Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život - Polemike

   

Gospodine uredniče, sa zakašnjenjem sam video tekst Marka Kalića Neoliberalni udar na Univerzitet i studentski protest, objavljen 15.1.2007. u vašoj rubrici Politički život. Pošto je taj tekst još uvek dostupan javnosti, molim vas da objavite sledeći moj odgovor.

Mladen Lazić

Varvarizmi

Tekst Marka Kalića

Neoliberalni udar na Univerzitet i studentski protest ne bi zasluživao bilo kakav komentar da na potpuno eksplicitan način ne izražava svu intelektualnu i moralnu bedu grupice koja se lažno predstavlja zvučnom „titulom“ STUDENTSKOG PROTESTA. Kada nekoliko desetina pojedinaca nasilno onemogući svim drugim studentima (zanemarimo profesore!) da uđu na fakultet, i svoju akciju proglasi „Protestom“, onda je to, jednostavno, besramna uvreda za sve one generacije studenata koje su, u HILJADAMA, protestvovale, nedeljama, pa i mesecima, boreći se za osnovne civilizacijske vrednosti. Kada Kalić, kao i neki drugi učesnici nasilnih akcija na fakultetima, svoje siledžijstvo pravdaju nerazvijenom svešću „ostalih“ (dakle, praktično svih) studenata, onda to nije ništa drugo nego pretencioznost gluposti. Kada se hvali „uspehom“ akcije (jer su, zaboga, prekinuli nastavu na nekoliko dana), onda s potpunim moralnim cinizmom veliča nadmoć sile nad razumom: oni su „uspeli“ zato što ni uprave fakulteta ni studenti, a naravno ni profesori, nisu želeli da prihvate njihove metode. Kada se žali što ih profesori ne podržavaju, onda nam pokazuje kuda takav cinizam vodi: u sadističko očekivanje da maltretirani adorira onog ko se nad njim iživljava (uzgred, dobili su na Filozofskom podršku nekolicine profesora – onih koji nikada ranije nisu podržavali masovne studentske proteste). Kada objašnjava zašto je njihova akcija legitimna, Kalić nesvesno argumentiše u korist moje tvrdnje o lošim studentima: on, jednostavno, o pojmu legitimnosti ne zna ništa. Najzad, kada to što (navodno!) profesori „pitaju studente da li podržavaju protest“ naziva „policijskim“ postupkom, a nasilje vlastite grupe nad studentima proglašava za (legtitimnu) „pobunu“, onda mi je drago što moje stanovište naziva „izvrnutom perspektivom“ (dakle, radikalno različitim od njegovog).

Na kraju, nešto lično. Kada Kalić meni drži pridiku o značenju reči varvarizam, onda demonstrira ne samo mizerni privid obrazovanosti već i beskrajnu lenjost: mogao je, valjda, da proveri šta ta reč znači, barem u rečniku stranih reči (I. Klajn, M. Šipka, Veliki rečnik stranih reči i izraza, Prometej, Novi Sad, 2006, str. 248). Kada ne zna da sintagma „jasno i glasno“ znači (preneseno) „nedvosmisleno“, a ne „vikati tako da te svi čuju“, onda dovodi u pitanje svoje osnovno-školsko svedočanstvo. Kada ne razlikuje tok „protesta“ od njegovog kraja (nalazeći tako kod mene protivrečnost), onda se zaista moram upitati: šta taj čovek uopšte razume (možda bi mu bilo jasnije kada bi se stvar obrnula: da li je, Kaliću, moguće da miran tok događaja bude prekinut na nasilan način?)? A kada me upućuje na „neku drugu nauku“, onda može da izazove samo osećaj odvratnosti.

 

 

 
 
Copyright by NSPM