Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Savremeni svet - prenosimo Vašington post

   

 

Tom Malinovski (Tom Malinowski)

Kad teroristi postanu "vojnici"

Jedan američki političar irskog porekla, pokojni senator Daneiel Patrik Mojnehan (Moynihan), osećao je kao svoju dužnost da stalno govori protiv Irske republikanske armije u Severnoj Irskoj. On je tvrdio da članovi Ira-e nisu ništa više od običnih ubica. S vremena na vreme, neki od njegovih birača koji su simpatisali IRA-u bi se žalili: "u Severnoj Irskoj je rat," tvrdili bi. "ljudi iz IRA-e nisu teroristi; oni su vojnici".

Od kad postoji terorizam, teroristi su opravdavali svoje akcije tako što su sebe nazivali vojnicima. Pri letimičnom pogledu na nazive koje te grupe daju sebi otkrivamo koliko je za njihovu sliku o sebi centralna ideja da su oni ratnici: Brigade mučenika Al Aksa, Božja Armija otpora, Salafistička grupa za molitvu i borbu. Nasuprot tome, većina vlada koje su se kroz istoriju borile protiv terorističkih grupa pokušavale su da ih delegitimišu kao kriminalce i bandite.

Posle napada od 11. septembra, predsednik Buš je izabrao radikalno drugačiji pristup. On je objavio da je borba protiv Al Kaide "rat" – čak ga poredeći sa II Svetskim ratom i Hladnim ratom – i označio teroriste u vojničkom pritvoru kao "borce". On se podsemevao senatoru Keriju koji je sugerisao da se protiv terorizma treba boriti prvenstveno sredstvima primene zakona. Sa napadima 2001 godine, rekao je on, "teroristi i njihovi saveznici su objavili rat Sjedinjenim Državama, i rat su dobili".

Da li je ikome u administraciji palo na pamet da je možda, možda "rat" upravo ono što Osama Bin Laden želi? Jednom kada je Amerika prihvatila retorički poziv na rat, Bin Laden, na kraju krajeva, neće više biti samo masovni ubica koji se krije u pećini. On može tvrditi da je lider moćne armije koja se sučeljava sa supersilom na globalnom bojnom polju, armije koja je u američkim očima jednaka najvećim neprijateljima protiv kojih se ona borila u prošlosti.

Pogledajte prošlonedeljnu izjavu Bin Ladenovog zamenika, Halida Šeika Muhameda pred "Tribunalom za proveru statusa borca" u Gvantanamo Beju. Ovaj čovek se ponosno šepurio svojim statusnim simbolom "borca". Pošto je priznao planiranje napada od 11. septembra, on je rekao: "uradio sam to, ali takav je jezik svakog rata". U ratu, rekao je on još "uvek ima žrtava". On je čak sebe perverzno uporedio sa Džordžom Vašingtonom, rekavši da bi Britanci, da su uhapsili Vašingtona, ovoga takođe proglasili za "neprijateljskog borca". Paradigma rata je osnažila narative terorista o tome kako su oni ratnici, a ne odmetnici, i stoga ovlašćeni da ubijaju svoje neprijatelje.

Oni koji se nalaze u prvim redovima borbe protiv Al Kaide sve više se uveravaju u ovo. Naprimer, novi priručnik Vojske za borbu protiv pobunjenika (sastavljen pod supervizijom generala Dejvida Petrusa) kaže da u borbi protiv netradicionalnih neprijatelja poput Al Kaide, nikad nije moguće ubiti ili zarobiti svakog borca. Ključ za pobedu leži u onemogućavanjem neprijatelja da "obnavlja snage", kroz umanjivanje njegovog legitimiteta, a uvećavanje sopstvenog.

"Da bi uspostavili legitimnsot", kaže priručnik, "komandanti prenose bezbednosne aktivnosti sa borbenih operacija na sprovođenje zakona što je brže moguće. Kada pobunejnici budu doživljeni kao kriminalci, oni gube javnu podršku".

Šta je administracija dobila tretirajući osumnjičene teroriste kao borce? Samo izgovor da bi ih zadržala u protvoru i ispitivala godinama, bez izvođenja na sud. Ta nelegitimna isleđivanja su verovatno dala neke korisne informacije; no mnogi obaveštajni insajderi su rekli da je dosta od tih informacija bilo pogrešno. Gubici su svakako prevazišli dobitke: pre svega, gubitak moralnog autoriteta Amerike i mogućnosti da diskredituje te ubice kao kukavičke kriminalce, što oni i jesu.

Zamislimo Halida Šeika Muhameda kako izlazi pred stvarni sud pošto je uhapšen. To ne bi isključilo korišćenje vojske za napade na Al Kaidu u njenim avganistanskim skrovištima niti ispitivanje zatvorenika i korišćenje obaveštajnih podataka da bi se sprečili napadi. Samo bi služilo kao pokazna vežba američke pravednosti u tretiranju zatvorenika.

Zamislimo da je predsednik Buš, umesto oponašanja Al Kaidinih poziva na rat, rekao da su Bin Laden i njemu slični ono što je federalni sudija Vilijam Jang rekao napadaču koji je probao da otme avio sa bombom u cipeli, Ričardu Ridu (Reid), kada ga je optužio: "Vi niste neprijateljski borac. Vi ste terorista. Vi niste vojnik ni u kakvom ratu... Nazivati vas tako, značilo bi davati vam previše na značaju".

Bušov zadatak posle 11. septembra bio je da izvede ljude poput Bin Ladena i Šeika Muhameda pred lice pravde, a da im ne stvori moralni oreol. On je učinio suprotno od toga. Ni jedan od planera 11. septembra nije proglašen krivim za svoje zločine, već svi oni mogu da se hvališu kako ih Amerika doživljava na isti način na koji oni sami sebe doživljavaju – kao vojnike, a ne kriminalce.

Objavljeno u Washington postu 18 marta 2007

 

 

 
 
Copyright by NSPM