Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska - prenosimo Politiku

 

 

Dragana Matović

Sused Komšić

Ko misli da nije normalno da se Srbija meša u ono što se dešava Republici Srpskoj, taj verovatno misli i da su pre neko veče u beogradskom „Pioniru” na košarkaškoj utakmici Partizan – Barselona premijeru RS Miloradu Dodiku aplaudirali navijači Barselone.

Može se Srbiji da štiti interese Srba iz Republike Srpske, čak i samo zato što su Srbi, a može joj se, naravno, i zato što je potpisnica Dejtonskog sporazuma. I ovo prvo čak i ne mogu da nam zabrane.

Sve i da visoki međunarodni predstavnik u BiH Miroslav Lajčak odluči da je demokratija koju su za Bosnu smislili u Dejtonu isuviše spora i da je treba ukinuti i uvesti neki efikasniji sistem. Tiraniju, možda.

Dakle, reforme u BiH Lajčak je odlučio da ubrza tako što bi omogućio zajedničkim institucijama u BiH da odluke donose bez Srba.

Banjaluka je na ovu meru odgovorila pretnjom da će se Srbi povući iz državnih institucija BiH.

„Ukoliko bi se to desilo, došlo bi do haosa. Bosanci se i dalje sećaju kako je formirana RS uoči rata 1992. kada su Srbi napustili bosanske institucije”, prognozira londonski „Ekonomist”.

Potom je reagovao Beograd . Srpski premijer je ocenio da je cilj Lajčakovih mera ukidanje RS, baš kao što je cilj Ahtisarijevog plana proglašavanje jednostrane nezavisnosti Kosova i Metohije.

„Politička borba u BiH blisko je u vezi s Kosovom koje je tehnički deo Srbije. Ukoliko ono postane nezavisno, ojačaće pozicija ljudi poput Milorada Dodika koji se protive centralizaciji Bosne i ponekad prete nezavisnošću RS”, analizira „Ekonomist”.

A onda se oglasio i Komšić. On je srpskom premijeru poručio da „drži prste dalje od BiH, jer bi mogao dobiti i po prstima i po nosu”.

Da bi znali ko je taj i sa kim imate posla, upoznaću vas – Željko Komšić, predsedavajući Predsedništva BiH, Hrvat, nosilac je ordena Zlatni ljiljan od 1995. godine za hrabrost iskazanu u ratu, 2001. godine prvi ambasador BiH u Srbiji i Crnoj Gori, oženjen je i otac jednog ženskog deteta koje uči da su Srbi genocidan narod. Jeste, to je onaj lik koji je, razočaran presudom MKS u Hagu da Srbija nije počinila genocid u BiH, besno poručio: „U BiH je 1992. godine počinjen genocid i svako ko drugačije misli bježi od istine. Ja znam čemu ću svoje dijete učiti.”

I dok „to” sedi u tom predsedništvu ne može Lajčak da kaže da Srbi pogrešno tumače njegove mere. Ma, nema greške. Nije je bilo ni onda kada je odobrio da o nezavisnosti Crne Gore može da glasa treća generacija Albanaca rođenih u Bruklinu, a ne mogu Crnogorci iz Srbije.

[objavljeno: 27.10.2007.]

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM