umesto uzajamnih optužbi usresrede na rešavanje problema od obostanog interesa. Međutim, za sada nema najave da do rešenja spornih pitanja može zaista i doći, pošto za problem Kosova zajedničko rešenje,nije pronađeno. Kondoliza Rajs je istovremeno demonstrirala odlučnost SAD da nastave na realizaciji planova o postavljanju dela antibalističkog raketnog štita na teritroiji istočne Evrope. Ona je izjavila da će njena zemlja iskoristiti svu raspoloživu tehnologiju kako bi se zaštitila, i da neće dozvoliti nikakav ruski veto koji bi ugrozio interese bezbednosti SAD.

U isto vreme, u Moskvi je boravio i nemački ministar inostranih poslova Frank Valter Štajnmajer koji je, kao predstavnik zemlje koja trenutno predsedava EU, pokušao da spase ovonedeljni samit EU-Rusija u ruskom gradu Samari, i junski samit Grupe 8 u Nemačkoj, za koje se očekuje da će takođe proteći u senci dubokog neslaganja. Sporovi koji trenutno opterećuju međusobne odnose Rusije i EU su brojni, ne samo oko pitanja Kosova i raketnog štita. U izgledu je da će Poljska i baltičke države vetom sprečiti potpisivanje dugo pripremanog sporazuma o partnerskim odnosima, za koga se posebno zalaže Nemačka, i kojim se između ostalog, planira i regulisanje odnosa vezanih za snabdevanje Evrope energentima. Štajnamjer je tokom razgovora sa Putinom nastojao da predupredi pretvaranje sporova u otvoreni konflikt sa Rusijom, ali, prema njegovim, i komentarima nemačkih medija, ni njegova poseta nije dovela do približavanja stavova.

Neostvareni planovi SAD i EU

Zategnutost u odnosima SAD, EU i Rusije rezultat je pre svega povećanog samopouzdanja Moskve zbog bogatstva u domenu energetskih izvora. Prosperitetna Rusija koja snabdeva Evropu naftom i gasom i ubira ogromne prihode sve više može da insistira na sopstvenim interesima. U skladu sa takvom politikom, na budućem samitu sa EU Moskva će imati još jedan veliki adut u rukama. Naime, neposredno pre sastanka sa Kondolizom Rajs, Putin je na samitu sa predsednicima Turkmenistana i Kazahstana postigao dogovoro o izgradnji Prikaspijskog cevovoda, kojim će se ka Evropi transportovati turkmenistanski gas, i eventualno u budućnosti kazahstanska nafta. Samit održan u u turkmenistanskom gradu Turkmenbašiju na obali Kaspijskog mora rezultirao je dogovorom koji Rusiji omogućuje presudnu ulogu u kontroli energetskih puteva. Time su potopljene nade Zapada da će Evropa uspeti da u bližoj budućnosti uspostavi sistem snabdevanja nezavisan od Rusije pošto energenti koji stižu u Evropu dolaze upravo iz ove dve srednjoazijske države.

U cilju ublažavanja zavisnosti Evrope od snabdevanja energijom preko Rusije, i Kazahstan i Turkmenistan su izloženi rastućim ekonomskim i političkim uticajima Zapada. (1) Nedavna smrt Sapamurata Nijazova, koji je gajio čvrste veze sa Moskvom (2), izazvala je velike nedoumice na koju će se stranu prikloniti novi predsednik Berdimuhamedov, koji je po ustoličenju ostavio sve opcije otvorenim. Strahovanje Rusije dodatno je izazvao nedavni dolazak zvaničnika američkog Ševrona 3. maja u Ašhabat, gde ih je Berdimuhamedov pozvao da učestvuju u eksploataciji kaspijske nafte.

U Kazahstanu su pored ruskog "Lukoila" prisutne i velike zapadne naftne kompanije, poput američkog "Ševrona", britanske "BG grupe", italijanskog "Enija", a u ta zemlja privlači sve više investicija, najviše iz SAD, Britanije i Japana. Pored toga, Kazahstan je pokazao nameru da igra važniju ulogu na međunarodnoj sceni, i da 2009. predsedava OEBS-om, te je zbog toga vlada najavila sprovođenje demokratski reformi.

Kazahstan je trebalo da bude i presudan faktor u nastojanju Poljske da umanji energetski zavisnost od Rusije. Poljska je s tim ciljem nedavno organizovala dvodnevnu konferenciju u Krakovu, na koju su pozvani predsednici Ukrajine, Litvanije, Gruzijem Azerbejd žana i Kazahstana. Ideja predsednika Kačinjskog i Juščenka je izgrandja cevovoda kroz Ukrajinu, kojim bi se kaspijska nafta transportovala do poljskih gradova Poloka i Gdanjska, a zatim dalje na Zapad. Međutim, konferencija zakazana za 9. maj završila se potpunim neuspehom, pošto je ključni gost, predsednik Kazahstana Nazarbajev, u Krakov poslao svog specijalnog izaslanika, dok se sam sastao sa Putinom.

