Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život

   

U fokusu

Miroslav Lazanski

RUSIJA NEĆE IZDATI SRBIJU

Prema vrlo pouzdanim izvorima iz Moskve, evropska trojka nije ubedila Ruse da odustanu od veta u Savetu bezbednosti

U početku beše iluzija: kada Milošević bude zbačen s vlasti, Kosmet će ostati u Srbiji. Tako su nam obećavali iz DOS-a tvrdnjama da su njima tako obećali prijatelji sa Zapada. Jer, kažu, Zapad nije 1999. bombardovao srpski narod, već samo Miloševića. U međuvremenu, vojska i mediji suptilno su pacifikovani, intelektualna kolonizacija učinila je svoje, a parazitska klika koja uživa u krizama nastupa naglašeno antinacionalno. Nova istorija Balkana bestidno se prepravlja, a uoči osme godišnjice ulaska NATO na Kosmet dobili smo i Ahtisarijev plan.

Iz Vašingtona i NATO taj je plan odmah podržan i pozdravljen kao „dobar kompromis”. Taj „kompromis”, između ostalog, leži i u dilemi hoće li zaštitni pojas oko srpskih kulturnih i crkvenih objekata biti 50, 100, ili čak 200 metara i hoće li deca moći u školu, a da ne budu kamenovana. Negde drugde u svetu to je civilizacijski minimum, u slučaju Kosmeta to se zove politički kompromis? Dakle, nezavisno Kosovo bilo bi brzo i etnički čisto, jer multietničnost danas na Kosmetu postoji samo na grobljima. Nezavisno Kosovo jeste mogućnost ujedinjenja s Albanijom, jer jedan narod u dve države koje se direktno graniče teško da na duže može biti podeljen. Izjave zvanične Tirane protiv ujedinjenja i stav Kontakt grupe da to neće biti dozvoljeno pripadaju ovom vremenu, ali ne i budućnosti, pogotovo ne daljoj. Nezavisno Kosovo jeste toksično prelivanje krize na celi Balkan.

Suština problema verovatno je u činjenici kako prihvatiti realnost. Realnost je da kosmetski Albanci ne žele da žive u Srbiji i da na Zapadu to vide kao politički, a ne pravni problem. S druge strane, istina je i da je Beograd godinama vrlo malo radio na rešenju tog problema. I ono što se moglo, nije urađeno, nije bilo adekvatne strategije u pokušaju uključivanja kosmetskih Albanaca u politički život Srbije. Da li je to, zapravo, nekome u Beogradu i odgovaralo, druga je priča.

Istina, Albanci su se na Kosmetu dizali na demonstracije i 1968. godine i 1981. U Titovoj Jugoslaviji imali su sve. Za vreme Drugog svetskog rata Italijani i Nemci dali su im sve...

Naravno da na Zapadu uopšte ne shvataju dubinu kosmetske mržnje, strahova i sumnji. Postoje konflikti za koje praktično i nema rešenja, osim možda preseljenja, a time i iskorenjivanja različitih nacionalnih zajednica. Možda je Balkan upravo takav slučaj. Kada su u martu 2004. godine albanski ekstremisti na Kosmetu krenuli u ubilački pohod na tamošnje Srbe, finski, nemački i italijanski vojnici zatvorili su se u svoje baze. Bilo je dovoljno da iz Bondstila izađe mala patrola američkih vojnika i da nasilje bude odmah zaustavljeno. Jer, Albanci slušaju Ameriku. Da li je Amerika zato i odabrala baš Albance na Balkanu radi strateške pozicije uticaja u Evropi? Zašto se Srbiji stalno imputiraju „umorni glasovi nacionalizma koji iznose iste zamorne argumente” (Danijel Frid, pomoćnik državnog sekretara SAD)? Zašto se preskače veza između nacionalizma i secesije? Zašto je na multikulturnoj berzi albanski nacionalizam dobar, a srpski opasan i neprijateljski? U Srbiji živi 26 nacija i nacionalnih manjina, oko 100.000 Albanaca živi u Beogradu, a Srbi su na Zapadu propagandno prikazani kao slovenski arijevci koji mrze sve druge i žele etnički čistu državu.

Beograd sada igra na kartu institucija, parlamenta i vlade. Druga izlazna strategija jeste kritika međunarodnih posrednika zbog ubrzanih i nefer pregovora. Treće je nada u veto Rusije i Kine u Savetu bezbednosti UN. Prema vrlo pouzdanim izvorima iz Moskve, evropska trojka nije ubedila Ruse da odustanu od veta. Rusija i dalje čvrsto stoji uz Srbiju u odbijanju nametnutog rešenja za Kosmet i uložiće veto ako to bude potrebno. Jer, Zapad nije ništa ponudio Rusiji da bi drugačije postupila, a današnja Rusija nije ona od pre pet godina. Doduše, ni Beograd se nije nešto pretrgao u prepoznavanju ruskih ekonomskih i strateških interesa na Balkanu, tek je u poslednjih nekoliko meseci nešto preduzeto na tom planu. Kao da je nekome odgovaralo da Rusija „izda” Srbiju, pa da onda sav bes zbog gubitka Kosmeta bude usmeren ka Moskvi. No, hladni rat se vratio, šef Pentagona upozorio je pre dva dana na Rusiju i Kinu, unipolaran svet polako odlazi u prošlost...

[objavljeno: 10.02.2007.]

 

 

 
 
Copyright by NSPM