Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život - polemika o patriotizmu - prenosimo Politiku

   

 

Nebojša Krstić

Vatromet domišljatosti

Odgovor Đorđu Vukadinoviću

Zbunjen sam činjenicom da su gospoda analitičari, Đorđe Vukadinović i Slobodan Antonić, odustali od duetskog odgovaranja na moje „promašene” tekstove koji mi, kako jedan lepo kaže, „baš i ne idu od ruke”. Da li će nedostajući odgovoriti separatnom tercom i da li to znači da postoji „neka pukotina” u njihovom dvoglasnom i do sada unisonom stavu prema mojim „promašajima”, ostaje da se vidi.

Verujem li ja, pita analitičar Vukadinović, „da i u postpetooktobarskoj Srbiji nema intervencija, zivkanja i vikanja iz kabineta, i da se danas ne vrši pritisak na urednike i novinare”?

Ne verujem da toga nema. Mislim da je pritisak na novinare konstantan. On se vrši i zivkanjem i vikanjem, vrši se konstantnim ubacivanjem dezinformacija, ali i diktiranjem u pero, za koje, bojim se, povišen ton nije uvek neophodan.

Mogu li da se zakunem, pita dalje g. Vukadinović, da nisam lično nikada ujutro ili uveče telefonom zvao urednike da se zbog nečega žalim ili nešto zahtevam?

Ne mogu da se zakunem. I priznajem, ne samo da sam zvao ujutro ili uveče, nego sam, jadna mi majka, nekada zvao i u podne. Često sam se žalio na propuste i previde, a ponekad sam zahtevao da se neistina demantuje ili ispravi. Srećom, urednici su po pravilu odrasle osobe, i da su u tim pozivima otkrili i trunku „skrivenih pretnji” , pronašli bi načina da se odbrane i diskvalifikuju me.

G. Vukadinović se ponovo i ničim izazvan vraća na omiljenu temu „nepopravljivih prestupnika i moralnih nakaza”. Apsolutno je moguće da sam „elementarno nepismen i neinteligentan” i da nisam „u stanju da shvatim benigni i u osnovi blagonaklon smisao narečenog”. U vatrometu Vukadinovićevih narečenih blagonaklonih domišljatosti, prost čovek kao što sam ja, ponekad se teže snađe, ali i pored toga, potpuno se slažem s njim da „govoriti o nečijoj grešci ne znači automatski tvrditi da ju je počinio imbecil”. Baš zato i kažem da bez obzira šta g. Vukadinović i kolega pišu, ja reč imbecili koristiti neću.

No, pređimo na poentu. „Možda moja previše nervozna reakcija ukazuje da ipak postoji neki problem i neka pukotina u akutnom kosovskom konsenzusu, nešto što me u toj kosovskoj priči žulja i zbog čega sam tako žučno reagovao”, otkriva pobedonosno objektivni analitičar. Neka se g. Vukadinović slobodno opusti. Ne znam o kakvim problemima i pukotinama govori (sem ako nije reč o „pukotini” između njega i Antonića, u šta ne želim da poverujem). Radi se o nečem sasvim drugom. Ja sam, naime, osoba blagog temperamenta. Međutim imam osobinu da umem da planem ako neka baraba posumnja u moj patriotizam, čak i ako to kaže u formi „opreznog analitičkog ukazivanja”. Prihvatam da neko to može da nazove „previše nervoznom reakcijom”, ali tako je kako je.

Zbog toga apelujem da svoje diskurse vrate u okvire civilizovanog ponašanja. Predlažem i Vukadinoviću i Antoniću da se pomire s činjenicom da ne mogu biti arbitri patriotizma i da je prilično nevaspitano sumnjati u nečije rodoljublje. Patriotizam se ne meri kantarom, ne da se porediti i zadiranje u nešto tako privatno i lično – elementarna je nepristojnost.

(„Politika” ovim  tekstom Nebojše Krstića završava polemiku)

[objavljeno: 05.04.2007.]

 

 
 
Copyright by NSPM