Velika Putinova pobeda

Sve ove alternativne planove Putin je uspeo da osujeti direktnim susretom sa liderima dve srednjeazijske republike. Tri predsednika su potpisali deklaraciju o izgradnji Prikaspijskog gasovoda, čija će propusna moć biti oko 90 milijardi kubnih metara gasa, i koji će biti najveća struktura za transport gasa u centralnoj Aziji. Novi c evovod bi trebalo da bude postavljen na isto č nom delu obale Kaspijskog mora i da iz Turkmenije kroz Kazastan, ide prema Rusiji. Gasovod bi išao du ž 360 kilometara po turkmenistanskoj teritoriji i još pribli ž no 150 kilometara po teritoriji Kazahstana, da bi se na rusko-kazahstanskoj granici spojio sa postoje ć im gasovodom Srednja Azija-Centar. (3) Ceo projekt podrazumeva i početak eksploatacije gasa na novim nalazištima u Turkmeniji, Kazahstanu a i Uzbekistanu, uz pomoć največih ruskih energetskih kompanija. Prema preliminarnim ra č unicama, vrednost investicije procenjena je na oko dve milijarde dolara. U tu sumu nisu uračunti i troškovi za moguću izgradnju dodatnih linija cevovoda za prenos kazahstanske nafte. (4)

O tome koliko je ovaj sporazum važan po Rusiju svedoči što je Putin najpre održao dva zasebne sastanke sa Berdimuhamedovim koji se, kako navode ruski analiti č ari, dugo kolebao da li da prihvati izgradnju novog gasovoda. Dva predsednika n ajpre su se sastali krajem aprila u Moskvi, a zatim i u Ašhabatu, pre trojnog susreta. Z atim se Putin 9. maja sastao nasamo i sa Nazarbajevim, koji je posle sastanka izjavio da je Kazahstan spreman da najvećio deo, ako i ne i svu svoju naftu transportuje preko Rusije. (5)

Ruski argumenti su izgleda bili dovoljno ubedljivi, jer je Putin ponudio mogućnost za široku ekonomsku saradnju i prosperitet celog regiona. Putin je u posete Turkmeniji i Kazahstanu poveo poveću delagaciju privrednika, na čelu sa šefovima "Gazproma", "Lukoila", "Rusala" i više drugih najjačih kompanija koje već godinama daju glavni implus visokom ekonomskom rastu u zemlji. Cilj ruskih biznismena bio je ne samo dogovor o novim projektima u industriji nafte i gasa, već i sagledavanje mogućnosti za širu ekonomsku saradnju triju zemalja. S tim u vezi, u izgledu je i gradnja železnice i auto puta, koji bi povezivao Turkmenistan, Rusiju, Kazahstan i Iran, što je predložio Berdimuhamedov. Izgradnja novih saobraćajnica bi omogućila zanačajno smanjenje vremena za prevoz tereta, a prema planu, novi transportni koridor po Kaspijskom moru, za prevoz robe i putnika, nalazio bi se između gradova Aktau (Kazahstan) - Turkmenbaši (Turkmenija) i Astrahan (Rusija). Pored toga, ranije u Astani je potpisan sporazum o formiranju zajedničkog centra Rusije i Kazahstana za obogaćivanje uranijuma u gradu Angarsku, u Irkutskoj oblasti, pod kontrolom Međunarodne agencije za atomsku energiju. (6)

Korak ka Jugoistočnoj Aziji

U isto vreme, Rusija je preuzela korake da postane glavni snabdevač Azije naftom. Ruski ambasador u Manili Vitalija Vorobjev obelodanio je u razgovoru sa stranim novinarima da Rusija razmatra mogućnost da sa filipinskim vlastima izgradi skladišta za naftu i rafinerije na Filipinima, koja bi snabdevala naftom zemlje jugoistočne Azije. On je precizirao da Rusija nije zainteresovana samo da prodaje naftu u regionu, već i da investira u rafinerije i skladišta. Vorobijev je podvukao da su zemlje jugoistočne Azije zainteresovane da Rusija postane njihov najvažniji snabdevač naftom.

Mnoge azijske zemlje su dugo zavisile od nafte koja dolazi s Bliskog Istoka, ali strah da bi, zbog konflikata u regionu, moglo doći do prekida u snabdevanju nagnao ih je da se okrenu alternativnim izvorima, Rusija je u tu svrhu već počela izgradnju infrastrukture koja bi joj omogućila da postane glavni snabdevač azijskih zemalja energentima. U tu infrastrukturu spada i veliki naftovod od nalazišta u Sibiru do ruske obale Pacifika, u dužini od 1. 400 kilometara, koji bi mogao da bude završen kroz tri godine. i kojom bi se transportovale velike količine nafte za azijske zemlje.

Resursima bogate zemlje centralne Azije verovatno će i dalje biti sporno područje za Rusiju, SAD i EU, koje ne odustaju od planova o grandnji alternativne mreže gasovoda i naftovoda. Berdimuhamedov je posle potpisivanja sporazuma sa Putinom rekao da će njegova zemlja i dalje učestvovati u razgovorima oko moguće realizacije Transkaspijskog gasovoda Međutim, dogovor tri predsednika sveo je mogućnost ostvarenja tih planova na minimun, jer po rečima eksperata, veliko je pitanje da li bi Turkmenistan i Kazahstan imali dovoljno energenata za obe mreže.

Potpisivanjem sporazuma o gradnji Prikaspijskog gasovoda, Rusija je ostvarila veliku pobedu, posebno zbog toga što gas iz Turkmenistana kupuje po ceni od 100 dolara po kubnom metru, a prodaje ga za 250. Evropa će svakako dobijati više energije, ali će sa svakim potrošenim kubnim metrom gasa, ruski budžet i ruska moć sve više rasti.

Fusnote:

1. Potrpedsednik SAD Dik Čejni boravio je prošle godine u kazahstanskoj prestonici, a nedavno Andris Pielbags, komesar EU za energiju. Zapadni partneri Kazahstana su ranije predložili Nazarbajevu da specijalnim tankerima prevoze naftu do Bakua, a zatim je dalje transportuju ka evropskim kupcima budućim Transkaspijskim naftovodom po dnu Kaspijskog mora. EU je predložila cevovod od Kazahstana, preko Azerbejdžana, Gruzije, Turske pa dalje ka Evropi. Oba ova projekta su međutim teško ostvariva zbog brojnih rizika i zahtevaju velika ulaganja. - EU pushes for Kazakh gas pipeline - http://www.turkishweekly.net/news.php?id=31267

2. Rusija i Turkmenistan od 2003. godine imaju potpisan sporazum na 25 godina, kojim je predviđena isporuka gasa Rusiji kao i zajednički nastup na svetskom tržištu, modernizacija i izgradnja transportne mreže i učešće u osvajanju nalazišta u Turkmenistanu. U okviru sporazuma, "Gazpromeksport" i "Turkmennaftagaz" potpisali su ugovor o isporuci od 1. januara 2004. do 31. decembra 2028. godine

3. Na sastanku je potpisana i deklaracija, o razvoju gasno-transportnog sistema centralne Azije, koju je uz lidere tri zemlje 9. maja u Taškentu potpisao i lider Uzbekistana Islam Karimov.

4. Inače, trenutno se gas iz Turkmenistana do Rusije transportuje preko dva cevovoda - Dovletabad-Derjalik-Evropa i Turkmenistan (Karabogaz)-Evropa. Gas iz Kazahstana i takođe se izvozi u Evropu preko ruske mreže gasovoda , a kazahstanska nafta se transportuje do crnomorskog terminala u Novorosijsku naftovodom du žine 1.580 kilometara, koji vodi "Kaspijski cevovodni konzorcijum", u kome najve ći udeo ima ''Ševron'' , dok ruski ''Transnjeft'' ima 24%. ''Ševron'' je pokušavao da poveća kapacitet natovoda sa 735 000 barela na 1,35 miliona barela dnevno, ali je do sada nailazio na jako rusko protivljenje. Na sastanku u Astani raspravljalo se i o ''Ševronovom'' zahtevu, ali je Nazarbajev najavio da bi se kapaciteti mogli povećati na 833 000 barela dnevno, što je daleko ispod zahteva ''Ševrona'' - Kazakhstan Outlines Oil Plan - http://online.wsj.com/article/SB117884443930299373.html?mod=googlenews_wsj

5. Posle susreta sa Putinom u Astani kazahstanski predsednik Nursultan Nazarbajev izjavio je da je Kazahstan spreman da celokupne količine svoje nafte transportuje preko Rusije. Navodeći da je od prošlogodišnjih 52,3 miliona tona nafte, 42 miliona transportovano preko Rusije, Nazarbajev je rekao i da je Kazahstan spreman i da obezbedi dodatnih 17 miliona tona nafte godišnje za potrebe naftovoda Burgas-Aleksandropulos, početnog kapaciteta 35 miliona tona.

Ministarstvo energetike u Astani saoptilo je da Kazahstan planirada da do 2010. godine poveća izvoz prirodnog gasa za 52 odsto, na 12 milijardi kubnih metara i da poveća proizvodnju na 45 milijardi kubnih metara.

6. Prema protokolima koje su Rusija i Kazahstan potpisali u julu prošle godine, biće osnovane tri zajedničke kompanije. Jedna će se baviti eksploatacijom nalazišta urana u Kazahstanu, druga obogaćivanjem uranijuma na teritoriji Rusije, uz obavezno učešće kazahstanskih stručnjaka, a treća projektovanjem nuklearnih reaktora manjeg i srednjeg kapaciteta, koji bi bili ugrađivani u atomske centrale u Kazahstanu, ili prodavani na svetskom tržištu.

 

 
 
Copyright by NSPM